Sukob u Donbasu između milicija samoproglašene Donjecke i Luganske Narodne Republike i ukrajinskih snaga već mnogi zovu zamrznutim sukobom poput onog u Pridnjestrovlju, Južnoj Osetiji ili Abhaziji, iako se stanje na crti razdvajanja može nazvati svakako, ali ne mirnim. Kršenja primirja su svakodnevna i nemoguće ih je pobrojati pojedinačno. Najčešći topnički napadi ukrajinskih snaga se provode na Gorlovku i zapadne dijelove Donjecka, ali i na drugim područjima, iako ne takvom silinom.
Godinu dana nakon potpisivanja Sporazuma iz Minska nije provedena niti jedna od navedenih točaka, a Kijev neprestano sabotira tekst i duh ugovora, izobličujući određene članke, mijenjajući redoslijed njihove provedbe i što je najvažnije - falsificira provedbu glavne točke, a to je davanje posebnog statusa Donbasu i izglasavanje amnestije.
Glavni politički zahtjev Sporazuma iz Minska su izmjene i dopune ustava Ukrajine, decentralizacija koja će Donbasu dati poseban status, a nakon mnogo obrata u Vrhovnoj Radi, u siječnju se odlučilo da će se o tim promjenama "raspravljati u jesen 2016. godine".
Kijev: "Prije ili kasnije ćemo Donbas osloboditi po uzoru na hrvatsku Oluju '95."
Iako Rusija, Francuska, Njemačka i SAD insistiraju na provedbi Sporazuma iz Minska, vlasti u Kijevu kao da vjeruju da sukob u Donbasu mogu završiti vojnim putem.
To je stav Ministarstva unutarnjih poslova Ukrajine, budući da je savjetnik ministra unutarnjih poslova, Arsena Avakov, Ivan Varčenko, to otvoreno izjavio na ukrajinskoj televiziji.
"Prije ili kasnije, vjerojatno prije, sukob između Ukrajine i ruskog okupatora će završiti vojnom operacijom. Nadam se vrlo uspješnom, te da će se razina uspjeha moći usporediti s operacijama u Hrvatskoj i oslobađanjem hrvatskog teritorija 1995. godine", rekao je Ivan Varčenko, prenosi ukrajinska Televizija 112.
Ranije je zamjenik ravnatelja Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane, Vadim Skibicki, rekao "kako prijeti ofenziva velikih razmjera u Donbasu".
Ukrajinska obavještajna služba je izvijestila "kako se militanti aktivno pripremaju za nastavak borbe , ali još ne postoji preduvjet za ofenzivu". Osim toga, čelnik Vijeća za nacionalnu sigurnost Ukrajine, Oleksander Turčinov, izjavio je "da se ruske oružane snage i pobunjenici pripremaju za agresivnu vojnu kampanju protiv Ukrajine".
Međutim, iz Donjecka i Luganska stižu drugačije vijesti.
"Tijekom cijele godine, nakon potpisivanja Sporazuma iz Minska o mirnom rješenju sukoba u Donbasu, ukrajinske vlasti su ojačale svoje vojne snage duž granice samoproglašenih narodnih republika, i prema mišljenju obavještajnih analitičara u Donjecku i Lugansku, se pripremaju za nove vojne operacije u regiji širih razmjera.
12. veljače je to potvrdio i lider Donjecke Narodne Republike, Aleksander Zaharčenko .
"Do danas na liniji razdvajanja ima više od 500 tenkova i oko 90 000 vojnika. Ukrajina može u bilo koje vrijeme pokrenuti borbene operacije", rekao je čelnik NRD.
"Zašto onda ne krenu? Mislim da Ukrajina želi završiti mobilizaciju i čekati najbolje vremenske uvjete", dodao je Zaharčenko i rekao "kako je rat jedini način za Kijev da spasi situaciju u zemlji".
Ranije su mediji pisali o odluci Kijeva da premjesti teško oružje, tenkove i vojnike u Donbas, a ove obavještajne podatke potvrđuju i izvješća vojnog vrha Ukrajine.
Tako je sredinom ovog mjeseca u priopćenju Državne granične službe stajalo da je u Kijev na istok zemlje poslao kolonu vojne opreme, najnovija oklopna vozila "Kozak-2" i modernizirane oklopne transportere.
Čelnik državne kompanije "Ukroboronprom", Roman Romanov, rekao je da će se u zonu vojne operacije u Donbas sredinom travnja ove godine poslati nova oklopna vozila "Dozor-B" i modernizirani oklopni transporteri BTR-3.
Desni sektor prijeti Porošenku državnim udarom
Možda je Zaharčenko i u pravu, jer je ovih dana bilo prilično burno u Kijevu i samo rat može spasiti Petra Porošenka i vlasti u Kijevu, jer im je Desni sektor otvoreno zaprijetio državnim udarom.
Kako prenosi ukrajinski Apostrof, glasnogovornik Desnog sektora, Artem Skoropadski, je rekao da Ukrajinu čeka vojni udar.
"Budimo iskreni, mi nemamo državu. Imamo MUP i policiju koja izgleda kao karikatura i može je raspršiti bilo tko u bilo kojem trenutku. Postoji nekolicina političara u parlamentu, možda 20 poštenih. Predsjednik se okružio vojskom i kriminalcima iz istog Ministarstva unutarnjih poslova, jer je glavna zadaća "nove policije" i Ministarstva unutarnjih poslova zaštititi predsjednika u slučaju državnog udara. Postoje oligarsi koji se proždiru međusobno i iste političare u Vrhovnoj Radi. Tu su dragovoljci i vojnici koji se vraćaju s fronta. U stvari, svi su spremni za prevrat. Tko će zaštititi "predsjednika"? Hoće li ga MUP zaštititi od Desnog sektora, "Azova" i Organizacije ukrajinskih nacionalista?", napisao je Skoropadski.
