Možemo li i predsjednicu države i premijera Plenkovića uvrstiti među pripadnike »marginalnih pokreta«, budući da šalju iste ili slične poruke i preporuke o napuštanju Hrvatske kao i vođa A-HSP-a? Trebamo li i njihove izjave, kojima hrvatske građane velikodušno tjeraju preko granice, tretirati kao da nisu vrijedne javne pozornosti?
Zna se, i to odavno, da je u zemlji Hrvatskoj sve poznato. A tolika je poznatost tog svega poznatog da nas najviši državni dužnosnici sve češće salijeću izjavama iz kojih, umjesto jasnog stava o konkretnom problemu ili događaju, možemo čuti da nam je njihov stav o tome, koječemu i baš svačemu – jako dobro poznat.
Tako je i predsjednica države, u svom izmještenom uredu u Požegi, komentirala nedjeljni marš Keleminčevih crnokošuljaša. »Moj stav prema bilo kakvim izljevima mržnje je jako dobro poznat, ali isto mislim da marginalnim pokretima ne bi smjeli dati pozornost jer onda im dajemo ono što žele. Time ne samo da se stvara dojam da je Hrvatska netolerantnija nego što jest nego se potiče mržnja«, kazala je Kolinda Grabar-Kitarović.
Pa vi sad na temelju njezina dobro poznatog stava zaključite što ona zapravo misli. Je li postrojavanje tzv. časnika i članova Autohtone – Hrvatske stranke prava na središnjem zagrebačkom trgu trebalo prešutjeti, kako se na te marginalce ne bi skretala pozornost? I tko je tim marginalcima koji su mahali raznoraznim zastavama – od neslužbene hrvatske, preko službene američke, pa do one neonacističke Nacionaldemokratske partije Njemačke – i urlali »Za dom spremni!« dao ono što žele: policija koja je dopustila i štitila njihovu paradu mržnje ili mediji koji su o toj sramoti izvijestili javnost?
Tko je stvorio dojam da je »Hrvatska netolerantnija nego što jest« i još k tome »poticao mržnju«? Oni koji su prenijeli Keleminčeve domoljubne i domospremne pokliče: »Komunističko-četničkim vampirima jasno poručujemo da je 'Za dom spremni!' pozdrav s kojom smo branili i stvarali Hrvatsku. Ako ne volite Hrvatsku, pozivamo vas da je napustite! Za dom spremni!« ili onaj tko je poziv da se napusti Hrvatska pretvorio u kvazipatriotski refren pri obračunu s neistomišljenicima?
Od koga je Dražen Keleminec nedavno mogao čuti kako u današnjoj Hrvatskoj »ljudi imaju slobodan izbor pa mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro«? Ili kako je ovo »slobodna zemlja« iz koje »slobodan znanstvenik« – pa valjda samim tim i svaki slobodan čovjek – može slobodno otići?
Možemo li i predsjednicu države i premijera Andreja Plenkovića uvrstiti među pripadnike »marginalnih pokreta«, budući da šalju iste ili slične poruke i preporuke o napuštanju Hrvatske kao i vođa A-HSP-a? Trebamo li i njihove izjave, kojima hrvatske građane velikodušno tjeraju preko granice, tretirati kao da nisu vrijedne javne pozornosti, kako im ne bismo »dali ono što žele«? I hoće li – ako takve izjave marginalne predsjednice i marginalnog premijera postanu predmet ignorancije – Hrvatsku prestati pratiti glas zemlje »netolerantnije nego što jest« u kojoj se prenošenjem svakakvih marginalija »potiče mržnja«?
Dan prije predsjedničina podsjećanja na njezin »jako dobro poznat stav«, čuli smo i potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Davora Ivu Stiera. »Poznato je što je stav HDZ-a oko zaštite života, poznato je što je stav HDZ-a oko definicije braka. Međutim, apsolutno odbacujem dezinformacije da će Vlada promijeniti zakon o pobačaju«, poručio je Stier iz Ženeve nakon što je javnost u domaji dala popriličnu pozornost njegovu stavu – misteriozno inkorporiranom u tekst hrvatskih stajališta o zaključcima Europskog vijeća o prioritetima EU-a u forumima UN-a za ljudska prava 2017. – kako Hrvatska tumači termin »seksualno i reproduktivno zdravlje i prava« na način da on »ne uključuje pobačaj«.
Jesu li i za to podmuklo izbacivanje pobačaja iz značenjskoga okvira termina »seksualno i reproduktivno zdravlje i prava« krivi oni što su tu Stierovu marginalnu podvalu pročitali onako kako je napisana? Jesu li je trebali prešutjeti kako Hrvatska ne bi ispala »netolerantnijom nego što jest«? Zar im i bez njezina navođenja nije bilo jasno kakvi su stavovi HDZ-a i Davora Ive Stiera?
Kao da i bez »poznatih stavova« ne znaju da je ministar Stier u listopadu prošle godine na ultrakonzervativnom TradFestu izjavio kako on »osobno i kao zastupnik nikada ne bi dignuo ruku« za zakone koji dopuštaju pravo na pobačaj, poput ovih koji su na snazi u Hrvatskoj.
Zašto nam je Davor Ivo Stier iz Švicarske morao poručiti kako »apsolutno odbacuje dezinformacije da će Vlada promijeniti zakon o pobačaju«? I zašto je potom i premijer Plenković na konferenciji pod nazivom »Demografija – refleksije na mirovinski sustav« morao napomenuti kako osnaživanje obitelji i razvijanje kulture »ne podrazumijeva zabranu pobačaja na zahtjev, o čemu se neutemeljeno nagađalo ovih dana«?
Zašto jednostavno nisu povukli onu blamažu s pobačajem iz teksta hrvatskih stajališta o prioritetima Europske unije u forumima Ujedinjenih naroda za ljudska prava? Ili im bez te brljotine ne bi bilo jasno kakav je ustvari njihov dobro poznati stav?
novilist
