Javna televizija nije se trudila hrvatske građane obrazovati kao građane, već je funkcionirala isključivo kao relej vlasti. Toni Milun popunjava tu prazninu – u odličnoj seriji emisija ‘Financijalac’ opismenjuje građane objašnjavajući kako smanjiti guljenje banaka na najmanju mjeru
Naše građane neusporedivo više zanimaju masoni, chemtrailsi, događaji u svibnju 1945. ili teorija o Zemlji kao ravnoj ploči negoli vitalna financijska pitanja. Hrvatske su banke (preciznije rečeno, strane banke koje posluju u Hrvatskoj) građanima ove zemlje, što zakonito što nezakonito, dugo vremena naplaćivale nekih 250 naknada, guleći ih do gole kože, protiv čega se nikad nitko nije pobunio. To je čudno s obzirom na poslovičnu sklonost ovdašnjeg mentaliteta na grlate pobune protiv stvarnih ili umišljenih pljački čiji su akteri tuđinci. U ovom slučaju deračinu – taj hajdučki pojam često rabi Ivan Aralica – provode banke, poslovni sustavi koje vode najsposobniji kadrovi u zemlji, koji naspram sebe imaju financijske analfabete, pa sve i nije tako vidljivo, a često se odvija na infinitezimalnoj razini.
Jedan od razloga masovne financijske nepismenosti leži i u činjenici da se javna televizija desetljećima nije trudila hrvatske građane obrazovati kao građane – upoznavati ih s njihovim pravima i obvezama, već je funkcionirala isključivo kao relej vlasti. Genijalac Toni Milun, poznati matematičar, popunjava tu prazninu pa u odličnoj seriji emisija ‘Financijalac’ opismenjuje građane u elementarnim stvarima. Pojam ‘kreditni transferi’, objašnjava, odnosi se na sve naloge za plaćanja, a ne samo one vezane uz kredite. U oba slučaja banke vas gule, a Milun objašnjava kako i kako smanjiti to guljenje na najmanju mjeru. Banke naime znaju ono što građani ne znaju: mali mjesečni iznosi na kraju godine narastu na lijepu svoticu. Ako vam banka mjesečno naplaćuje 50 kuna za vođenje računa, godišnje je to 600 kuna, a za deset godina šest tisuća – to je već polovni autić. Rješenje? Pogledajte koliko naplaćuju konkurentske banke, odite u onu koja će uzeti 30 kuna…
Svatko od nas nosi neki tumor i s 90 godina nitko neće umrijeti bez njega, kaže Gordan Lauc, profesor biokemije i molekularne biologije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, znanstvenik svjetske reputacije koji je bio gost Tončice Čeljuske. ‘Nakon 40. godine mi smo svi u bonus vremenu koje smo dobili razvojem civilizacije. Nakon četrdesete svi imamo neke tumore, maligne ili benigne. Nitko s 90 godina neće umrijeti bez tumora, pitanje je samo hoće li ga ubiti tumor ili će ga imunosni sustav moći kontrolirati. Tumor je kronična bolest koju treba moći kontrolirati’, rekao je znanstvenik. A kako ga kontrolirati? Lauc je na zanimljiv način govorio o suodnosu stresa i zdravlja, temi koja zanima sve više ljudi: ‘Ljudi koji su pod stresom i osjećaju se ugroženi iscrpljuju svu svoju energiju imunosnog, probavnog i reproduktivnog sustava i zbog toga obolijevaju…’