U isto vrijeme, on je naglasio da "Postoji negdje neki nama nepoznati novi Napoleon. Pukovnik, pukovnik ili general bilo koje postrojbe koji će u pravo vrijeme dovesti tenkove da podrži narodni ustanak protiv Ministarstva unutarnjih poslova, Vrhovne Rade, političara i predsjednika", rekao je glasnogovornik Desnog sektora.
No, mediji su odmah pronašli način da "diskvalificiraju" Skoropadskog i priopćili "kako treba podsjetiti da je glasnogovornik Desnog sektora u stvari državljanin Ruske Federacije, te da mu je pravo ime Artem Bičkov, a da je i ranije prijetio da će ubiti predsjednika Petra Porošenka".
U posljednji trenutak se izbjegao "Treći Maidan"
Protekli tjedan su se u Kijevu održali skupovi u spomen na revoluciju 2014, ali su se na kraju pretvorili u prosvjed protiv oligarhijske vlade i predsjednika Petra Porošenka. U nedjelju, 21. veljače, na Trgu neovisnosti u Kijevu se užarila atmosfera, a prosvjednici, među kojima je bilo i onih u maskirnim uniformama, kao i prije dvije godine su podigli šatore i zapalili vatre. Pozivalo se na rušenje vlade, održavanje novih izbora i odustajanje od Sporazuma iz Minska.
U početku se okupilo oko tisuću ljudi, ali je prosvjed eskalirao kada su pripadnici desničarskih organizacija i stranaka, okupljeni u "Revolucionarne desničarske snage" zauzeli obližnji hotel "Kozak", gdje su u predvorju postavili svoje sjedište. Iz hotela su koordinirali akcije s aktivistima, te davali izjave novinarima. Dan ranije je skupina muškaraca u vojnim uniformama na Trgu nezavisnosti u Kijevu pročitala manifest u kojem se traži ostavka sadašnje ukrajinske vlasti i poziva ljude da se okupe na prosvjed na neodređeno vrijeme.
Kasnije je ravnatelj Odjela društvene i humanitarne politike ukrajinskog Ministarstva obrane, Valentin Fedičev, uspio uvjeriti predstavnike "Revolucionarnih desničarskih snaga" da napuste hotel.
"Pregovori su završili kompromisom. Prosvjednici su shvatili da je ta zgrada nečije vlasništvo i dogovoreno je da pređu u drugu prostoriju, koju će nadzirati borci pukovnije Azov, a koja se nalazi 300 metara od hotela", rekao Fedičev za ukrajinsku Televiziju 112.
Prema ukrajinskim medijima, "Revolucionarne desničarske snage" okupljaju predstavnike nekoliko desničarskih organizacija, uključujući i bivše članove Desnog sektora, pukovnije Azov i drugih dragovoljačkih ukrajinskih bojni.
Ljudi okupljeni na Trgu neovisnosti su ogorčeni stanjem u zemlji, a na postavljenoj pozornici su se pojavili maskirani muškarci s palicama u rukama.
Zahtjevi voditelja prosvjeda su bili da vlada poštuje načela nezavisnosti, ako bude potrebno da proglasi izvanredno stanje u Donbasu i na Krimu, da oslobodi političke zatvorenike, obustavi provedbu Sporazuma iz Minska, nametne sankcije protiv ruskih banaka, a da predsjednik, vlada i parlament podnesu ostavku. Posljednji zahtjev je bio da se zabrani povećanje cijena komunalnih usluga.
Nakon vatrenog govora je predloženo glasovanje, ali su se ljudi razišli i ostalo je nekoliko desetaka militanata desničarskih organizacija s kojima su se vlasti borile još dva dana, a onda je Trg nezavisnosti očišćen i prosvjedi su utihnuli.
Naravno, Petro Porošenko je u svom govoru optužio Rusiju "za pokušaj izazivanja Trećeg Maidana u Kijevu".
No, sama činjenica da su Porošenko i ukrajinska vlada zbog posljednjih prosvjeda na Maidanu u državnim tijelima Ukrajine ojačali zaštitu i provjerili sigurnost podzemnih skloništa, potvrđuje njihove strahove od prijetnji državnim udarom i moguće eksplozije narodnog gnjeva.
U utorak su visoki časnici povećali broj naoružanih pripadnika osiguranja, a u dvorištu vlade je na dužnost pozvana Nacionalna garda. Osim toga, provedene su provjere podzemnih tunela i skloništa, što je za medije potvrdio zastupnik Porošenkove frakcije u Vrhovnoj Radi, Sergej Kaplin.
Prema njegovim riječima, krenulo se u provjeru skloništa i podzemnih prolaza u zgradama vlade i predsjedničke administracije.
"Postoji vrlo opsežna mreža podzemnih tunela i nakon revolucije sam se za to zainteresirao. Iz zgrade vlade i predsjedničkog ureda možete izaći i na stanici metroa "Krešatik", a na "Šulijevku" gotovo šetnjom", rekao je Sergej Kaplin, iako ovo nije neka novost, obzirom da sve zgrade državnih institucija iz vremena Sovjetskog Saveza imaju rezervne izlaze i podzemna skloništa.
Iako je za sve najlakše optužiti Rusiju, Kijev se našao u problemima prije svega zbog loših odluka vlade i predsjednika Porošenka, što na kraju priznaje i Financial Times, iako u drugom članku piše kako Ukrajina ni pod koju cijenu ne smije pasti u orbitu Moskve.
Financial Times: Kijevski režim je tragediju svoga naroda pretvorio u farsu
"Apsurd i farsa u Kijevu je da je vlada na kraju priznala da su svi pokusi i gubici, kroz koje je morao proći ukrajinski narod u posljednjih nekoliko godina bili potpuno uzaludni", piše Financial Times.
