Ruža Tomašić izrekla je najdojmljiviju izmišljotinu na temu Istanbulske konvencije. ‘U Kanadi’, rekla je, ‘LGBT zajednica želi da djeca odluče jesu li muško ili žensko kad odrastu… Drugi je primjer muškarac iz Toronta od 52 godine koji je imao ženu i sedmero djece. Onda je odjednom rekao da je transrodna curica i da ima osam godina!’
Izravni prijenos Vladine sjednice o Istanbulskoj konvenciji bio je uzbudljiviji od filmova Ridleyja Scotta! Andrej Plenković dvadesetak je minuta robotiziranim glasom mrcvario ministre, objašnjavajući im detaljno ‘o čem se tu dela’. Tog jutra ministar branitelja Tomo Medved ušetao se u zgradu Vlade kroz stražnja vrata i svi su se pitali hoće li biti protiv IK-a, ali od ministra glasa čuti bilo nije. Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše. Svi više vole vlast od sakramenata, čijom su uskratom zaprijetili biskupi.
Plenković je dvadesetak minuta napamet, bez zastajkivanja, mucanja, lapsusa, gledanja u papire, iznosio dojmljiv pledoaje za ratifikaciju kompleksnog ugovora. Otkrio je da brojne konvencije imaju nadzorna tijela koja kontroliraju provedbu (Grevio, Greta…), demantirao laži o milijardu kuna, najavio neku ogradbenu izjavu i zaključio stvar poklonstvom mudraca: sve ministrice i pokoji ministar priznali su nakon njegovog prijateljskog uvjeravanja da je to dokument o kojem su sanjali cijeli život. Tu su se jasno vidjeli razlozi njegove nadmoći nad unutarstranačkom oporbom – on im je, jednostavno, nesavladivo superioran. Šef HDZ-a samljeo je unutarnju opoziciju jednako surovo kako bi ona samljela njega, kad bi samo znala i umjela.
Ruža Tomašić uplela se u pripovijedanje bajki o Istanbulskoj – prošlog tjedna to je bio nacionalni sport – i prema našem skromnom mišljenju osvojila prvo mjesto najdojmljivijom izmišljotinom na zadanu temu. ‘U Kanadi’, rekla je Ruža, ‘LGBT zajednica želi da djeca odluče jesu li muško ili žensko kad odrastu… Drugi je primjer muškarac iz Toronta od 52 godine koji je imao ženu i sedmero djece. Onda je odjednom rekao da je transrodna curica i da ima osam godina! Curica iz obitelji koja ga je htjela usvojiti rekla je da želi mlađu sestru, pa je rekao da ima šest godina… I posvojili su ga! Pa to je za psihijatriju! Da ne kažem da ne plaća alimentaciju bivšoj ženi i svojoj djeci. Pedofilija već ulazi na mala vrata!’ Zastrašujuća priča izula je jadnu Ružu iz cipela. Žena je sada prestravljena, a vjeruje da najgore tek dolazi. ‘Prije sam bila skeptična glede raznih teorija zavjera, ali sada i ja sve više vjerujem da doista postoje ljudi koji bi htjeli kontrolirati svijet’, zaključila je naša junakinja, uz napomenu: ‘To žele učiniti razaranjem obitelji.’ Bravo, Ružo, iduće godine vidimo se na Pričiginu!
Televizija N1 je cijelo jutro, uz studijsku pratnju, prenosila prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Nije to bilo ništa spektakularno. Crkva je na zagrebačkim prosvjedima protiv IK-a pokazala maksimum svog političkog utjecaja u pučanstvu. To je tigar od papira. Došlo im je malo ljudi, nijedan HDZ-ovac, a bogami nije viđen niti jedan mostovac. Da je utjecaj Crkve velik kako se misli, ne bi Stjepan Mesić dva puta nadmoćno pobijedio na predsjedničkim izborima. Od Starčevića, preko braće Radić, Mačeka, Tita i Tuđmana do danas, Hrvatska nije imala utjecajnog klerikalnog političara, a neće ga očito skoro ni dobiti. Na zagrebačke prosvjede izašlo je, prema računalnoj analizi, 8.032 ljudi – cilj je bio 80.000. Ovo je bio težak podbačaj. Crkva, inače, nije fulala samo one prilike da istupi kao moralni autoritet koje joj se nisu ukazale. Šutjeli su o pretvorbi i privatizaciji, šutjeli su o Kutli, Tutli i Mutli, šutjeli su o rasprodaji nacionalne imovine koja je služila za financiranje samoubilačkih politika, šute o sinkopi, o namještenim natječajima…, ali su zbog Istanbulske pokazali da im maca nije pojela jezik. Kad su zaprijetili da će uskratiti sakramente nekomu tko je namjestio natječaj, uništio neku tvrtku, zaposlio rodbinu i tazbinu u javnom sektoru?
