Stankovića je jako zanimalo kako je to biti Elvis suvremene književnosti, a odgovori koje je dao Dan Brown, autor knjige koja je prodana u više od 200 milijuna primjeraka, zvuče jako dobro: i nakon megauspjeha nastavio se voziti istim, starim, zahrđalim Volvom…
Takozvane demografske mjere – što Vladine, što predsjedničine, što zajedničke, objedinjene personalnom unijom u vidu dobrodušnog Anđelka Akrapa – prokazane su u ‘Otvorenom’ kao još jedan politički blef. Marin Strmota rekao je kako je riječ o igrokazu. ‘Vijeće za demografski oporavak sam stvorio ja, ovo je njegov peti sastanak. Mjere su potpuno iste koje su predstavljene i na prva četiri sastanka vijeća’, rekao je odbjegli državni tajnik. Hrvatska danas tako ima šest demografskih strategija, pet sastanaka vijeća, dvije demografske politike i jedan jedini, ali siloviti egzodus. Dobijemo li i sedme mjere, egzodus će se garant pojačati jer gomilanje administrativnih akata znači signal za bijeg iz države.
Tado Jurić proveo je istraživanje među iseljenim Hrvatima u Njemačkoj pa zaključio da je većina bila zaposlena. Pobjegli su, prema njegovu mišljenju, od nepravde, a ne od siromaštva. U emisiji je rekao da navedene mjere mogu pomoći, ‘ali sada smo u situaciji da kuća gori, a mi na prvom katu biramo boju zavjesa’. ‘U Njemačkoj imamo pola milijuna Hrvata, više ih je u Njemačkoj nego u BiH, imamo skok iseljavanja u pet godina za tisuću posto’, kazao je Jurić. Anđelko Akrap prisjetio se da su demografi od 1990. upozoravali na problem depopulacije. ‘Moramo voditi računa da Hrvatska do 2050. u odnosu na popis iz 2011. gubi milijun stanovnika u radnoj dobi. To znači da će veliki prostori naše zemlje biološkim izumiranjem ostati bez stanovnika. Mora se oblikovati nekakva politika da se to spriječi. I zato ove mjere koje je nedavno predsjednica predstavila pridonose rješavanju problema’, rekao je Akrap, dobrodušni optimist. ‘Mjerama posebne ekonomske politike poticati razmještaj stanovnika u ispražnjena područja’, objasnio je Akrap. Pozvao je na politički konsenzus o ovom pitanju. Ali kako? Kolinda želi ‘ciljani uvoz’, dakle uvoz pravovjernih, a u ovu zemlju neće ni krivovjerni – oholi smo, oholi. U Camusovoj ‘Kugi’ gradom hara zaraza; svećenik, otac Paneloux izgovara sljedeću propovijed: ‘Braćo moja, vi ste u nevolji; braćo moja, vi ste to i zaslužili.’ Odmah nakon toga, citira opis bijega Izraelaca iz Egipta pa kaže: ‘Od početka povijesti Božja pedepsa obara ohole i slijepe, sileći ih da pokleknu pred njim. Razmislite o tom i kleknite.’ Otac Paneloux ukazuje na ‘božansko podrijetlo kuge i kazneni karakter tog zla’. Treba samo dodati riječ ‘bijela’ ispred kuge i to je to. Ljudi bježe od iskvarenog poretka u kojemu su sve maske pale, u kojemu se svi bore samo za sebe, najodvratniji egoizam prikazuju kao najuzvišeniji patriotizam, i to sada svi sa zrnom pameti vide. Masovni bijeg je svakodnevni plebiscit o takvom tipu vođenja javnih poslova.
Zvonko Milas rekao je da ‘svi zaboravljaju kako je gotovo pola milijuna Iraca napustilo svoju zemlju u vrijeme krize, a sada se vraćaju jer se dogodio ekonomski oporavak’. To je lijepo, ali do ekonomskog oporavka ovdje neće doći dok njegova stranka ne promijeni politiku za 180. To je skoro nemoguće očekivati, no pustimo nadi da umre posljednja.