Kolaps vladajuće koalicije u Ukrajini je najbolji pokazatelj kuda se ide pod vodstvom Petra Porošenka. Stranka "Samopomoć", usmjerena na reforme, povukla se iz vladajuće koalicije nakon točno dvije godine od krvavih događaja na Maidanu. Ukrajinska povijest je napravila puni krug. Ljudi su se u Ukrajini vratili u 2006. i 2007. godinu, kada je prozapadna politika uništena unutarnjim prepirkama oligarha u potrazi za bogatstvom. Julija Timošenko samo čeka da zauzme upražnjeno mjesto, a to joj mogu omogućiti pozivi za nove izbore i kontrarevoluciju", naglašava autor u članku.
"Sve se ponavlja, ljudske tragedije se koriste za političke farse. Usprkos dva narodna prevrata i više od stotinu mrtvih demonstranata, Ukrajina ostaje u rukama kleptokrata i oligarha koji se protive bilo kakvim promjenama u sustavu i profitiraju od mutnih transakcija i javnih natječaja", piše Financial Times.
"Preživjeli opet prolaze kroz ciklus "revolucija – razočaranje - stagnacija", a Ukrajina se pokazuje kao zemlja gdje su ljudi skloni stalnim ustancima, ali je sustav postao imun na revolucije. Opasno je što je svaka nova revolucija sve nasilnija, a uz znatan broj bivših vojnika i dostupnosti jeftinog oružja na crnom tržištu, sljedeći "krug" može biti puno gori od EuroMaidana", zaključuje Financial Times.
U ovoj situaciji politički pragmatizam nalaže da je najbolje te vojnike i oružje zadržati što dalje od Kijeva, a najbolje mjesto za ogorčene naoružane radikale i pripadnike "Revolucionarnih desničarskih snaga" je da ih se veže za bojište u Donbasu.
Iako Kijev tvrdi da se za napad pripremaju ruske snage, očigledno je da se radi o običnoj propagandi.
Istovremeno s ovim stavom, Kijev svakim danom sve dalje od sebe tjera regije Donjeck i Lugansk, koje prolaze kroz, kako kažu, proces "re-rusifikacije", odnosno integracije s Ruskom Federacijom u sve više područja.
Nedavno je lider Donjecke Narodne Republike, Aleksandar Zaharčenko još jednom podsjetio da Kijev neće provesti Sporazum iz Minska. Ne želi dati istočnim regijama poseban status, provesti pravu decentralizaciju i uvesti lokalnu samoupravu, jer bi to mogle tražiti i druge regije.
To bi značio kraj prevratničkog kleptokratskog i oligarhijskog režima u Kijevu. Ukoliko se pod pritiskom i usudi to učiniti, vlada u Kijevu se može držati samo silom i "bajunetima" sigurnosne službe, vojske i policije.
"Već od vremena prvog "Minska" bilo je jasno da svijet ne može surađivati s nacistima. Primirje je bilo samo odgoda rata", rekao je Zaharčenko.
"Čistke" u pozadini
Među najnovijim planovima za rješenje krize "proeuropska" vlada vidi rješenje u oduzimanju državljanstva i sukladno tome - vlasništva svih onih koji se s njom ne slažu. Malo kome je palo na pamet nekome oduzeti državljanstvo, barem u ratovima u proteklih nekoliko desetljeća. No, ova briljantna ideja je pala na pamet Porošenku i gospodi u Kijevu. Kako je ovaj prijedlog primio na znanje Bruxelles i skupine za ljudska prava, prava manjina, nije poznato, ali oduzimanje državljanstva nije moguće provesti nad autohtonim narodima, makar oni bili "pobunjenici" ili što već ne. Mogu postojati zakoni kojima će se kažnjavati djelovanje protiv države, podizanje oružanog ustanka u vlastitoj domovini i slično, ali u Europi nekome oduzeti rođenjem stečeno državljanstvo je do sada bilo nemoguće.
No, uskoro bi autohtono stanovništvo ruskog govornog područja moglo doživjeti sudbinu Palestinaca. Ili će postati skitnice i izbjeglice ili će se zakleti na neupitnu poslušnost okupatoru. Činjenica da veliki dio ljudi ni ne zna ukrajinski jezik, a da im heroji nisu nacistički zločinci poput Bandere i Šuheviča, ali se oni još uvijek smatraju "Ukrajincima".
No, njima je "demokratski režim" odredio posebnu ulogu. Mogu uzeti stvari i "pravac Rusija" ili živjeti u "logoru", jer je sloboda nekad samo pitanje kvadratnih metara ili kilometara. Ostanak u Ukrajini za njih, takve kakvi jesu, značilo bi živjeti u koncentracionom logoru od nekoliko desetaka tisuća kilometara, zvanom Ukrajina. Priče da se u Ukrajini "slobodno govori ruski", da se u tom smislu može djelovati politički, društveno ili u kulturi su bajke za malu djecu.
SAD i Europa, kao i uvijek, pozdravljaju ovakvo ponašanje. Rijetki iskreni filmovi, izvješća i članci na Zapadu koji govore o rusofobiji odmah dignu takvu buru, a vodeći mediji ih na "vrijeme" cenzuriraju.
Dakle, Zaharčenko tvrdi da Kijev neće provesti "Minsk". Prema njegovim riječima, Amerikanci bi mogli prisiliti Kijev da provede reforme, jer svaka metropola bilo koju od kolonija može prisiliti da učini što joj se naredi. Lider NRD se pita nije li Washington izgubio sukob s multipolarnim svijetom ili mu je Rusija dala "ponudu koju se ne može odbiti"?
