- Gospođi Kolindi Grabar Kitarović – Predsjednica RH
- Gospodinu Andreju Plenkoviću – Predsjedniku vlade RH
- Gospodinu Gordanu Jandrokoviću – Predsjedniku Sabora RH
- Gospodinu Draženu Bošnjakoviću – Ministru Pravosuđa RH
- Svim Saborskim zastupnicima
- Stručnoj i pravno obrazovanoj Hrvatskoj populaciji
- Cjelokupnoj Hrvatskoj javnosti
Poštovana i poštovani, sada ću obrazložiti ovo moje otvoreno pismo, izložiti ga sudu javnosti uz napomenu da za svaku napisanu riječ ili rečenicu u ovom pismu imam neoborive pismene dokaze.
Većinu važnih dokaza dobio sam od Hrvatskog pravosuđa koje je druga strana prilagala u svojoj namjeri. Za te dokaze nisam znao do povrata spisa iz suda, netko je sve dokaze (i moje i njihove) stavio u istu omotnicu i sve je stiglo k meni. Tada sam vidio da sud niti jedan moj dokaz nije uzeo u razmatranje. Sve je bilo rađeno (što bi narod rekao) u fušu i na moju štetu. Sve je bila sprega sitnih političara, pravosuđa i državnog odvjetništva potpomognuta prijateljskim vezama u ondašnjem pravosuđu i ondašnjoj vladi RH, čiji je emisar dolazio u Slavonski Brod na poziv ondašnjeg gradonačelnika Slavonskog Broda.
Dana 04.08.1976 godine, Savez za fizičku kulturu Općine Slavonski Brod, objavio je natječaj za gradnju restorana Klasije i za adaptaciju postojećeg biffe-a na sportskom centru Klasije u Slavonskom Brodu. (U daljnjem razvoju događaja, ispostavilo se da ni Općina, ni savez za fizičku kulturu Općine Slavonski Brod nisu bili vlasnici zemljišta koje su dali u natječaj). Na sastanku predsjedništva saveza za fizičku kulturu Općine Slavonski Brod, dana 22.05.1976 godine, donesena je odluka da se sa Milom Županom, tj. sa mnom, na temelju natječaja i uvjeta natječaja, sklopi aranžman o izgradnji novog ugostiteljskog objekta i adaptacije postojećeg biffe-a na sportskom centru Klasije. Sastanku je uz predsjedništvo saveza za fizičku kulturu Općine Slavonski Brod, prisustvovao i direktor ugostiteljskog poduzeća (državna tvrtka) Brodvin gospodin Antun Borevković koji je izjavio da Brodvin nije zainteresiran za nikakvu gradnju, što je i zapisnički konstatirano, te je komisija donijela odluku da sklopi aranžman sa mnom, na što nije bilo prigovora ni sa jedne strane, kao Općine, tako i ostalih tadašnjih političkih struktura.
Na temelju odluke natječajne komisije, naručujem projekt objekta Klasije za izgradnju restorana Klasije i adaptaciju postojećeg biffe-a Klasije, koji sam dobio i platio 13.07.1976 godine. Tijekom 1976 godine dobivam sve potrebne suglasnosti i dozvole nadležnih službi te inspekcija Općine Slavonski Brod, koje su bile neophodne da bi se dobila građevinska dozvola. Po dobivanju građevinske dozvole, pristupam gradnji restorana Klasije i adaptaciji postojećeg biffe-a. Cijeli posao završavam u roku od sedam i pol mjeseci intenzivnog rada. Napominjem da je ugostiteljsko poduzeće Brodvin iz sebi znanih razloga, stavilo veto u banci na odobrenje kredita koje sam bio zatražio. To me nije zaustavilo, posudio sam novac od prijatelja i rodbine i završio i opremio restoran Klasije, opremom koja je za ono vrijeme bila najmodernija (talijanska) koja je bila vrlo skupa, ali i funkcionalna. Dana 10.11.1977 godine, zatražio sam uporabnu dozvolu za novosagrađeni restoran Klasije i renovirani buffet, koji