Demografija, odnosno populacijska kretanja nisu samostalna varijabla – kretanje stanovništva, i prirodno i fizičko, ovisi o socijalnom kontekstu. U hrvatskom slučaju, o mirovinskom i socijalnom. Najava reforme mirovinskog sustava, kojom bi HDZ uzeo građanima štednju iz drugog stupa pa onda dobivenim milijardama godinama potkupljivao glasače i skupine klijenata na narednim izborima, sigurno će djelovati kao snažan ‘impetus’ za bijeg iz ove zemlje, o čemu je Tihomiru Ladišiću telefonski, ali vrlo dojmljivo sve rekao Ratko Čačić. ‘Cijela je priča bez pameti. Jedan od razloga egzodusa u Zapadnu Europu je to što se već danas zna da nema ozbiljne mirovine i što ljudi traže sigurnost da će moći preživjeti sutra. To je demografska mjera, zadržati ga i jačati. Nadam se da će Vlada imati dovoljno pameti’, rekao je Čačić, klasa optimist, pa nastavio: ‘Drugi stup treba zadržati i ojačati, što nijedna vlada nije napravila. Sve im je preče od zaposlenih. Ukidanje drugog stupa je protuustavno. Ne možete se igrati na ovaj nečist način. Mi nismo dosad bili u stanju prepoznati investicijske potencijale drugog stupa, o tome govorim već deset godina. Pred nama stoji cijeli blok od 10, 20, 30 milijardi kuna koji se zove autoceste. Skinimo dug državi s vrata, podignimo rejting i dajmo stabilnost mirovinskim fondovima. Ne upravlja se dobro. Fondovi su se ponašali na način da im je interes države i građana bio zadnji. Treba ukinuti izlazne naknade, ali to su tehničke stvari. Igraju se ukidanjem fonda da bi ministar financija za par godina dobivao viškove novih sredstava, a generacije za 20 godina ostale bez mirovina…’
Javljanje Milojka Pantića u studio ‘Otvorenog’ bilo je vrhunac emisije. S druge strane videolinka, tamo u Beogradu, na svojih pet minuta čekao je ogorčen čovjek koji je telegrafski – na savršeno jasan i nama posve razumljiv način – otkrio sve finese vođenja srpske politike i srpskog nogometa. A taj je u posljednjih 30 godina potopljen, kao i sve drugo. ‘Srbija je, ljudi moji, država zarobljena od strane državnih razbojnika koji imaju političko krilo koje se zove Srpska napredna stranka. Vođa državnih razbojnika je stavio na čelo saveza svog tjelohranitelja, skinuo s mjesta izbornika čovjeka koji je reprezentaciju odveo na mundijal i postavio mezimca svoje stranke. Srpska reprezentacija je Kokezanija’, rekao je rasrđeni Pantić, a na Togonalovo pitanje o šansama Hrvatske odgovorio je ovo: ‘Neka pukne kome u Srbiji smeta, ali Hrvatska je nogometna velesila bila i ostat će kako god se završi. Mislim da će doći do pobjedničkog postolja, a to znači da će igrati za treće mjesto. Građanska Srbija navija svim srcem za Hrvatsku, a klerikalna, zatucana, desničarska Srbija za Rusiju.’