Iako takav prijedlog nije vidljiv, pogotovo ne ako se govori o razmjeni saveznika, na primjer, Sirija za Novorusiju, ali ne u ruskom duhu. Prema tome, reći da će SAD nametnuti Ukrajini prave "europske" slobode, decentralizaciju, demokratska prava, itd. nema smisla.
Kada su govorili u Vrhovnoj Radi, Amerikanci su o tome govorili površno. Međutim, njihova djela govore drugačije. Teško je odustati od kolonije u koju se toliko uložilo. To se jednostavno ne radi.
Ono što trenutno imamo u Ukrajini i Donbasu je status quo koji traje godinu i pol dana. "Primirje" između Amerikanaca i Ukrajine s jedne strane i ruske enklave u Donbasu.
"Povratak" Donbasa Kijevu znači staviti bombu u temelje same Ukrajine.
Zašto Zapadu treba da uništi svoj antiruski projekt i prigrli "Novorusiju" bez ikakvog razumnog razloga? Osim toga, Zapadu je lakše hraniti izgladnjelo, osiromašeno i brojčano manje stanovništvo Ukrajine kreditima na kapaljku, nego se suočiti s problemima Donbasa, bez obzira na njegove resurse.
Ukrajince se laže mitovima o skorom raspadu Rusije zbog pada cijena nafte, a kada se to dogodi, onda će Ukrajina vratiti Donbas, Krim, možda zauzeti u dijelove zapade Rusije.
Istovremeno Rusija uporno zahtjeva od Kijeva doslovno poštivanje Sporazuma iz Minska i da narodu Donbasa, kao stanovništvu Ukrajine, da "europska" prava i slobode. Međutim, to je stanovništvo, najvećim dijelom, prorusko i ako mu se u Ukrajini pruži prilika da ostvari svoja demokratska prava, vlada u Kijevu strahuje da bi se takva htijenja poput požara proširila cijelom zemljom. Zaredali bi se referendumi i tražile autonomije, što je potpuno normalno za multikonfesionalnu i multietničku zemlju poput Ukrajine, koja u ovim granicama i potpuno neprimjerenim centralističkim uređenjem preživljava još od vremena raspada Sovjetskog Saveza.
Zbog toga Kijev strahuje od ruskih medija, koje naziva "odvratnom propagandom". U zemlju europske demokracije je nedavno zabranjeno petnaest ruskih televizijskih kanala koji su imali i kulturne, zabavne i obrazovne, informacije. To je "sloboda govora" na djelu.
Dakle, ljude treba podijeliti, prekinuti sve veze i "uliti" međusobnu mržnju s obje strane granice.
Zapad u ovom trenutku financijski ne može pomoći Ukrajini, jer američki model proizvodnje sustavne krize ne dozvoljava da se stvaraju dodatni gubici u "katastrofalnom" upravljanju Ukrajinom. S druge strane, ne može dozvoliti da se uruši "antiruski" projekt na kojem se radilo godinama.
Dakle, Zaharčenko pravilno zaključuje da je moguć sukob i da on može početi s proljećem ove godine, što tvrde i neki drugi vojni zapovjednici u Donbasu.
Konačno, Washingtonu i Bruxellesu također ne treba Ukrajina s proruskom "državom u državi", a Petru Porošenku, u jeku političke krize i u vrijeme općeg nezadovoljstva stanovništva i radikalnih skupina, rat u Donbasu je jedino rješenje.
Na kraju zbir svih ovih čimbenika ide na ruku liderima u Donjecku i Lugansku, jer im ovaj scenarij može osigurati konačnu pobjedu.
Zaharčenko slijedi jednostavno pravilo. Dugoročno, stabilan suživot sa susjedima nije moguć dok ne padne aktualna vlada u Kijevu i ograniči se moć vječno rusofobne zapadne Ukrajine. Ovo je jedan od njegovih osnovnih geopolitičkih, odnosno strateških ciljevima.
Za kraj i riječ dvije o početku cijele ove priče i uvjerenju savjetnika ukrajinskog ministra unutarnjih poslova Arsena Avakova, Ivana Varčenka, da će, prije ili kasnije, Kijev vojnom operacijom sličnom Oluji '95. vratiti Donbas i Krim. Ovu se izjavu može gledati kroz kontekst dnevno-političkih lupetanja, jer je baš takvu akciju, s visokomotiviranim borcima i svom raspoloživom tehnikom i zrakoplovstvom ukrajinska vojska pokušala provesti u srpnju i početkom kolovoza 2014. Ona je tada neslavno propala, a pred sobom su ukrajinske snage imale tek nekoliko tisuća pripadnika lokalnih milicija i ruskih dragovoljaca. Ni tada Kijev sa stanovništvom od preko 40 milijuna ljudi nije uspio mobilizirati više od nekoliko desetaka tisuća vojnika, dok je Hrvatska, deset puta manja od Ukrajine, tijekom operacije Oluja imala 130 000 vojnika. O stanju u kakvom se danas nalazi ukrajinska vojska ne treba ni pričati, a napad na Donbas bi sigurno završio katastrofom po Kijev.
Međutim, postoji još iluzorna šansa da se Ukrajina iznenada i nekim čudom uspije mirno pretvoriti u istinsku "europsku", stvarno demokratsku, slobodnu, neutralnu zemlju, a ne SAD-EU protektorat, zemlju u kojoj će postojati jednakosti naroda, jezika i regija. Ukrajinu koja će bez ove vlasti biti dom svih njezinih građana i kao takva se razvijati, koristeći prednosti svog položaja između istoka i zapada, između ruske i europske civilizacije. No, nade da će se takvo što i dogoditi je sve manje.
Što je ostalo od ukrajinske vojske nakon rata u Donbasu, a što su dobili Donjeck i Lugansk?