su sada postali jedna cjelina. Umjesto uporabne dozvole, dobio sam rješenje kojim mi se poništava građevinska dozvola, pošto savez za fizičku kulturu Općine Slavonski Brod i Općina Slavonski Brod, nisu vlasnici zemljišta, koje su dali u natječaj. Napominjem da su cijelo vrijeme gradnje, gradilište obilazili inspektori svih vrsta. Nitko nije imao nikakav prigovor. Također su dolazili građani, sportaši i ostali zainteresirani. Gradilište se nalazi 100 metara od Općinske zgrade i zgrade državnog, onda tužilaštva, sada odvjetništva. Nitko nije prigovarao i svi su se divili izgledu restorana i biffe-a Klasije. Ja nisam znao za zakulisne igre Općinskih službi, naročito sekretarijata za upravne i pravne poslove Općine Slavonski Brod i uprave sportskih objekata Općine Slavonski Brod, te ugostiteljskog poduzeća Brodvin. Naime dana 04.05.1977 godine, između uprave sportskih objekata i ugostiteljskog poduzeće Brodvin, zaključen je ugovor o zakupu mog lokala, koji sam ja izgradio i financirao na temelju važeće građevinske dozvole. Sada se kao vlasnik pojavljuje uprava sportskih objekata Općine Slavonski Brod, koja se do sada nije pojavljivala ni u kom pogledu. Za ovu činjenicu, saznao sam 1982 godine u tadašnjoj Poreznoj upravi i u samom ugostiteljskom poduzeću Brodvin, gdje sam taj ugovor i dobio. U Studenom 1977 godine, predsjedništvo saveza za fizičku kulturu Općine Slavonski Brod, ne imajući drugog načina da riješimo problem i na temelju odluke, koja je objavljena u delegatskom biltenu (tadašnjem glasilu Skupštine Općine Slavonski Brod), u kojem Općina i njene službe, priznaju svoje nepoštenje i neznanje te predlažu rješenje nastalog problema. Predlažu da po Sudskom vještaku izvrše procjenu novoizgrađenog objekta i renoviranog biffe-a Klasije. Napominjem da je procjenu inicirao i platio, savez za fizičku kulturu Općine Slavonski Brod. Sudski vještak procjenjuje tržišnu vrijednost cjelokupnog objekta na 3.664.983,45 dinara. Procjena je izvršena bez inventara, na što sam ja pristao samo da riješim problem. Na procjenu se nisu žalili niti oni, niti ja. Da ne dužim, ova procjena mi nikad nije isplaćena. Najprije su se opravdavali da nemaju novaca i da su pod velikim pritiskom i politika i političari, te mi predlažu da potpišemo provizorni, fiktivni ugovor kao da sam ja u zakupu restorana Klasije, dok oni pribave novac za moju isplatu. Ne vidjevši drugog izlaza, uz napomenu da još nisam znao za gore navedeni ugovor sa Brodvinom, što je najvažnije, nisam znao za rješenje onog istog Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove, koji je meni izdao građevinsku dozvolu, koji je znao da sam ja investitor i graditelj restorana Klasije. Taj isti organ, na temelju krivotvorenog tehničkog dnevnika projekta restorana Klasije, umjesto mene kao stvarnog investitora i graditelja, izdaje rješenje upravi sportskih objekata, za legalizaciju restorana Klasije u kojima Upravu sportskih objekata titulira kao da je ona graditelj, financijer i vlasnik ugostiteljskog objekta, što je velika laž za koju je znala cjelokupna javnost Slavonskog Broda, a naročito taj Općinski sekretarijat za uprave i pravne poslove Općine Slavonski Brod, koji je imao još „bisera“ na tu temu. Još napominjem da za to rješenje nisam znao do 1990 godine.
