Damir Smrtić u stanju je umrtviti bilo koju aferu, zabašuriti sve i jedan skandal koji bi mogao uznemiriti vlast. U momentu kad Nacional objavljuje dokumente koji pokazuju da je drugi čovjek Sabora štitio prostitutke, on odrađuje – rutinsku temu o Hajduku! Bravo, samo tako dalje, iz pobjede u pobjedu do konačnog poraza HRT-a
Duhovita, razigrana, inspirativno napisana i odglumljena, dobro režirana domaća komedija Zorana Lazića i Ivana Gorana Viteza: u ‘Narodnom heroju’ napokon vidimo ležeran, duhovit odmak u odnosu na Drugi svjetski rat, koji je tretiran kao mrtva povijest, a ne živa sadašnjica. Lazić svoje dijaloge piše moderno, zabavno, pomaknuto, dok ih Vitez režira na način koji izgleda kao parodija Tarantina. Talijani su prije dosta godina pokazali (‘Život je lijep’) da se ratu može smijati, unatoč njegovoj tragičnosti, ne zato što je smiješan, nego zato što je humor isto što i život. Nijemci su relativno nedavno počeli snimati komedije o Hitleru (ne osobito uspjele) pa je bilo krajnje vrijeme da i mi dobijemo nešto slično. Englezi i Francuzi počeli su s tim još prije 30-40 godina (‘Alo, alo’ je najbolji primjer), a poučak je i ovaj: bivši neprijatelj prikazan kroz prizmu humora u miru opet stječe svoje ljudsko lice – jer to tako i treba biti, jer je tako pisano, jer su tako mudrost i proroci, da se izrazimo popularnim terminima Prvog programa HRT-a i Laudato TV-a. HRT dakle ima i dobrih programa, ako informiranje ili kritičko informiranje nije presudan kriterij.
Damir Smrtić hoda s kosom u ruci i ubija teme: u stanju je umrtviti bilo koju aferu, svaki događaj dana, zabašuriti sve i jedan skandal koji bi mogao uznemiriti vlast. Taj bi i od atentata na Kennedyja napravio uspavanku. Genij oportunizma, čovjek koji nikad neće dovesti u studio gosta koji će uzrujati moćnike, kapetan netalasanja, u momentu kad Nacional objavljuje dokumente koji pokazuju da je drugi čovjek Sabora štitio prostitutke, odrađuje – rutinsku temu o Hajduku?! Navijačko nasilje? Toga je bilo i bit će, a na dan objave onakvih dokumenata kakve je objavio Bero Jelinić desk pada, urednici piju normabele, čeprka se po arhivi, nazivaju se Stormy Daniels. Umire se od sreće jer će se masovnoj publici plasirati priča za kojom žude (‘I bogati plaču’, ‘Zločin i kazna’, ‘L. A. povjerljivo’, sve u jednom), a naš Smrtić odrađuje prošlotjednu temu koja će trajati vječno, Torcidin evergreen. To će gledati samo šačica ljudi, bravo, velik potez ako stvar gledamo iz kuta komercijalnih televizija, samo tako dalje, iz pobjede u pobjedu do konačnog poraza HRT-a.
Ilko Ćimić nalik je torpedu. Kad god se usmjeri na neku metu, ma kako bili debeli oklopi, taj probija sve slojeve! Ćimić je otkrio kako je Milijan Brkić, taj smjerni, bogobojazni, skrupulozni čovjek koji se ne odvaja od krunice na zapešću, 2006. godine s mjesečnom plaćom od 9.000 kuna od Karlovačke banke dobio kredit od milijun kuna s kojim je kupio dionice Plive. Te je vrijednosnice nakon mjesec dan preprodao i zaradio 266.000 kuna – praktički svoju trogodišnju plaću. Kako je znao? Otkud mu tako sjajan nos? Zašto Brkić nije broker, ima talent vuka s Wall Streeta? Naši su ljudi, općenito, beskonačno talentirani. Običan vozač u stanju je probiti kriptozaštitu Uskoka i otkriti mjere nadzora, praćenja i uhićenja; naš policajac, koji je, doduše, čak dvaput diplomirao, u stanju je u samo jednoj transakciji zaraditi četvrt milijuna kuna; Vidoševićeva mama imala je sposobnosti Leeja Iacocce, Tuđmanovi unuci bili su ravni Jacku Welchu!
