Makedonija – Još jedan "dragulj u kruni" Georga Sorosa? (Prvi dio)
Neprofitno profiterstvo
Soros tvrdi kako se ne bavi filantropijom u zemljama u kojima posluje. Ali je Soros često koristio svoje veze u ključnim investicijama. Naoružan studijama Međunarodne trgovačke komore (ICC), osnovane 1919. godine u Parizu, a uz podršku Bernarda Kouchnera, šefa privremene uprave Ujedinjenih naroda na Kosovu (UNMIK), Soros je pokušao steći najprofitabilniji rudarski kompleks na Balkanu.
Bivša Jugoslavija je bila njegov cilj još od prvih dana njene dezintegracije. Već tada, 1991. godine, Soros je krenuo s radom svog "Otvorenog društva" i sa 100 milijuna dolara plaća oporbu, izdavačke kuće i "nezavisne" medije poput radija B-92 u Beogradu.
Od tada pa nadalje je sve poznato, iako uvelike podložno analizama nacionalnih povjesničara, a sve završava vojnom okupacijom Kosova od strane NATO saveza na jugu Srbije. Rat u Makedoniji 2001. je bio posljednji sukob na teritoriju bivše Jugoslavije i završio se tako da je Sorosu i američkim stratezima ostavio prostor za dezintegraciju države u budućnosti. Jednako je slučaj i s Bosnom i Hercegovinom, gdje se uvelike potencirani "vjekovni atavizmi" koriste za raspirivanje nacionalne mržnje među stanovništvom, dok s druge strane kapital kola ne poznajući granice.
Međutim, treba se vratiti na 1999. i Međunarodni kriznu skupinu (ICG), think-tank kojeg podržava George Soros. ICG objavljuje članak u kojem se savjetuje Ujedinjenim narodima na Kosovu (UNMIK) "da preuzmu rudarski kompleks Trepča što je brže moguće i objasnio kako bi to trebalo učiniti".
U rujnu 2000. godine, u žurbi da rudnik Trepča preuzme prije izbora u tadašnjoj SRJ, Kouchner je rekao "kako je zagađenje iz rudarskog kompleksa opasno po okoliš". Prilično besmislena tvrdnja, obzirom da je tijekom bombardiranja 1999. od strane NATO saveza cijelo područje, a i šire, zagađeno kišom osiromašenog urana, a studije su pokazale da je u zrak, vodu i na tlo bačeno više od 100 000 tona kancerogenih tvari. No, Kouchner je imao svoju zadaću i rudnik je "iz zdravstvenih razloga" bio zatvoren. Soros je uložio 150 milijuna dolara u nastojanju da dobije kontrolu nad kompleksom rudnika Trepča, koji sadrže zlato, srebro, olovo, cink i kadmij, a čija imovina vrijedi 5 milijardi dolara.
Bugarska je također implodirala u kaosu "slobodnog tržišta" i Soros se posvetio "bratskoj pomoći" bugarskom narodu.
Reuters je početkom 2001. izvijestio: "Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) je uložila 3 milijuna dolara u bugarsku high-tech tvrtku Rila. Još 3 milijuna dolara je došlo iz američkog privatnog investicijskog fonda Argus Capital Partners, sponzorirane od strane kompanije Prudential Insurance of America koja djeluje u Srednjoj i Istočnoj Europi. Soros, koji je uložio oko 3 milijuna dolara bugarsku tvrtku Rila i 2001. godine još jedan milijun, postao je većinski vlasnik."
U Rumunjskoj su Soros i njegovi saveznici bacili oko na rudnik "Rosia Montana", gdje su, kao i na Kosovu, lažno tvrdili da "predstavlja opasnost za okoliš". Istina je da postojeći mali komunistički rudnik zagađivao okoliš, ali je on ionako trebao biti ugašen i razrađen je projekt novog rudnika sa svim potrebnim studijama. Soros se u kampanji koristio ekolozima povezanima s njegovim "Otvorenim društvom".
Rumunjski ured za financiranje je uložio ogromne napore i doveo druge, nerumunjske skupine za zaštitu okoliša, ali je rudnik na kraju ipak zatvoren. U stvari, bitka se vodila između kanadske o kompanije Gabriel Resources, koja je upravljala rumunjskim rudnikom zlata, ali
Soros posjeduje udio u rudarskoj kompaniji Newmont Mining. S druge strane, Newmont Mining posjeduje udio u kompaniji Gabriel Resources, što znači
da Soros de facto posjeduje barem mali udio Gabriel Resourcesa. Pomažući da se ubije projekt Rosia Montana, Soros je značajno oborio cijenu dionica Gabriel Resourcesa i ostavio projekt Rosia Montana da i dalje leži neiskorišten i
pun zlata. Za Georga Sorosa je poznato da voli ulaganja u "propale", bolje rečeno - upropaštene rudarske kompanije. U svakom pokušaju da se projekt iznova ne pokrene aktiviraju se nevladine udruge, među kojima je ključan "Savez za čistu Rumunjsku". Rudnik još uvijek leži neiskorišten i nemojte biti iznenađeni da se Soros pojavi kao "spasitelj" nevjerojatno bogatog rudnika Rosia Montana. Jednako tako, ne treba biti iznenađen ako zapadni mediji tome ne budu pridavali nikakvu pozornost.
Kirk Leech, slobodni novinar i autor internetske stranice Golden Myths, koji se fokusirao na priču Rosia Montana, piše da je gašenje projekta Rosia Montana "bila ekonomska i socijalna katastrofa za više od 300 radnika, koji su najvećim dijelom otpušteni, a lokalno stanovništvo ove doline je ekonomski uništeno i ne zna kakvu budućnost očekivati".
Jedino je sigurno za one koji su doprinijeli zamrzavanju projekta da će rudnik i dalje biti politička pozornica na kojoj će se prepucavati profesionalni zapadni i lokalni aktivisti za zaštitu okoliša, bogati lokalni zemljoposjednici i poslovni krugovi u nadi da će imati koristi od nesigurnog projekta. Jasni gubitnici u bitci za Rosia Montana su obični ljudi.
Priča o zaštiti okoliša uvijek privlači pozornost zapadnih novinara, ali je isto tako istina da je rumunjska oporba uvijek bila povezana i kontrolirana izvana.
Zapadni ekolozi, koji nisu živjeli u području rudnika, pa čak ni u samoj Rumunjskoj, djelovali su u toj zemlji preko "Otvorenog društva".