Svi scenariji za Donbas - Od apokaliptičnog jugoslavenskog, do tajvanskog ili stvaranja države u državi
Tri scenarija za Donbas i usporedba sa zbivanjima u Hrvatskoj 1995.
altermainstreaminfo
Godinu dana nakon potpisivanja Sporazuma iz Minska nije provedena niti jedna od navedenih točaka, a Kijev neprestano sabotira tekst i duh ugovora, izobličujući određene članke, mijenjajući redoslijed njihove provedbe i što je najvažnije - falsificira provedbu glavne točke, a to je davanje posebnog statusa Donbasu i izglasavanje amnestije.
Glavni politički zahtjev Sporazuma iz Minska su izmjene i dopune ustava Ukrajine, decentralizacija koja će Donbasu dati poseban status, a nakon mnogo obrata u Vrhovnoj Radi, u siječnju se odlučilo da će se o tim promjenama "raspravljati u jesen 2016. godine".
Kijev: "Prije ili kasnije ćemo Donbas osloboditi po uzoru na hrvatsku Oluju '95."
Iako Rusija, Francuska, Njemačka i SAD insistiraju na provedbi Sporazuma iz Minska, vlasti u Kijevu kao da vjeruju da sukob u Donbasu mogu završiti vojnim putem.
To je stav Ministarstva unutarnjih poslova Ukrajine, budući da je savjetnik ministra unutarnjih poslova, Arsena Avakov, Ivan Varčenko, to otvoreno izjavio na ukrajinskoj televiziji.
"Prije ili kasnije, vjerojatno prije, sukob između Ukrajine i ruskog okupatora će završiti vojnom operacijom. Nadam se vrlo uspješnom, te da će se razina uspjeha moći usporediti s operacijama u Hrvatskoj i oslobađanjem hrvatskog teritorija 1995. godine", rekao je Ivan Varčenko, prenosi ukrajinska Televizija 112.
Ranije je zamjenik ravnatelja Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane, Vadim Skibicki, rekao "kako prijeti ofenziva velikih razmjera u Donbasu".
Ukrajinska obavještajna služba je izvijestila "kako se militanti aktivno pripremaju za nastavak borbe , ali još ne postoji preduvjet za ofenzivu". Osim toga, čelnik Vijeća za nacionalnu sigurnost Ukrajine, Oleksander Turčinov, izjavio je "da se ruske oružane snage i pobunjenici pripremaju za agresivnu vojnu kampanju protiv Ukrajine".
Međutim, iz Donjecka i Luganska stižu drugačije vijesti.
"Tijekom cijele godine, nakon potpisivanja Sporazuma iz Minska o mirnom rješenju sukoba u Donbasu, ukrajinske vlasti su ojačale svoje vojne snage duž granice samoproglašenih narodnih republika, i prema mišljenju obavještajnih analitičara u Donjecku i Lugansku, se pripremaju za nove vojne operacije u regiji širih razmjera.
12. veljače je to potvrdio i lider Donjecke Narodne Republike, Aleksander Zaharčenko .
"Do danas na liniji razdvajanja ima više od 500 tenkova i oko 90 000 vojnika. Ukrajina može u bilo koje vrijeme pokrenuti borbene operacije", rekao je čelnik NRD.
"Zašto onda ne krenu? Mislim da Ukrajina želi završiti mobilizaciju i čekati najbolje vremenske uvjete", dodao je Zaharčenko i rekao "kako je rat jedini način za Kijev da spasi situaciju u zemlji".
Ranije su mediji pisali o odluci Kijeva da premjesti teško oružje, tenkove i vojnike u Donbas, a ove obavještajne podatke potvrđuju i izvješća vojnog vrha Ukrajine.
Tako je sredinom ovog mjeseca u priopćenju Državne granične službe stajalo da je u Kijev na istok zemlje poslao kolonu vojne opreme, najnovija oklopna vozila "Kozak-2" i modernizirane oklopne transportere.
Čelnik državne kompanije "Ukroboronprom", Roman Romanov, rekao je da će se u zonu vojne operacije u Donbas sredinom travnja ove godine poslati nova oklopna vozila "Dozor-B" i modernizirani oklopni transporteri BTR-3.
Desni sektor prijeti Porošenku državnim udarom
Možda je Zaharčenko i u pravu, jer je ovih dana bilo prilično burno u Kijevu i samo rat može spasiti Petra Porošenka i vlasti u Kijevu, jer im je Desni sektor otvoreno zaprijetio državnim udarom.
Kako prenosi ukrajinski Apostrof, glasnogovornik Desnog sektora, Artem Skoropadski, je rekao da Ukrajinu čeka vojni udar.
"Budimo iskreni, mi nemamo državu. Imamo MUP i policiju koja izgleda kao karikatura i može je raspršiti bilo tko u bilo kojem trenutku. Postoji nekolicina političara u parlamentu, možda 20 poštenih. Predsjednik se okružio vojskom i kriminalcima iz istog Ministarstva unutarnjih poslova, jer je glavna zadaća "nove policije" i Ministarstva unutarnjih poslova zaštititi predsjednika u slučaju državnog udara. Postoje oligarsi koji se proždiru međusobno i iste političare u Vrhovnoj Radi. Tu su dragovoljci i vojnici koji se vraćaju s fronta. U stvari, svi su spremni za prevrat. Tko će zaštititi "predsjednika"? Hoće li ga MUP zaštititi od Desnog sektora, "Azova" i Organizacije ukrajinskih nacionalista?", napisao je Skoropadski.
