Ljudska strava

Sve više ljudi živi na rubu siromaštva, urušavaju nam se socijalni i zdravstveni sustav, ograničavaju se novinarske slobode, kontinuirano slabi povjerenje građana u institucije, ustaške budnice pjevaju se za dobro jutro, strance se tretira kao roblje, mlati ih se na granicama i ulicama hrvatskih gradova, a premijer Andrej Plenković ne vidi nikakav problem. "Je li to neka tema? Koga to briga?" izjavio je nedavno pred kamerama nakon što ga je jedan novinar pitao zašto se Vlada još nije očitovala o izvještaju pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter o stanju ljudskih prava za 2023. godinu. Da stvar bude gora, ni saborski zastupnici nisu raspravili njezin redovni izvještaj iz 2022., kao ni posebni, koji se odnosi na istu godinu, na temu utjecaja epidemije koronavirusa na ljudska prava.

"Odgodom rasprave o izvješćima u Hrvatskom saboru brojni prikupljeni podaci i analize sadržani u izvješćima za pojedinu godinu gube na relevantnosti, podaci se mijenjaju, a teme razvijaju te donose novi zakonski prijedlozi i strateški dokumenti, bez da se o preporukama temeljenim na ocjeni stanja moglo pravovremeno raspravljati", navela je Šimonović Einwalter na početku svog najnovijeg izvještaja za lanjsku, 2024. godinu.

Pučka pravobraniteljica u istom je dokumentu ukazala i na neprihvatljiv odnos Sabora i Vlade prema njenom radu, a time i problemima na koje joj građani kontinuirano ukazuju, te podsjetila da je Europska komisija u tri navrata Hrvatskoj preporučila da unaprijedi provedbu njenih preporuka. "Upravo utemeljenost na pravu te obvezama i odgovornostima države koje iz njega proizlaze, posebno je važno naglasiti zbog trenda relativizacije i politizacije ljudskih prava, na globalnoj, europskoj i nacionalnoj razini. Time se ljudska prava, a osobito suzbijanje diskriminacije, pokušava svesti na razinu mišljenja i stavova, što je pravno pogrešno i štetno za osobe o kojima je riječ", navela je dalje.

Cijela situacija postaje poraznija kad čitatelj odmakne dalje od uvodnog dijela najnovijeg izvještaja pravobraniteljice i shvati kako, u usporedbi s godinom ranije, nije bilo značajnih poboljšanja u području zaštite prava stanovnika Hrvatske, već je nastavljen trend njihove stagnacije. Novosti za ovu priliku donose pregled područja u kojima su zabilježeni najveći problemi u odnosu na prethodno izvještajno razdoblje.

Tena Šimonović Einwalter (Foto: Josip Regović/PIXSELL)

Socijala

U Hrvatskoj si svaka dvadeseta osoba ne može priuštiti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima. Svaka šesta živi u kućanstvu koje jedva pokriva osnovne životne troškove, svaka treća nije u stanju podmiriti neočekivani financijski izdatak, a isto toliko ne može si priuštiti tjedan dana ljetovanja za čitavu obitelj. Kada se podvuče crta, ispada da je u 2024. godini 20,3 posto stanovnika Hrvatske živjelo u riziku od siromaštva, što je najviša zabilježena stopa u posljednjih dvanaest godina.

"S obzirom na takav trend, kao i dugo razdoblje rasta cijena i inflacije, potrebno je naglasiti da je siromaštvo trenutno brojnim građanima prepreka u ostvarivanju prava, pri čemu je borba protiv siromaštva obveza i odgovornost države koja se Ustavom odredila kao socijalna. Unatoč tome, sustav socijalne skrbi nedovoljno je usmjeren na korisnike, a rast naknada i dalje je nedovoljan i ne obuhvaća sve kojima su potrebne", istaknuto je u izvještaju pravobraniteljice Šimonović Einwalter.

