Hrvoje Krešić rastavio je predsjednicu ‘na vodonik i kiseonik’: ispitivao ju je, ponavljajući neka pitanja i po pet puta, zašto je cijelo ljeto hvalila Marakeški sporazum, a onda od svega u zadnji čas odustala, obavijestivši samo Bujanca. Predsjednica je bila toliko iznervirana da mu je u jednom trenutku otela mikrofon iz ruke
Gost ‘Novog dana’ bio je politički analitičar Žarko Puhovski, u kojemu se neočekivano počeo buditi entuzijazam oko Dalije Orešković. Na pitanje ima li ‘crna Dalija’ šanse, Puhovski je odgovorio: ‘Vjerojatno ima, ali što bi rekla moja baka, sad treba ‘štrikati’. Ne vjerujem da nove osobe i inicijative mogu stići napraviti nešto do EU izbora. Nije nezamislivo da Orešković uđe u drugi krug predsjedničkih izbora, ali ona u borbi za parlament neće moći dobiti više od sedam-osam mjesta, opet će dobiti Bandić. Promjene se događaju u Saboru, a ne na predsjedničkim izborima. Oni bi morali jako puno raditi, to nisu cirkusanti kao Šarec koji je u Sloveniji napravio cirkus oponašajući Tuđmana, a nisu ni Trump…’ Još pred koji mjesec, u rujnu, Puhovski je bio puno rezerviraniji. ‘U ovom trenutku’, rekao je tada za Daliju, Kolakušića i druge alternativce, ‘nemaju neke naročite šanse, posebno s tim što se pojavljuju na krilima medijskih simpatija.’ Eto, situacija se iz dana u dan mijenja, politika je iracionalni manevarski prostor, kako je davno konstatirao Karl Mannheim, tko bi doli gori ustaje i obrnuto. Samo, trebat će štrikati.
U jedanaest sati prije podne na Prvom programu nacionalne televizije očekujete čuti španjolski, portugalski ili turski, propagandu madraca, nadmadraca, sredstava protiv čukljeva ili čega sličnog, pa se nemilo iznenadite kad u tom terminu dobijete prvorazrednu političku robu. ‘Eko zona’ je zazvučala nadrealno. Mladen Iličković saznao je naime u razgovoru sa zastupnikom u zagrebačkoj skupštini Renatom Petekom niz zapanjujućih podataka, kakve HRT češće krije nego raskrinkava. Petek (Naprijed Hrvatska) Iličkoviću je ispripovijedao povijest odnosa Milana Bandića i Petra Pripuza, čovjeka čije tvrtke u posljednje vrijeme redovito dobivaju poslove gradske čistoće iako Holding upošljava 7000 ljudi pa bi i sam mogao ‘okrečiti Zagreb’. Samo za Jakuševac privatnim će tvrtkama biti dodijeljeno oko 240 milijuna kuna, što je od javnosti uglavnom brižno skrivano. Prije pet godina, rekao je Petek, Bandić je potpisao ugovor s Pripuzom na četiri mjeseca, i to je upravo sad na sudu u aferi ‘Agram’. Ugovor je navodno išao bez javnog poziva i konkursa. Kasnije je sve išlo preko natječaja, no kasnije je bilo lako. ‘Velikim financiranjem od Zagreba i Holdinga Pripuzu je otvorena mogućnost da izgradi veliko carstvo’, kazao je Petek, ‘i on je to i učinio. Tvrtka mu je danas na zavidnoj razini, no njemu je pružena prilika.’ Svi mi znamo da je nepristojno pitati samo za prvi milijun i za prvu priliku, za ostale se može. Čestitke uredniku emisije Mladenu Iličkoviću na dobrom uratku, a g. Pripuzu na snalažljivosti.
