Nedavno je američki predsjednik Donald Trump najavio je “povijesno povećanje” proračuna za vojsku za više od 9 posto, iako SAD s aktualnim proračunom imaju najskuplju vojsku na svijetu.
Trump će za iduću fiskalnu godinu povećati iznos sredstava Pentagona za 54 milijarde dolara, a isti će iznos smanjiti u neobrambenim područjima, poput izdvajanja za inozemnu pomoć, kao, na primjer, agenciji USAID, ali i State Departmentu.
“Ovo je povijesni događaj i poruka svijetu u ovim opasnim vremenima o američkoj snazi, sigurnosti i odlučnosti. Moramo osigurati da naši hrabri vojnici i vojnikinje imaju alate potrebne da spriječe ratove, a da kad su pozvani da se bore u naše ime, da učine samo jedno: pobijede”, rekao je američki predsjednik i obećao “jedno od najvećih vojnih osnaživanja u američkoj povijesti”.
Donald Trump je rekao da želi modernizirati nuklearni arsenal kako bi mogući nuklearni rat bio “ograničen”. Da njegovi generali misle na “dugoročne obveze” u Iraku, naravno “protiv Islamske države”, što ukratko znači okupaciju. Američke generale je upozorio da planiraju kako poslati još vojnika u Siriju i kako odrediti “sigurnu zonu”.
Trump kaže da će povećati izdvajanja za Pentagon je za 9%, odnosno za 54 milijarde dolara, a smanjit će troškove State Departmenta. Poznato je da proračun Pentagona iznosi oko 600 milijardi dolara, što je jednako zbroju vojne potrošnje sedam zemalja koje najviše troše na svoje oružane snage, a to su Kina, Saudijska Arabija, Rusija, Velika Britanija, Indija, Francuska i Japan.
Također je poznato da postoji ogromna crna rupa u potrošnji Pentagona, koja je kroz korupciju i pronevjeru, te pogrešno i nikada prikazano trošenje novca, progutala milijarde dolara. U kolovozu prošle godine se u izvješću Glavni inspektorat tog istog Pentagon žalio na nedostatak sustavne dokumentacije troškova i nije mogao opravdati astronomsku cifru od 6 500 milijardi dolara, što je novac koji je “nestao” u proteklih dvadeset godina.
Pentagon je “izgubio” u Iraku i Afganistanu 700 000 oružja raznih vrsta, što je polovica od milijuna i pol komada oružja koje je u dvije okupacijske zone poslano od “11. rujna”. To se oružje kasnije pojavilo u rukama islamističkih terorističkih skupina, što potvrđuje sumnje da je američko Ministarstvo obrane naoružalo Al-Qaedu, ISIL, talibane i ostale slične terorističke skupine.
Ako postoji jedna stvar koja je Pentagonu očito potrebna, to nije povećanje, nego odlučujući rez sredstava i fokusirati se na učinkovitost. Naime, trenutno se ogroman novac troši na financiranje vojsci nepotrebnog kadra, koji čini sponu u korupciji s velikim vojnim industrijama i tvrtkama koje vojsku opskrbljuju svim potrebnim nevojnim materijalom. Ovaj kadar kasnije polovicu od koruptivne zarade dijeli s vojnom birokracijom i generalima.
Ekvivalent američkoj vojnoj i poluvojnoj koruptivnoj hobotnici je sicilijanska mafija pomnožena sa sto
General Flynn, dok je još savjetovao Trumpa, kao da je bio svjestan tog skandala i odlučio je to popraviti. Sada kad ga više nema, a jedan od razloga zašto je uklonjen bi mogao biti i navedena revizija ne samo troškova, nego i sustava u Pentagonu, Donaldu Trumpu je ostalo da sluša “Ludog Psa” generala Jamesa Mattisa, čelnika Pentagona, te generala H.R. McMastera, koji je kao savjetnik za nacionalnu sigurnost zamijenio Flynna. Posebno je zastrašujuće kako se novi predsjednik lako da uvjeriti što mu ova dvojica govore.
