Napomena: Riječ je o rečenicama kojima započinje deset knjiga iz moje privatne biblioteke s ukupno oko 2 500 naslova.

 

Čovjek se ne boji ničeg toliko koliko dodira nečeg nepoznatog. To što ga pokušava dohvatiti , čovjek želi vidjeti, prepoznati ili barem nekamo svrstati. On svugdje izbjegava dodir nepoznatog. Prestravljenost od neočekivanog od neočekivanog dodira može se noću ili u mraku oćenito pretvoriti u paniku. Čak nam ni odjeća ne daje dostatno sigurnosti; kako se lako ona može razderati, kako je lako prodrijeti do golog, glatkog, bespomoćnog mesa napadnutoga!

Elias Canetti - Masa i moć

U vrijeme dok Talijani i Nijemci ustoličuju ustaškog poglavnika i dok se iza kulisa prodaje Hrvatska, a javno se frazira o slobodi i nezavisnosti, u okviru onog društvenog i slobodarskog i progresivnog Zagreba produžuje se intenzivna politička aktivnost. Počinje nejednaka borba. U gradu borave vodeće ličnosti jugoslavenskih komunista; to su ljudi sposobni i spremni da na svaki akt okupatora i ustaša reagiraju politički pravilno, humano i perspektivno u smislu razvoja antifašističkog pokreta u svijetu. Ne priznaju nacionalno i političko razbijanje Jugoslavije.

Ivan Šibl – Zagreb tusuću devetsto četrdeset prve (Poglavlje: Prve političke akcije komunista u okupiranom gradu)

More je danas opet uzburkano od opojnog daha vjetra. Usred zime osjećaju se već snohvatice proljeća. Do podne, vrelo, golo, sedefasto nebo, cvrčci skriveni u hladu, a sad vjetar razgolićuje velike platane, pustoši velike platane...

Lawrence Durrell – Justine (Aleksandrijski kvartet)

Bit će da sam je prvi put sreo jednog četvrtka navečer – u plesnjaku. Ujutro sam došao na posao, nakon sat- dva spavanja, kao mjesečar. Taj mi je dan prošao kao san. Nakon večeresam zaspao na kauču i probudio se potpuno obučen sutradana ujutro oko šest sati. Bio sam sasvim svjež, čistu srcu i opsjednut jednom mišlju – da pošto poto bude moja.

Henry Miller: Sexus

Najgorom noći smatra se noć umiranja, ali ovde neće biti reč o njoj. Jer umiranje, pored sve svoje strahotnosti, koja je najveća pošto je konačna, jer iza nje ne samo da nema nadeveć nema ničeg, sadrži ipak i težnju za smirenjem, dokrijamčarenu patnjom bolesti, iznurenošću, obeshrabrenošću. Svest se opire toj težnji za smirenjem, opiru joj se i zdravi sastvaci tela, ali ona je ipak tu i nadjačava u meri u kojoj se svest i preostalo zdravlje povlače ispred bolesti, da bi na kraju pobedila, u najvećem porazu.

Aleksandar Tišma – Najgora noć

U veneričnom paviljonu garnizonskog špitala, „aptajlung“ C Draj, zvanom „Kokica“, bio je danas veliki dan. Infanterista Imbru Sveteca (od Pedeset treće Domaće), pacijenta „Kokice“ našli su u zahodu u lokvi krvi. Prerezao je vrat britvom, i, po mnijenju doktora, to se je dogodilo još pred ponoć.

Miroslav Krleža – Smrt Franje Kadavera (Hrvatski Bog Mars)   

Rajčice i dimne bombe slaba su sredstva da se pokaže protest, i ništa drugo. Nitko ne može uobraziti da je to moment djelotvornog protesta....

Sistematska provokacija pomoću kamenja aqpsurdna je. Kamenje kao sredstvo razračunavanja u principu se ne razlikuje od rajčice. Rajčice su nemoćne.Kamenje je nemoćno. Treba ih shvatiti kao predoblioke zbiljskih razračunavanja.

Rudi Dutchke – Moj dugi marš („Spiegel“, razgovor, 10 srpnja 1967.)

Univerzum (što ga drugi nazivaju Knjižnica) sastoji se od neodređenog, i možda beskonačnog, broja šesterokutnih galerija, štoposrijedi imaju široke otvore za provjetravanje, zaštićene preniskim ogradama.Iz svakog se šesterokuta priža vidik na gornje i donje katove: ubeskraj.

Jorge Luis Borges- Babilonska knjižnica (Izmišljaji)

Jedna od ono malo pouzdanih stvari koje sam pouzdano znao, čak možda jedina, bila je ova: da se zovem Mattia Pascal. I njom sam se koristio. Kad god bi koji od mojih prijatelja ili znanaca pokazao da je u u tolikoj mjeri izgubio razum te bi došaok meni po neki savjet ili uputu, slegnuo bih ramenima, zažmirio i odgovorio mu:

  • Ja se zovem Mattia Pascal.


Luigi Pirandello –Pokojni Mattia Pascal

Na početku svog prvog govora rekao sam da ovo nije doba kritike. Ovo je doba borbe a ne ravnodušnosti, doba u kojem je posebno teško vidjeti književnu vrijednost u knjizi s čijim se zaključcima ne slažete. Politika – politika u najopćenitijem smislu – preplavila je književnost do mjere koja izlazi iz granice normale, a to je dovelo do naše svijesti borbu koja se uvijek odvija između pojedinca i zajednice.

George Orwell – Književnost i totalitarizam