Kad god u pristojnijim književno-kritičarskim krugovima grada Zagreba spomenete ime Željka Špoljara, alias Pavla Svirca, alias Književne Groupie, zavlada goli užas, kao da ste spomenuli Borisa Karloffa, Vlada Tepeša ili Franju Tahija, no čovjek spada u naše omiljene pisce pa ćemo ga još jednom reklamirati. Špoljar alias Svirac alias Groupie dao je zanimljivu, a vjerojatno i točnu ocjenu Kolindine politike posljednjih šest mjeseci. ‘Nabava kujice Kiki je velik potez, predsjednica mora imati psa, to je najbolji potez koji je napravila još od Svjetskog prvenstva. Instagram, sve s čim operira, ona kao da ima 20 godina – toliko je upućena u današnji PR i vjerojatno će dobiti druge izbore’, rekao je Špoljar. O drugom političkom geniju, Davoru Bernardiću, Svirac nema dobro mišljenje, smatra ga najvećim gubitnikom. ‘Tijekom fiktivnog susreta na tržnici u Utrinama, o kojemu sam pisao u kolumni, bilo me sram da me netko ne bi vidio s Bernardićem’, rekao je Svirac. Ispravno, i mi bismo osjetili susramlje da je književnog Gullivera netko vidio s političkim Liliputancem.
Na ovom mjestu prelazi nam u naviku hvaliti Ljubu Jurčića, ali što možemo kad predsjednik Hrvatskog društva ekonomista mudro zbori. Jurčić je ocijenio da Petrokemija ima šansi, kao i novi Agrokor, ali je postavio i sasvim logično pitanje: Ako je Vlada gurnula ljude u pregrijani reaktor Agrokora, kojeg vraga ne gurnu nekoga i u usijana grotla Uljanika? ‘Kad gledamo Agrokorove kompanije, one njegove glavne, sve su bile dobre’, rekao je Jurčić. ‘Agrokor je imao dobre proizvode, tehnologiju, radnike… Sad kad se smirila panika, vidimo da sve te firme ostvaruju dobre rezultate. Banke su većinske vlasnice, ali to prirodno nije njihov posao, oni će organizirati ljude i organizacije da mu podignu vrijednost na tržištu. Vjerojatno će čekati godinu-dvije da se efikasnost potvrdi, neće ići za tim da ostvare veliku dobit, već da
minimaliziraju svoje gubitke.’ O načinu donošenja Lex Agrokora nema riječi hvale, mada je bio nježan. ‘Ja i Martina smo kolege, prijatelji, zajedno smo Tuđmanu radili gospodarsku strategiju. Ona je bistra, energična žena i znanstvenica, ali s druge strane, način na koji je donesen Lex Agrokor nije u skladu s onim kako funkcionira država…’ ‘Sad bih mogao biti zločest’, dodao je Jurčić, ‘ako su tako sposobni, zašto se traženje strateškog partnera za Petrokemiju razvlači toliko godina, a situacija je ovdje puno jednostavnija u odnosu na Agrokor. Zašto je to tako i s Uljanikom i 3. majem, gdje je situacija također puno poznatija, zašto se ovdje tako lako ne mogu naći investitori, a poznato je kolika su jamstva, fakture… ovo nije toliko kompleksno kao Agrokor.’ Eto, tako kaže Jurčić, ali čini se da od svega toga neće biti ništa. Tamo nema para kao u Agrokoru pa se u taj reaktor nitko neće gurati.
Hrvoje Krešić rastavio je predsjednicu ‘na vodonik i kiseonik’, kako reče onaj srpski sportski reporter za nekog nogometaša koji je furiozno opalio loptu. Ispitivao ju je, ponavljajući neka pitanja i po pet puta, zašto je cijelo ljeto hvalila Marakeški sporazum, pisala uredu glavnog tajnika UN-a izražavajući oduševljenje sporazumom (‘želim Vama i organizatorima uspješnu organizaciju ovog važnog sastanka na vrhu te se veselim našem skorom susretu u New Yorku, kao i u Marrakechu’ itd.), a onda od svega u zadnji čas odustala – obavijestivši samo Velimira Bujanca. Predsjednica je u jednom trenutku bila toliko iznervirana Krešićevim pitanjima da mu je otela mikrofon iz ruke i počela pričati svoju priču. Na pitanja o Marakešu odgovarala je kako sad treba ‘govoriti o važnim problemima, poput Uljanika, iseljavanja mladih’ i slično, a kad je rekla da netko skreće pažnju s tih pitanja, Krešić ju je logično pitao ‘tko’, no na to je – nakon višestrukih inzistiranja na konkretnom odgovoru – opet eskivirala. Završni prizor, kad se Krešić kojemu je predsjednica otela mikrofon nadvio nad nju kao orao kako bi uopće mogao s njom razgovarati, u našem TV novinarstvu nikad nije viđen, tu bi sliku Krešić trebao uokviriti i staviti na radni stol kao vlastiti zaštitni znak. Bravo, majstore!