Subotnji program HRT-a mogao bi mirne duše nositi naslov ‘Trgovci u hramu’. Riječ je naime o osebujnoj kombinaciji najintenzivnije evangelizacije i najprizemnije TV prodaje, a ni jedna ni druga stvar ne bi smjele biti okosnica programa javne televizije. Ne zna se što je invazivnije od to dvoje, pobožni ribari ljudskih duša ili beskonačno dosadni spotovi TV prodaje, smješteni u pauze klerikalnih ofenziva. Epilator za dlačice pazuha ‘ruku i nogu pa čak i osjetljivih područja s osamnaest malih pinceta do 50 posto učinkovitiji’, ‘idealan suputnik na svakom putovanju’, izmjenjuje se s nabožnim pričicama o Isusovom putovanju u Emaus, susretu s dvojicom učenika koji ga nisu prepoznali, i tako cijeli božji dan, trla baba lan. Depilator se inače može dobiti već za 149 kuna, iako mu je prava cijena 299 kuna, ‘a na dar dobijate i set za manikuru…’, dok cjelodnevnu evangelizaciju na četiri programa možete dobiti za 80 kuna mjesečno. Urednici i marketingaši s Prisavlja zakitili su TV prodajom i nedjelju, točnije prostor oko jedne od rijetkih gledanih i gledljivih informativnih emisija, ‘Nedjeljom u dva’, pa sada cijela regija može naručivati madrace, grudnjake, epilatore i slična čudesa.
Hrvatska televizija posve je iznevjerila svoju ulogu. Znanstveni, obrazovni program, građanski odgoj, ekranizacije hrvatskih klasika, TV drame, kritičko informiranje – ničega tu nema, osim grubog konjunkturizma, udruženog s teškim oportunizmom i rijetko viđenom indoktrinacijom. Netko će, pametan i hrabar, morati izvesti ozbiljan zahvat u sve strukture ove kuće, samo taj će morati biti Heraklo, da očisti ovaj svinjac naspram kojega i Augijeve štale izgledaju kao apoteka, hrv. ljekarna.
‘Varoški amarcord’ naš je nedjeljni favorit – zadnje dvije epizode, Sinj i Zadar, opravdale su felinijevski naslov. U epizodi o Sinju vidjeli smo dojmljivu kroniku uspona i pada jednog malog mista: karizmatični ‘čovik i po’, Vice Buljan, već je početkom pedesetih u tom cetinskom gradiću napravio olimpijski bazen (što je izazvalo zavist i ljubomoru i u Zagrebu i u Beogradu), dok je pothvat njegova života bila Dalmatinka, tvornica konca iz koje je rođen moderni Sinj – onaj isti koji je danas upropašten, a goleme hale Dalmatinke svedene na salon za vjenčanja… Kroz sinjsku je epizodu prodefilirala masa zanimljivih sugovornika, od Buljanove kćeri do Bore Leeja, a Zadar je prikazan kroz prizmu njegovih oriđinala i prijateljica noći, s puno razumijevanja i ljubavi prema temi. U istoj epizodi prikazane su i odlične snimke savezničkog bombardiranja i obnove grada. ‘Varoški amarcord’ je zapravo sentimentalna štorija o Dalmaciji koje više nema, onoj koja izumire i nestaje, povlačeći se pred najezdom turista, što je neminovni zakon vremena, dijalektički proces koji su genijalno opisali mislioci od Heraklita do markiza de Sadea, nešto bez čega nema razvoja i napretka, to je ona geteovska sila koja uvijek želi zlo, a vazda proizvodi dobro.
