Čitam, a kaže jedan svećenik, kako je pozdrav ”Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav. Tvrdi to i Kolinda Grabar-Kitarović. U hrvatskoj Wikipediji je to još šire elaborirano.
Ali dodaje se i ovo: ”Vođa ustaškog pokreta Ante Pavelić izraz ‘Za dom spremni!’ koristio je barem od 1932. godine. Taj je izraz postao službeni pozdrav toga pokreta, te se on po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske (NDH) nalazio na svim službenim dokumentima, te su se njime navodno završavali neki javni događaji i slično. Neki su umjesto pozdrava ‘Za dom spremni!’ koristili skraćeni izraz ‘Za dom!’ ili ‘Za poglavnika i dom spremni!’. Ranih 1950-ih dio hrvatske emigracije pavelićevskog izvorišta napustio je pozdrav ‘Za dom spremni!’ smatrajući ga politički kompromitirajućim.”
Tako piše. Nisu pisali ljevičari ni anarholiberali. Ovih dana u Lici je Predsjednica ustvrdila da je to stari hrvatski pozdrav. Lijepo molim izvore te tvrdnje. Hrvatski jezik i književnost sustavno su dokumentirani. Molim izvor. Ne prihvaćam iskaz živih svjedoka. Osramotite me, navedite izvor i dokažite da sam u krivu. U operi tekst ide: ”Za dom na vrata hrabri junci svi, sad braćo,pun’te puške”… Zar je to taj stari pozdrav?
Na javnoj sceni otvoreno se zagovara legalizacija i javno prihvaćanje tog pozdrava.
Dajte da se ne lažemo. Radi se o jasnom simbolu koji bi trebao razlikovati prave od krivih Hrvata. To je bio službeni pozdrav i u NDH usprkos tome ljudi se nisu tako pozdravljali na ulicama.
To je bio neprihvaćeni pozdrav jedne stranke. Pozdravljalo se Poglavnika. Pokazivala se lojalnost. Svrstavanje na neku stranu, uz Pavelića i njegove saveznike. To je bio pozdrav sljedbenika lika i djela, politike i načela Ante Pavelića, njegovih zakona i prakse.
Napustila se retorika ”Bog i Hrvati”. Drugi su pozdravljali ”Smrt fašizmu, sloboda narodu”.
Sve skupa jadno, ksenofobno i namješteno. Zbog naziva ”Nezavisna” i riječi ”Država Hrvatska” ljudi su postali neosjetljivi na zlo koje se skrivalo iza simbola. Nije to bila neovisna, već o okupatorskim snagama, oružju i pomoći ovisna država.
Nije na vlast došla vlada ni izborima ni ustankom naroda, već je postavljena od moćnijih. Slala je svoje vojnike pod Staljingrad, Židove, Srbe i komuniste u logore, a da bi se legitimirala, morala je izmisliti jedan izvještačeni jezik, porijeklo i prošlost, stvoriti neprijatelje.
Pozdrav je bio znak lojalnosti i prepoznavanja, ne hrvatske države, već tog poretka. A sad se lakonski tvrdi da je to stari (hrvatski) pozdrav, a ne proizvod politike izmišljanja lažnih tema, tobože benigni pozdrav.
Takva izmišljena država, konstruirana kao privid, crtala je granice na Drini, a imala ustanike koji su ubrzo kontrolirali sve osim gradova. Nisu se ljudi digli zbog poziva Kominterne, već zbog zla podjela i zločina koje je činila tadašnja vlast. Pravi borci za Hrvatsku nisu bili na njihovoj strani.
Maček, Meštrović ili Pavlek Miškina nisu bili komunisti, a ni partizani. Nazor i Kovačić nisu otišli u partizane da se bore za SSSR.
NDH je objavila rat Francuskoj, Britaniji, SSSR-u, pa i Sjedinjenim Državama. Idiotska i nacionalno štetna odluka koju su mogli donijeti samo pokornici.
