Sjećate li se priče Braće Grimm o Ivici i Marici (u originalu "Hänsel und Gretel"), koje su roditelji, bojeći se gladi, ostavili u šumi. Dok su ih vodili daleko u šumu, djeca su obilježavala put krušnim mrvicama, kako bi se znala vratiti. No životinje su pojele mrvice, djeca su se izgubila, zarobila ih je zla vještica koja je htjela skuhati i pojesti Ivicu. Pobjegli su zahvaljujući lukavstvu i spretnosti, ponijevši usput vještičino blago s kojim su obitelj spasili od siromaštva.

Ljudska su sjećanja nalik na te krušne mrvice. Čak i danas, kad se "sve" može naći na Internetu, ili možda baš radi toga, kao da prevladava zaborav i izgubljenost. Što više, čini se da smo odustali od pokušaja da shvatimo kako svijet funkcionira i tko njime upravlja. Zadovoljavamo se udobnošću i prividnom sigurnošću, dozvoljavamo medijima da nas oblilkuju u pasivne potrošače ideja i proizvoda. Zatrpavaju nas preobiljem informacija u kojima se svakodnevno gubimo, čak se aktivno branimo od viška podataka. Nas techije zatrpavaju novim, sve moćnijim hardverom i softverom. Taman se navikneš ne nešto, a to je već zastarjelo. Mlađi kolege s mješavinom čuđenja i podsmjeha slušaju starije koji se prisjećaju kako je nekada bilo. Serveri veliki kao trokrilni ormari, čiji su računi za struju bili astronomski, a performanse za današnje pojmove smiješne. Računalo na kojem je razvijen Unix imalo je svega 12 kilobajta memorije, a bilo je "multitasking" i "multiuser", dok današnji "single user" Windowsi dolaze s 4 gigabajta da bi razmaženi korisnik udobno radio.

Pokušat ćemo plivati protiv struje i tražiti na "šumskom tlu" teško uočljive mrvice informacija, ne bi li rekonstruirali put koji bi nas mogao odvesti na sigurno. Evo nekoliko mrvica koje su nam privukle pažnju: objavljen je izvorni kod softvera koji je pogonio Apollo program; Kina ima najjači superkompjuter na svijetu; Britanija izlazi iz EU; hrvatski IT poduzetnici planiraju preseliti posao iz Britanije u Irsku...

Prezentatori na brojnim informatičkim seminarima vole spomenuti kako je današnji pametni telefon nekoliko tisuća puta jači od računala koja su upravljala slanjem ljudi na mjesec. Nedavno smo dobili priliku zaviriti u prošlost. Naime, na GitHubu je objavljen izvorni kod aplikacije koju je MIT razvio za NASU. Priču o tome isplati se pročitati, prava je ljetna literatura za radoznale, dostupna ovdje. Izvorni je kod sačuvan u povelikoj hrpi perforiranog papira. Da se sačuva, ispis je skeniran, a onda se našao entuzijast koji je pretipkao tisuće redaka koda u strojnom jeziku nekog zaboravljenog procesora. Sken je na nekim mjestima bio nečitak, pa je entuzijast sam popunio praznine! Kada je kasnije dobio kvalitetniji sken, ispalo je da nije napravio ni jednu grešku! Jednom objavljen, kod je izazvao pažnju brojnih geekova koji su se bacili na proučavanje. U listingu su pronašli brojne duhovite komentare, poput ovoga:



Neki su čak počeli nuditi poboljšanja i optimizacije koda! Ovaj primjer demonstrira snagu otvorene mreže koja omogućuje dijeljenje znanja i njegovo usavršavanje!

Druga zanimljiva mrvica informacije kaže da Kinezi imaju najjači superkompjuter na svijetu, koji koristi









Svijet je u isto vrijeme premrežen, povezan, a istovremeno nepregledan i nerazumljiv. Ali tako se čini samo malim ljudima. Globalni manipulatori biraju koje će teme osvanuti u medijima, a koje će se zaobilaziti. Nema više Braće Grimm koja bi djeci na jednostavan način objasnila da je svijet okrutan, da ih ni roditelji ne mogu zaštiti. U vrijeme kad je nastala priča o Ivici i Marici nije bila rijetkost da roditelji napuste djecu koju nisu mogli prehraniti, tako da priča nije posve izmišljena! Kad bismo našu djecu učili da se moraju osloniti na vlastite snage i pamet, a ne očekivati od drugih (političara?!) da im riješe probleme, možda bismo kao zemlja imali bolju šansu.

 

sysportal