General Mattis je doslovno razorio Faludžu 2004. godine, grad u kojem je bilo najviše pristaša Sadama Husseina. Kako bi “poštovao pravila ratovanja”, Mad Dog Mattis je civilima dao 48 sati da napuste grad i sklone se u obližnje šatorsko naselje za prihvat izbjeglica, a nakon ultimatuma su svi proglašeni teroristima. Nekoliko tisuća ljudi je uspjeli napustiti Faludžu, a ostali su sprženi bijelim fosforom i osiromašenim uranom, do te mjere da ne samo da je poginulo najmanje 5 000 civila, koje je Mattis buldožerima pokopao u masovne grobnice, nego oružja koja je koristio i dalje izazivaju takav postotak malformacija u novorođenčadi, da liječnici počinju govoriti o počinjenom genocidu.
General McMaster, koji je uvjeren da su SAD izgubile svoju superiornost nad Rusijom, tvrdi da se Amerika mora naoružati i modernizirati ubrzanim tempom, kako bi u sljedećem ratu prevladala Moskvu. McMaster je napisao i esej “Zanemarivanje dužnosti“, u kojem generale i političare optužuje što su izgubili rat u Vijetnamu, jer u taj rat nisu poslali dovoljno vojnika. Njegova brojka je 700 000 vojnika, koliko je Amerika mogla unovačiti u to vrijeme, dok ih je u Vijetnamu poginulo 55 000 američkih državljana, što dovoljno govori o mentalitetu generala McMaster.
Poznato je da je McMaster drugi izbor Trumpa, nakon što je otpustio Flynna. Prije je pitao da njegov savjetnik postane viceadmiral Robert Harvard, ali ga je on uljudno odbio. Donald Trumpu je generala McMastera predložio senator Tom Cotton, jedan od najvažnijih neokonzervativnih ratnih huškača među republikancima i fanatični zagovornik interesa Izraela.
Govori li nešto o Donaldu Trumpu činjenica da vjeruje ljudima koje je izabrao za savjetnike? Razina utjecaja McMastera na Trumpovu vanjsku politiku je jasna u njegovom govoru iz 2016., gdje je naveo ono što on naziva “strateškom vizijom”, odnosno borbu protiv “neprijateljskih revizionističkih sila” kao što su Rusija, Kina, Iran i Sjeverna Koreja, koji “kradu teritorij, plaše američke saveznike, razvijaju nuklearno oružje i pod okriljem konvencionalnih moderniziranih oružanih snaga se koriste njima odanim stranim borcima”.
Znači li sve navedeno da se SAD na kraju ipak vraćaju uobičajenoj strategiji i da nijednu razliku ne mogu riješiti bez rata?
U psihijatriji se to zove ovisnost, kao ovisnost narkomana o drogama. Dakle, američka politika ne može uspješno proći program detoksikacije, a ako na trenutak i uspije, kontinuirano pada u recidiv “Sjedinjenih Država u permanentnom ratu”.
Ranije je stalni rat bio namjerna politička volja pod izgovorom napada od 11. rujna 2001. godine, kada su neokonzervativci de facto preuzeli vlast s novoizabranim predsjednikom Georgeom W. Bushem.
Bush je tada održao jedva razumljiv govor u kojem je najavio: “Naš odgovor će biti daleko jači od trenutne osvete i izoliranih udara. Amerikanci ne trebaju očekivati jednu bitku, nego dugotrajnu kampanju, koja će se razlikovati od bilo koje druge koju smo vidjeli.”
Onda je stvoren službeni izraz “dugog rata protiv globalnog terorizma”.
Sljedeće godine, Richarda Haassa, koji će postati predsjedavajući Vijeća za vanjske poslove, George W. Bush imenuje za direktora odjela Planiranja politika (Policy Planning). Sve većem broju kritičara, koji su tražili jasniju izlaznu strategiju,
Richard Haass je rekao: “Ne može biti izlazne strategije u borbi protiv terorizma. To je rat koji će trajati. Malo je vjerojatno da postoji odlučujuća bitka u tom ratu. Izlazne strategije, dakle, neće biti. Trebamo trajnu strategiju“, što je izraz za strategiju beskonačnog rata.
Nakon osam godina Bushevih ratova, Iraka, Afganistana, Somalije, Pakistana i drugih operacija, Amerikanci biraju Obamu. Progresivni, crni čovjek i pacifist za kojeg su računali da će okončati sukobe. Europa ga je dočekala s istim oduševljenjem i unaprijed mu dala Nobelovu nagradu za mir.
