Tomislav Karamarko tjednima, doduše bez učinka, želi razmontirati Vladu i premijera Tihomira Oreškovića potjerati natrag u Amsterdam. Od samog formiranja Vlade, Karamarko je nezadovoljan s njim jer ga Orešković odbija slušati, a čak mu se i otvoreno suprotstavljao, primjerice prilikom izbora Daniela Markića za ravnatelja SOA-e.
No, Karamarko i HDZ barem su prije četiri mjeseca u Saboru podržali Vladu koju je tada predložio Orešković. Zastupnik Ivan Lovrinović nije napravio niti to. On je, ignorirajući činjenicu da je njegov Most dio parlamentarne većine, 22. siječnja glasovao protiv aktualne Vlade. A taj Most i Božo Petrov bili su tijekom proteklog razdoblja najčvršći oslonac premijera Oreškovića.
Dogodio se, međutim, nevjerojatan, gotovo perverzan preokret. Karamarko i Lovrinović danas su na istoj strani, ali ne na onoj kontra Oreškovića. Nakon što se Petrov odlučio pridružiti SDP-ovom zahtjevu za izglasavanje nepovjerenja Karamarku, predsjednik HDZ-a se, nastojeći spasiti vlastitu političku karijeru, postavio kao zaštitnik Vlade pred rušiteljima iz Mosta. Pritom mu potporu daje i Lovrinović, koji je također odjednom postao čimbenik stabilnosti Vlade, pa se odmetnuo od Mosta. Lovrinović je doista čovjek posebnog kova, baš kakvi će, obećao je Petrov u izbornoj kampanji, biti Mostovi zastupnici. I sasvim je moguće da dosad u Saboru nije bilo nikoga poput Lovrinovića.
Ali, tu politička travestija koja se odvija ovih dana ne završava. Premijer Orešković se i sam svrstao uz Karamarka?! Jučer je na HDZ-ovom saboru, stojeći tik do njega, zajedno s čitavom dvoranom ustao i dugo pljeskao svojem potpredsjedniku, a onda je još s govornice Orešković, valjda misleći na Most, poručio da su »napadima i pokušajima destabilizacije izloženi ne samo Vlada nego i cijelog društvo, ali neće uspjeti spriječiti reforme«.
U tom se trenutku premijer nije nimalo razlikovao od HDZ-ovih izaslanika koji su se u Lisinski došli boriti protiv neprijatelja Hrvatske svih vrsta i boja.
S obzirom da je Orešković apsolutni politički analfabet, a ni savjetnici za koje javnost zna nisu mu naročiti kapacitet, teško je procijeniti kuda on zapravo smjera. Možda je to nekakav kompliciran Oreškovićev plan kojem je cilj održavanje Vlade u sadašnjem sastavu, a možda premijer, u panici da će izgubiti položaj koji mu se toliko dopao, naprosto vuče iracionalne poteze. No, što god bilo posrijedi, makar u pitanju bio i čisto akt milosrđa, Oreškovićeva ovakva podrška političaru na odlasku, o kojem u javnosti prevladava stav da je nacionalne interese podredio obiteljskim, i to poslije svih problema koje mu je Karamarko pravio, uistinu je groteskna.
Sudjelovanjem u stvaranju dojma da su Karamarko i on, uz Lovrinovića, sada brana Petrovu koji hoće razoriti Vladu, Orešković će se jako zamjeriti građanima koji u anketama izražavaju pozitivno mišljenje o njemu isključivo zbog pružanja otpora predsjedniku HDZ-a.
novilist
No, Karamarko i HDZ barem su prije četiri mjeseca u Saboru podržali Vladu koju je tada predložio Orešković. Zastupnik Ivan Lovrinović nije napravio niti to. On je, ignorirajući činjenicu da je njegov Most dio parlamentarne većine, 22. siječnja glasovao protiv aktualne Vlade. A taj Most i Božo Petrov bili su tijekom proteklog razdoblja najčvršći oslonac premijera Oreškovića.
Dogodio se, međutim, nevjerojatan, gotovo perverzan preokret. Karamarko i Lovrinović danas su na istoj strani, ali ne na onoj kontra Oreškovića. Nakon što se Petrov odlučio pridružiti SDP-ovom zahtjevu za izglasavanje nepovjerenja Karamarku, predsjednik HDZ-a se, nastojeći spasiti vlastitu političku karijeru, postavio kao zaštitnik Vlade pred rušiteljima iz Mosta. Pritom mu potporu daje i Lovrinović, koji je također odjednom postao čimbenik stabilnosti Vlade, pa se odmetnuo od Mosta. Lovrinović je doista čovjek posebnog kova, baš kakvi će, obećao je Petrov u izbornoj kampanji, biti Mostovi zastupnici. I sasvim je moguće da dosad u Saboru nije bilo nikoga poput Lovrinovića.
Ali, tu politička travestija koja se odvija ovih dana ne završava. Premijer Orešković se i sam svrstao uz Karamarka?! Jučer je na HDZ-ovom saboru, stojeći tik do njega, zajedno s čitavom dvoranom ustao i dugo pljeskao svojem potpredsjedniku, a onda je još s govornice Orešković, valjda misleći na Most, poručio da su »napadima i pokušajima destabilizacije izloženi ne samo Vlada nego i cijelog društvo, ali neće uspjeti spriječiti reforme«.
U tom se trenutku premijer nije nimalo razlikovao od HDZ-ovih izaslanika koji su se u Lisinski došli boriti protiv neprijatelja Hrvatske svih vrsta i boja.
S obzirom da je Orešković apsolutni politički analfabet, a ni savjetnici za koje javnost zna nisu mu naročiti kapacitet, teško je procijeniti kuda on zapravo smjera. Možda je to nekakav kompliciran Oreškovićev plan kojem je cilj održavanje Vlade u sadašnjem sastavu, a možda premijer, u panici da će izgubiti položaj koji mu se toliko dopao, naprosto vuče iracionalne poteze. No, što god bilo posrijedi, makar u pitanju bio i čisto akt milosrđa, Oreškovićeva ovakva podrška političaru na odlasku, o kojem u javnosti prevladava stav da je nacionalne interese podredio obiteljskim, i to poslije svih problema koje mu je Karamarko pravio, uistinu je groteskna.
Sudjelovanjem u stvaranju dojma da su Karamarko i on, uz Lovrinovića, sada brana Petrovu koji hoće razoriti Vladu, Orešković će se jako zamjeriti građanima koji u anketama izražavaju pozitivno mišljenje o njemu isključivo zbog pružanja otpora predsjedniku HDZ-a.
novilist