Soros je diljem svijeta financirao i kampanje za promicanje reformi u politici suzbijanja korištenja opojnih droga. Ovo je pitanje vrlo osjetljivo i potrebno je s velikim oprezom pristupiti cijelom procesu u odlučivanju koga dekriminalizirati u lancu od proizvodnje do konzumacije opojnih droga, ali jasni zakoni u tom smislu već postoje diljem zemalja EU. Proizvodnja i prodaja ili puštanje u promet opijata su kazneno djelo, dok se korisnicima propisuje dozvoljena količina za dnevnu i isključivo osobnu uporabu. Dakle, ovaj se problem ne može i ne smije riješiti jednostavnim zakonom o liberalizaciji tržišta narkoticima.
2008. godini Soros donira 400 000 dolara pomoći i financira uspješnu mjeru u državi Massachusetts, političku inicijativu kojom se u državi dekriminalizirao posjed od manje od 28 grama marihuane. Soros je također financirao slične mjere u Kaliforniji, Aljasci, Oregonu, Washingtonu, Coloradu, Nevadi i Mainu. Među skupinama za dekriminalizaciju droga koje su dobile sredstva od Sorosa su Centar Lindesmith i Zaklada Drug Policy.
Soros je 2008. donirao 1,4 milijuna dolara da pomogne promidžbu kalifornijske skupine "Proposition 5", ali se nije uspio izboriti za mjeru za uvođenje programa rehabilitacije kao alternativu za zatvor za osobe osuđene za nenasilna kaznena djela povezana s drogom. Ovdje treba reći da Soros u tom smislu ne djeluje u Europskoj uniji, jer su takve mjere već dio zakonodavstva mnogih europskih država. Koliko je Sorosu zaista stalo do sudbine aktualnih i budućih ovisnika, teško je reći, ali da želi utjecati na ovu pošast, onda bi u suradnji s Pentagonom i američkim tajnim službama problem riješio u rekordnom roku, ali ne na Zapadu, nego u Afganistanu, koji je od američke okupacije najveći proizvođač opijuma na svijetu, kao i Peruu i Kolumbiji, američkim saveznicima i najvećim proizvođačima kokaina.
Imidž "filantropa" Sorosu daje moć oblikovanja međunarodnog javnog mnijenja, posebno kada se otvara pitanje tko su žrtve, a tko zločinci. Kao i druge nevladine organizacije, Human Rights Watch i sve Soroseve nevladine udruge sustavno ignoriraju većinu organizirane i samostalne radničke klasne borbe u svijetu. U Kolumbiji se radničke vođe ubijaju rutinski i od strane paravojske koja djeluje su u dogovoru sa Sjedinjenim Državama i pod pokroviteljstvom vlade. Budući da se ti sindikati protive neoliberalnoj ekonomiji, HRW je relativno tih.
Kada je prije nekoliko godina aktivist Human Rights Watch Jose Vivanco svjedočio pred američkim Senatom u korist "Plana Kolumbija" rekao je:
"Kolumbijci se i dalje zalažu za ljudska prava i demokraciju i potrebna im je pomoć. Human Rights Watch nema nikakvih problema sa Sjedinjenim Američkim Državama, pod uvjetom da nam pomognu."
HRW izjednačava akcije kolumbijskih gerilaca koji se bore za slobodu i protiv ugnjetavanja, državnog terorizma, siromaštva i eksploatacije s represijom oružanih snaga i paravojnih eskadrona smrti koje pomažu SAD. HRW je tvrdio i da vlade i vojska štite vlasnička prava i održavaju ekonomski i politički status quo. Posebno u oči pogađa laž ove organizacije, koja tvrdi da je 50% civilnih žrtava ubijeno od strane kolumbijske vlade i eskadrona smrti, iako je točan podatak 80%.
HRW je nadgledao izbore i pomogao usponu Uribeove vlade 2002. godine. Uribe je preostalo kadar latinoameričkih diktatora koje su SAD podržavali u prošlosti, ali je svejedno izabran. Human Rights Watch nije htio komentirati činjenicu da je većina glasača bojkotirala izbore.
Kuba je još jedan protivnik neoliberalizma kojeg se sustavno demonizira od strane takozvanih udruga za ljudska prava. Na obližnjem Haitiju je Soros financirao aktivnosti svih koji su radili da uguše narodne težnje, a bio je ključan u uklanjanju prvog demokratski izabranog vođe Haitija, Jean-Bertranda Aristidea. Ken Roth iz Human Rights Watcha je osudio Aristidea kao "nedemokratskog političara".
Na svojim internetskim stranicama HRW kritizira Washington što se energičnije ne suprotstavlja Kini. Aktivnosti Kena Rotha su bile i dogovaranje koncerata "Tibetan Freedom", što je putujući propagandni projekt velikih američkih rock glazbenika koji pozivaju mlade da podrže Tibet u borbi protiv Kine. Tibet je bio omiljeni projekt američke administracije kojeg je CIA pokrenula prije nekoliko desetljeća. Ken Roth se sjetio i kineskih Ujgura, kojih na sjeverozapadu zemlje ima jedva oko 20 milijuna, te je optuži kineske vlasti za kontrolu nad naftom bogatom zapadnom pokrajinom Xinjiang, gdje žive kineski Ujguri. Uz kolonijalistički pristup "podijeli pa vladaj", Roth je pokušao uvjeriti neke od pripadnika ujgurske vjerske manjine u Xinjiangu da je intervencija poput one NATO saveza na Kosovu najbolji model za njih. Tek u kolovozu 2002. godine američka vlada je daje neku podršku njihovim nastojanjima.
Američka nastojanja na tim prostorima jasno opisuje The New York Times, koji je u svom starom članku o provinciji Xinjiang u zapadnoj Kini Ujgure opisao kao "muslimansku većinu koja živi pod represivnom kineskom vlašću".
"Ujguri su dobro upoznati s NATO bombardiranjem Jugoslavije prošle godine, što su mnogi slavili kao oslobođenje muslimana na Kosovu. Oni ovdje maštaju o sličnom spašavanju", 2000. piše The New York Times, iako je netočno da su Ujguri većina u Xinjiangu, kao i da su svi kosovski Albanci muslimani. Naime, Ujguri čine relativnu većinu od 48% stanovništva, ostalo su Han Kinezi (41%) Kazasi (8,3%), Huej (5%), ostalo su Kirgizi, Mongoli, te pripadnici Dongxiang i Xibe manjine.
The New York Times tada piše i "kako su najnovija otkrića nafte Xinjiang učinila izuzetno atraktivnim za međunarodni promet", a uspoređuju uvjete autohtonog stanovništva s onim u Tibetu, što su prilično proizvoljne tvrdnje i odišu nepoznavanjem prilika u Kini i složenih odnosa svih etničkih skupina koje u toj zemlji žive.