Cesarec i drugovi bili su komunisti i hrvatski nacionalisti, ali su ih smaknuli. Lorković i Vokić bili su ustaše, ali su ih smaknuli jer su se okrenuli protiv nacista. NDH nije bila samostalna već prodana država protiv koje je bio i HSS i domobranstvo.
I KPH i partizani (ne zaboravite da je Staljin želio razbijanje Jugoslavije i samostalnu Hrvatsku!) bili su za Hrvatsku u sastavu federacije.
Zlo ljudi ne mogu prihvatiti, treba iz zaluditi, zaglupiti i dezorijentirati.
Nacizam je bio zlo, a ne pogrešna vojna kalkulacija svoje snage. Slijediti nacizam značilo je ne samo prihvatiti već razgorjeti zlo, učiniti ga lokalnim demonom, dati mu mrsko lice bratoubilačkog rata.
NDH nije bila samo pogrešna kalkulacija toga tko će pobijediti, tko ima više snage i vojnika, već je bila izbor moralnog zla rasizma, ksenofobije i šovinizma.
Zato se izbjegava razgovor o stvarnim posljedicama, moralnoj i stvarnoj ispravnosti. Zato su simboli novog prepoznavanja, zapravo svrstavanja pod lažne zastave, neprihvatljivi.
Zato je tanka linija između zla i gluposti, pogotovo kad nešto postane izborna parola. U nedjeljnoj propovijedi u Ludbregu, msgr. Egidije Živković je propovijedajući toleranciju nepomirljivo rekao: ”Ne smijemo dozvoliti da se na vlast vrate oni koji su okrvavili ruke u vremenu komunističke diktature”.
On ne misli na Simu Dubaića i partizane 1945.; ti ljudi su ili mrtvi ili vrlo stari i ne mogu na vlast. On misli na neke sasvim druge mlade i današnje, kojima se uporno nabija stigma ljudi koji misle drukčije. Kao što on nema veze s inkvizicijom i progonom vještica, tako je sramno nabijati ljagu onima koji misle različito od njega.
Lustracija je za njega eliminiranje političkih suparnika, bez krivnje i dokaza, prema načelu pogroma. Zašto ne traži lustraciju austrijskih socijaldemokrata, komunista ili partizana?
Aha, u Gradišću baš i nije bilo partizana, ali i socijaldemokrati bi se ljutili na njegovu logiku lustracije. Zar nije svjestan da se zalaže za vlast podobnih?
Takva vlast, takve vlasti su nas i dovele na dno razvoja i napretka. Mi plaćamo cijenu vlasti u kojoj je važniji svjetonazor od obrazovanja, stranačka iskaznica od pameti, porijeklo od sposobnosti. To je kao da navijači traže da se uklone protivnički igrači, da se ne igra pa da pobijede naši.
Ukratko, klan boraca za sebe i svoje treba krivce za vlastitu nesposobnost, treba progon vještica, treba pridobiti lakovjerne i poštene.
Ali tu se prelazi tanka linija gluposti i zla. Vraća nas se u doba demona, bogova i vragova.
Slavim Božić i poštujem tradiciju, ali ne vjerujem u postojanje Vraga. Sotonu izmisle ljudi kada im treba protiv nekoga, ali to je mogući početak zla.
Može mi se prigovoriti da bahato tvrdim da znam što je izmišljotina i neistina jer mislim da znam što je istina. Nisam povjesničar, nisam lingvist. Međutim, ja ne tvrdim da nacisti nisu voljeli životinje i djecu, uzgajali cvijeće i sakupljali značke.
Ja tvrdim da su izazvali tragedije, da su primili zlo kao sredstvo, da su ubijali ljude i istrebljivali narode, da su vjerovali u svoju nadmoć (i nisu baš vjerovali u Boga).
Po tome tvrdim da su bili u krivu i da su otvorili vrata zla.
Strašno je da su i pametni ljudi prihvatili te ideje i smatrali da je metoda zla, progona i istrebljenja eto tek periferna stvar radi ostvarenje ideje o samostalnoj državi. Nije njihova pogreška u tome što su izgubili, nije njihova žrtva izbrisala strahote njihovih zabluda i čina.