Kako god bilo, na ovim se prostorima sav sadržaj političkog pa i života uopće sveo na etnicitet, kavanska raspredanja o povijesti, njezina ‘popravljanja’ i promjene – Žižek dobro kaže da je najteže predvidjeti prošlost – te na rasprodaju tekovina nastalih iz formule ‘socijalizam jednako elektrifikacija plus vlast sovjeta’. Stečajne uprave ovdje se nazivaju vladama, a žive najčešće od upravljanja mržnjom i predrasudama. One kapitaliziraju spoznaju sociologa Karla Deutscha: ‘Nacija je grupa ljudi koje povezuje zajednička zabluda o njihovim precima i zajednička netrpeljivost prema susjedima…’ U Camusovoj ‘Kugi’ – evo poruke i za Srbiju – gradom hara zaraza; svećenik, otac Paneloux izgovara sljedeću propovijed: ‘Braćo moja, vi ste u nevolji; braćo moja, vi ste to i zaslužili…’
Simpatičan, jednostavan, dopadljiv, skroman i razuman – takav je Dan Brown, autor knjige koja je prodana u više od 200 milijuna primjeraka. Famozni pisac ‘Da Vincijeva koda’ Mida je moderne književnosti – čega god se dotakne, pretvara u zlato. Stankovića je jako zanimalo kako je to biti Elvis suvremene književnosti, a odgovori koje je dao Brown zvuče jako dobro. I nakon megauspjeha nastavio se voziti istim, starim, zahrđalim Volvom (‘kao Ingvar Kamprad, vlasnik Ikee’, primijetio je Stanković, ali čini se da Brown nije čuo ni za glasoviti lanac ni za njegova jednako poznatog vlasnika), nije kupio Maseratija (što su svi očekivali), jedino je prvi naredni roman pisao pod opterećenjem da će svaku njegovu rečenicu čitati milijuni, deseci milijuna ljudi, pa je uprskao stvar. Potom se vratio staroj navici – piši onakve knjige kakve bi sam čitao, i uspjeh je ponovljen. Dan Brown – pisac prezrenih i popularnih knjiga, bolja verzija Paula Coelha koji planetu nudi trivijalne recepte za životnu sreću, dok im Brown nudi samo snažne injekcije adrenalina, zapakirane u jednostavne, pitke trilere – bio je dobar gost ‘Nedjeljom u dva’, održao je lekciju iz skromnosti koja nam, u udžbeniku naših osobina, silno nedostaje. Čestitke voditelju.
portalnovosti
Otvoreno, HRT, 2. srpnja, 22:15
Takozvane demografske mjere – što Vladine, što predsjedničine, što zajedničke, objedinjene personalnom unijom u vidu dobrodušnog Anđelka Akrapa – prokazane su u ‘Otvorenom’ kao još jedan politički blef. Marin Strmota rekao je kako je riječ o igrokazu. ‘Vijeće za demografski oporavak sam stvorio ja, ovo je njegov peti sastanak. Mjere su potpuno iste koje su predstavljene i na prva četiri sastanka vijeća’, rekao je odbjegli državni tajnik. Hrvatska danas tako ima šest demografskih strategija, pet sastanaka vijeća, dvije demografske politike i jedan jedini, ali siloviti egzodus. Dobijemo li i sedme mjere, egzodus će se garant pojačati jer gomilanje administrativnih akata znači signal za bijeg iz države.