Soroseve nevladine udruge sustavno lažu o stradalima u agresijama NATO saveza, a kada je 1989. bombardirana Panama, HRW u svojom izvješću samo navodi "kako je istjerivanje Manuela Noriege i uspostava demokratski izabrane vlasti predsjednika Guillermo Endara donijela velike nade u Panami", a zaboravlja se spomenuti broj poginulih. Tako je bilo u svim drugim intervencijama, kojih je previše za nabrajati i samo od 1990. do danas ih ima na desetke, svaka sa žrtvama, patnjama i stradanjima civilnog stanovništva (1990. – 1999. / 2000. – 2009. / 2010. – danas).
Sva Soroseva brbljanja o vladavini prava padaju u zaborav kada SAD i NATO odrede svoje ciljeve. Tada George Soros i njegova hobotnica nevladinih udruga stanu iza dogovorenog projekta.
Kada su se dogodili napadi 11. rujna 2001. godine u New Yorku, rečeno je da je u World Trade Centru poginulo 2 801 osoba. 6. studenog 2001. godine se sastaje američko "Vijeće za inozemne odnose" (CFR), koje odlučuje provesti "veliku javnu diplomatsku kampanju". CFR je stvorio "Nezavisni Task Force kao američki odgovor protiv terorizma". Sorosu su se pridružili Richard C. Holbrooke, Newton L. Gingrich, John M. Shalikashvili (bivši predsjednik Združenog stožera), te druge moćne osobe. Oni su mrtve u napadima "9/11" jednostavno iskoristili kao alat američke vanjske politike.
George Soros je primjetan u cijeloj kampanji i tada izjavljuje: "Jesu li viši američki dužnosnici pritisnuli prijateljske arapske i druge muslimanske vlade ne samo da javno osude napade "9/11", nego i za stvaranje razloga i ciljeva za kampanju američke borbe protiv terorizma? Ako njihove vlade šute, mi nikada nećemo uvjeriti javno mnijenje na Bliskom istoku i Južnoj Aziji u pravednost našeg cilja. Moramo pomoći njima i moramo potaknuti bosanske, albanske i turske muslimane da se educiraju i da se sjete veze i američke uloge u spašavanju muslimana Bosne i Kosova 1995. i 1999. godine. Treba iskoristiti naše dugogodišnje, bliske veze s muslimanima širom svijeta. Angažirajte regionalne intelektualce i novinare, bez obzira na njihove stavove. Redovito pratite regionalni tisak u realnom vremenu."
Soroseva je uloga podupirati i braniti američku vanjsku politiku, a posebno je zabrinut zbog mogućeg urušavanja svjetskog kapitalističkog sustava i činio je i činit će sve da to spriječi.
Soros je svojevremeno rekao: "Ja već mogu nazrijeti profit od konačne krize. Autohtoni politički pokreti, koji će vjerojatno nastati, tražit će da se izvlaste multinacionalne korporacije i preotme 'nacionalno' bogatstvo."
Soros ima ozbiljan prijedlog plana i za zaobilaženje Ujedinjenih naroda. On predlaže da "demokracije u svijetu trebaju preuzeti vodstvo i uspostaviti globalnu mrežu, savez koji bi mogao raditi sa ili bez Ujedinjenih naroda".
Da je psihotičan, moglo bi se pomisliti da je imao napad, ali je činjenica da je Soros izjavio "kako su Ujedinjeni narodi nesposobni za ispunjavanje obećanja sadržanih u preambuli Povelje", što su reakcionarna razmišljanja institucija poput Instituta "American Enterprise". Iako mnogi konzervativci Sorosevu mrežu gledaju kao "ljevičarsku", po pitanju statusa Sjedinjenih Država u Ujedinjenim narodima, Soros je na istoj valnoj duljini kao John R. Bolton, svojevremeno državni podtajnik za kontrolu naoružanja i međunarodnu sigurnost, koji je rekao: "Mi, republikanci u Kongresu, vjerujemo da ništa više ne treba posvetiti sustavu Ujedinjenih naroda."
Ranije su John R. Bolton i njemu slični vodili višedesetljetnu desničarsku kampanju protiv Ujedinjenih naroda, a sada to čini Soros. Na njegovim raznim internetskim stranicama se mogu čitati kritike rada Ujedinjenih naroda. Čak i neki pisci su pod utjecajem njegovih ideja. William Greider, na primjer, otkrio je neke vrijednosti Soroseve kritike i tvrdi da Ujedinjeni narodi ne bi trebali biti mjesto okupljanja "diktatora i lidera totalitarnih režima, koje uopće ne treba tretirati kao ravnopravne partnere".
Ovakav prozapadnjački rasizam je srž Soroseve oholosti. Njegova pretpostavka da Sjedinjene Države mogu i trebaju pokrenuti svijet je u stvari recept za fašizam na globalnoj razini. Predugo se zapadni "progresivci" priklanjaju Sorosu. Vjerojatno će Greider i drugi reći da je pozivanje na fašizam pretjerano i neopravdano. No, dovoljno je pažljivo slušati ono što je sam Soros izjavio: "U starom Rimu su glasovali samo Rimljani. U suvremenom globalnom kapitalizmu, samo Amerikanci glasaju. Brazilci ne glasaju."
Soros i droge
George Soros je kategorički zanijekao primanje novca od narko kartela ili bilo kojeg oblika kaznenih djela. Ostaje činjenica, međutim, da se barem neka od njegovih financijskih poslovanja baziraju na bankarstvu i među financijskim centrima za koja se naširoko smatra da sudjeluju u pranja novca. Sorosev fond sa sjedištem u Nizozemskim Antilima, samoupravnoj federaciji od pet karipskih otoka, CIA opisuje kao ključnu točku u pretovaru južnoameričke droge na putu za SAD i Europu i centar za pranje novca.
Sorosev dugogodišnji cilj je bio srušiti nacionalnu politiku protiv droge američke vlade. On to naziva "smanjenjem štete", što znači da će se kaznena djela povezana s uporabom opojnih droga "navodno smanjiti", ako vlada preuzme trgovinu drogom i pribora za njeno konzumiranje droga. Ovo je sklizak teren i pilot projekt u Švicarskoj baš i nije dao neke rezultate, dok mnoge zemlje Europske unije imaju vrlo blage zakone u tom smislu, ali se konzumacija ne smanjuje. No, provedba zakona će i dalje će biti potrebna kada su u pitanju djeca, jer će u suprotnom opijati biti dostupni svima, pa i malodobnicima i tinejdžerima, baš kao što su danas cigarete ili alkohol, bez obzora na sve postojeće zakone.