U isto vrijeme, on je naglasio da "Postoji negdje neki nama nepoznati novi Napoleon. Pukovnik, pukovnik ili general bilo koje postrojbe koji će u pravo vrijeme dovesti tenkove da podrži narodni ustanak protiv Ministarstva unutarnjih poslova, Vrhovne Rade, političara i predsjednika", rekao je glasnogovornik Desnog sektora.
No, mediji su odmah pronašli način da "diskvalificiraju" Skoropadskog i priopćili "kako treba podsjetiti da je glasnogovornik Desnog sektora u stvari državljanin Ruske Federacije, te da mu je pravo ime Artem Bičkov, a da je i ranije prijetio da će ubiti predsjednika Petra Porošenka".
U posljednji trenutak se izbjegao "Treći Maidan"
Protekli tjedan su se u Kijevu održali skupovi u spomen na revoluciju 2014, ali su se na kraju pretvorili u prosvjed protiv oligarhijske vlade i predsjednika Petra Porošenka. U nedjelju, 21. veljače, na Trgu neovisnosti u Kijevu se užarila atmosfera, a prosvjednici, među kojima je bilo i onih u maskirnim uniformama, kao i prije dvije godine su podigli šatore i zapalili vatre. Pozivalo se na rušenje vlade, održavanje novih izbora i odustajanje od Sporazuma iz Minska.
U početku se okupilo oko tisuću ljudi, ali je prosvjed eskalirao kada su pripadnici desničarskih organizacija i stranaka, okupljeni u "Revolucionarne desničarske snage" zauzeli obližnji hotel "Kozak", gdje su u predvorju postavili svoje sjedište. Iz hotela su koordinirali akcije s aktivistima, te davali izjave novinarima. Dan ranije je skupina muškaraca u vojnim uniformama na Trgu nezavisnosti u Kijevu pročitala manifest u kojem se traži ostavka sadašnje ukrajinske vlasti i poziva ljude da se okupe na prosvjed na neodređeno vrijeme.
Kasnije je ravnatelj Odjela društvene i humanitarne politike ukrajinskog Ministarstva obrane, Valentin Fedičev, uspio uvjeriti predstavnike "Revolucionarnih desničarskih snaga" da napuste hotel.
"Pregovori su završili kompromisom. Prosvjednici su shvatili da je ta zgrada nečije vlasništvo i dogovoreno je da pređu u drugu prostoriju, koju će nadzirati borci pukovnije Azov, a koja se nalazi 300 metara od hotela", rekao Fedičev za ukrajinsku Televiziju 112.
Prema ukrajinskim medijima, "Revolucionarne desničarske snage" okupljaju predstavnike nekoliko desničarskih organizacija, uključujući i bivše članove Desnog sektora, pukovnije Azov i drugih dragovoljačkih ukrajinskih bojni.
Ljudi okupljeni na Trgu neovisnosti su ogorčeni stanjem u zemlji, a na postavljenoj pozornici su se pojavili maskirani muškarci s palicama u rukama.
Zahtjevi voditelja prosvjeda su bili da vlada poštuje načela nezavisnosti, ako bude potrebno da proglasi izvanredno stanje u Donbasu i na Krimu, da oslobodi političke zatvorenike, obustavi provedbu Sporazuma iz Minska, nametne sankcije protiv ruskih banaka, a da predsjednik, vlada i parlament podnesu ostavku. Posljednji zahtjev je bio da se zabrani povećanje cijena komunalnih usluga.
Nakon vatrenog govora je predloženo glasovanje, ali su se ljudi razišli i ostalo je nekoliko desetaka militanata desničarskih organizacija s kojima su se vlasti borile još dva dana, a onda je Trg nezavisnosti očišćen i prosvjedi su utihnuli.
Naravno, Petro Porošenko je u svom govoru optužio Rusiju "za pokušaj izazivanja Trećeg Maidana u Kijevu".
No, sama činjenica da su Porošenko i ukrajinska vlada zbog posljednjih prosvjeda na Maidanu u državnim tijelima Ukrajine ojačali zaštitu i provjerili sigurnost podzemnih skloništa, potvrđuje njihove strahove od prijetnji državnim udarom i moguće eksplozije narodnog gnjeva.
U utorak su visoki časnici povećali broj naoružanih pripadnika osiguranja, a u dvorištu vlade je na dužnost pozvana Nacionalna garda. Osim toga, provedene su provjere podzemnih tunela i skloništa, što je za medije potvrdio zastupnik Porošenkove frakcije u Vrhovnoj Radi, Sergej Kaplin.
Prema njegovim riječima, krenulo se u provjeru skloništa i podzemnih prolaza u zgradama vlade i predsjedničke administracije.
"Postoji vrlo opsežna mreža podzemnih tunela i nakon revolucije sam se za to zainteresirao. Iz zgrade vlade i predsjedničkog ureda možete izaći i na stanici metroa "Krešatik", a na "Šulijevku" gotovo šetnjom", rekao je Sergej Kaplin, iako ovo nije neka novost, obzirom da sve zgrade državnih institucija iz vremena Sovjetskog Saveza imaju rezervne izlaze i podzemna skloništa.
Iako je za sve najlakše optužiti Rusiju, Kijev se našao u problemima prije svega zbog loših odluka vlade i predsjednika Porošenka, što na kraju priznaje i Financial Times, iako u drugom članku piše kako Ukrajina ni pod koju cijenu ne smije pasti u orbitu Moskve.
Financial Times: Kijevski režim je tragediju svoga naroda pretvorio u farsu
"Apsurd i farsa u Kijevu je da je vlada na kraju priznala da su svi pokusi i gubici, kroz koje je morao proći ukrajinski narod u posljednjih nekoliko godina bili potpuno uzaludni", piše Financial Times.