Svaka dvadeseta osoba ne može si priuštiti adekvatno grijanje, svaka šesta živi u kućanstvu koje jedva pokriva osnovne životne troškove, svaka treća nije u stanju podmiriti neočekivani financijski izdatak. Svaki peti stanovnik živi u riziku od siromaštva, najviše u posljednjih 12 godina

Poboljšanju poražavajuće situacije ne ide u prilog ni spomenuta preniska zajamčena minimalna naknada, odnosno oblik novčane pomoći za samce i kućanstva koji ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe. Odlukom Vlade, osnovica za izračun tog iznosa lani je iznosila 150 eura što, ocjenjuje pravobraniteljica, nije dovoljno ni za pokrivanje najosnovnijih troškova. Istovremeno, korisnici ove pomoći, kojih je prošle godine bilo oko 45.000, dužni su obavljati između 60 i 90 sati mjesečno društveno-korisnog rada, često bez naknade za prijevoz ili prehranu, a u mnogim slučajevima nisu ni osigurani u slučaju ozljede.

Posebno se to teško odražava na beskućnike. Iako je prema službenim statistikama lani evidentirano 803 ljudi bez krova nad glavom, Hrvatska mreža za beskućnike procjenjuje da ih je bilo najmanje 2.000. Uz preniske socijalne naknade koje im ne omogućavaju izlazak iz postojeće situacije, ta se populacija često susreće i s poteškoćama prilikom pokušaja prijave prebivališta, oko ishođenja dokumenata i ostvarivanja zdravstvene zaštite. U tom kontekstu mnogi beskućnici ne mogu ni pomisliti na dugotrajnija liječenja unutar zdravstvenog sustava, generalno opterećenog brojnim problemima: nedostatkom medicinskih radnika, predugim listama čekanja, nedostatnom palijativnom skrbi...

"Istovremeno, kvaliteta liječenja od raka, prema podacima Europske komisije i OECD-a, u RH je niža nego u drugim državama članicama EU-a, a onkološki lijekovi su često ograničeni na uže skupine pacijenata od onih definiranih u odobrenju za stavljanje u promet", piše dalje pravobraniteljica, koja se lani obraćala Vladi i zbog problema građana koji nisu mogli ostvariti pravo na naknadu za troškove liječenja. Odgovor, pogađate, nije dobila.

Stariji

U još jednom području smo najgori – po omjeru mirovine u odnosu na prethodna primanja, koji u Hrvatskoj iznosi 35 posto. Drugim riječima, naši penzioneri žive s otprilike trećinom svojih prethodnih primanja. Takav pad životnog standarda nakon završetka radnog vijeka nema pandana u ostatku Europske unije. Pritom je gotovo četvrtina stanovništva RH starija od 65 godina, a čak 61,4 posto njih živi samo. Kod te je populacije stopa rizika od siromaštva nastavila rasti i lani je dosegnula 37 posto, što je, upozorava pravobraniteljica, alarm za donošenje hitnih, dugoročnih i sustavnih mjera.

Kad je riječ o starijoj populaciji, i dalje su prisutni i drugi problemi: nepostojanje mjera za podršku zaposlenima koji trebaju pružati skrb svojim nemoćnim članovima obitelji, predugo čekanje na isplatu prve mirovine i nedostupnost domova za starije zbog njihovih nedovoljnih kapaciteta i visokih cijena, koje su u 2024. ponegdje porasle za 40 posto. Dio takvih ustanova zapošljava premali broj radnika u odnosu na potrebe svojih korisnika, a uvjeti u dijelu jednog od tri doma koje je tim Tene Šimonović Einwalter prošle godine obišao u izvještaju su okarakterizirani kao nečovječno postupanje prema starijima.

"Istraživanja i pritužbe nastavili su svjedočiti o stereotipima, predrasudama i diskriminaciji s kojima su suočeni pripadnici nacionalnih manjina, prvenstveno srpske i romske, kao i migranti. To je posebno bilo prisutno u kontekstu izbora", navodi pravobraniteljica

"Humani posao radimo na nehumani način, jer mi po korisniku imamo svega četiri minute. Zamislite da se ujutro probudite i u četiri minute morate se istuširati, oprati kosu, osušiti kosu, oprati zube, obući, promijeniti posteljinu na krevetu, skuhati si kavu, napraviti si doručak, pojesti taj doručak i progovorit koju riječ sa svojom obitelji i tek onda krenuti na posao. I to ne samo jedan dan, nego svaki dan. Nemoguće, je l' da. Sad si zamislite kako je to kad mi dođemo kod nepokretnog korisnika i moramo napraviti svu njegu, zadovoljiti sve higijenske potrebe jedne osobe u roku od četiri minute. Svaki dan, kod svakog korisnika, njih 76 plus", opisala je svoj dan jedna zaposlenica doma za starije.