Nakon osam godina Obame, krajem 2016. u zrakoplovnoj bazi na Floridi, “progresivni, dobri crni čovjek” je rekao: “Kada sam preuzeo dužnost, Sjedinjene Države su bile u ratu već sedam godina. Ja ću biti prvi američki predsjednik koji je puna dva mandata proveo u uvjetima rata.”
To nije bila žalba, nego obična tvrdnja. On je naveo da ga Kongres nije ovlasti da produži Busheve ratove.
“Demokracije ne bi trebao funkcionirati u zakonima propisanom trajno ratnom stanju”, rekao je Obama, koji je Amerikancima i svijetu podario više od nastavka Bushevih ratova u Afganistanu, Iraku, Somaliji i Pakistanu. Obama je izazvao tri genocidna rata, onaj u Libiji, Jemenu i Siriji, da ne spominjemo odlično “odrađene poslove” s državnim udarima Egiptu i Ukrajini. Sve se može dirati, samo ne Izrael i Saudijska Arabija.
Godine 2009. je Obama u Afganistan poslao dodatnih 40 000 vojnika. On je to učinio dobrovoljno, a ministar obrane Robert Gates je potom rekao:
James Clapper, koji je bio ravnatelj Nacionalne obavještajne agencije, rekao je: “Ako Islamska država i bude poražena, vjerojatno neće nestati, nego će nastaviti živjeti u nekom drugom obliku i uvjeren sam da ćemo nastaviti raditi u suzbijanju tih ekstremističkih pokreta još dugo vremena.”
Posljednji ministar obrane Obame, Ashton Carter, potvrdio je odanost beskonačnom ratu, tvrdeći da su američke koalicijske snage “moraju ostati vojno angažirane i nakon neizbježnog protjerivanja ISIL-a iz Mosula i Raqqe.”
Nakon svega se čini da je nada u Trumpa nestala poput jutarnjeg sna. No, to je bilo neizbježno, jer kolektivni ovisnik koji ovu drogu koristi već od 16 godina. Previše je interesa da se pometu interesne skupine i vojna birokracija, koji su povezani s korumpiranim američkim vojno-industrijskom kompleksom.
Po hodnicima Pentagona vršljaju neokonzervativci i senatori, zastupnici koji traže financije za svoje izbore.
Tih 6 500 milijardi dolara Pentagona, za koje nitko pojma nema gdje su potrošeni, ocean su mita, dodatnih troškova, “crnih fondova” i korupcije.
Novi ministar obrane, general James Mattis, tijekom saslušanja u Senatu je rekao: “U ovom svijetu naše oružane snage moraju ostati najbolje kontrolirane, najbolje opremljene, najubojitije na svijetu.”
Više iznenađuje da se državnog tajnika Rexa Tillersona, koji je došao iz Exxona, smatra “prijateljem Putina”, a tijekom rasprave za njegovu potvrdu je kritizirao Obamu “što Kijevu nije pomogao da vojno obrani Krim u borbi protiv Rusije. ”
Trump je obećao i da će “Kini poslati jasan signal u otocima u Južnom kineskom moru”.
Hoće li Donald Trump zaista odustati od doktrine permanentnog rata? Za sada je bio na programu detoksikacije, ali bi ubrzo mogli vidjeti kako američka administracija u svojoj ovisnosti o ratovanju pada u recidiv.
logično
Trump će za iduću fiskalnu godinu povećati iznos sredstava Pentagona za 54 milijarde dolara, a isti će iznos smanjiti u neobrambenim područjima, poput izdvajanja za inozemnu pomoć, kao, na primjer, agenciji USAID, ali i State Departmentu.
“Ovo je povijesni događaj i poruka svijetu u ovim opasnim vremenima o američkoj snazi, sigurnosti i odlučnosti. Moramo osigurati da naši hrabri vojnici i vojnikinje imaju alate potrebne da spriječe ratove, a da kad su pozvani da se bore u naše ime, da učine samo jedno: pobijede”, rekao je američki predsjednik i obećao “jedno od najvećih vojnih osnaživanja u američkoj povijesti”.
Donald Trump je rekao da želi modernizirati nuklearni arsenal kako bi mogući nuklearni rat bio “ograničen”. Da njegovi generali misle na “dugoročne obveze” u Iraku, naravno “protiv Islamske države”, što ukratko znači okupaciju. Američke generale je upozorio da planiraju kako poslati još vojnika u Siriju i kako odrediti “sigurnu zonu”.