Kolaps vladajuće koalicije u Ukrajini je najbolji pokazatelj kuda se ide pod vodstvom Petra Porošenka. Stranka "Samopomoć", usmjerena na reforme, povukla se iz vladajuće koalicije nakon točno dvije godine od krvavih događaja na Maidanu. Ukrajinska povijest je napravila puni krug. Ljudi su se u Ukrajini vratili u 2006. i 2007. godinu, kada je prozapadna politika uništena unutarnjim prepirkama oligarha u potrazi za bogatstvom. Julija Timošenko samo čeka da zauzme upražnjeno mjesto, a to joj mogu omogućiti pozivi za nove izbore i kontrarevoluciju", naglašava autor u članku.
"Sve se ponavlja, ljudske tragedije se koriste za političke farse. Usprkos dva narodna prevrata i više od stotinu mrtvih demonstranata, Ukrajina ostaje u rukama kleptokrata i oligarha koji se protive bilo kakvim promjenama u sustavu i profitiraju od mutnih transakcija i javnih natječaja", piše Financial Times.
"Preživjeli opet prolaze kroz ciklus "revolucija – razočaranje - stagnacija", a Ukrajina se pokazuje kao zemlja gdje su ljudi skloni stalnim ustancima, ali je sustav postao imun na revolucije. Opasno je što je svaka nova revolucija sve nasilnija, a uz znatan broj bivših vojnika i dostupnosti jeftinog oružja na crnom tržištu, sljedeći "krug" može biti puno gori od EuroMaidana", zaključuje Financial Times.
U ovoj situaciji politički pragmatizam nalaže da je najbolje te vojnike i oružje zadržati što dalje od Kijeva, a najbolje mjesto za ogorčene naoružane radikale i pripadnike "Revolucionarnih desničarskih snaga" je da ih se veže za bojište u Donbasu.
Iako Kijev tvrdi da se za napad pripremaju ruske snage, očigledno je da se radi o običnoj propagandi.
Istovremeno s ovim stavom, Kijev svakim danom sve dalje od sebe tjera regije Donjeck i Lugansk, koje prolaze kroz, kako kažu, proces "re-rusifikacije", odnosno integracije s Ruskom Federacijom u sve više područja.
Nedavno je lider Donjecke Narodne Republike, Aleksandar Zaharčenko još jednom podsjetio da Kijev neće provesti Sporazum iz Minska. Ne želi dati istočnim regijama poseban status, provesti pravu decentralizaciju i uvesti lokalnu samoupravu, jer bi to mogle tražiti i druge regije.
To bi značio kraj prevratničkog kleptokratskog i oligarhijskog režima u Kijevu. Ukoliko se pod pritiskom i usudi to učiniti, vlada u Kijevu se može držati samo silom i "bajunetima" sigurnosne službe, vojske i policije.
"Već od vremena prvog "Minska" bilo je jasno da svijet ne može surađivati s nacistima. Primirje je bilo samo odgoda rata", rekao je Zaharčenko.
"Čistke" u pozadini
Među najnovijim planovima za rješenje krize "proeuropska" vlada vidi rješenje u oduzimanju državljanstva i sukladno tome - vlasništva svih onih koji se s njom ne slažu. Malo kome je palo na pamet nekome oduzeti državljanstvo, barem u ratovima u proteklih nekoliko desetljeća. No, ova briljantna ideja je pala na pamet Porošenku i gospodi u Kijevu. Kako je ovaj prijedlog primio na znanje Bruxelles i skupine za ljudska prava, prava manjina, nije poznato, ali oduzimanje državljanstva nije moguće provesti nad autohtonim narodima, makar oni bili "pobunjenici" ili što već ne. Mogu postojati zakoni kojima će se kažnjavati djelovanje protiv države, podizanje oružanog ustanka u vlastitoj domovini i slično, ali u Europi nekome oduzeti rođenjem stečeno državljanstvo je do sada bilo nemoguće.
No, uskoro bi autohtono stanovništvo ruskog govornog područja moglo doživjeti sudbinu Palestinaca. Ili će postati skitnice i izbjeglice ili će se zakleti na neupitnu poslušnost okupatoru. Činjenica da veliki dio ljudi ni ne zna ukrajinski jezik, a da im heroji nisu nacistički zločinci poput Bandere i Šuheviča, ali se oni još uvijek smatraju "Ukrajincima".
No, njima je "demokratski režim" odredio posebnu ulogu. Mogu uzeti stvari i "pravac Rusija" ili živjeti u "logoru", jer je sloboda nekad samo pitanje kvadratnih metara ili kilometara. Ostanak u Ukrajini za njih, takve kakvi jesu, značilo bi živjeti u koncentracionom logoru od nekoliko desetaka tisuća kilometara, zvanom Ukrajina. Priče da se u Ukrajini "slobodno govori ruski", da se u tom smislu može djelovati politički, društveno ili u kulturi su bajke za malu djecu.
SAD i Europa, kao i uvijek, pozdravljaju ovakvo ponašanje. Rijetki iskreni filmovi, izvješća i članci na Zapadu koji govore o rusofobiji odmah dignu takvu buru, a vodeći mediji ih na "vrijeme" cenzuriraju.
Dakle, Zaharčenko tvrdi da Kijev neće provesti "Minsk". Prema njegovim riječima, Amerikanci bi mogli prisiliti Kijev da provede reforme, jer svaka metropola bilo koju od kolonija može prisiliti da učini što joj se naredi. Lider NRD se pita nije li Washington izgubio sukob s multipolarnim svijetom ili mu je Rusija dala "ponudu koju se ne može odbiti"?
Iako takav prijedlog nije vidljiv, pogotovo ne ako se govori o razmjeni saveznika, na primjer, Sirija za Novorusiju, ali ne u ruskom duhu. Prema tome, reći da će SAD nametnuti Ukrajini prave "europske" slobode, decentralizaciju, demokratska prava, itd. nema smisla.