Ivan Zvonimir Čičak, u fazi dramatičnog lupetanja, iznosi tvrdnju koja ruši zadnje ostatke njegove reputacije – u egzaltiranom nastupu, uhvaćen negdje na nekom hodniku, objašnjava reporterki kako su Srbi jedini etnos koji je neki međunarodni sud oglasio krivim za genocid. Kakva budalaština! Niti jedan sud ne sudi etnosima i nikad nijedan sud nije osudio niti jedan etnos za to, ali Čička to ne smeta u širenju te tvrdnje. Ni Vesna Pusić koja je u studiju s Ilijom Jandrićem komentirala luđačku spiralu odnosa dviju polupropalih država nije zamijetila to Čičkovo ‘otkriće’. Inače, za suluda licitiranja brojem žrtava – Jasenovac je opet povod svađi – nedvojbeno su krivi komunisti koji su, rukovodeći se dnevnim konjunkturama, napuhali broj žrtava logora do 700.000 zbog naplate ratne štete. Prevarantski, šićardžijski, povijesno kobno: sad se iz tog vrzina kola nećemo izvući narednih 50 godina. Ta je brojka dio srpske inteligencije gurnula u stravičnu martiromaniju, koja će trajati beskonačno dugo. Oni koji napuhuju broj žrtava zapravo zazivaju osvetu. Desnica koja danas laže oko brojki, na sve strane, samo nastavlja tu priču. Luđaci vole brojke o puno mrtvih, makar bile i izmišljene, to je dobar psihološki motiv za očajanje, izvrstan izgovor za neuspjehe (‘pobili su nas, inače bi nas bilo sto milijuna’, ‘nebo bi bilo granica’, ‘mi smo ostatak zaklanog naroda…’). Oklevetani hrvatski narod Čičak brani klevetanjem Srba, to je posve krivi put.
Srpske opsesije oko Jasenovca, hrvatske oko Bleiburga – to je čak naslov jednog poglavlja u Tuđmanovim ‘Bespućima’ – pokopat će na kraju žive ljude jer će onemogućiti suradnju i pomirenje. Posezanje crkvenih otaca za autoviktimizacijom i napuhivanjem broja žrtava posebno je tragično jer ne predstavlja ništa doli zaziv za osvetom, pokoljem, Starim a ne Novim zavjetom – oko za oko, zub za zub, izmišljena žrtva za stvarnu, stari mitovi za nove pokolje, ćeraćemo se još, i tako dalje i tomu slično.
Neki ljudi o hrvatsko-srpskim odnosima govore i razumno. Joško Klisović predlaže da Srbija ukloni Vojislava Šešelja iz parlamenta – za što postoji zakonska osnova – dok bi Hrvatska trebala maknuti ploču s natpisom ‘Za dom spremni’ iz Novske, za što također postoji zakonska osnova, pa bi dvije strane učinile važan korak prema kakvoj-takvoj normalizaciji. Kad se malo razmisli, vidjelo bi se da na ovaj način Srbija pomaže sama sebe, a Hrvatska sebi jer su desna mahnitanja u oba slučaja samoubilačka. Nitko ove zemlje nije tako upropastio kao oni koji se najvatrenije kunu u njih, to je barem danas jasno. No od tog spasa neće biti jer su ove nacionalističke koreodrame previše važan, ako već ne i jedini legitimacijski smisao ovdašnjih politika.