Nemaju svi ljudi oštar razum procjenjivanja istine. Nekad kao istinu prihvate obmane koje se rašire i ponavljaju. Ponekad treba vodstvo uspravnih, istinoljubivih vođa. A ti se ne dijele na naše i vaše.
Ovi kasni tumači prodaju često lošu robu i ideje koje traju koliko i opijenost.
Orijentacija na prošlost rezultat je nestanka zamisli o budućnosti; što je bilo ne može zamijeniti ideal o tome što može biti.
Divne su stvari nastale ljudskim radom, neke mogu biti uništene zlobom, zavišću i glupošću. Zar se ne vidi? Kroz tanku membranu jajeta vidi se zmija (”It’s like a serpent’s egg. Through the thin membranes, you can clearly discern the already perfect reptile”, Bergman, “Serpent’s Egg”).
Zlo se kao gripa i viroze proširi kad zahladi, kad padne lišće, počnu kiše. Najprije osjetiš hladnoću oko srca, kišeš i slini ti nos, pa hladnoću srca ne primijetiš – odjednom, nakon svih simptoma koje si ignorirao nastupi vrućica, nemaš snage. Oko tebe svi te tješe. Proći će. To traje. Mirno lezi, čitaj nešto zanimljivo, uzmi C vitamin.
Tako je oko nas neprimjetno uz zahlađenje u društvu došlo do epidemije zla i gluposti.
autograf
Ali dodaje se i ovo: ”Vođa ustaškog pokreta Ante Pavelić izraz ‘Za dom spremni!’ koristio je barem od 1932. godine. Taj je izraz postao službeni pozdrav toga pokreta, te se on po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske (NDH) nalazio na svim službenim dokumentima, te su se njime navodno završavali neki javni događaji i slično. Neki su umjesto pozdrava ‘Za dom spremni!’ koristili skraćeni izraz ‘Za dom!’ ili ‘Za poglavnika i dom spremni!’. Ranih 1950-ih dio hrvatske emigracije pavelićevskog izvorišta napustio je pozdrav ‘Za dom spremni!’ smatrajući ga politički kompromitirajućim.”
Tako piše. Nisu pisali ljevičari ni anarholiberali. Ovih dana u Lici je Predsjednica ustvrdila da je to stari hrvatski pozdrav. Lijepo molim izvore te tvrdnje. Hrvatski jezik i književnost sustavno su dokumentirani. Molim izvor. Ne prihvaćam iskaz živih svjedoka. Osramotite me, navedite izvor i dokažite da sam u krivu. U operi tekst ide: ”Za dom na vrata hrabri junci svi, sad braćo,pun’te puške”… Zar je to taj stari pozdrav?
Maček, Meštrović ili Pavlek Miškina nisu bili komunisti, a ni partizani. Nazor i Kovačić nisu otišli u partizane da se bore za SSSR. NDH je objavila rat Francuskoj, Britaniji, SSSR-u, pa i Sjedinjenim Državama. Idiotska i nacionalno štetna odluka koju su mogli donijeti samo pokornici
Na javnoj sceni otvoreno se zagovara legalizacija i javno prihvaćanje tog pozdrava.
Dajte da se ne lažemo. Radi se o jasnom simbolu koji bi trebao razlikovati prave od krivih Hrvata. To je bio službeni pozdrav i u NDH usprkos tome ljudi se nisu tako pozdravljali na ulicama.
To je bio neprihvaćeni pozdrav jedne stranke. Pozdravljalo se Poglavnika. Pokazivala se lojalnost. Svrstavanje na neku stranu, uz Pavelića i njegove saveznike. To je bio pozdrav sljedbenika lika i djela, politike i načela Ante Pavelića, njegovih zakona i prakse.
Napustila se retorika ”Bog i Hrvati”. Drugi su pozdravljali ”Smrt fašizmu, sloboda narodu”.
Sve skupa jadno, ksenofobno i namješteno. Zbog naziva ”Nezavisna” i riječi ”Država Hrvatska” ljudi su postali neosjetljivi na zlo koje se skrivalo iza simbola. Nije to bila neovisna, već o okupatorskim snagama, oružju i pomoći ovisna država.