Soros se oštro protivi rigoroznim zakonskim mjerama u području proizvodnje, prodaje i konzumiranja droga, a sebi uzima za pravo da hvali ili kritizira zakonodavstva suverenih država.
U ovom izvješću, izdanom u svibnju 2008. godine od strane "Zaklade Beckley", još jedne iz njegove galaksije, bio je kritičan prema bivšem gruzijskom predsjedniku Eduardu Ševardnadzeu.
"Bivši prvi tajnik Centralnog komiteta Komunističke partije u Gruziji, Eduard Ševardnadze, pokrenuo je oštre zakonske mjere i javne kampanje protiv korisnika droga 1970.", stoji u tom izvješću.
"Zaklada Beckley" u svom izvješću navodi kako su primjetne obećavajuće promjene pod predsjednikom Mihailom Saakašvilijem, koji je "koji je najavio mogućnost odmaka politike o drogama od pretežno zakonske i kazneno-pravne sfere". Drugim riječima, lider "Revolucije ruža", Saakašvili, obećao je Sorosu konačnu legalizaciju droga u Gruziji.
Problem konzumiranja opojnih droga je previše složen da bi m u se pristupilo na ovaj način. Legaliziranje trgovine ili državni nadzor nad distribucijom onoga što zovemo opojnim drogama ne mogu biti isti u Nizozemskoj, gdje je to riješeno poznatim "coffee-shopovima", Boliviji u kojoj se list koke tradicionalno konzumira stoljećima ili Rusiji, koja je ionako teško pogođena poplavom heroina koji izlazi iz Afganistana! Uzeti jedan zakon i preslikati ga na globalnu razinu u ovom području je zamisao vrijedna prezira.
No, čini se da iz svega opet stoji profit, što je, kada su u pitanju droge, više nego razumljivo. Zamjenik direktora "Zaklade Beckley" Mike Trace, bio je postavljen za voditelja Ureda Ujedinjenih naroda za kontrolu droga i kriminala u Beču u siječnju 2003. Bio je prisiljen dati ostavku na svoju dužnost u roku od osam tjedana i to nakon objavljivanja podataka iz dokumenata dobivenih od mreže "Hassela Nordic", švedske organizacije koja se bori protiv liberalizacije propisa o drogama, koja je dokazala da je Trace bio uključen u operacije koje financira milijarder George Soros, a koje su potkopavale međunarodne konvencije o trgovini opojnim drogama. Iste godine se u Beču održao poseban sastanak na tu temu, ali je sve prekrio zaborav. Portal Accuracy in Media je o tome napisao veliku reportažu, ali je ona vješto prešućena.
Svi koji vjeruju da je američkom milijarderu i "filantropu" stalo do sudbine i života sitnih kriminalaca i ovisnika, jednako tako mogu vjerovati da mu je stalo i do slobode, demokracije, ljudskih prava, čistog okoliša i svjetlije budućnosti svih naroda u svijetu, za što se navodno bore udruge koje gravitiraju oko "Otvorenog društva" Georga Sorosa.
*************************************************
Vraćajući se na Makedoniju, jučer je Zoran Zaev, lider Sorosevih "ljevičarskih antisocijalista" i stranke SDSM, izjavio je "kako se izbori 5. lipnja neće održati". Četvrti dan za redom traju nemiri, ali je makedonski premijer Nikola Gruevski poručio kako će se izbori održati i dok je on na funkciji koju obnaša, Makedonija neće vidjeti nikakav ukrajinski scenarij, kako je obećao Zaev. Iz svega se da zaključiti da će sljedećih nekoliko tjedana biti ključni za budućnost, ali i za opstanak Makedonije kao jedinstvene države svih njenih građana.
Kremlj je upozorio Zapad da u Makedoniji ne pravi "ukrajinski scenarij", jer će planuti će cijeli Balkan.
Rusija je zabrinuta zbog pogoršanja političke krize u Makedoniji i poziva strane na mirno rješenje, priopćeno je u ruskom Ministarstvu vanjskih poslova.
U ruskom Ministarstvu vanjskih poslova su konstatirali da je "makedonska oporba ponovno postala instrument za raspirivanje unutarnjeg političkog sukoba, te ovaj put ima podršku iz inozemstva, a sve s ciljem da se poremeti održavanje izvanrednih izbora zakazanih za 5 lipnja, što predstavlja jedini demokratski legitimni izlaz iz krize".
Ruski dužnosnici su podsjetili da je provođenje izbora dogovoreno 2015. uz aktivno sudjelovanje Sjedinjenih Država i Europske unije i da se zapadni partneri trebaju pridržavati dogovora i preuzete odgovornosti. No, treba podsjetiti da su zapadni dužnosnici bili jamci mirne tranzicije u Ukrajini, a samo nekoliko sati nakon potpisivanja zajedničke deklaracije je u Kijevu izvršen prevrat. Sudeći po slijedu događaja, može se reći da je s "jamstvima Zapada" Makedonija već duboko ušla u "ukrajinski scenarij".
"Smatramo nedopustivim pogoršanje krhke situacije u Makedoniji, koja je uvjetovana složenom etničkom i vjerskom strukturom države. Aktiviranje "ukrajinskog scenarija", iniciranje nezakonitih akcija i državni udar izvana mogli bi dovesti do dubokih potresa u Makedoniji i destabilizacije Balkana u cjelini", navodi rusko Ministarstvo vanjskih poslova i poziva "sve političke snage i predstavnike međunarodne zajednice da mirnim sredstvima dođu do rješenja unutarnje makedonske situacije, s poštovanjem djelovanja i odluka legitimnih vlasti i rukovodstva Makedonije".
Međutim, mnogi makedonski novinari i takozvani intelektualci, koji su protekla dva desetljeća ubrzano napredovali, profesionalno i financijski, drže da je Zoran Zaev u pravu i prevrat je "jedini spas za Makedoniju".
Iako su ova dva teksta opis samo manjeg dijela aktivnosti dvorskog čarobnjaka "Američkog carstva", Georga Sorosa, dovoljno je da se u njega prepoznaju vrhunska inteligencija, lukavost i organizatorske sposobnosti. Što god činio Soros, posljednje je što jedan narod i politički vrh smije učiniti – podcijeniti ga.