Na N1 gledamo senzacionalne snimke: šašavi diktator Kim Jong-un prelazi graničnu crtu dviju Koreja kako bi okončao rat koji je zaustavljen primirjem iz 1953. Kim prelazi granicu, grli se sa svojim južnim bratom Moon Jae-inom, iznova sadi drvo koje je niklo 1953. godine. ‘Neće više biti rata na Korejskom poluotoku, počinje nova era mira’, kažu dva lidera. Vjerojatno su Kim Jong-una na tu miroljubivost natjerale sankcije, a pomalo i Kinezi. Upitno je hoće li uspjeti održati koegzistenciju ili će pasti – točnije, samo je pitanje vremena kad će pasti. Ipak, i on je spreman na denuklearizaciju i razuman korak, što naši nisu. Baš kako je na pitanje novinara kad će se odnosi Hrvata i Srba normalizirati odgovorio Predrag Raos – pa normalni su, ratujemo…
portalnovosti
Financijalac, HRT, 23. travnja, 21:48
Naše građane neusporedivo više zanimaju masoni, chemtrailsi, događaji u svibnju 1945. ili teorija o Zemlji kao ravnoj ploči negoli vitalna financijska pitanja. Hrvatske su banke (preciznije rečeno, strane banke koje posluju u Hrvatskoj) građanima ove zemlje, što zakonito što nezakonito, dugo vremena naplaćivale nekih 250 naknada, guleći ih do gole kože, protiv čega se nikad nitko nije pobunio. To je čudno s obzirom na poslovičnu sklonost ovdašnjeg mentaliteta na grlate pobune protiv stvarnih ili umišljenih pljački čiji su akteri tuđinci. U ovom slučaju deračinu – taj hajdučki pojam često rabi Ivan Aralica – provode banke, poslovni sustavi koje vode najsposobniji kadrovi u zemlji, koji naspram sebe imaju financijske analfabete, pa sve i nije tako vidljivo, a često se odvija na infinitezimalnoj razini.
Jedan od razloga masovne financijske nepismenosti leži i u činjenici da se javna televizija desetljećima nije trudila hrvatske građane obrazovati kao građane – upoznavati ih s njihovim pravima i obvezama, već je funkcionirala isključivo kao relej vlasti. Genijalac Toni Milun, poznati matematičar, popunjava tu prazninu pa u odličnoj seriji emisija ‘Financijalac’ opismenjuje građane u elementarnim stvarima. Pojam ‘kreditni transferi’, objašnjava, odnosi se na sve naloge za plaćanja, a ne samo one vezane uz kredite. U oba slučaja banke vas gule, a Milun objašnjava kako i kako smanjiti to guljenje na najmanju mjeru. Banke naime znaju ono što građani ne znaju: mali mjesečni iznosi na kraju godine narastu na lijepu svoticu. Ako vam banka mjesečno naplaćuje 50 kuna za vođenje računa, godišnje je to 600 kuna, a za deset godina šest tisuća – to je već polovni autić. Rješenje? Pogledajte koliko naplaćuju konkurentske banke, odite u onu koja će uzeti 30 kuna…
U svom filmu, HRT, 24. travnja, 20:05
Svatko od nas nosi neki tumor i s 90 godina nitko neće umrijeti bez njega, kaže Gordan Lauc, profesor biokemije i molekularne biologije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, znanstvenik svjetske reputacije koji je bio gost Tončice Čeljuske. ‘Nakon 40. godine mi smo svi u bonus vremenu koje smo dobili razvojem civilizacije. Nakon četrdesete svi imamo neke tumore, maligne ili benigne. Nitko s 90 godina neće umrijeti bez tumora, pitanje je samo hoće li ga ubiti tumor ili će ga imunosni sustav moći kontrolirati. Tumor je kronična bolest koju treba moći kontrolirati’, rekao je znanstvenik. A kako ga kontrolirati? Lauc je na zanimljiv način govorio o suodnosu stresa i zdravlja, temi koja zanima sve više ljudi: ‘Ljudi koji su pod stresom i osjećaju se ugroženi iscrpljuju svu svoju energiju imunosnog, probavnog i reproduktivnog sustava i zbog toga obolijevaju…’
Odnosi Hrvatske i Srbije, N1, 25. travnja, 20:41