Trump kaže da će povećati izdvajanja za Pentagon je za 9%, odnosno za 54 milijarde dolara, a smanjit će troškove State Departmenta. Poznato je da proračun Pentagona iznosi oko 600 milijardi dolara, što je jednako zbroju vojne potrošnje sedam zemalja koje najviše troše na svoje oružane snage, a to su Kina, Saudijska Arabija, Rusija, Velika Britanija, Indija, Francuska i Japan.
Potrošnja na naoružanje
Također je poznato da postoji ogromna crna rupa u potrošnji Pentagona, koja je kroz korupciju i pronevjeru, te pogrešno i nikada prikazano trošenje novca, progutala milijarde dolara. U kolovozu prošle godine se u izvješću Glavni inspektorat tog istog Pentagon žalio na nedostatak sustavne dokumentacije troškova i nije mogao opravdati astronomsku cifru od 6 500 milijardi dolara, što je novac koji je “nestao” u proteklih dvadeset godina.
“Za dva desetljeća američka vojska nije bila u stanju provesti reviziju troškova, čime je prekršila savezni zakon, prikrivajući korupciju i prijevare u vrijednosti milijarde dolara”, piše tada The Fiscal Times, ali je veliki skandal ubrzo ušutkan.
Pentagon je “izgubio” u Iraku i Afganistanu 700 000 oružja raznih vrsta, što je polovica od milijuna i pol komada oružja koje je u dvije okupacijske zone poslano od “11. rujna”. To se oružje kasnije pojavilo u rukama islamističkih terorističkih skupina, što potvrđuje sumnje da je američko Ministarstvo obrane naoružalo Al-Qaedu, ISIL, talibane i ostale slične terorističke skupine.
Ako postoji jedna stvar koja je Pentagonu očito potrebna, to nije povećanje, nego odlučujući rez sredstava i fokusirati se na učinkovitost. Naime, trenutno se ogroman novac troši na financiranje vojsci nepotrebnog kadra, koji čini sponu u korupciji s velikim vojnim industrijama i tvrtkama koje vojsku opskrbljuju svim potrebnim nevojnim materijalom. Ovaj kadar kasnije polovicu od koruptivne zarade dijeli s vojnom birokracijom i generalima.
Ekvivalent američkoj vojnoj i poluvojnoj koruptivnoj hobotnici je sicilijanska mafija pomnožena sa sto
General Flynn, dok je još savjetovao Trumpa, kao da je bio svjestan tog skandala i odlučio je to popraviti. Sada kad ga više nema, a jedan od razloga zašto je uklonjen bi mogao biti i navedena revizija ne samo troškova, nego i sustava u Pentagonu, Donaldu Trumpu je ostalo da sluša “Ludog Psa” generala Jamesa Mattisa, čelnika Pentagona, te generala H.R. McMastera, koji je kao savjetnik za nacionalnu sigurnost zamijenio Flynna. Posebno je zastrašujuće kako se novi predsjednik lako da uvjeriti što mu ova dvojica govore.
General Mattis je doslovno razorio Faludžu 2004. godine, grad u kojem je bilo najviše pristaša Sadama Husseina. Kako bi “poštovao pravila ratovanja”, Mad Dog Mattis je civilima dao 48 sati da napuste grad i sklone se u obližnje šatorsko naselje za prihvat izbjeglica, a nakon ultimatuma su svi proglašeni teroristima. Nekoliko tisuća ljudi je uspjeli napustiti Faludžu, a ostali su sprženi bijelim fosforom i osiromašenim uranom, do te mjere da ne samo da je poginulo najmanje 5 000 civila, koje je Mattis buldožerima pokopao u masovne grobnice, nego oružja koja je koristio i dalje izazivaju takav postotak malformacija u novorođenčadi, da liječnici počinju govoriti o počinjenom genocidu.