Nije na vlast došla vlada ni izborima ni ustankom naroda, već je postavljena od moćnijih. Slala je svoje vojnike pod Staljingrad, Židove, Srbe i komuniste u logore, a da bi se legitimirala, morala je izmisliti jedan izvještačeni jezik, porijeklo i prošlost, stvoriti neprijatelje.
Pozdrav je bio znak lojalnosti i prepoznavanja, ne hrvatske države, već tog poretka. A sad se lakonski tvrdi da je to stari (hrvatski) pozdrav, a ne proizvod politike izmišljanja lažnih tema, tobože benigni pozdrav.
Takva izmišljena država, konstruirana kao privid, crtala je granice na Drini, a imala ustanike koji su ubrzo kontrolirali sve osim gradova. Nisu se ljudi digli zbog poziva Kominterne, već zbog zla podjela i zločina koje je činila tadašnja vlast. Pravi borci za Hrvatsku nisu bili na njihovoj strani.
Maček, Meštrović ili Pavlek Miškina nisu bili komunisti, a ni partizani. Nazor i Kovačić nisu otišli u partizane da se bore za SSSR.
NDH je objavila rat Francuskoj, Britaniji, SSSR-u, pa i Sjedinjenim Državama. Idiotska i nacionalno štetna odluka koju su mogli donijeti samo pokornici.
Nacizam je bio zlo, a ne pogrešna vojna kalkulacija svoje snage. Slijediti nacizam značilo je ne samo prihvatiti već razgorjeti zlo, učiniti ga lokalnim demonom, dati mu mrsko lice bratoubilačkog rata. NDH nije bila samo pogrešna kalkulacija toga tko će pobijediti, tko ima više snage i vojnika, već je bila izbor moralnog zla rasizma, ksenofobije i šovinizma
Cesarec i drugovi bili su komunisti i hrvatski nacionalisti, ali su ih smaknuli. Lorković i Vokić bili su ustaše, ali su ih smaknuli jer su se okrenuli protiv nacista. NDH nije bila samostalna već prodana država protiv koje je bio i HSS i domobranstvo.
I KPH i partizani (ne zaboravite da je Staljin želio razbijanje Jugoslavije i samostalnu Hrvatsku!) bili su za Hrvatsku u sastavu federacije.
Zlo ljudi ne mogu prihvatiti, treba iz zaluditi, zaglupiti i dezorijentirati.
Nacizam je bio zlo, a ne pogrešna vojna kalkulacija svoje snage. Slijediti nacizam značilo je ne samo prihvatiti već razgorjeti zlo, učiniti ga lokalnim demonom, dati mu mrsko lice bratoubilačkog rata.
NDH nije bila samo pogrešna kalkulacija toga tko će pobijediti, tko ima više snage i vojnika, već je bila izbor moralnog zla rasizma, ksenofobije i šovinizma.
Zato se izbjegava razgovor o stvarnim posljedicama, moralnoj i stvarnoj ispravnosti. Zato su simboli novog prepoznavanja, zapravo svrstavanja pod lažne zastave, neprihvatljivi.
Zato je tanka linija između zla i gluposti, pogotovo kad nešto postane izborna parola. U nedjeljnoj propovijedi u Ludbregu, msgr. Egidije Živković je propovijedajući toleranciju nepomirljivo rekao: ”Ne smijemo dozvoliti da se na vlast vrate oni koji su okrvavili ruke u vremenu komunističke diktature”.
On ne misli na Simu Dubaića i partizane 1945.; ti ljudi su ili mrtvi ili vrlo stari i ne mogu na vlast. On misli na neke sasvim druge mlade i današnje, kojima se uporno nabija stigma ljudi koji misle drukčije. Kao što on nema veze s inkvizicijom i progonom vještica, tako je sramno nabijati ljagu onima koji misle različito od njega.