Kada su govorili u Vrhovnoj Radi, Amerikanci su o tome govorili površno. Međutim, njihova djela govore drugačije. Teško je odustati od kolonije u koju se toliko uložilo. To se jednostavno ne radi.
Ono što trenutno imamo u Ukrajini i Donbasu je status quo koji traje godinu i pol dana. "Primirje" između Amerikanaca i Ukrajine s jedne strane i ruske enklave u Donbasu.
"Povratak" Donbasa Kijevu znači staviti bombu u temelje same Ukrajine.
Zašto Zapadu treba da uništi svoj antiruski projekt i prigrli "Novorusiju" bez ikakvog razumnog razloga? Osim toga, Zapadu je lakše hraniti izgladnjelo, osiromašeno i brojčano manje stanovništvo Ukrajine kreditima na kapaljku, nego se suočiti s problemima Donbasa, bez obzira na njegove resurse.
Ukrajince se laže mitovima o skorom raspadu Rusije zbog pada cijena nafte, a kada se to dogodi, onda će Ukrajina vratiti Donbas, Krim, možda zauzeti u dijelove zapade Rusije.
Istovremeno Rusija uporno zahtjeva od Kijeva doslovno poštivanje Sporazuma iz Minska i da narodu Donbasa, kao stanovništvu Ukrajine, da "europska" prava i slobode. Međutim, to je stanovništvo, najvećim dijelom, prorusko i ako mu se u Ukrajini pruži prilika da ostvari svoja demokratska prava, vlada u Kijevu strahuje da bi se takva htijenja poput požara proširila cijelom zemljom. Zaredali bi se referendumi i tražile autonomije, što je potpuno normalno za multikonfesionalnu i multietničku zemlju poput Ukrajine, koja u ovim granicama i potpuno neprimjerenim centralističkim uređenjem preživljava još od vremena raspada Sovjetskog Saveza.
Zbog toga Kijev strahuje od ruskih medija, koje naziva "odvratnom propagandom". U zemlju europske demokracije je nedavno zabranjeno petnaest ruskih televizijskih kanala koji su imali i kulturne, zabavne i obrazovne, informacije. To je "sloboda govora" na djelu.
Dakle, ljude treba podijeliti, prekinuti sve veze i "uliti" međusobnu mržnju s obje strane granice.
Zapad u ovom trenutku financijski ne može pomoći Ukrajini, jer američki model proizvodnje sustavne krize ne dozvoljava da se stvaraju dodatni gubici u "katastrofalnom" upravljanju Ukrajinom. S druge strane, ne može dozvoliti da se uruši "antiruski" projekt na kojem se radilo godinama.
Dakle, Zaharčenko pravilno zaključuje da je moguć sukob i da on može početi s proljećem ove godine, što tvrde i neki drugi vojni zapovjednici u Donbasu.
Konačno, Washingtonu i Bruxellesu također ne treba Ukrajina s proruskom "državom u državi", a Petru Porošenku, u jeku političke krize i u vrijeme općeg nezadovoljstva stanovništva i radikalnih skupina, rat u Donbasu je jedino rješenje.
Na kraju zbir svih ovih čimbenika ide na ruku liderima u Donjecku i Lugansku, jer im ovaj scenarij može osigurati konačnu pobjedu.
Zaharčenko slijedi jednostavno pravilo. Dugoročno, stabilan suživot sa susjedima nije moguć dok ne padne aktualna vlada u Kijevu i ograniči se moć vječno rusofobne zapadne Ukrajine. Ovo je jedan od njegovih osnovnih geopolitičkih, odnosno strateških ciljevima.
Za kraj i riječ dvije o početku cijele ove priče i uvjerenju savjetnika ukrajinskog ministra unutarnjih poslova Arsena Avakova, Ivana Varčenka, da će, prije ili kasnije, Kijev vojnom operacijom sličnom Oluji '95. vratiti Donbas i Krim. Ovu se izjavu može gledati kroz kontekst dnevno-političkih lupetanja, jer je baš takvu akciju, s visokomotiviranim borcima i svom raspoloživom tehnikom i zrakoplovstvom ukrajinska vojska pokušala provesti u srpnju i početkom kolovoza 2014. Ona je tada neslavno propala, a pred sobom su ukrajinske snage imale tek nekoliko tisuća pripadnika lokalnih milicija i ruskih dragovoljaca. Ni tada Kijev sa stanovništvom od preko 40 milijuna ljudi nije uspio mobilizirati više od nekoliko desetaka tisuća vojnika, dok je Hrvatska, deset puta manja od Ukrajine, tijekom operacije Oluja imala 130 000 vojnika. O stanju u kakvom se danas nalazi ukrajinska vojska ne treba ni pričati, a napad na Donbas bi sigurno završio katastrofom po Kijev.
Međutim, postoji još iluzorna šansa da se Ukrajina iznenada i nekim čudom uspije mirno pretvoriti u istinsku "europsku", stvarno demokratsku, slobodnu, neutralnu zemlju, a ne SAD-EU protektorat, zemlju u kojoj će postojati jednakosti naroda, jezika i regija. Ukrajinu koja će bez ove vlasti biti dom svih njezinih građana i kao takva se razvijati, koristeći prednosti svog položaja između istoka i zapada, između ruske i europske civilizacije. No, nade da će se takvo što i dogoditi je sve manje.
Što je ostalo od ukrajinske vojske nakon rata u Donbasu, a što su dobili Donjeck i Lugansk?
Svi scenariji za Donbas - Od apokaliptičnog jugoslavenskog, do tajvanskog ili stvaranja države u državi
Tri scenarija za Donbas i usporedba sa zbivanjima u Hrvatskoj 1995.
altermainstreaminfo