Izvor: Heather Cottin - George Soros: Imperial Wizard/Double Agent
altermainstreaminfo
Neprofitno profiterstvo
Soros tvrdi kako se ne bavi filantropijom u zemljama u kojima posluje. Ali je Soros često koristio svoje veze u ključnim investicijama. Naoružan studijama Međunarodne trgovačke komore (ICC), osnovane 1919. godine u Parizu, a uz podršku Bernarda Kouchnera, šefa privremene uprave Ujedinjenih naroda na Kosovu (UNMIK), Soros je pokušao steći najprofitabilniji rudarski kompleks na Balkanu.
Bivša Jugoslavija je bila njegov cilj još od prvih dana njene dezintegracije. Već tada, 1991. godine, Soros je krenuo s radom svog "Otvorenog društva" i sa 100 milijuna dolara plaća oporbu, izdavačke kuće i "nezavisne" medije poput radija B-92 u Beogradu.
Od tada pa nadalje je sve poznato, iako uvelike podložno analizama nacionalnih povjesničara, a sve završava vojnom okupacijom Kosova od strane NATO saveza na jugu Srbije. Rat u Makedoniji 2001. je bio posljednji sukob na teritoriju bivše Jugoslavije i završio se tako da je Sorosu i američkim stratezima ostavio prostor za dezintegraciju države u budućnosti. Jednako je slučaj i s Bosnom i Hercegovinom, gdje se uvelike potencirani "vjekovni atavizmi" koriste za raspirivanje nacionalne mržnje među stanovništvom, dok s druge strane kapital kola ne poznajući granice.
Međutim, treba se vratiti na 1999. i Međunarodni kriznu skupinu (ICG), think-tank kojeg podržava George Soros. ICG objavljuje članak u kojem se savjetuje Ujedinjenim narodima na Kosovu (UNMIK) "da preuzmu rudarski kompleks Trepča što je brže moguće i objasnio kako bi to trebalo učiniti".
U rujnu 2000. godine, u žurbi da rudnik Trepča preuzme prije izbora u tadašnjoj SRJ, Kouchner je rekao "kako je zagađenje iz rudarskog kompleksa opasno po okoliš". Prilično besmislena tvrdnja, obzirom da je tijekom bombardiranja 1999. od strane NATO saveza cijelo područje, a i šire, zagađeno kišom osiromašenog urana, a studije su pokazale da je u zrak, vodu i na tlo bačeno više od 100 000 tona kancerogenih tvari. No, Kouchner je imao svoju zadaću i rudnik je "iz zdravstvenih razloga" bio zatvoren. Soros je uložio 150 milijuna dolara u nastojanju da dobije kontrolu nad kompleksom rudnika Trepča, koji sadrže zlato, srebro, olovo, cink i kadmij, a čija imovina vrijedi 5 milijardi dolara.
Bugarska je također implodirala u kaosu "slobodnog tržišta" i Soros se posvetio "bratskoj pomoći" bugarskom narodu.
Reuters je početkom 2001. izvijestio: "Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) je uložila 3 milijuna dolara u bugarsku high-tech tvrtku Rila. Još 3 milijuna dolara je došlo iz američkog privatnog investicijskog fonda Argus Capital Partners, sponzorirane od strane kompanije Prudential Insurance of America koja djeluje u Srednjoj i Istočnoj Europi. Soros, koji je uložio oko 3 milijuna dolara bugarsku tvrtku Rila i 2001. godine još jedan milijun, postao je većinski vlasnik."
U Rumunjskoj su Soros i njegovi saveznici bacili oko na rudnik "Rosia Montana", gdje su, kao i na Kosovu, lažno tvrdili da "predstavlja opasnost za okoliš". Istina je da postojeći mali komunistički rudnik zagađivao okoliš, ali je on ionako trebao biti ugašen i razrađen je projekt novog rudnika sa svim potrebnim studijama. Soros se u kampanji koristio ekolozima povezanima s njegovim "Otvorenim društvom".
Rumunjski ured za financiranje je uložio ogromne napore i doveo druge, nerumunjske skupine za zaštitu okoliša, ali je rudnik na kraju ipak zatvoren. U stvari, bitka se vodila između kanadske o kompanije Gabriel Resources, koja je upravljala rumunjskim rudnikom zlata, ali
Soros posjeduje udio u rudarskoj kompaniji Newmont Mining. S druge strane, Newmont Mining posjeduje udio u kompaniji Gabriel Resources, što znači
da Soros de facto posjeduje barem mali udio Gabriel Resourcesa. Pomažući da se ubije projekt Rosia Montana, Soros je značajno oborio cijenu dionica Gabriel Resourcesa i ostavio projekt Rosia Montana da i dalje leži neiskorišten i
pun zlata. Za Georga Sorosa je poznato da voli ulaganja u "propale", bolje rečeno - upropaštene rudarske kompanije. U svakom pokušaju da se projekt iznova ne pokrene aktiviraju se nevladine udruge, među kojima je ključan "Savez za čistu Rumunjsku". Rudnik još uvijek leži neiskorišten i nemojte biti iznenađeni da se Soros pojavi kao "spasitelj" nevjerojatno bogatog rudnika Rosia Montana. Jednako tako, ne treba biti iznenađen ako zapadni mediji tome ne budu pridavali nikakvu pozornost.
Kirk Leech, slobodni novinar i autor internetske stranice Golden Myths, koji se fokusirao na priču Rosia Montana, piše da je gašenje projekta Rosia Montana "bila ekonomska i socijalna katastrofa za više od 300 radnika, koji su najvećim dijelom otpušteni, a lokalno stanovništvo ove doline je ekonomski uništeno i ne zna kakvu budućnost očekivati".
Jedino je sigurno za one koji su doprinijeli zamrzavanju projekta da će rudnik i dalje biti politička pozornica na kojoj će se prepucavati profesionalni zapadni i lokalni aktivisti za zaštitu okoliša, bogati lokalni zemljoposjednici i poslovni krugovi u nadi da će imati koristi od nesigurnog projekta. Jasni gubitnici u bitci za Rosia Montana su obični ljudi.
Priča o zaštiti okoliša uvijek privlači pozornost zapadnih novinara, ali je isto tako istina da je rumunjska oporba uvijek bila povezana i kontrolirana izvana.
Zapadni ekolozi, koji nisu živjeli u području rudnika, pa čak ni u samoj Rumunjskoj, djelovali su u toj zemlji preko "Otvorenog društva".
