Kada se najavljena "porezna reforma" bliže pogleda, ispada da je najkrupnija promjena ta da će se spustiti porezni prag za one čije se plaće oporezuju najvišom stopom: zadnji porezni razred se neće više oporezivati s 40 posto nego s 36 posto. To se odnosi na plaće više od 17 i pol tisuća kuna. Ovom se reformom u osnovi porez na dohodak mijenja tako da najbogatiji dobiju još više.
Nova je hrvatska vlada najavila veliku "poreznu reformu" koja bi trebala povećati primanja velikog broja građana te dati razvojni poticaj privredi. Nije sasvim sigurno da će "reforma" biti usvojena u potpunosti, s obzirom da neki u vladajućoj većini njome nisu sasvim zadovoljni. Na papiru se čini da je riječ o opsežnoj "reformi", pogotovo s obzirom na to da se mijenja čak 15 zakona. Međutim, kada se bliže pogleda, ispada da je najkrupnija promjena ta da će se spustiti porezni prag za one čije se plaće oporezuju najvišom stopom: zadnji porezni razred se neće više oporezivati s 40 posto nego s 36 posto. To se odnosi na plaće više od 17 i pol tisuća kuna. Drugim riječima, uz neka druga preslagivanja, ovom se reformom u osnovi porez na dohodak mijenja tako da najbogatiji dobiju još više.
Kako se ovakva odluka uopće može razumjeti? Naime, riječ je o “reformi” koja sama po sebi ne može donijeti veći broj glasova. Ovih koji imaju visoke plaće je premalo da bi mogli biti relevantni kao biračka skupina. A sama odluka o povećanju plaća najbogatijim ne može očekivati veliku popularnost kod ostalih. O čemu je onda riječ? Kako razumjeti ovakvu reformu? U pokušaju da i sam shvatim motivaciju vladajućih, ovdje ću ponuditi nekoliko mogućih objašnjenja.
Prvo bi tumačenje bilo interesno: političari sebi povećavaju plaće. Ovakva gruba ekonomska kalkulacija nije nemoguća, ali ne može legitimirati “poreznu reformu” ni pred kim osim pred onima koji osobno spadaju u najviši dohodovni razred.
Druga bi se mogućnost mogla nazvati neoliberalnom zavjerom. Porezna reforma će smanjenjem poreznih stopa smanjiti porezne prihode. To će zatim stvoriti krizu u financiranju javnih usluga kao što su zdravstvo i obrazovanje. Za koje se onda može tražiti daljnja privatizacija. Ovo je objašnjenje sofisticiranije od prvog. Međutim, to je ujedno i glavni problem tog objašnjenja. Ono pretpostavlja da su naši političari sposobni razmišljati nekoliko koraka unaprijed i da su sposobni povezivati svoje djelovanje kroz više sektora. Kada bi bilo istinito, ovo bi objašnjenje zapravo bilo utješno. Naime, ono bi sugeriralo da su domaći političari kadri razmišljati i djelovati strateški. Osim toga, porez na dohodak je relativno mala stavka u proračunu. S druge strane, nema sumnje da će jedno od najvažnijih postignuća ove reforme biti to da će oslabiti ideju progresivnosti oporezivanja. U tom smislu bi ova "reforma" mogla olakšati posao nekoj budućoj vladi koja bi htjela uvesti "flat tax" (jednu poreznu stopu za sve dohotke). Takva vlada bi mogla biti i socijaldemokratska, s obzirom da je njihov bivši ministar financija također zagovarao smanjivanje najveće stope poreza na dohodak.
Treće bi objašnjenje bilo da naši političari zaista misle kako ovakve mjere generiraju ekonomski rast. To bi značilo da vjeruju u "trickle down" logiku: jednom kada smanjimo porezni teret najbogatijim, oni će taj novac proslijediti u nove investicije koje će pak generirati nova radna mjesta. Međutim, sam ministar financija nije promjene u porezu na dohodak objasnio na taj način. S druge strane, kada bi zaista vjerovao u "trickle down" logiku onda bi trebao barem prepoloviti porez na dobit (najavljeno je smanjenje s 20 na 18 posto). Ovako stvari i dalje ostaju nelogične. Također, ideja da će ovakva promjena poreza na dohodak uvjeriti IT stručnjake i liječnike da ne emigriraju je također smiješna. Ništa, osim možda darovanja stana, ne bi te kadrove spriječilo da razmišljaju o odlasku iz Hrvatske.
Četvrto objašnjenje je ono koje mi se čini najuvjerljivije. Ovakva se "reforma" provodi zato što naši političari misli da se "to tako radi vani". Uostalom, zar se ekonomske reforme u Americi isto ne svode uglavnom na raznorazne intervencije u porezni sistem? Domaći političari na ovaj način zapravo pokušavaju demonstrirati svoju kompetenciju. Možda čak i u dobroj vjeri misle da je ovo tip političkog sadržaja kojeg ljudi žele kada kažu da im je "dosta ustaša i partizana". Tu se ignorira činjenica da je ovakvim vođenjem porezne politike u Americi stvoren porezni sistem koji je toliko kompleksan da se od svih "olakšica" čovjek ne može snaći bez da angažira pravnika. Osnovni cilj je performativni: stvaranje dojma da se vodi tip politike koji će Hrvatsku pretvoriti u zapadnu zemlju. Ovo je lice "pristojne" politike, a upravo je "pristojnost" glavni legitimacijski temelj novog premijera (kad već nije pobijedio nikog unutar svoje stranke).
Manje je važno što je sadržaj "porezne reforme" sasvim nepristojna redistribucija u korist bogatih. Motivacija bi, dakle, bila malograđansko imitiranje i nekritičko preuzimanje tuđih praksi. Uostalom, od Amerike smo u zadnjih nekoliko godina uveli razne elemente desnog političkog repertoara, pa zašto ne i sužavanje ekonomske politike na porezne? Ako dolazi iz bogatih zemalja, mora da je dobro. Kao što je Marx govorio za Njemačku, koja je u njegovo vrijeme bila akademska i politička provincija u odnosu na Englesku: "Nijemci ostadoše đaci, papagaji i oponašači, sitni torbari inostrane krupne trgovine". To važi i za ovu najavu "porezne reforme". To je modus operandi jedne provincije. Jedini lijek da se iz takve situacije izađe jest da sami pred sobom priznamo da zaista jesmo provincija. Onda se može pojaviti tračak nade da bismo to mogli prestati biti.
Paradoksalno je da je socijalistička Jugoslavija – koja je predstavljala jedini pokušaj na ovim prostorima da se iz provincijskih okvira pokuša izaći – imala suprotni problem. Ondje se pak previše eksperimentiralo, uvijek ispočetka kretalo u nove vizije onoga što bi jugoslavenski model samoupravnog socijalizma trebao biti. Taman kada su se ljudi navikli na nešto, Edvard Kardelj bi započeo pisanje nekog novog ustava. Neobično je kako je taj elan za društvenim eksperimentima nestao. Eksperiment je postala ružna riječ. Treba se nadati da jedan dio jugoslavenske predanosti eksperimentiranju, određeni zdrav postotak, možemo vratiti u politiku.
h-alter
