Tržnice su svojevrsne gradske jezgre, urbani univerzumi, presjeci svekolikosti velikih naselja i ulica okupljenih i povezanih poput grozda. Tržnica je boba. Brodski pijac nosi tu definiciju. Ovisno o namjeri iskorištavanja tog prostora, kutu promatranja, izboru učvršćivanja pojedinih segmenata, u prvi plan dolaze neki likovi, neke životne situacije, neke paradigmatične okolnosti. Prolazeći kroz brodski pijačni svemir, longitudinalnim pravcem, jučer su mi se u fokusu našle mačke lutalice kao svojevrsni simboli ranjive slobode, suprotnost iskrenoj krotkosti, primjeri mudrosti prirode koja se nosi s ljudskom pohlepom i destrukcijom.
Dvije tigraste, mirne mačke jele su iz plastične posude za sladoled. Nadzirao ih je Doktor, ulični trgovac satovima i rezervnim dijelovima za satove, a prilazili su znatiželjnici donoseći im hranu. Za tu svoju blagonaklonost mačke su im dopustile da rukama prelaze preko njihovog krzna, začudno sjajnog i urednog. Dvije mačke koje žive tu negdje, koje nemaju vrata pred kojima mjauču da im se otvori, imale su cijeli pijac za sebe.
Mačija populacija dijeli se, ugrubo, na dvije skupine. U jednoj su mačke koje imaju dom, svoj kutak, fotelju, utočište u kojem su dobrodošle, koje imaju vlasnike koji skrbe o njihovom apetitu i zdavlju, imaju redovnu, sigurnu hranu, imaju sigurnost, zaštitu. Ljubimice su domova i djece i koriste sve privilegije koje proizlaze iz odnosa s čovjekom. U drugoj skupini su mačke koje sve to nemaju, oduvijek, ili su, odbačene, izgubile pristup svijetu u kojem su životinje vlasništvo. One su slobodne i pronose ulicama dašak divljine. Upravo zato što su ničije, što nitko ne odgovara za njih, što su možda zaražene, one živciraju pripitomljene ljude, koji bi s njima završili po kratkom postupku, uz pomoć živodera.
Na potpornom stupu ispod kojeg su dvije mace uočavam crnim sprejom napisano: Uno di noi Brrr. Jedan od nas brrrr. Kome je ovo pitanje uputio poisac zidne poruke? Idemo negdje, radit ćemo nešto, hoćeš li nam se pridružiti... Jesi li jedan od nas? Jesi li za? Jesi li s nama? Misliš li isto što i mi? Ali, što? Koga pozivaš pišče? Ovo brrr malo objašnjava poziv. Naime brrr izražava vedar stav prema nečemu što izaziva strah. Znači, avantura je u pitanju. Divlje ljudske mačke imitiraju one ulične? Idemo u lov na ribe? Možda.
Sei uno di noi, čitatelju?
Dvije tigraste, mirne mačke jele su iz plastične posude za sladoled. Nadzirao ih je Doktor, ulični trgovac satovima i rezervnim dijelovima za satove, a prilazili su znatiželjnici donoseći im hranu. Za tu svoju blagonaklonost mačke su im dopustile da rukama prelaze preko njihovog krzna, začudno sjajnog i urednog. Dvije mačke koje žive tu negdje, koje nemaju vrata pred kojima mjauču da im se otvori, imale su cijeli pijac za sebe.
Mačija populacija dijeli se, ugrubo, na dvije skupine. U jednoj su mačke koje imaju dom, svoj kutak, fotelju, utočište u kojem su dobrodošle, koje imaju vlasnike koji skrbe o njihovom apetitu i zdavlju, imaju redovnu, sigurnu hranu, imaju sigurnost, zaštitu. Ljubimice su domova i djece i koriste sve privilegije koje proizlaze iz odnosa s čovjekom. U drugoj skupini su mačke koje sve to nemaju, oduvijek, ili su, odbačene, izgubile pristup svijetu u kojem su životinje vlasništvo. One su slobodne i pronose ulicama dašak divljine. Upravo zato što su ničije, što nitko ne odgovara za njih, što su možda zaražene, one živciraju pripitomljene ljude, koji bi s njima završili po kratkom postupku, uz pomoć živodera.
Na potpornom stupu ispod kojeg su dvije mace uočavam crnim sprejom napisano: Uno di noi Brrr. Jedan od nas brrrr. Kome je ovo pitanje uputio poisac zidne poruke? Idemo negdje, radit ćemo nešto, hoćeš li nam se pridružiti... Jesi li jedan od nas? Jesi li za? Jesi li s nama? Misliš li isto što i mi? Ali, što? Koga pozivaš pišče? Ovo brrr malo objašnjava poziv. Naime brrr izražava vedar stav prema nečemu što izaziva strah. Znači, avantura je u pitanju. Divlje ljudske mačke imitiraju one ulične? Idemo u lov na ribe? Možda.
Sei uno di noi, čitatelju?