Soros je diljem svijeta financirao i kampanje za promicanje reformi u politici suzbijanja korištenja opojnih droga. Ovo je pitanje vrlo osjetljivo i potrebno je s velikim oprezom pristupiti cijelom procesu u odlučivanju koga dekriminalizirati u lancu od proizvodnje do konzumacije opojnih droga, ali jasni zakoni u tom smislu već postoje diljem zemalja EU. Proizvodnja i prodaja ili puštanje u promet opijata su kazneno djelo, dok se korisnicima propisuje dozvoljena količina za dnevnu i isključivo osobnu uporabu. Dakle, ovaj se problem ne može i ne smije riješiti jednostavnim zakonom o liberalizaciji tržišta narkoticima.
2008. godini Soros donira 400 000 dolara pomoći i financira uspješnu mjeru u državi Massachusetts, političku inicijativu kojom se u državi dekriminalizirao posjed od manje od 28 grama marihuane. Soros je također financirao slične mjere u Kaliforniji, Aljasci, Oregonu, Washingtonu, Coloradu, Nevadi i Mainu. Među skupinama za dekriminalizaciju droga koje su dobile sredstva od Sorosa su Centar Lindesmith i Zaklada Drug Policy.
Soros je 2008. donirao 1,4 milijuna dolara da pomogne promidžbu kalifornijske skupine "Proposition 5", ali se nije uspio izboriti za mjeru za uvođenje programa rehabilitacije kao alternativu za zatvor za osobe osuđene za nenasilna kaznena djela povezana s drogom. Ovdje treba reći da Soros u tom smislu ne djeluje u Europskoj uniji, jer su takve mjere već dio zakonodavstva mnogih europskih država. Koliko je Sorosu zaista stalo do sudbine aktualnih i budućih ovisnika, teško je reći, ali da želi utjecati na ovu pošast, onda bi u suradnji s Pentagonom i američkim tajnim službama problem riješio u rekordnom roku, ali ne na Zapadu, nego u Afganistanu, koji je od američke okupacije najveći proizvođač opijuma na svijetu, kao i Peruu i Kolumbiji, američkim saveznicima i najvećim proizvođačima kokaina.
Imidž "filantropa" Sorosu daje moć oblikovanja međunarodnog javnog mnijenja, posebno kada se otvara pitanje tko su žrtve, a tko zločinci. Kao i druge nevladine organizacije, Human Rights Watch i sve Soroseve nevladine udruge sustavno ignoriraju većinu organizirane i samostalne radničke klasne borbe u svijetu. U Kolumbiji se radničke vođe ubijaju rutinski i od strane paravojske koja djeluje su u dogovoru sa Sjedinjenim Državama i pod pokroviteljstvom vlade. Budući da se ti sindikati protive neoliberalnoj ekonomiji, HRW je relativno tih.
Kada je prije nekoliko godina aktivist Human Rights Watch Jose Vivanco svjedočio pred američkim Senatom u korist "Plana Kolumbija" rekao je:
"Kolumbijci se i dalje zalažu za ljudska prava i demokraciju i potrebna im je pomoć. Human Rights Watch nema nikakvih problema sa Sjedinjenim Američkim Državama, pod uvjetom da nam pomognu."
HRW izjednačava akcije kolumbijskih gerilaca koji se bore za slobodu i protiv ugnjetavanja, državnog terorizma, siromaštva i eksploatacije s represijom oružanih snaga i paravojnih eskadrona smrti koje pomažu SAD. HRW je tvrdio i da vlade i vojska štite vlasnička prava i održavaju ekonomski i politički status quo. Posebno u oči pogađa laž ove organizacije, koja tvrdi da je 50% civilnih žrtava ubijeno od strane kolumbijske vlade i eskadrona smrti, iako je točan podatak 80%.
HRW je nadgledao izbore i pomogao usponu Uribeove vlade 2002. godine. Uribe je preostalo kadar latinoameričkih diktatora koje su SAD podržavali u prošlosti, ali je svejedno izabran. Human Rights Watch nije htio komentirati činjenicu da je većina glasača bojkotirala izbore.
Kuba je još jedan protivnik neoliberalizma kojeg se sustavno demonizira od strane takozvanih udruga za ljudska prava. Na obližnjem Haitiju je Soros financirao aktivnosti svih koji su radili da uguše narodne težnje, a bio je ključan u uklanjanju prvog demokratski izabranog vođe Haitija, Jean-Bertranda Aristidea. Ken Roth iz Human Rights Watcha je osudio Aristidea kao "nedemokratskog političara".
Na svojim internetskim stranicama HRW kritizira Washington što se energičnije ne suprotstavlja Kini. Aktivnosti Kena Rotha su bile i dogovaranje koncerata "Tibetan Freedom", što je putujući propagandni projekt velikih američkih rock glazbenika koji pozivaju mlade da podrže Tibet u borbi protiv Kine. Tibet je bio omiljeni projekt američke administracije kojeg je CIA pokrenula prije nekoliko desetljeća. Ken Roth se sjetio i kineskih Ujgura, kojih na sjeverozapadu zemlje ima jedva oko 20 milijuna, te je optuži kineske vlasti za kontrolu nad naftom bogatom zapadnom pokrajinom Xinjiang, gdje žive kineski Ujguri. Uz kolonijalistički pristup "podijeli pa vladaj", Roth je pokušao uvjeriti neke od pripadnika ujgurske vjerske manjine u Xinjiangu da je intervencija poput one NATO saveza na Kosovu najbolji model za njih. Tek u kolovozu 2002. godine američka vlada je daje neku podršku njihovim nastojanjima.
Američka nastojanja na tim prostorima jasno opisuje The New York Times, koji je u svom starom članku o provinciji Xinjiang u zapadnoj Kini Ujgure opisao kao "muslimansku većinu koja živi pod represivnom kineskom vlašću".
"Ujguri su dobro upoznati s NATO bombardiranjem Jugoslavije prošle godine, što su mnogi slavili kao oslobođenje muslimana na Kosovu. Oni ovdje maštaju o sličnom spašavanju", 2000. piše The New York Times, iako je netočno da su Ujguri većina u Xinjiangu, kao i da su svi kosovski Albanci muslimani. Naime, Ujguri čine relativnu većinu od 48% stanovništva, ostalo su Han Kinezi (41%) Kazasi (8,3%), Huej (5%), ostalo su Kirgizi, Mongoli, te pripadnici Dongxiang i Xibe manjine.
The New York Times tada piše i "kako su najnovija otkrića nafte Xinjiang učinila izuzetno atraktivnim za međunarodni promet", a uspoređuju uvjete autohtonog stanovništva s onim u Tibetu, što su prilično proizvoljne tvrdnje i odišu nepoznavanjem prilika u Kini i složenih odnosa svih etničkih skupina koje u toj zemlji žive.