Tado Jurić proveo je istraživanje među iseljenim Hrvatima u Njemačkoj pa zaključio da je većina bila zaposlena. Pobjegli su, prema njegovu mišljenju, od nepravde, a ne od siromaštva. U emisiji je rekao da navedene mjere mogu pomoći, ‘ali sada smo u situaciji da kuća gori, a mi na prvom katu biramo boju zavjesa’. ‘U Njemačkoj imamo pola milijuna Hrvata, više ih je u Njemačkoj nego u BiH, imamo skok iseljavanja u pet godina za tisuću posto’, kazao je Jurić. Anđelko Akrap prisjetio se da su demografi od 1990. upozoravali na problem depopulacije. ‘Moramo voditi računa da Hrvatska do 2050. u odnosu na popis iz 2011. gubi milijun stanovnika u radnoj dobi. To znači da će veliki prostori naše zemlje biološkim izumiranjem ostati bez stanovnika. Mora se oblikovati nekakva politika da se to spriječi. I zato ove mjere koje je nedavno predsjednica predstavila pridonose rješavanju problema’, rekao je Akrap, dobrodušni optimist. ‘Mjerama posebne ekonomske politike poticati razmještaj stanovnika u ispražnjena područja’, objasnio je Akrap. Pozvao je na politički konsenzus o ovom pitanju. Ali kako? Kolinda želi ‘ciljani uvoz’, dakle uvoz pravovjernih, a u ovu zemlju neće ni krivovjerni – oholi smo, oholi. U Camusovoj ‘Kugi’ gradom hara zaraza; svećenik, otac Paneloux izgovara sljedeću propovijed: ‘Braćo moja, vi ste u nevolji; braćo moja, vi ste to i zaslužili.’ Odmah nakon toga, citira opis bijega Izraelaca iz Egipta pa kaže: ‘Od početka povijesti Božja pedepsa obara ohole i slijepe, sileći ih da pokleknu pred njim. Razmislite o tom i kleknite.’ Otac Paneloux ukazuje na ‘božansko podrijetlo kuge i kazneni karakter tog zla’. Treba samo dodati riječ ‘bijela’ ispred kuge i to je to. Ljudi bježe od iskvarenog poretka u kojemu su sve maske pale, u kojemu se svi bore samo za sebe, najodvratniji egoizam prikazuju kao najuzvišeniji patriotizam, i to sada svi sa zrnom pameti vide. Masovni bijeg je svakodnevni plebiscit o takvom tipu vođenja javnih poslova.
Zvonko Milas rekao je da ‘svi zaboravljaju kako je gotovo pola milijuna Iraca napustilo svoju zemlju u vrijeme krize, a sada se vraćaju jer se dogodio ekonomski oporavak’. To je lijepo, ali do ekonomskog oporavka ovdje neće doći dok njegova stranka ne promijeni politiku za 180. To je skoro nemoguće očekivati, no pustimo nadi da umre posljednja.
Novi dan, N1, 3. srpnja, 8:00
Demografija, odnosno populacijska kretanja nisu samostalna varijabla – kretanje stanovništva, i prirodno i fizičko, ovisi o socijalnom kontekstu. U hrvatskom slučaju, o mirovinskom i socijalnom. Najava reforme mirovinskog sustava, kojom bi HDZ uzeo građanima štednju iz drugog stupa pa onda dobivenim milijardama godinama potkupljivao glasače i skupine klijenata na narednim izborima, sigurno će djelovati kao snažan ‘impetus’ za bijeg iz ove zemlje, o čemu je Tihomiru Ladišiću telefonski, ali vrlo dojmljivo sve rekao Ratko Čačić. ‘Cijela je priča bez pameti. Jedan od razloga egzodusa u Zapadnu Europu je to što se već danas zna da nema ozbiljne mirovine i što ljudi traže sigurnost da će moći preživjeti sutra. To je demografska mjera, zadržati ga i jačati. Nadam se da će Vlada imati dovoljno pameti’, rekao je Čačić, klasa optimist, pa nastavio: ‘Drugi stup treba zadržati i ojačati, što nijedna vlada nije napravila. Sve im je preče od zaposlenih. Ukidanje drugog stupa je protuustavno. Ne možete se igrati na ovaj nečist način. Mi nismo dosad bili u stanju prepoznati investicijske potencijale drugog stupa, o tome govorim već deset godina. Pred nama stoji cijeli blok od 10, 20, 30 milijardi kuna koji se zove autoceste. Skinimo dug državi s vrata, podignimo rejting i dajmo stabilnost mirovinskim fondovima. Ne upravlja se dobro. Fondovi su se ponašali na način da im je interes države i građana bio zadnji. Treba ukinuti izlazne naknade, ali to su tehničke stvari. Igraju se ukidanjem fonda da bi ministar financija za par godina dobivao viškove novih sredstava, a generacije za 20 godina ostale bez mirovina…’