Sada se vraćam na onom gore navedenom ugovoru koji sam potpisao sa upravom sportskih objekata, u kojem se ja navodim kao zakupoprimac, a potpisan je provizorno, samo da političari politika dobiju vremena za prikupljanje novca za moju isplatu. No međutim nije ispalo tako. Oni su na temelju one legalizacije, krivotvorene i nezakonite, uz još mnoge nezakonite radnje i rješenja, mene na temelju tog ugovora, deložirali iz mog restorana Klasije. Bilo je tu još mnogo nezakonitih i mafijaških radnji i rješenja u režiji Općinskog sekretarijata za upravne i pravne poslove Općine Slavonski Brod, u režiji Brodskih političara (naročito gradonačelnika), u režiji državnog odvjetništva, visokih Sudskih dužnosnika u vrhovnom sudu, a također i u Županijskom i Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, te dužnosnicima ondašnje vlade RH. Sve je to rađeno razgranatim prijateljskim vezama, koje su zezale odozdo prema gore. Neću više navoditi što se sve događalo, ali evo jednog primjera. Kada sam na sudu dobio pravomoćnu presudu za isplatu jednog dijela odštete, onda je služba društvenog knjigovodstva, na čelu sa svojim direktorom, prebacila novac, umjesto na moj račun, na drugi račun, kako bi se izbjeglo plaćanje, za što su pravomoćno osuđene dvije službenice, tobožnji krivci. One su samo slušale naređenja svojih šefova. To je učinjeno još jednom na isti način, kada je druga presuda bila pravomoćna. Dakle to je bila organizirana pljačka uz pomoć državnog odvjetništva, koje je podizalo zakon za zaštitu zakonitosti na svaki telefonski mig iz Slavonskog Broda, za što postoje neoborivi dokazi. Ne bih više navodio kakve su sve političke, pravosudne i ine makinacije te nezakonite radnje izvođene na moju štetu. Samo ću napomenuti, što je dokazano, koji su mi ustavni zakoni prekršeni, tj. nisu primijenjeni, i to: Čl. 3, čl. 5, čl. 14, čl. 19, čl.26, čl. 48, čl. 49, čl. 50, čl. 54, čl. 92, čl. 117, čl. 118, čl. 124, čl. 128, čl. 130, čl. 136, čl. 140. Dakle svih 17. Također su prekršeni od sekretarijata za upravno pravne poslove Općine Slavonski Brod, koji mi je izdao građevinsku dozvolu, zakoni o izgradnji objekta, i to: Čl. 41, čl. 42, čl. 59, čl. 79, čl. 96, čl. 99, čl. 110 i čl. 112 NN 20/1975, te također zakoni o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta, i to: Čl. 114, čl. 132, čl. 133 NN 14/1973 i svi ostali zakoni iz tih godina koji obrađuju tu tematiku. Kao što sam rekao, neću više navoditi što se sve događalo u režiji politike i pravosuđa u ovom mom slučaju. Sve sam to naveo u izravnoj tužbi protiv RH, općem sudu Europske Unije i Luxsembourg-u i mogu je dati na uvid svim gore navedenim čimbenicima.
Ondašnje gradsko poglavarstvo i gradonačelnici, javno su pozivali preko tiska, vladu RH da im pomogne u rušenju pravosudnih presuda. Također su ti gradonačelnici javno napadali hrvatsko pravosuđe i državno odvjetništvo. To je na koncu urodilo neisplatom meni pravomoćno dosuđene štete. Država Hrvatska je uz pomoć svoga pravosuđa i državnog odvjetništva, koji su, mora se priznati, bili pod velikim pritiskom politike i političara, mene i moju obitelj opljačkala i dovela na prosjački štap te osudila na 25 godišnji kućni pritvor. Takvim pravosudnim i inim postupcima, izbacila nas je iz svih segmenata javnog života. Mi u Republici Hrvatskoj ne živimo, mi preživljavamo ispod svakog ljudskog dostojanstva. Napominjem da moja mirovina dragovoljca Domovinskog rata 1990, 1991, 1992 godina, iznosi 2.456,00 kn. Ovo ne navodim da bih dobio neke benefite, to nikako, nego da si zamislite kako živimo moja obitelj i ja, te da vam dokažem da volim svoju domovinu Hrvatsku, za koju sam kao i svi Hrvatski branitelji dao više od mnogih, a manje samo od nekih. Stoga mi vrlo teško pada što moram na ovaj način prozivati pred javnosti našu državu Hrvatsku. Naša država Hrvatska još nije sazrjela da bi u njoj pravo i pravda išli u istom smjeru. Još uvijek je pravno nezdrava. Još uvijek u njoj, a naročito u pravosuđu, prevladava komunistički mentalni sklop, a ima ga i u politici, ljudi su naprosto samo presvukli dresove i nastavili po starom.