portalnovosti
Novi dan, N1, 29. listopada, 09:20
Gost ‘Novog dana’ bio je politički analitičar Žarko Puhovski, u kojemu se neočekivano počeo buditi entuzijazam oko Dalije Orešković. Na pitanje ima li ‘crna Dalija’ šanse, Puhovski je odgovorio: ‘Vjerojatno ima, ali što bi rekla moja baka, sad treba ‘štrikati’. Ne vjerujem da nove osobe i inicijative mogu stići napraviti nešto do EU izbora. Nije nezamislivo da Orešković uđe u drugi krug predsjedničkih izbora, ali ona u borbi za parlament neće moći dobiti više od sedam-osam mjesta, opet će dobiti Bandić. Promjene se događaju u Saboru, a ne na predsjedničkim izborima. Oni bi morali jako puno raditi, to nisu cirkusanti kao Šarec koji je u Sloveniji napravio cirkus oponašajući Tuđmana, a nisu ni Trump…’ Još pred koji mjesec, u rujnu, Puhovski je bio puno rezerviraniji. ‘U ovom trenutku’, rekao je tada za Daliju, Kolakušića i druge alternativce, ‘nemaju neke naročite šanse, posebno s tim što se pojavljuju na krilima medijskih simpatija.’ Eto, situacija se iz dana u dan mijenja, politika je iracionalni manevarski prostor, kako je davno konstatirao Karl Mannheim, tko bi doli gori ustaje i obrnuto. Samo, trebat će štrikati.
Eko zona, HRT, 31. listopada, 11:09
U jedanaest sati prije podne na Prvom programu nacionalne televizije očekujete čuti španjolski, portugalski ili turski, propagandu madraca, nadmadraca, sredstava protiv čukljeva ili čega sličnog, pa se nemilo iznenadite kad u tom terminu dobijete prvorazrednu političku robu. ‘Eko zona’ je zazvučala nadrealno. Mladen Iličković saznao je naime u razgovoru sa zastupnikom u zagrebačkoj skupštini Renatom Petekom niz zapanjujućih podataka, kakve HRT češće krije nego raskrinkava. Petek (Naprijed Hrvatska) Iličkoviću je ispripovijedao povijest odnosa Milana Bandića i Petra Pripuza, čovjeka čije tvrtke u posljednje vrijeme redovito dobivaju poslove gradske čistoće iako Holding upošljava 7000 ljudi pa bi i sam mogao ‘okrečiti Zagreb’. Samo za Jakuševac privatnim će tvrtkama biti dodijeljeno oko 240 milijuna kuna, što je od javnosti uglavnom brižno skrivano. Prije pet godina, rekao je Petek, Bandić je potpisao ugovor s Pripuzom na četiri mjeseca, i to je upravo sad na sudu u aferi ‘Agram’. Ugovor je navodno išao bez javnog poziva i konkursa. Kasnije je sve išlo preko natječaja, no kasnije je bilo lako. ‘Velikim financiranjem od Zagreba i Holdinga Pripuzu je otvorena mogućnost da izgradi veliko carstvo’, kazao je Petek, ‘i on je to i učinio. Tvrtka mu je danas na zavidnoj razini, no njemu je pružena prilika.’ Svi mi znamo da je nepristojno pitati samo za prvi milijun i za prvu priliku, za ostale se može. Čestitke uredniku emisije Mladenu Iličkoviću na dobrom uratku, a g. Pripuzu na snalažljivosti.
Pressing, N1, 1. studenoga, 20:00
Kad god u pristojnijim književno-kritičarskim krugovima grada Zagreba spomenete ime Željka Špoljara, alias Pavla Svirca, alias Književne Groupie, zavlada goli užas, kao da ste spomenuli Borisa Karloffa, Vlada Tepeša ili Franju Tahija, no čovjek spada u naše omiljene pisce pa ćemo ga još jednom reklamirati. Špoljar alias Svirac alias Groupie dao je zanimljivu, a vjerojatno i točnu ocjenu Kolindine politike posljednjih šest mjeseci. ‘Nabava kujice Kiki je velik potez, predsjednica mora imati psa, to je najbolji potez koji je napravila još od Svjetskog prvenstva. Instagram, sve s čim operira, ona kao da ima 20 godina – toliko je upućena u današnji PR i vjerojatno će dobiti druge izbore’, rekao je Špoljar. O drugom političkom geniju, Davoru Bernardiću, Svirac nema dobro mišljenje, smatra ga najvećim gubitnikom. ‘Tijekom fiktivnog susreta na tržnici u Utrinama, o kojemu sam pisao u kolumni, bilo me sram da me netko ne bi vidio s Bernardićem’, rekao je Svirac. Ispravno, i mi bismo osjetili susramlje da je književnog Gullivera netko vidio s političkim Liliputancem.