Aktivistica Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije upućeno je u studiju objašnjavala bit priče i rasturala laži, naročito onu o milijardu kuna koliko će država navodno potrošiti na provedbu ciljeva zadanih konvencijom. Neće, trošak je oko 70 milijuna godišnje. Crkvene udruge boje se da će taj novac otići lijevim aktivisticama, ali tko im brani da se i same uključe u zaštitu žena. Godine 2015., pojasnila je Sandra Benčić, američki think tank Alliance Defending Freedom dao je upute europskim fundamentalističkim organizacijama da nasrnu na Istanbulsku, i tada počinje histerija. Ovo je desnilo uvezeno iz SAD-a, za razliku od nekih drugih što nam dolaze s Istoka – nikako da nam netko importira nešto pametno, progresivno.
Bio je ovo dnevnik Ružice Đukić! Izvrsna reportaža s mjesta prosvjeda, inteligentna pitanja – nenametljiva i neuvredljiva, ali vrlo pronicljiva – pokazala su da solidan dio prosvjednika, mada zna čitati, ne zna skoro ništa ni o Istanbulskoj konvenciji, ni o ‘rodnoj ideologiji’, ni o ideologiji kao takvoj, ni o rodnoj teoriji – pojmu koji u društvenim znanostima postoji već nekoliko desetljeća, ali ga nitko s klerikalne scene nije spominjao dok nije stigao nalog s odgovarajućeg mjesta. Đukić je prikazala i uzbudljivu kronologiju hrvatskih političkih prosvjeda, pažljivo birajući slike koje će umontirati u priloge, pa smo vidjeli Ivana Pernara kojega je policija jednom nosila izvan Sabora, a drugi put u Saboru; prizor Ivane Brkić Tomljenović koju je prestravila neka eksplozija; prosvjede za Radio 101, najveće u povijesti samostalne Hrvatske…
portalnovosti
N1, 22. ožujka, 08:30
Izravni prijenos Vladine sjednice o Istanbulskoj konvenciji bio je uzbudljiviji od filmova Ridleyja Scotta! Andrej Plenković dvadesetak je minuta robotiziranim glasom mrcvario ministre, objašnjavajući im detaljno ‘o čem se tu dela’. Tog jutra ministar branitelja Tomo Medved ušetao se u zgradu Vlade kroz stražnja vrata i svi su se pitali hoće li biti protiv IK-a, ali od ministra glasa čuti bilo nije. Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše. Svi više vole vlast od sakramenata, čijom su uskratom zaprijetili biskupi.
Plenković je dvadesetak minuta napamet, bez zastajkivanja, mucanja, lapsusa, gledanja u papire, iznosio dojmljiv pledoaje za ratifikaciju kompleksnog ugovora. Otkrio je da brojne konvencije imaju nadzorna tijela koja kontroliraju provedbu (Grevio, Greta…), demantirao laži o milijardu kuna, najavio neku ogradbenu izjavu i zaključio stvar poklonstvom mudraca: sve ministrice i pokoji ministar priznali su nakon njegovog prijateljskog uvjeravanja da je to dokument o kojem su sanjali cijeli život. Tu su se jasno vidjeli razlozi njegove nadmoći nad unutarstranačkom oporbom – on im je, jednostavno, nesavladivo superioran. Šef HDZ-a samljeo je unutarnju opoziciju jednako surovo kako bi ona samljela njega, kad bi samo znala i umjela.