Poštovana gospodo političari i ostali važni čimbenici u našoj državi, priupitajte se, ako je pravda dio međunarodne strategije, što ne učinite sve da se to osjeti i u Hrvatskoj. I mi smo također aktivni čimbenik među ostalim državama i narodima. Nemojmo biti pravna država samo na papiru, dajte da i Hrvatski narod i ostali lojalni i domoljubni građani RH, osjete pravnu zaštitu svoje države, što je u mom slučaju potpuno izostalo, zapravo pravna zaštita se pretvorila u pravosudnu i političku nepravdu. Moram napomenuti da me je predsjednik dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik RH, primio u svom uredu 06.12.1992 godine, još kao aktivnog pripadnika slavne 108 Slavonsko Brodske brigade. Nakon iznesenih i saslušanih dokaza, preko svog ureda, zamolio predsjednika Općinskog suda u Slavonskom Brodu, ne ulazeći u sudsku presudu i ne želeći se miješati, da još jednom preispita odluku o mojoj deložaciji i da je odgodi na 90 dana s obzirom na to da smo u ratu i da sam ja još uvijek aktivni član Hrvatske vojske. No niti dopis s tako visokog mjesta nije urodio pažljivijem pristupu ovom problemu. Pravosudna i sitno politička mafija bila je jača. Šljam, šuga, i talašika koja se infiltrirala u pravosuđe i politiku Republike Hrvatske, svi sa komunističkim predznakom i mentalnim sklopom iz tog vremena i ja sam deložiran iz svog restorana Klasije na veliku sramotu Hrvatske države.
Poštovani, ona sudska maksima koja kaže da ako je prva radnja u nekom sporu nezakonita, sve su ostale radnje u nizu iza nje su nezakonite. Napominjem da su sve radnje koje je uradila druga strana, bilo političkih, bilo pravosudnih organa, bile nezakonite, što nije teško dokazati u poštenom postupku, jer za sve postoji pismeni i nepobitni dokazi i zakoni.
Gospodine ministre pravosuđa RH, nemojte kao i oni prije Vas, stalno reformirati Hrvatsko pravosuđe, rasformirajte ga i postavite na nove temelje poštenja, etike, morala, stručnosti i znanja. Na poštivanje i primjenu Ustavnih zakona RH, te na primjenu i poštivanje svih ostalih zakona koji su u ovom mom slučaju mrtvo slovo na papiru. Što je najvažnije, oslobodite Hrvatsko pravosuđe, utjecaja političara i politike uopće. Znajte da država koja nije pravna, nije ni prava država. Oslobodite Hrvatsko pravosuđe utjecaja interesnih grupa i lobija, kako unutar sistema, tako i onih van njega.
Da je ona moja izravna tužba dobro pojašnjena i obrazložena u općem sudu Europske Unije u Luxembourg-u, što je taj sud i potvrdio, samo su se proglasili nenadležnim. Drugim riječima, rekli su, perite svoje prljavo rublje u svojoj kući, sami. Pa zašto smo onda i ulazili u tu Europu, kad ona nije nadležna za pravo i pravdu u svojim članicama. Poštovana gospodo, naročito vi Hrvatski dužnosnici i političari, sve što sam naveo u ovom otvorenom pismu i tužbi, istina je te za sve postoje dokazi koje sam kroz godine mukotrpno prikupio. Imam ih, pa ako vas interesira, primite me u svojim uredima, dat ću vam ih na uvid zajedno sa tužbom i sve pojasniti. Od vas tražim samo da mi omogućite pristup pravdi i poštenom sudu. To isto namjeravam zatražiti od Vijeća Europe, od Europske komisije, te od Europske komisije za ljudska prava kojima ću priložiti sve dokaze i kompletan predmet.
Još napominjem, ako sam naveo nešto netočno ili lagao, potpisujem pod moralnom odgovornošću, doživotni zatvor, a potpisao bih i smrtnu kaznu koja je naprasno ukinuta (po mom mišljenju prerano). Toliko da se zna. Još napominjem, poštovana gospodo, da su mi u ovom sporu povrijeđena i kršena kogentna imperativna prava, kako domicilna, tako i međunarodna. Zato vas još jednom molim da kad već osnivate povjerenstva i komisije za one koji su pljačkali državu, osnujte i jedno za mene, kojeg je opljačkala Republika Hrvatska uz pomoć interesnih grupa, lobija, državnog odvjetništva, pravosuđa i grabežljivih pojedinaca te mnogih podguznih muha koje su činile sve na moju štetu.
Moram još reći da su mi ovakvim sudskim rješenjima i odlukama prekršeni:
- Svi zakoni o javnim natječajima.