U 2024. godini u praksi su zaživjele izmjene Zakona o obveznim odnosima, donesene s ciljem bolje zaštite starijih osoba koje sklapaju ugovore o uzdržavanju. Kako smo ranije pisali, takav tip ugovora karakterističan je za gotovo sve bivše socijalističke zemlje u kojima većina stanovništva posjeduje nekretnine, a podrazumijevaju da imovina odmah po potpisivanju ili nakon smrti uzdržavane osobe prelazi u ruke uzdržavatelja. No zbog pravne nedefiniranosti, u oba slučaja često je dolazilo do različitih zloupotreba, pri čemu su u najradikalnijim slučajevima starije, uzdržavane osobe doslovno završavale na ulici.

Jedna od značajnijih izmjena zakona odnosila se na uvođenje registra ugovora o uzdržavanju, pa je posljedično u 2024. za 15 posto smanjen broj sklopljenih ugovora o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti), odnosno za 20 posto ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine). Time je preokrenut dosadašnji trend rasta takve prakse, koju su aktivisti okupljeni oko penzionerskih udruga nazvali lešinarskim biznisom.

Atmosfera prije Thompsonovog koncerta u Imotskom (Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL)

Manjine

Preko reklamnih panoa ispisano je "Srbe treba na vrbe", a rulja mladih obučenih u crne majice s natpisom "Kroz Imotski kamioni žure" uglas pjeva "Jasenovac i Gradiška Stara" i "Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana". Mjesto radnje – Zagreb i Imotski, a vrijeme sredina superizborne 2024. godine, obilježene revivalom ustaške ikonografije i pratećim govorom mržnje protiv srpske zajednice u Hrvatskoj.

"Istraživanja i pritužbe nastavili su svjedočiti o stereotipima, predrasudama i diskriminaciji s kojima su suočeni pripadnici nacionalnih manjina, prvenstveno srpske i romske, kao i migranti. To je posebno bilo prisutno u kontekstu izbora, kad je animozitet prema pripadnicima manjina bio izražavan i korišten u političke svrhe, čime se dodatno potpirivalo netrpeljivost dijela birača prema ovim skupinama", poručuje pravobraniteljica i u izvještaju nastavlja nizati druge negativne pojave usmjerene protiv pripadnika navedenih zajednica.

Prema podacima MUP-a, samo je od 1. siječnja do 31. srpnja 2024. diljem zemlje evidentirano 326 kaznenih djela na štetu stranaca, s ukupno 527 žrtava, od kojih su 160 bili stranci iz Indije, Pakistana, Bangladeša i drugih država iz kojih najčešće dolaze strani radnici

Na primjer, karakteriziranje novoizgrađenih srpskih kulturnih centara kao neprijateljskih i obavještajnih, opetovani zahtjevi da se ukine naš tjednik i zabrana fotografske izložbe "Susret na Tromeđi" u režiji gradonačelnika Sinja Mire Bulja. "Postupanjem gradonačelnika povrijeđeno je pravo na kulturnu autonomiju nacionalnih manjina te je imalo obilježja diskriminacije, a fotografkinji je ograničena sloboda umjetničkog izražavanja... Napokon, neočitovanjem na dopise (pučke pravobraniteljice, op. a.), iako je to zakonska obveza, te javnim porukama da se neće očitovati, gradonačelnik je javno poslao poruku nepoštivanja institucije i propisa RH", ističe Šimonović Einwalter.

Romi se, navodi dalje pravobraniteljica, suočavaju sa sustavnom diskriminacijom koja vodi do nejednakih prilika od djetinjstva i zadržava velik broj ljudi u začaranom krugu višegeneracijskog siromaštva. To podrazumijeva život u segregiranim i prometno izoliranim naseljima, često u iznimno lošim uvjetima života – bez struje, vodovoda i odvodnje – i školovanje u segregiranim razredima od početka osnovne škole.