Soroseve nevladine udruge sustavno lažu o stradalima u agresijama NATO saveza, a kada je 1989. bombardirana Panama, HRW u svojom izvješću samo navodi "kako je istjerivanje Manuela Noriege i uspostava demokratski izabrane vlasti predsjednika Guillermo Endara donijela velike nade u Panami", a zaboravlja se spomenuti broj poginulih. Tako je bilo u svim drugim intervencijama, kojih je previše za nabrajati i samo od 1990. do danas ih ima na desetke, svaka sa žrtvama, patnjama i stradanjima civilnog stanovništva (1990. – 1999. / 2000. – 2009. / 2010. – danas).
Sva Soroseva brbljanja o vladavini prava padaju u zaborav kada SAD i NATO odrede svoje ciljeve. Tada George Soros i njegova hobotnica nevladinih udruga stanu iza dogovorenog projekta.
Kada su se dogodili napadi 11. rujna 2001. godine u New Yorku, rečeno je da je u World Trade Centru poginulo 2 801 osoba. 6. studenog 2001. godine se sastaje američko "Vijeće za inozemne odnose" (CFR), koje odlučuje provesti "veliku javnu diplomatsku kampanju". CFR je stvorio "Nezavisni Task Force kao američki odgovor protiv terorizma". Sorosu su se pridružili Richard C. Holbrooke, Newton L. Gingrich, John M. Shalikashvili (bivši predsjednik Združenog stožera), te druge moćne osobe. Oni su mrtve u napadima "9/11" jednostavno iskoristili kao alat američke vanjske politike.
George Soros je primjetan u cijeloj kampanji i tada izjavljuje: "Jesu li viši američki dužnosnici pritisnuli prijateljske arapske i druge muslimanske vlade ne samo da javno osude napade "9/11", nego i za stvaranje razloga i ciljeva za kampanju američke borbe protiv terorizma? Ako njihove vlade šute, mi nikada nećemo uvjeriti javno mnijenje na Bliskom istoku i Južnoj Aziji u pravednost našeg cilja. Moramo pomoći njima i moramo potaknuti bosanske, albanske i turske muslimane da se educiraju i da se sjete veze i američke uloge u spašavanju muslimana Bosne i Kosova 1995. i 1999. godine. Treba iskoristiti naše dugogodišnje, bliske veze s muslimanima širom svijeta. Angažirajte regionalne intelektualce i novinare, bez obzira na njihove stavove. Redovito pratite regionalni tisak u realnom vremenu."
Soroseva je uloga podupirati i braniti američku vanjsku politiku, a posebno je zabrinut zbog mogućeg urušavanja svjetskog kapitalističkog sustava i činio je i činit će sve da to spriječi.
Soros je svojevremeno rekao: "Ja već mogu nazrijeti profit od konačne krize. Autohtoni politički pokreti, koji će vjerojatno nastati, tražit će da se izvlaste multinacionalne korporacije i preotme 'nacionalno' bogatstvo."
Soros ima ozbiljan prijedlog plana i za zaobilaženje Ujedinjenih naroda. On predlaže da "demokracije u svijetu trebaju preuzeti vodstvo i uspostaviti globalnu mrežu, savez koji bi mogao raditi sa ili bez Ujedinjenih naroda".
Da je psihotičan, moglo bi se pomisliti da je imao napad, ali je činjenica da je Soros izjavio "kako su Ujedinjeni narodi nesposobni za ispunjavanje obećanja sadržanih u preambuli Povelje", što su reakcionarna razmišljanja institucija poput Instituta "American Enterprise". Iako mnogi konzervativci Sorosevu mrežu gledaju kao "ljevičarsku", po pitanju statusa Sjedinjenih Država u Ujedinjenim narodima, Soros je na istoj valnoj duljini kao John R. Bolton, svojevremeno državni podtajnik za kontrolu naoružanja i međunarodnu sigurnost, koji je rekao: "Mi, republikanci u Kongresu, vjerujemo da ništa više ne treba posvetiti sustavu Ujedinjenih naroda."
Ranije su John R. Bolton i njemu slični vodili višedesetljetnu desničarsku kampanju protiv Ujedinjenih naroda, a sada to čini Soros. Na njegovim raznim internetskim stranicama se mogu čitati kritike rada Ujedinjenih naroda. Čak i neki pisci su pod utjecajem njegovih ideja. William Greider, na primjer, otkrio je neke vrijednosti Soroseve kritike i tvrdi da Ujedinjeni narodi ne bi trebali biti mjesto okupljanja "diktatora i lidera totalitarnih režima, koje uopće ne treba tretirati kao ravnopravne partnere".
Ovakav prozapadnjački rasizam je srž Soroseve oholosti. Njegova pretpostavka da Sjedinjene Države mogu i trebaju pokrenuti svijet je u stvari recept za fašizam na globalnoj razini. Predugo se zapadni "progresivci" priklanjaju Sorosu. Vjerojatno će Greider i drugi reći da je pozivanje na fašizam pretjerano i neopravdano. No, dovoljno je pažljivo slušati ono što je sam Soros izjavio: "U starom Rimu su glasovali samo Rimljani. U suvremenom globalnom kapitalizmu, samo Amerikanci glasaju. Brazilci ne glasaju."
Soros i droge
George Soros je kategorički zanijekao primanje novca od narko kartela ili bilo kojeg oblika kaznenih djela. Ostaje činjenica, međutim, da se barem neka od njegovih financijskih poslovanja baziraju na bankarstvu i među financijskim centrima za koja se naširoko smatra da sudjeluju u pranja novca. Sorosev fond sa sjedištem u Nizozemskim Antilima, samoupravnoj federaciji od pet karipskih otoka, CIA opisuje kao ključnu točku u pretovaru južnoameričke droge na putu za SAD i Europu i centar za pranje novca.
Sorosev dugogodišnji cilj je bio srušiti nacionalnu politiku protiv droge američke vlade. On to naziva "smanjenjem štete", što znači da će se kaznena djela povezana s uporabom opojnih droga "navodno smanjiti", ako vlada preuzme trgovinu drogom i pribora za njeno konzumiranje droga. Ovo je sklizak teren i pilot projekt u Švicarskoj baš i nije dao neke rezultate, dok mnoge zemlje Europske unije imaju vrlo blage zakone u tom smislu, ali se konzumacija ne smanjuje. No, provedba zakona će i dalje će biti potrebna kada su u pitanju djeca, jer će u suprotnom opijati biti dostupni svima, pa i malodobnicima i tinejdžerima, baš kao što su danas cigarete ili alkohol, bez obzora na sve postojeće zakone.