Ivan Zvonimir Čičak, u fazi dramatičnog lupetanja, iznosi tvrdnju koja ruši zadnje ostatke njegove reputacije – u egzaltiranom nastupu, uhvaćen negdje na nekom hodniku, objašnjava reporterki kako su Srbi jedini etnos koji je neki međunarodni sud oglasio krivim za genocid. Kakva budalaština! Niti jedan sud ne sudi etnosima i nikad nijedan sud nije osudio niti jedan etnos za to, ali Čička to ne smeta u širenju te tvrdnje. Ni Vesna Pusić koja je u studiju s Ilijom Jandrićem komentirala luđačku spiralu odnosa dviju polupropalih država nije zamijetila to Čičkovo ‘otkriće’. Inače, za suluda licitiranja brojem žrtava – Jasenovac je opet povod svađi – nedvojbeno su krivi komunisti koji su, rukovodeći se dnevnim konjunkturama, napuhali broj žrtava logora do 700.000 zbog naplate ratne štete. Prevarantski, šićardžijski, povijesno kobno: sad se iz tog vrzina kola nećemo izvući narednih 50 godina. Ta je brojka dio srpske inteligencije gurnula u stravičnu martiromaniju, koja će trajati beskonačno dugo. Oni koji napuhuju broj žrtava zapravo zazivaju osvetu. Desnica koja danas laže oko brojki, na sve strane, samo nastavlja tu priču. Luđaci vole brojke o puno mrtvih, makar bile i izmišljene, to je dobar psihološki motiv za očajanje, izvrstan izgovor za neuspjehe (‘pobili su nas, inače bi nas bilo sto milijuna’, ‘nebo bi bilo granica’, ‘mi smo ostatak zaklanog naroda…’). Oklevetani hrvatski narod Čičak brani klevetanjem Srba, to je posve krivi put.
Srpske opsesije oko Jasenovca, hrvatske oko Bleiburga – to je čak naslov jednog poglavlja u Tuđmanovim ‘Bespućima’ – pokopat će na kraju žive ljude jer će onemogućiti suradnju i pomirenje. Posezanje crkvenih otaca za autoviktimizacijom i napuhivanjem broja žrtava posebno je tragično jer ne predstavlja ništa doli zaziv za osvetom, pokoljem, Starim a ne Novim zavjetom – oko za oko, zub za zub, izmišljena žrtva za stvarnu, stari mitovi za nove pokolje, ćeraćemo se još, i tako dalje i tomu slično.
N1 studio uživo, 26. travnja, 16:01
Neki ljudi o hrvatsko-srpskim odnosima govore i razumno. Joško Klisović predlaže da Srbija ukloni Vojislava Šešelja iz parlamenta – za što postoji zakonska osnova – dok bi Hrvatska trebala maknuti ploču s natpisom ‘Za dom spremni’ iz Novske, za što također postoji zakonska osnova, pa bi dvije strane učinile važan korak prema kakvoj-takvoj normalizaciji. Kad se malo razmisli, vidjelo bi se da na ovaj način Srbija pomaže sama sebe, a Hrvatska sebi jer su desna mahnitanja u oba slučaja samoubilačka. Nitko ove zemlje nije tako upropastio kao oni koji se najvatrenije kunu u njih, to je barem danas jasno. No od tog spasa neće biti jer su ove nacionalističke koreodrame previše važan, ako već ne i jedini legitimacijski smisao ovdašnjih politika.
Novi dan, N1, 27. travnja, 09:00
Na N1 gledamo senzacionalne snimke: šašavi diktator Kim Jong-un prelazi graničnu crtu dviju Koreja kako bi okončao rat koji je zaustavljen primirjem iz 1953. Kim prelazi granicu, grli se sa svojim južnim bratom Moon Jae-inom, iznova sadi drvo koje je niklo 1953. godine. ‘Neće više biti rata na Korejskom poluotoku, počinje nova era mira’, kažu dva lidera. Vjerojatno su Kim Jong-una na tu miroljubivost natjerale sankcije, a pomalo i Kinezi. Upitno je hoće li uspjeti održati koegzistenciju ili će pasti – točnije, samo je pitanje vremena kad će pasti. Ipak, i on je spreman na denuklearizaciju i razuman korak, što naši nisu. Baš kako je na pitanje novinara kad će se odnosi Hrvata i Srba normalizirati odgovorio Predrag Raos – pa normalni su, ratujemo…
portalnovosti