Kao i ranijih godina, najizraženiji problemi u pogledu primjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina prisutni su u područjima prava na uporabu jezika i pisma te prava na adekvatnu zastupljenost među zaposlenima u upravi i pravosuđu. Ustavnim zakonom je, naime, propisano da će se prilikom zapošljavanja u navedenim tijelima voditi računa o sudjelovanju manjina u ukupnom stanovništvu, koje na razini države nakon posljednjeg popisa iznosi 6,2 posto. Međutim, prema posljednjim dostupnim podacima od 31. prosinca 2023., u tijelima državne uprave i stručnim službama i uredima Vlade bilo je zaposleno 1.381 ili 2,9 posto pripadnika nacionalnih manjina. Usporedbe radi, na isti datum 2013. godine bilo ih je 1.853, odnosno 3,5 posto. Ako je u ovom kontekstu išta konstanta, onda je to pad.

Prava stranih radnika sve se više krše (Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL)

Stranci

Odavno je poznato da su ova država i njezin represivni aparat skloni mlaćenju stranaca na granicama, a da im je milo ponižavanje istih u svojevrsnom obliku robovlasničkog sustava saznali smo čim su ukinute kvote za uvoz stranih radnika. Jer kako drugačije okarakterizirati pritužbu državljanke Nepala, pristiglu tokom prošle godine na adresu pravobraniteljice, od koje je poslodavac nakon završetka sezone zahtijevao da mu bude sluškinja: "Došla sam ovdje raditi kao konobarica, ali vlasnik želi da mu obavljam i kućanske poslove poput čišćenja i čuvanja djece. Mene to ne zanima, pa sam mu rekla da želim promijeniti posao jer sam došla konobariti, a ne prati posuđe ili čuvati djecu. No, rekao mi je da ukoliko želim raditi ovdje, moram raditi za njega; ukoliko ne želim, da se moram vratiti u Nepal jer će mi otkazati vizu i radnu dozvolu."

Tokom 2024. ured pučke pravobraniteljice zaprimio je znatno više pritužbi i upita stranih radnika nego godinu ranije, i to državljana BiH, Srbije, Kosova, Albanije, Filipina, Nepala, Bangladeša, Turske, Uzbekistana, Egipta i Indije, kao i onih koji nisu navodili svoje državljanstvo. Ukazivali su da su radili bez dozvole za boravak i rad, da im poslodavac nije isplatio ugovorenu ili obećanu plaću, da im je dio plaće isplaćen na ruke, na nezakonit prekovremeni rad, uskratu prava na odmor, neprijavljivanje ozljeda na radu, nezakonite otkaze, rasističko uznemiravanje od strane poslodavca i niz drugih problema.

Povećana potražnja za radnom snagom i rast broja stranih radnika doveli su do intenzivnijeg posredovanja pri zapošljavanju i rasta broja agencija. Neki strani radnici prituživali su se na visoke naknade za posredovanje, koje dosežu i nekoliko tisuća eura, zbog čega su se nerijetko zaduživali. Ukazivali su i da im nije izdana dokumentacija za koju su platili naknadu i da su posrednici naprasno prekidali bilo kakvu komunikaciju.

"Neki su nas obavijestili da su zbog situacije u kojoj su se našli radi neisplaćenih plaća, bili prisiljeni napustiti RH. Pojedini strani radnici su navodili da su im poslodavci prijetili ili ih vrijeđali nakon što su zahtijevali ostvarenje svojih prava, poput isplate plaće, ili kada su željeli promijeniti poslodavca. Nekoliko radnika se pritužilo zbog oduzimanja putovnice i drugih dokumenata, čime im je zapravo ograničena sloboda kretanja, zbog čega smo ih uputili da to prijave policiji", piše u izvještaju pravobraniteljice, koja je pozdravila nedavne izmjene Zakona o strancima i u istom navratu izrazila zabrinutost što RH i dalje nema imigracijsku ni integracijsku politiku.

Direktna posljedica takvog nečinjenja najvidljivija je na ulicama hrvatskih gradova na kojima, posebno u noćnim satima, na dnevnoj razini stradavaju stranci. Prema podacima MUP-a, samo je od 1. siječnja do 31. srpnja 2024. diljem zemlje evidentirano 326 kaznenih djela na štetu stranaca, s ukupno 527 žrtava. Zabilježen je i porast kaznenih djela prijetnji, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, teških krađa, razbojništava i nasilničkih ponašanja. Od 527 žrtava, 160 su bili stranci iz Indije, Pakistana, Bangladeša i drugih država iz kojih najčešće dolaze strani radnici, dok ih je 2023. bilo 83, a ranijih godina daleko manje.

portalnovosti