Problem je, međutim, u tome što se sada opasno drma upravo postament konstrukcije, a to je HDZ. Hasanbegović poziva članove i simpatizere Plenkovićeve stranke da krenu za njim, a to znači na pašnjake njegovih ideoloških fiksacija, budući da kod njega ničega drugoga ni nema. No, ako se još itko iz ultraške frakcije povede za Hasom i odmetne iz Kluba HDZ-a, nastat će tarapana. Culej, Milijan Brkić, Miro Kovač...
Premijer već troši time-out za sastavljanje nove većine i spašavanje svoje fotelje. Ali okolnosti mu ne idu na ruku.
Što je mogao učiniti na brzinu, pokazao je s Jandrokovićem. Grozničava operacija ispala je aritmetički uspješna, ali politički neodgovorna, pa i karikaturalna.
U nedostatku neke jake političke stranke, koju bi Plenković dovabio k sebi umjesto Mosta, glavni koalicijski partner HDZ-a postao je Klub zastupnika manjina. Zbog svog specifičnog položaja, osam manjinaca uglavnom se priklanja izbornim pobjednicima, ali bilo bi korektno da u prijelomnim trenucima kriza vlasti ostanu suzdržani. Pupovac i ostali nisu, međutim, dijelili to mišljenje, pa je – ponajprije zahvaljujući njima – premijer izvojevao svoju slabašnu preliminarnu pobjedu.
Za vaganje ukupne političke težine svih drugih koji su Plenkoviću zapunili rupu do 76 glasova, dovoljan je onaj minijaturni uteg od pet deka. Sa samo 56 zastupnika u Klubu HDZ-a, osam manjinaca, te po jednom rukom partnera kojima je HDZ lani obećao mjesta na svojim listama i ubacio ih kroz dimnjak u Sabor, opet fali. Zato je Plenković u HDZ-ov blok navrat-nanos dovukao družinu strančica s po jednom glavom, samostojećih nezavisnih zastupnika, prebjega i trgovaca po koje se noću išlo autima. Pa i tako jedva. Nekako se Plenković iskobeljao iz požara, ali vatra ne samo da nije ugašena, nego bukte i nove.
Hasanbegović je jučer izbačen jer je prešao k družici Bruni Esih na konkurentsku listu za Zagreb, pa HDZ već nema ni 56 ruku, nego 55. A to pomalo mijenja i glavno pitanje kojim smo se bavili do jučer. Više nije jedino važno koga će sve premijer pridobiti za trenutak izjašnjavanja o novim ministrima, nego što će uopće biti s HDZ-om.
Ima sigurno još takvih koje se – zveckajući vrećom novca poreznih obveznika – može privući pod HDZ-ov slamnati krov. HNS, HSS i IDS zaklinju se da to nisu oni, ni sada, a niti poslije lokalnih izbora, a SDP s HDZ-om, to je tek oksimoron. Ali Saucha je pokazao da se uvijek poneko može pojaviti tamo gdje ga nitko ne očekuje. Teoretski bi, dakle, bilo moguće »presložiti« saborsku većinu u zasljepljujuće šarenilo kakvo do sada nismo nikada vidjeli. Novca će se već naći. Već kod Jandrokovića, okupili su se oko Plenkovićevog kazana zastupnici iz još deset stranaka plus nešto nezavisnih s Glasnovićem na vrhu torte.
Problem je, međutim, u tome što se sada opasno drma upravo postament konstrukcije, a to je HDZ. Hasanbegović poziva članove i simpatizere Plenkovićeve stranke da krenu za njim, a to znači na pašnjake njegovih ideoloških fiksacija, budući da kod njega ničega drugoga ni nema. No, ako se još itko iz ultraške frakcije povede za Hasom i odmetne iz Kluba HDZ-a, nastat će tarapana.
Culej, Milijan Brkić, Miro Kovač...? A ako svi i ostanu gdje jesu, a HDZ loše prođe na lokalnim izborima, Plenković postaje još slabiji. Mogao se spasiti da je onoga dana kad je smijenio Mostove ministre, objavio da je gotovo i da slijede izbori. Ovako su pred njim grozna vremena.
Njegova groteskna većina, ako je bude, zbrajat će se svakog jutra ispočetka, bivši partner Most udarat će ga s velikim užitkom, sustići će ga Agrokor, a izbori će ionako biti brzo. Uglavnom, veliki promet, nikakva zarada. Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba.
novilist