portalnovosti
Narodni heroj Ljiljan Vidić, HRT, 2. listopada, 20:00
Duhovita, razigrana, inspirativno napisana i odglumljena, dobro režirana domaća komedija Zorana Lazića i Ivana Gorana Viteza: u ‘Narodnom heroju’ napokon vidimo ležeran, duhovit odmak u odnosu na Drugi svjetski rat, koji je tretiran kao mrtva povijest, a ne živa sadašnjica. Lazić svoje dijaloge piše moderno, zabavno, pomaknuto, dok ih Vitez režira na način koji izgleda kao parodija Tarantina. Talijani su prije dosta godina pokazali (‘Život je lijep’) da se ratu može smijati, unatoč njegovoj tragičnosti, ne zato što je smiješan, nego zato što je humor isto što i život. Nijemci su relativno nedavno počeli snimati komedije o Hitleru (ne osobito uspjele) pa je bilo krajnje vrijeme da i mi dobijemo nešto slično. Englezi i Francuzi počeli su s tim još prije 30-40 godina (‘Alo, alo’ je najbolji primjer), a poučak je i ovaj: bivši neprijatelj prikazan kroz prizmu humora u miru opet stječe svoje ljudsko lice – jer to tako i treba biti, jer je tako pisano, jer su tako mudrost i proroci, da se izrazimo popularnim terminima Prvog programa HRT-a i Laudato TV-a. HRT dakle ima i dobrih programa, ako informiranje ili kritičko informiranje nije presudan kriterij.
Otvoreno, HRT, 2. listopada, 22:15
Damir Smrtić hoda s kosom u ruci i ubija teme: u stanju je umrtviti bilo koju aferu, svaki događaj dana, zabašuriti sve i jedan skandal koji bi mogao uznemiriti vlast. Taj bi i od atentata na Kennedyja napravio uspavanku. Genij oportunizma, čovjek koji nikad neće dovesti u studio gosta koji će uzrujati moćnike, kapetan netalasanja, u momentu kad Nacional objavljuje dokumente koji pokazuju da je drugi čovjek Sabora štitio prostitutke, odrađuje – rutinsku temu o Hajduku?! Navijačko nasilje? Toga je bilo i bit će, a na dan objave onakvih dokumenata kakve je objavio Bero Jelinić desk pada, urednici piju normabele, čeprka se po arhivi, nazivaju se Stormy Daniels. Umire se od sreće jer će se masovnoj publici plasirati priča za kojom žude (‘I bogati plaču’, ‘Zločin i kazna’, ‘L. A. povjerljivo’, sve u jednom), a naš Smrtić odrađuje prošlotjednu temu koja će trajati vječno, Torcidin evergreen. To će gledati samo šačica ljudi, bravo, velik potez ako stvar gledamo iz kuta komercijalnih televizija, samo tako dalje, iz pobjede u pobjedu do konačnog poraza HRT-a.
N1, 5. listopada, 17:02 i 17:23
Ilko Ćimić nalik je torpedu. Kad god se usmjeri na neku metu, ma kako bili debeli oklopi, taj probija sve slojeve! Ćimić je otkrio kako je Milijan Brkić, taj smjerni, bogobojazni, skrupulozni čovjek koji se ne odvaja od krunice na zapešću, 2006. godine s mjesečnom plaćom od 9.000 kuna od Karlovačke banke dobio kredit od milijun kuna s kojim je kupio dionice Plive. Te je vrijednosnice nakon mjesec dan preprodao i zaradio 266.000 kuna – praktički svoju trogodišnju plaću. Kako je znao? Otkud mu tako sjajan nos? Zašto Brkić nije broker, ima talent vuka s Wall Streeta? Naši su ljudi, općenito, beskonačno talentirani. Običan vozač u stanju je probiti kriptozaštitu Uskoka i otkriti mjere nadzora, praćenja i uhićenja; naš policajac, koji je, doduše, čak dvaput diplomirao, u stanju je u samo jednoj transakciji zaraditi četvrt milijuna kuna; Vidoševićeva mama imala je sposobnosti Leeja Iacocce, Tuđmanovi unuci bili su ravni Jacku Welchu!