Bujica, Z1, 23. ožujka, 21:00
Ruža Tomašić uplela se u pripovijedanje bajki o Istanbulskoj – prošlog tjedna to je bio nacionalni sport – i prema našem skromnom mišljenju osvojila prvo mjesto najdojmljivijom izmišljotinom na zadanu temu. ‘U Kanadi’, rekla je Ruža, ‘LGBT zajednica želi da djeca odluče jesu li muško ili žensko kad odrastu… Drugi je primjer muškarac iz Toronta od 52 godine koji je imao ženu i sedmero djece. Onda je odjednom rekao da je transrodna curica i da ima osam godina! Curica iz obitelji koja ga je htjela usvojiti rekla je da želi mlađu sestru, pa je rekao da ima šest godina… I posvojili su ga! Pa to je za psihijatriju! Da ne kažem da ne plaća alimentaciju bivšoj ženi i svojoj djeci. Pedofilija već ulazi na mala vrata!’ Zastrašujuća priča izula je jadnu Ružu iz cipela. Žena je sada prestravljena, a vjeruje da najgore tek dolazi. ‘Prije sam bila skeptična glede raznih teorija zavjera, ali sada i ja sve više vjerujem da doista postoje ljudi koji bi htjeli kontrolirati svijet’, zaključila je naša junakinja, uz napomenu: ‘To žele učiniti razaranjem obitelji.’ Bravo, Ružo, iduće godine vidimo se na Pričiginu!
N1, 24. ožujka, 12:00
Televizija N1 je cijelo jutro, uz studijsku pratnju, prenosila prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Nije to bilo ništa spektakularno. Crkva je na zagrebačkim prosvjedima protiv IK-a pokazala maksimum svog političkog utjecaja u pučanstvu. To je tigar od papira. Došlo im je malo ljudi, nijedan HDZ-ovac, a bogami nije viđen niti jedan mostovac. Da je utjecaj Crkve velik kako se misli, ne bi Stjepan Mesić dva puta nadmoćno pobijedio na predsjedničkim izborima. Od Starčevića, preko braće Radić, Mačeka, Tita i Tuđmana do danas, Hrvatska nije imala utjecajnog klerikalnog političara, a neće ga očito skoro ni dobiti. Na zagrebačke prosvjede izašlo je, prema računalnoj analizi, 8.032 ljudi – cilj je bio 80.000. Ovo je bio težak podbačaj. Crkva, inače, nije fulala samo one prilike da istupi kao moralni autoritet koje joj se nisu ukazale. Šutjeli su o pretvorbi i privatizaciji, šutjeli su o Kutli, Tutli i Mutli, šutjeli su o rasprodaji nacionalne imovine koja je služila za financiranje samoubilačkih politika, šute o sinkopi, o namještenim natječajima…, ali su zbog Istanbulske pokazali da im maca nije pojela jezik. Kad su zaprijetili da će uskratiti sakramente nekomu tko je namjestio natječaj, uništio neku tvrtku, zaposlio rodbinu i tazbinu u javnom sektoru?
Aktivistica Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije upućeno je u studiju objašnjavala bit priče i rasturala laži, naročito onu o milijardu kuna koliko će država navodno potrošiti na provedbu ciljeva zadanih konvencijom. Neće, trošak je oko 70 milijuna godišnje. Crkvene udruge boje se da će taj novac otići lijevim aktivisticama, ali tko im brani da se i same uključe u zaštitu žena. Godine 2015., pojasnila je Sandra Benčić, američki think tank Alliance Defending Freedom dao je upute europskim fundamentalističkim organizacijama da nasrnu na Istanbulsku, i tada počinje histerija. Ovo je desnilo uvezeno iz SAD-a, za razliku od nekih drugih što nam dolaze s Istoka – nikako da nam netko importira nešto pametno, progresivno.
RTL Danas, 24. ožujka, 18:30
Bio je ovo dnevnik Ružice Đukić! Izvrsna reportaža s mjesta prosvjeda, inteligentna pitanja – nenametljiva i neuvredljiva, ali vrlo pronicljiva – pokazala su da solidan dio prosvjednika, mada zna čitati, ne zna skoro ništa ni o Istanbulskoj konvenciji, ni o ‘rodnoj ideologiji’, ni o ideologiji kao takvoj, ni o rodnoj teoriji – pojmu koji u društvenim znanostima postoji već nekoliko desetljeća, ali ga nitko s klerikalne scene nije spominjao dok nije stigao nalog s odgovarajućeg mjesta. Đukić je prikazala i uzbudljivu kronologiju hrvatskih političkih prosvjeda, pažljivo birajući slike koje će umontirati u priloge, pa smo vidjeli Ivana Pernara kojega je policija jednom nosila izvan Sabora, a drugi put u Saboru; prizor Ivane Brkić Tomljenović koju je prestravila neka eksplozija; prosvjede za Radio 101, najveće u povijesti samostalne Hrvatske…
portalnovosti
