Karamarko, Most i Orešković pregovaraju tek o najgrubljim konturama novog kabineta, resori još nisu ni razgraničeni, do ministarskih imena još se nije ni stiglo, tako da konačni ishod operacije formiranja vlade ostaje, do daljnjega, jedan ogromni upitnik.
No, u toj općoj neizvijesnosti, imamo ipak bar jednu stvar koja jest apsolutno sigurna. A to je ogromna razina nepovjerenja, koja se, kao olujni oblak, nadvija nad odnose između HDZ-a i Mosta, kao i nad relacije jedne i druge strane s mandatarom.
Da u ovoj bespoštednoj borbi za dominaciju nitko ne bi dao ruku u vatru ni za čiju časnu riječ, najotvorenije demonstriraju javnosti ljudi iz Mosta, politički nedovoljno prekaljeni i možda ipak malo presigurni u svoj vještine.
Posljednja izjava Nikole Grmoje, a zatim i Petrova, da će Most napustiti pregovore – pa neka HDZ-ovci »sami sastavljaju vladu« – ako im se ne prepusti na upravljanje Ministarstvo unutarnjih poslova i svi drugi odabrani resori, ne samo da zvuči kao otvorena ucjena, nego pokazuje da je povjerenje Mosta u HDZ ravno nuli.
Da nije tako, Božina ekipa mogli bi prihvatiti da zajedničku politiku i ciljeve, na zadovoljavajući način, može realizirati i ministar iz drugog bloka i ne bi bili tako tvrdi oko baš svake pozicije koju su bezecirali.
A za svakog bi partnera bilo uvredljivo inzistiranje Mosta na MUP-u i SOA-i s obrazloženjem da oni žele osigurati »borbu protiv korupcije i kriminala«. Jer što to drugo može značiti osim da misle kako bi HDZ to radio s figom u džepu doslovno štiteći svoje stranačke kadrove od kaznenog progona?
Takvu sumnjičavost Karamarko sigurno ne doživljava kao kompliment, kao ni druge izraze podozrenja iz pravca Mosta, koji je, uostalom, prema Karamarku pokazao najveće rezerve još kad je odbio razgovarati o njemu kao premijeru. No vrh HDZ-a jako se čuva eksplicitnih prigovora na ponašanje Petrovljeve strane. Iako im Mostovci očigledno idu na živce u njihovoj pozi »papskijega od pape«, tretiraju ih u rukavicama i pedagoški, nadajući se da će njihov utjecaj neutralizirati diplomatskom lukavošću i izmišljanjem raznih kontrolnih instrumenata i osigurača. HDZ uz to radi i na planu B koji bi im osigurao supstitucijske mandate za slučaj da Most na nekoj krivini iskoči iz tračnica i razvrgne koaliciju. Zamislili su da ta lovina bude HNS pa se oko toga s nekima od njih pokušava tajno pregovarati.
A sve to Most, naravno, vidi i čuje pa spirala sumnji raste do karikaturalnih razmjera.
Partneri su tako već domislili da jedni drugima stalno mogu biti za petama ako se svakom ministru iz kvote HDZ-a instalira zamjenik iz Mosta i obratno. Kontrolu nad Tihomirom Oreškovićem trebali bi preuzeti zamjenik premijera i četiri potpredsjednika, Petrov i Lovrinović iz Mosta te Karamarko i Hrg iz HDZ-ove grupe. Svi će mu oni dahtati za vratom da se ni sekunde ne olabavi povodac. A ako u ruke Mosta stvarno dođu MUP i SOA, Karamarko ih namjerava podčiniti sebi kao »potpredsjednik Vlade za domovinsku sigurnost«.
Slatko je čuti kako predsjednica u SAD-u cvrkuće da je kod kuće zavladala »nova razina optimizma«. Samo što nije jasno gdje ona sve to vidi.
novilist
No, u toj općoj neizvijesnosti, imamo ipak bar jednu stvar koja jest apsolutno sigurna. A to je ogromna razina nepovjerenja, koja se, kao olujni oblak, nadvija nad odnose između HDZ-a i Mosta, kao i nad relacije jedne i druge strane s mandatarom.
Da u ovoj bespoštednoj borbi za dominaciju nitko ne bi dao ruku u vatru ni za čiju časnu riječ, najotvorenije demonstriraju javnosti ljudi iz Mosta, politički nedovoljno prekaljeni i možda ipak malo presigurni u svoj vještine.
Posljednja izjava Nikole Grmoje, a zatim i Petrova, da će Most napustiti pregovore – pa neka HDZ-ovci »sami sastavljaju vladu« – ako im se ne prepusti na upravljanje Ministarstvo unutarnjih poslova i svi drugi odabrani resori, ne samo da zvuči kao otvorena ucjena, nego pokazuje da je povjerenje Mosta u HDZ ravno nuli.
Da nije tako, Božina ekipa mogli bi prihvatiti da zajedničku politiku i ciljeve, na zadovoljavajući način, može realizirati i ministar iz drugog bloka i ne bi bili tako tvrdi oko baš svake pozicije koju su bezecirali.
A za svakog bi partnera bilo uvredljivo inzistiranje Mosta na MUP-u i SOA-i s obrazloženjem da oni žele osigurati »borbu protiv korupcije i kriminala«. Jer što to drugo može značiti osim da misle kako bi HDZ to radio s figom u džepu doslovno štiteći svoje stranačke kadrove od kaznenog progona?
Takvu sumnjičavost Karamarko sigurno ne doživljava kao kompliment, kao ni druge izraze podozrenja iz pravca Mosta, koji je, uostalom, prema Karamarku pokazao najveće rezerve još kad je odbio razgovarati o njemu kao premijeru. No vrh HDZ-a jako se čuva eksplicitnih prigovora na ponašanje Petrovljeve strane. Iako im Mostovci očigledno idu na živce u njihovoj pozi »papskijega od pape«, tretiraju ih u rukavicama i pedagoški, nadajući se da će njihov utjecaj neutralizirati diplomatskom lukavošću i izmišljanjem raznih kontrolnih instrumenata i osigurača. HDZ uz to radi i na planu B koji bi im osigurao supstitucijske mandate za slučaj da Most na nekoj krivini iskoči iz tračnica i razvrgne koaliciju. Zamislili su da ta lovina bude HNS pa se oko toga s nekima od njih pokušava tajno pregovarati.
A sve to Most, naravno, vidi i čuje pa spirala sumnji raste do karikaturalnih razmjera.
Partneri su tako već domislili da jedni drugima stalno mogu biti za petama ako se svakom ministru iz kvote HDZ-a instalira zamjenik iz Mosta i obratno. Kontrolu nad Tihomirom Oreškovićem trebali bi preuzeti zamjenik premijera i četiri potpredsjednika, Petrov i Lovrinović iz Mosta te Karamarko i Hrg iz HDZ-ove grupe. Svi će mu oni dahtati za vratom da se ni sekunde ne olabavi povodac. A ako u ruke Mosta stvarno dođu MUP i SOA, Karamarko ih namjerava podčiniti sebi kao »potpredsjednik Vlade za domovinsku sigurnost«.
Slatko je čuti kako predsjednica u SAD-u cvrkuće da je kod kuće zavladala »nova razina optimizma«. Samo što nije jasno gdje ona sve to vidi.
novilist
