Dakle, Most je zainteresiran za nastavak suradnje s HDZ-om i ne treba to previše objašnjavati. Pritom kucaju na otvorena vrata budući da je HDZ, makar ih je Petrov pola godine izluđivao, u potpunosti opredijeljen za obnovu koalicije s Mostom, jer druge opcije nemaju
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je, pomicanjem rokova za predaju kandidacijskih lista, svojem HDZ-u osigurala dva dodatna tjedna za unutarstranačko preslagivanje i pregovore s predizbornim partnerima.
Službena kampanje počinje tek za petnaestak dana, ali već je sada jasno da će je bitno obilježiti vrlo kompleksan odnos HDZ-a i Mosta.
Objektivno, Božo Petrov je prošle godine prevario Zorana Milanovića. Njih su si dvojica pružili ruke i dogovorili da će šef Mosta biti novi premijer, a onda je Petrov odjednom od svega odustao s mutnim obrazloženjem je netko iz SDP-a nazvao nekog njegovog zastupnika.
U tu priču ne vjeruju valjda niti Miro Bulj i Ines Strenja Linić. Pa i ne čudi zašto Milanović više ne želi imati posla s Mostom. A to Petrova naprosto gura HDZ-u. No, da SDP i nije prekrižio Most, Petrov bi ostao s HDZ-om.
Nema to veze s ideologijom nego s uvjerenjem mostovaca, koji sebe primarno doživljavaju kao svojevrsne regulatore, da s HDZ-om, dokazano je, mogu izaći na kraj. Ako su se bili u stanju nositi s konspirativcem Tomislavom Karamarkom, smatraju, kako ne bi sa sivim činovnikom Andrejem Plenkovićem, koji usto nema nikakva operativna politička znanja.
Dakle, Most je zainteresiran za nastavak suradnje s HDZ-om i ne treba to previše objašnjavati. Pritom kucaju na otvorena vrata budući da je HDZ, makar ih je Petrov pola godine izluđivao, u potpunosti opredijeljen za obnovu koalicije s Mostom, jer druge opcije nemaju.
HDZ ne bi imao protiv niti da Plenković i Petrov to objave i prije izbora. Dapače. Međutim, Most nipošto ne bi na to pristao, logično zaključujući da bi tako oslabili vlastitu poziciju i izgubili puno potencijalnih glasova.
U ovako složenim uvjetima nimalo lako nije voditi kampanju. Pogotovo što se još HDZ i Most ne mogu pohvaliti postignućima Vlade Tihomira Oreškovića. Most zato što ta tragikomična Vlada nije ni napravila ništa dobro, a HDZ i jer je ona srušena upravo na njihovu inicijativu.
U tim su se okolnostima Most i HDZ vratili u jesen 2015., oni su oporba, a u Banskim dvorima – Milanović. Njegova im je Vlada referentna točka kao i u kampanji za prethodne izbore. Neobičan je to, ali jedino moguć pristup.
K tome ljudi iz Mosta posežu još, reda radi, i za krilaticom »svi su isti«. Tako, primjerice, ministar Vlaho Orepić u tom kontekstu govori kako je bivša SDP-ova direktorica AKD-a punila novcem džepove HDZ-ovom odvjetniku Vladimiru Terešaku, sugerirajući javnosti da te dvije stranke, eto, zajednički pljačkaju narod. Ali, iz HDZ-a se na to niti ne osvrću, znajući da to i nije njima namijenjeno.
HDZ, pak, iz tipično opozicijske perspektive predstavlja program, kao da u siječnju nisu dobili priliku realizirati ga. I da, HDZ-ovci javno nude Mostu koaliciju, što Petrov ignorira, mrmljajući vjerojatno sebi u bradu da mu partneri nemaju pojma o politici. SDP poručuje da je »glas za Most, glas za HDZ«, a Plenković i kolege to nemušto potvrđuju. Kampanja je ovo kakve nije bilo u povijesti hrvatskog parlamentarizma.