Soros se oštro protivi rigoroznim zakonskim mjerama u području proizvodnje, prodaje i konzumiranja droga, a sebi uzima za pravo da hvali ili kritizira zakonodavstva suverenih država.
U ovom izvješću, izdanom u svibnju 2008. godine od strane "Zaklade Beckley", još jedne iz njegove galaksije, bio je kritičan prema bivšem gruzijskom predsjedniku Eduardu Ševardnadzeu.
"Bivši prvi tajnik Centralnog komiteta Komunističke partije u Gruziji, Eduard Ševardnadze, pokrenuo je oštre zakonske mjere i javne kampanje protiv korisnika droga 1970.", stoji u tom izvješću.
"Zaklada Beckley" u svom izvješću navodi kako su primjetne obećavajuće promjene pod predsjednikom Mihailom Saakašvilijem, koji je "koji je najavio mogućnost odmaka politike o drogama od pretežno zakonske i kazneno-pravne sfere". Drugim riječima, lider "Revolucije ruža", Saakašvili, obećao je Sorosu konačnu legalizaciju droga u Gruziji.
Problem konzumiranja opojnih droga je previše složen da bi m u se pristupilo na ovaj način. Legaliziranje trgovine ili državni nadzor nad distribucijom onoga što zovemo opojnim drogama ne mogu biti isti u Nizozemskoj, gdje je to riješeno poznatim "coffee-shopovima", Boliviji u kojoj se list koke tradicionalno konzumira stoljećima ili Rusiji, koja je ionako teško pogođena poplavom heroina koji izlazi iz Afganistana! Uzeti jedan zakon i preslikati ga na globalnu razinu u ovom području je zamisao vrijedna prezira.
No, čini se da iz svega opet stoji profit, što je, kada su u pitanju droge, više nego razumljivo. Zamjenik direktora "Zaklade Beckley" Mike Trace, bio je postavljen za voditelja Ureda Ujedinjenih naroda za kontrolu droga i kriminala u Beču u siječnju 2003. Bio je prisiljen dati ostavku na svoju dužnost u roku od osam tjedana i to nakon objavljivanja podataka iz dokumenata dobivenih od mreže "Hassela Nordic", švedske organizacije koja se bori protiv liberalizacije propisa o drogama, koja je dokazala da je Trace bio uključen u operacije koje financira milijarder George Soros, a koje su potkopavale međunarodne konvencije o trgovini opojnim drogama. Iste godine se u Beču održao poseban sastanak na tu temu, ali je sve prekrio zaborav. Portal Accuracy in Media je o tome napisao veliku reportažu, ali je ona vješto prešućena.
Svi koji vjeruju da je američkom milijarderu i "filantropu" stalo do sudbine i života sitnih kriminalaca i ovisnika, jednako tako mogu vjerovati da mu je stalo i do slobode, demokracije, ljudskih prava, čistog okoliša i svjetlije budućnosti svih naroda u svijetu, za što se navodno bore udruge koje gravitiraju oko "Otvorenog društva" Georga Sorosa.
*************************************************
Vraćajući se na Makedoniju, jučer je Zoran Zaev, lider Sorosevih "ljevičarskih antisocijalista" i stranke SDSM, izjavio je "kako se izbori 5. lipnja neće održati". Četvrti dan za redom traju nemiri, ali je makedonski premijer Nikola Gruevski poručio kako će se izbori održati i dok je on na funkciji koju obnaša, Makedonija neće vidjeti nikakav ukrajinski scenarij, kako je obećao Zaev. Iz svega se da zaključiti da će sljedećih nekoliko tjedana biti ključni za budućnost, ali i za opstanak Makedonije kao jedinstvene države svih njenih građana.
Kremlj je upozorio Zapad da u Makedoniji ne pravi "ukrajinski scenarij", jer će planuti će cijeli Balkan.
Rusija je zabrinuta zbog pogoršanja političke krize u Makedoniji i poziva strane na mirno rješenje, priopćeno je u ruskom Ministarstvu vanjskih poslova.
U ruskom Ministarstvu vanjskih poslova su konstatirali da je "makedonska oporba ponovno postala instrument za raspirivanje unutarnjeg političkog sukoba, te ovaj put ima podršku iz inozemstva, a sve s ciljem da se poremeti održavanje izvanrednih izbora zakazanih za 5 lipnja, što predstavlja jedini demokratski legitimni izlaz iz krize".
Ruski dužnosnici su podsjetili da je provođenje izbora dogovoreno 2015. uz aktivno sudjelovanje Sjedinjenih Država i Europske unije i da se zapadni partneri trebaju pridržavati dogovora i preuzete odgovornosti. No, treba podsjetiti da su zapadni dužnosnici bili jamci mirne tranzicije u Ukrajini, a samo nekoliko sati nakon potpisivanja zajedničke deklaracije je u Kijevu izvršen prevrat. Sudeći po slijedu događaja, može se reći da je s "jamstvima Zapada" Makedonija već duboko ušla u "ukrajinski scenarij".
"Smatramo nedopustivim pogoršanje krhke situacije u Makedoniji, koja je uvjetovana složenom etničkom i vjerskom strukturom države. Aktiviranje "ukrajinskog scenarija", iniciranje nezakonitih akcija i državni udar izvana mogli bi dovesti do dubokih potresa u Makedoniji i destabilizacije Balkana u cjelini", navodi rusko Ministarstvo vanjskih poslova i poziva "sve političke snage i predstavnike međunarodne zajednice da mirnim sredstvima dođu do rješenja unutarnje makedonske situacije, s poštovanjem djelovanja i odluka legitimnih vlasti i rukovodstva Makedonije".
Međutim, mnogi makedonski novinari i takozvani intelektualci, koji su protekla dva desetljeća ubrzano napredovali, profesionalno i financijski, drže da je Zoran Zaev u pravu i prevrat je "jedini spas za Makedoniju".
Iako su ova dva teksta opis samo manjeg dijela aktivnosti dvorskog čarobnjaka "Američkog carstva", Georga Sorosa, dovoljno je da se u njega prepoznaju vrhunska inteligencija, lukavost i organizatorske sposobnosti. Što god činio Soros, posljednje je što jedan narod i politički vrh smije učiniti – podcijeniti ga.
Izvor: Heather Cottin - George Soros: Imperial Wizard/Double Agent
altermainstreaminfo