TV prodaja, HRT, 6. listopada, 11:00 – 21:00
Subotnji program HRT-a mogao bi mirne duše nositi naslov ‘Trgovci u hramu’. Riječ je naime o osebujnoj kombinaciji najintenzivnije evangelizacije i najprizemnije TV prodaje, a ni jedna ni druga stvar ne bi smjele biti okosnica programa javne televizije. Ne zna se što je invazivnije od to dvoje, pobožni ribari ljudskih duša ili beskonačno dosadni spotovi TV prodaje, smješteni u pauze klerikalnih ofenziva. Epilator za dlačice pazuha ‘ruku i nogu pa čak i osjetljivih područja s osamnaest malih pinceta do 50 posto učinkovitiji’, ‘idealan suputnik na svakom putovanju’, izmjenjuje se s nabožnim pričicama o Isusovom putovanju u Emaus, susretu s dvojicom učenika koji ga nisu prepoznali, i tako cijeli božji dan, trla baba lan. Depilator se inače može dobiti već za 149 kuna, iako mu je prava cijena 299 kuna, ‘a na dar dobijate i set za manikuru…’, dok cjelodnevnu evangelizaciju na četiri programa možete dobiti za 80 kuna mjesečno. Urednici i marketingaši s Prisavlja zakitili su TV prodajom i nedjelju, točnije prostor oko jedne od rijetkih gledanih i gledljivih informativnih emisija, ‘Nedjeljom u dva’, pa sada cijela regija može naručivati madrace, grudnjake, epilatore i slična čudesa.
Hrvatska televizija posve je iznevjerila svoju ulogu. Znanstveni, obrazovni program, građanski odgoj, ekranizacije hrvatskih klasika, TV drame, kritičko informiranje – ničega tu nema, osim grubog konjunkturizma, udruženog s teškim oportunizmom i rijetko viđenom indoktrinacijom. Netko će, pametan i hrabar, morati izvesti ozbiljan zahvat u sve strukture ove kuće, samo taj će morati biti Heraklo, da očisti ovaj svinjac naspram kojega i Augijeve štale izgledaju kao apoteka, hrv. ljekarna.
Varoški amarcord, HRT, 7. listopada, 20:00
‘Varoški amarcord’ naš je nedjeljni favorit – zadnje dvije epizode, Sinj i Zadar, opravdale su felinijevski naslov. U epizodi o Sinju vidjeli smo dojmljivu kroniku uspona i pada jednog malog mista: karizmatični ‘čovik i po’, Vice Buljan, već je početkom pedesetih u tom cetinskom gradiću napravio olimpijski bazen (što je izazvalo zavist i ljubomoru i u Zagrebu i u Beogradu), dok je pothvat njegova života bila Dalmatinka, tvornica konca iz koje je rođen moderni Sinj – onaj isti koji je danas upropašten, a goleme hale Dalmatinke svedene na salon za vjenčanja… Kroz sinjsku je epizodu prodefilirala masa zanimljivih sugovornika, od Buljanove kćeri do Bore Leeja, a Zadar je prikazan kroz prizmu njegovih oriđinala i prijateljica noći, s puno razumijevanja i ljubavi prema temi. U istoj epizodi prikazane su i odlične snimke savezničkog bombardiranja i obnove grada. ‘Varoški amarcord’ je zapravo sentimentalna štorija o Dalmaciji koje više nema, onoj koja izumire i nestaje, povlačeći se pred najezdom turista, što je neminovni zakon vremena, dijalektički proces koji su genijalno opisali mislioci od Heraklita do markiza de Sadea, nešto bez čega nema razvoja i napretka, to je ona geteovska sila koja uvijek želi zlo, a vazda proizvodi dobro.
portalnovosti