Novi dan, N1, 2. studenoga, 09:05
Na ovom mjestu prelazi nam u naviku hvaliti Ljubu Jurčića, ali što možemo kad predsjednik Hrvatskog društva ekonomista mudro zbori. Jurčić je ocijenio da Petrokemija ima šansi, kao i novi Agrokor, ali je postavio i sasvim logično pitanje: Ako je Vlada gurnula ljude u pregrijani reaktor Agrokora, kojeg vraga ne gurnu nekoga i u usijana grotla Uljanika? ‘Kad gledamo Agrokorove kompanije, one njegove glavne, sve su bile dobre’, rekao je Jurčić. ‘Agrokor je imao dobre proizvode, tehnologiju, radnike… Sad kad se smirila panika, vidimo da sve te firme ostvaruju dobre rezultate. Banke su većinske vlasnice, ali to prirodno nije njihov posao, oni će organizirati ljude i organizacije da mu podignu vrijednost na tržištu. Vjerojatno će čekati godinu-dvije da se efikasnost potvrdi, neće ići za tim da ostvare veliku dobit, već da
minimaliziraju svoje gubitke.’ O načinu donošenja Lex Agrokora nema riječi hvale, mada je bio nježan. ‘Ja i Martina smo kolege, prijatelji, zajedno smo Tuđmanu radili gospodarsku strategiju. Ona je bistra, energična žena i znanstvenica, ali s druge strane, način na koji je donesen Lex Agrokor nije u skladu s onim kako funkcionira država…’ ‘Sad bih mogao biti zločest’, dodao je Jurčić, ‘ako su tako sposobni, zašto se traženje strateškog partnera za Petrokemiju razvlači toliko godina, a situacija je ovdje puno jednostavnija u odnosu na Agrokor. Zašto je to tako i s Uljanikom i 3. majem, gdje je situacija također puno poznatija, zašto se ovdje tako lako ne mogu naći investitori, a poznato je kolika su jamstva, fakture… ovo nije toliko kompleksno kao Agrokor.’ Eto, tako kaže Jurčić, ali čini se da od svega toga neće biti ništa. Tamo nema para kao u Agrokoru pa se u taj reaktor nitko neće gurati.
N1 uživo, 5. studenoga, 12:40
Hrvoje Krešić rastavio je predsjednicu ‘na vodonik i kiseonik’, kako reče onaj srpski sportski reporter za nekog nogometaša koji je furiozno opalio loptu. Ispitivao ju je, ponavljajući neka pitanja i po pet puta, zašto je cijelo ljeto hvalila Marakeški sporazum, pisala uredu glavnog tajnika UN-a izražavajući oduševljenje sporazumom (‘želim Vama i organizatorima uspješnu organizaciju ovog važnog sastanka na vrhu te se veselim našem skorom susretu u New Yorku, kao i u Marrakechu’ itd.), a onda od svega u zadnji čas odustala – obavijestivši samo Velimira Bujanca. Predsjednica je u jednom trenutku bila toliko iznervirana Krešićevim pitanjima da mu je otela mikrofon iz ruke i počela pričati svoju priču. Na pitanja o Marakešu odgovarala je kako sad treba ‘govoriti o važnim problemima, poput Uljanika, iseljavanja mladih’ i slično, a kad je rekla da netko skreće pažnju s tih pitanja, Krešić ju je logično pitao ‘tko’, no na to je – nakon višestrukih inzistiranja na konkretnom odgovoru – opet eskivirala. Završni prizor, kad se Krešić kojemu je predsjednica otela mikrofon nadvio nad nju kao orao kako bi uopće mogao s njom razgovarati, u našem TV novinarstvu nikad nije viđen, tu bi sliku Krešić trebao uokviriti i staviti na radni stol kao vlastiti zaštitni znak. Bravo, majstore!
portalnovosti
