Kako je Njonjo postao tajnik

Zavaravanje o novom licu HDZ-a nakon izbora Andrije Plenkovića za predsjednika stranke srušio je sam Plenković postavivši Gordana Jandrokovića za svoju desnu ruku, glavnog tajnika HDZ-a.

Svojedobno je Jadranka Kosor svjedočila kako je nakon teškog gubitka izbora sa svim svojim najbližim suradnicima krenula niz stepenice »Lisinskog« javnosti priopćiti tu vijest, a na pozornicu je stigla tek u pratnji njih dvoje-troje, jer su se putem svi razbježali. Nije poznato je li se potpredsjednik njezine Vlade Gordan Jandroković izgubio u muškom ili ženskom WC-u koncertne dvorane, ali je ubrzo nakon toga okrenuo leđa Kosor tvrdeći kako je Tomislav Karamarko najkvalitetnije rješenje za HDZ, jer je »čovjek s velikim političkim iskustvom i ima jasne političke i svjetonazorske stavove i kao osoba mi se dopao«.

Dopadao se Jandrokoviću i Ivo Sanader, baš kao i ovaj njemu, pa je svog vjernog potrčka ustoličio i za ministra vanjskih poslova iako se već na početku karijere teško osramotio na toj funkciji ne znajući pred Ollijem Rehnom koja je dva pregovaračka poglavlja Hrvatska netom zatvorila. Kada su ga prozvali da je izdao premijera koji ga je izmislio kao političara, lakonski je odgovorio: »Nisam okrenuo leđa Sanaderu, on je okrenuo leđa svima nama.«

Moglo bi se u kratkoj povijesti političkog beščašća čovjeka, kojega su zbog takvog karaktera navodno prozvali »Njonjo« i »Pudlica«, još mnogo toga nabrajati, ali vjerojatno ga najviše smeta i uzrujava što je preko svoje supruge svojta sa Zoranom Milanovićem. Sada će, kao glavni tajnik HDZ-a dobiti priliku za zadovoljštinu, kako rodbinsku tako i stranačku, uspije li kao prvi operativac dobiti rujanske izbore.

Samo nebo, Vladimir Šeks i Vidoviti Milan znaju što je Andriji Plenkoviću trebalo da od svih 220 tisuća članova HDZ-a na mjesto glavnog tajnika stranke postavi Gordana Jandrokovića, čovjeka i političara čija je glavna odlika trčanje upomoć pobjednicima. Nije tim svojim prvim potezom peti predsjednik HDZ-a kompromitirao samo sebe kao novo lice jedne nove politike koja će preobraziti u modernu demokršćansku stranku pokret koji se bitnije nije promijenio još od Tuđmanovog doba, već i doveo u pitanje svoju vjerodostojnost i povjerenje birača u dobre namjere njegovog HDZ-a.

Prokletstvo unutarstranačkih izbora bez protukandidata već je počelo snalaziti Plenkovića. Izbor Jandrokovića koji je vjerno služio i Sanadera i Kosor i Karamarka, jednako dosljedno im okretavši leđa kada su postajali gubitnici, može značiti samo da i on od svojih prvih suradnika prvenstveno traži slijepu odanost. Ili pak, još vjerojatnije, da je Jandroković ustupak onim sivim eminencijama koje su ga dovele i postavile za predsjednika HDZ-a.

Misli li Plenković da se suncokret u međuvremenu promijenio ili da je on sam pametniji od Sanadera, Kosor i Karamarka pa Jandrokoviću nikada neće izgovoriti »Zar i ti, sine Brute?«, grdno se vara. Političko beskičmenjaštvo je način preživljavanja i nikada se ne mijenja.

Osim u trenutku kada pudlice procijene da je kucno njihov čas i požele postati gospodarima.

novilist