Otvoreno, HRT, 6. srpnja, 23:00
Javljanje Milojka Pantića u studio ‘Otvorenog’ bilo je vrhunac emisije. S druge strane videolinka, tamo u Beogradu, na svojih pet minuta čekao je ogorčen čovjek koji je telegrafski – na savršeno jasan i nama posve razumljiv način – otkrio sve finese vođenja srpske politike i srpskog nogometa. A taj je u posljednjih 30 godina potopljen, kao i sve drugo. ‘Srbija je, ljudi moji, država zarobljena od strane državnih razbojnika koji imaju političko krilo koje se zove Srpska napredna stranka. Vođa državnih razbojnika je stavio na čelo saveza svog tjelohranitelja, skinuo s mjesta izbornika čovjeka koji je reprezentaciju odveo na mundijal i postavio mezimca svoje stranke. Srpska reprezentacija je Kokezanija’, rekao je rasrđeni Pantić, a na Togonalovo pitanje o šansama Hrvatske odgovorio je ovo: ‘Neka pukne kome u Srbiji smeta, ali Hrvatska je nogometna velesila bila i ostat će kako god se završi. Mislim da će doći do pobjedničkog postolja, a to znači da će igrati za treće mjesto. Građanska Srbija navija svim srcem za Hrvatsku, a klerikalna, zatucana, desničarska Srbija za Rusiju.’
Kako god bilo, na ovim se prostorima sav sadržaj političkog pa i života uopće sveo na etnicitet, kavanska raspredanja o povijesti, njezina ‘popravljanja’ i promjene – Žižek dobro kaže da je najteže predvidjeti prošlost – te na rasprodaju tekovina nastalih iz formule ‘socijalizam jednako elektrifikacija plus vlast sovjeta’. Stečajne uprave ovdje se nazivaju vladama, a žive najčešće od upravljanja mržnjom i predrasudama. One kapitaliziraju spoznaju sociologa Karla Deutscha: ‘Nacija je grupa ljudi koje povezuje zajednička zabluda o njihovim precima i zajednička netrpeljivost prema susjedima…’ U Camusovoj ‘Kugi’ – evo poruke i za Srbiju – gradom hara zaraza; svećenik, otac Paneloux izgovara sljedeću propovijed: ‘Braćo moja, vi ste u nevolji; braćo moja, vi ste to i zaslužili…’
Nedjeljom u dva, HRT, 8. srpnja, 14:00
Simpatičan, jednostavan, dopadljiv, skroman i razuman – takav je Dan Brown, autor knjige koja je prodana u više od 200 milijuna primjeraka. Famozni pisac ‘Da Vincijeva koda’ Mida je moderne književnosti – čega god se dotakne, pretvara u zlato. Stankovića je jako zanimalo kako je to biti Elvis suvremene književnosti, a odgovori koje je dao Brown zvuče jako dobro. I nakon megauspjeha nastavio se voziti istim, starim, zahrđalim Volvom (‘kao Ingvar Kamprad, vlasnik Ikee’, primijetio je Stanković, ali čini se da Brown nije čuo ni za glasoviti lanac ni za njegova jednako poznatog vlasnika), nije kupio Maseratija (što su svi očekivali), jedino je prvi naredni roman pisao pod opterećenjem da će svaku njegovu rečenicu čitati milijuni, deseci milijuna ljudi, pa je uprskao stvar. Potom se vratio staroj navici – piši onakve knjige kakve bi sam čitao, i uspjeh je ponovljen. Dan Brown – pisac prezrenih i popularnih knjiga, bolja verzija Paula Coelha koji planetu nudi trivijalne recepte za životnu sreću, dok im Brown nudi samo snažne injekcije adrenalina, zapakirane u jednostavne, pitke trilere – bio je dobar gost ‘Nedjeljom u dva’, održao je lekciju iz skromnosti koja nam, u udžbeniku naših osobina, silno nedostaje. Čestitke voditelju.
portalnovosti