- Svi zakoni o ugovorima.
- Svi zakoni o obveznim odnosima, poglavito čl. 214.
- Čl. 6 i čl. 14 iz konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
- Čl. 47. Povelje o temeljnim pravima Europske unije kojim se jamči pravo na učinkovit pravni lijek i na pravično suđenje.
No sve je to mrtvo slovo i nevažno za Hrvatsko pravosuđe, od Općinskog do Vrhovnog suda RH. Tu se također svojim odlukama u istom smislu uklopio Ustavni sud RH. Čisti fuš.
Što se tiče gore navedenog provizornog i fiktivnog ugovora, moram reći da ni njega kao takvog druga strana nije poštivala ni uvažavala, iako ga je sud uvažio.
Nisu poštivali uvjete iz natječaja, poglavito točke 3. koja glasi Pod istim uvjetima prednost ima društveni sektor. Treba samo usporediti ugovor uprave sportskih objekata s Brodvinom (društvena tvrtka), potpisan 04.07.1977 godine kad su se proglasili vlasnicima lokala koji sam ja gradio i izgradio, s onim mojim fiktivnim ugovorom od 01.04.1978 godine. Vidjet će te sav apsurd tog ugovora, a po natječaju su trebali biti isti. Sve je činjeno na moju štetu i također nisu poštivali, ako su već uzeli moj ugovor kao relevantan, točku 3. tog ugovora. Nisu dobili onda, i sve do danas, a po ugovoru su morali osigurati građevinsku i uporabnu dozvolu. Tu je zakon jasan. Građevine bez uporabne dozvole ne mogu se stavljati u upotrebu. Građevinsku i uporabnu dozvolu nisu mogli dobiti jer su dali u natječaj tuđu zemlju koja je bila u vojnom vlasništvu sekretarijata za poslove narodne obrane. I to je to.
Sad se obraćam Vama, pravosudna gospodo. Ovdje nisu potrebni sudovi i sudovanje. Potrebna je samo zdrava logika i poštenje. Zar Vam gospodo pravosuditelji i gospodo političari koji vodite ovu zemlju, nije jasno da se ne bih borio 40 godina s ovom pravosudnom kaljužom, da nisam u pravu.
Poštovana gospođo Predsjednice RH, Vama se obraćam da svojim državničkim ugledom i funkcijom koju obavljate te svojim zdravim i poštenim pristupom, kao što je to činio pokojni Predsjednik dr. Franjo Tuđman, posredujete i pomognete u rješavanju ovog mog slučaja, svakako ne ulazeći u sudske odluke. Očekujem Vašu reakciju jer nije lako biti Predsjednica države s ovakvim pravosudnim sistemom, koji je i bez ovog mog slučaja na lošem glasu u Europi.
Posebno se obraćam Vama Predsjedniče Vlade RH gospodine Plenkoviću, da pomognete, kao najodgovorniji čovjek u Vladi RH, da se ovaj moj teški put do pravde riješi, ne ulazeći u sudske postupke. Za to postoji i drugi način osim sudskog postupka koji se pokazao sramotnim i nedoraslim. Još jednom napominjem da je sve što sam rekao i napisao čista istina, i za to imam relevantne i neoborive dokaze. Očekujem Vašu reakciju.
Štovani gospodine Jandroković, predsjedniče Sabora RH, Vama i svim saborskim zastupnicima, obraćam se jer vi donosite zakone u RH, koje pravosudna vlast ne poštuje i ne primjenjuje u sudskoj praksi, što je evidentno i dokazano u mom slučaju. To bi Vas sve trebalo pokrenuti na razmišljanje o smislu Vašeg posla i postojanja kao zakonodavca. Gospodine predsjedniče, također očekujem i Vašu reakciju.
Pozdrav Hrvatskoj javnosti i svima koji budu pročitali ovo moje otvoreno pismo i zahvala svim medijima, kako pisanim, tako i elektronskim, koji budu imali petlju da objave isto.
S poštovanjem,
Mile Župan, dragovoljac Domovinskog rata 1990, 1991, 1992.
Ivana Gundulića 48
35000 Slavonski Brod
Kontakt telefon: 0976164569
P.S.
Još jednom Vas molim, da mi omogućite da Vam u Vašim uredima prezentiram cjelokupni slučaj.
U Slavonskom Brodu, 10.12. 2017.
