Kita boli more

Komisija neće nalagati kako implementirati presudu ali će pomoći u njezinoj implementaciji... Kada bi netko od naših političara izgovorio ovakvu, na prvi pogled besmislenu rečenicu, odmah bi završio u »The Greatest Shits«, ali kada to kaže prvi potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans, onda je treba čitati i vodoravno i okomito i između redaka. Interpretativno ona doduše znači da i Hrvatska i Slovenija moraju prihvatiti odluke Arbitražnog suda o teritorijalnom sporu, ali je prijeteća intonacija za oktavu ili čak dvije viša prema Zagrebu. Niti u Haagu prilikom čitanja pravorijeka, niti jučer u Strasbourgu, nitko se nije osvrnuo na to što je Hrvatska izašla iz arbitraže, niti spomenuo a kamo li analizirao naš glavni argument kako je ona nevažeća jer je »kompromitirana i kontaminirana«.

Dakako da zbog toga s pravom možemo preispitivati neučinkovitost hrvatske diplomacije na čelu s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović i HDZ-ovim vladama koje su sve svoje snage usmjerile na partnerstvo sa zemljama Višegradske skupine, Mađarskom, Poljskom, Slovačkom i Češkom, koje baš »stara Europa« ne obožava, te na uspravnicu Jadran – Baltik, dok nam je kičma pukla na dobrosusjedskim odnosima. Istini za volju, treba reći da Hrvatska prema Sloveniji nije nikada vodila osmišljenu politiku te da je jedini ozbiljan pokušaj da se međusobni odnosi urede na obostrano zadovoljstvo, sporazum Račan – Drnovšek iz 2001. godine, propao zbog orkestriranih optužbi za veleizdaju!

Prosto je neshvatljivo da su Hrvatska i Slovenija, dvije prirodne saveznice kada su napuštale Jugoslaviju, neočekivanom brzinom postale jedna drugoj najbolji neprijatelji, da bi nam sada Timmermans i ekipa prijetećim prstom poručili da ne znaju kako, ali će nam rješenje svakako metnuti! U stvari frazeologija eurobirokrata »što oni to sada očekuju od nas« prevediva je vrlo lako balkanskim rječnikom i sintaksom, ali je taj kalk prevulgaran za javnu objavu.

Pirova je slovenska pobjeda u Piranskom zaljevu, jer niti su dobili na moru sve što su očekivali dok su na tlu izgubili više nego što su se nadali. Zato ni u Ljubljani nema pretjerane euforije. Premijer Miro Cerar obilazi pogranična sela i čeka sučeljavanje s Joškom Jorasom, dok oporbeni vođa Janez Janša otvara predizbornu kampanju tvrdeći da bi primjena presude u sadašnjem obliku za Slovence bila autogol odnosno »hitac u vlastito koljeno«.

I tako, dok kita boli more a Kekeca koljeno, Europska komisija nudi implantate i obećava da uz njezinu pomoć neće boljeti. A kako god se prema Strasbourgu Slovenci i Hrvati okrenuli, dupe će im uvijek biti otpozadi.

novilist