Lustracija je za njega eliminiranje političkih suparnika, bez krivnje i dokaza, prema načelu pogroma. Zašto ne traži lustraciju austrijskih socijaldemokrata, komunista ili partizana?
Aha, u Gradišću baš i nije bilo partizana, ali i socijaldemokrati bi se ljutili na njegovu logiku lustracije. Zar nije svjestan da se zalaže za vlast podobnih?
Strašno je da su i pametni ljudi prihvatili te ideje i smatrali da je metoda zla, progona i istrebljenja eto tek periferna stvar radi ostvarenje ideje o samostalnoj državi. Nije njihova pogreška u tome što su izgubili, nije njihova žrtva izbrisala strahote njihovih zabluda i čina
Takva vlast, takve vlasti su nas i dovele na dno razvoja i napretka. Mi plaćamo cijenu vlasti u kojoj je važniji svjetonazor od obrazovanja, stranačka iskaznica od pameti, porijeklo od sposobnosti. To je kao da navijači traže da se uklone protivnički igrači, da se ne igra pa da pobijede naši.
Ukratko, klan boraca za sebe i svoje treba krivce za vlastitu nesposobnost, treba progon vještica, treba pridobiti lakovjerne i poštene.
Ali tu se prelazi tanka linija gluposti i zla. Vraća nas se u doba demona, bogova i vragova.
Slavim Božić i poštujem tradiciju, ali ne vjerujem u postojanje Vraga. Sotonu izmisle ljudi kada im treba protiv nekoga, ali to je mogući početak zla.
Može mi se prigovoriti da bahato tvrdim da znam što je izmišljotina i neistina jer mislim da znam što je istina. Nisam povjesničar, nisam lingvist. Međutim, ja ne tvrdim da nacisti nisu voljeli životinje i djecu, uzgajali cvijeće i sakupljali značke.
Ja tvrdim da su izazvali tragedije, da su primili zlo kao sredstvo, da su ubijali ljude i istrebljivali narode, da su vjerovali u svoju nadmoć (i nisu baš vjerovali u Boga).
Po tome tvrdim da su bili u krivu i da su otvorili vrata zla.
Strašno je da su i pametni ljudi prihvatili te ideje i smatrali da je metoda zla, progona i istrebljenja eto tek periferna stvar radi ostvarenje ideje o samostalnoj državi. Nije njihova pogreška u tome što su izgubili, nije njihova žrtva izbrisala strahote njihovih zabluda i čina.
Nemaju svi ljudi oštar razum procjenjivanja istine. Nekad kao istinu prihvate obmane koje se rašire i ponavljaju. Ponekad treba vodstvo uspravnih, istinoljubivih vođa. A ti se ne dijele na naše i vaše.
Ovi kasni tumači prodaju često lošu robu i ideje koje traju koliko i opijenost.
Ukratko, klan boraca za sebe i svoje treba krivce za vlastitu nesposobnost, treba progon vještica, treba pridobiti lakovjerne i poštene. Ali tu se prelazi tanka linija gluposti i zla. Vraća nas se u doba demona, bogova i vragova
Orijentacija na prošlost rezultat je nestanka zamisli o budućnosti; što je bilo ne može zamijeniti ideal o tome što može biti.
Divne su stvari nastale ljudskim radom, neke mogu biti uništene zlobom, zavišću i glupošću. Zar se ne vidi? Kroz tanku membranu jajeta vidi se zmija (”It’s like a serpent’s egg. Through the thin membranes, you can clearly discern the already perfect reptile”, Bergman, “Serpent’s Egg”).
Zlo se kao gripa i viroze proširi kad zahladi, kad padne lišće, počnu kiše. Najprije osjetiš hladnoću oko srca, kišeš i slini ti nos, pa hladnoću srca ne primijetiš – odjednom, nakon svih simptoma koje si ignorirao nastupi vrućica, nemaš snage. Oko tebe svi te tješe. Proći će. To traje. Mirno lezi, čitaj nešto zanimljivo, uzmi C vitamin.
Tako je oko nas neprimjetno uz zahlađenje u društvu došlo do epidemije zla i gluposti.
autograf