General McMaster, koji je uvjeren da su SAD izgubile svoju superiornost nad Rusijom, tvrdi da se Amerika mora naoružati i modernizirati ubrzanim tempom, kako bi u sljedećem ratu prevladala Moskvu. McMaster je napisao i esej “Zanemarivanje dužnosti“, u kojem generale i političare optužuje što su izgubili rat u Vijetnamu, jer u taj rat nisu poslali dovoljno vojnika. Njegova brojka je 700 000 vojnika, koliko je Amerika mogla unovačiti u to vrijeme, dok ih je u Vijetnamu poginulo 55 000 američkih državljana, što dovoljno govori o mentalitetu generala McMaster.
Poznato je da je McMaster drugi izbor Trumpa, nakon što je otpustio Flynna. Prije je pitao da njegov savjetnik postane viceadmiral Robert Harvard, ali ga je on uljudno odbio. Donald Trumpu je generala McMastera predložio senator Tom Cotton, jedan od najvažnijih neokonzervativnih ratnih huškača među republikancima i fanatični zagovornik interesa Izraela.
Govori li nešto o Donaldu Trumpu činjenica da vjeruje ljudima koje je izabrao za savjetnike? Razina utjecaja McMastera na Trumpovu vanjsku politiku je jasna u njegovom govoru iz 2016., gdje je naveo ono što on naziva “strateškom vizijom”, odnosno borbu protiv “neprijateljskih revizionističkih sila” kao što su Rusija, Kina, Iran i Sjeverna Koreja, koji “kradu teritorij, plaše američke saveznike, razvijaju nuklearno oružje i pod okriljem konvencionalnih moderniziranih oružanih snaga se koriste njima odanim stranim borcima”.
Znači li sve navedeno da se SAD na kraju ipak vraćaju uobičajenoj strategiji i da nijednu razliku ne mogu riješiti bez rata?
U psihijatriji se to zove ovisnost, kao ovisnost narkomana o drogama. Dakle, američka politika ne može uspješno proći program detoksikacije, a ako na trenutak i uspije, kontinuirano pada u recidiv “Sjedinjenih Država u permanentnom ratu”.
Ranije je stalni rat bio namjerna politička volja pod izgovorom napada od 11. rujna 2001. godine, kada su neokonzervativci de facto preuzeli vlast s novoizabranim predsjednikom Georgeom W. Bushem.
Bush je tada održao jedva razumljiv govor u kojem je najavio: “Naš odgovor će biti daleko jači od trenutne osvete i izoliranih udara. Amerikanci ne trebaju očekivati jednu bitku, nego dugotrajnu kampanju, koja će se razlikovati od bilo koje druge koju smo vidjeli.”
Onda je stvoren službeni izraz “dugog rata protiv globalnog terorizma”.
Sljedeće godine, Richarda Haassa, koji će postati predsjedavajući Vijeća za vanjske poslove, George W. Bush imenuje za direktora odjela Planiranja politika (Policy Planning). Sve većem broju kritičara, koji su tražili jasniju izlaznu strategiju,
Richard Haass je rekao: “Ne može biti izlazne strategije u borbi protiv terorizma. To je rat koji će trajati. Malo je vjerojatno da postoji odlučujuća bitka u tom ratu. Izlazne strategije, dakle, neće biti. Trebamo trajnu strategiju“, što je izraz za strategiju beskonačnog rata.
Nakon osam godina Bushevih ratova, Iraka, Afganistana, Somalije, Pakistana i drugih operacija, Amerikanci biraju Obamu. Progresivni, crni čovjek i pacifist za kojeg su računali da će okončati sukobe. Europa ga je dočekala s istim oduševljenjem i unaprijed mu dala Nobelovu nagradu za mir.
Nakon osam godina Obame, krajem 2016. u zrakoplovnoj bazi na Floridi, “progresivni, dobri crni čovjek” je rekao: “Kada sam preuzeo dužnost, Sjedinjene Države su bile u ratu već sedam godina. Ja ću biti prvi američki predsjednik koji je puna dva mandata proveo u uvjetima rata.”
To nije bila žalba, nego obična tvrdnja. On je naveo da ga Kongres nije ovlasti da produži Busheve ratove.
“Do danas vodimo ratove koje je ovlastima potvrdio Kongresu prije 15 godina. Prije 15 godina…”, rekao je Obama, kao da je htio reći da je Kongres donio zakone da Amerika ne može izaći iz ratova i da ih zauvijek mora voditi.
“Demokracije ne bi trebao funkcionirati u zakonima propisanom trajno ratnom stanju”, rekao je Obama, koji je Amerikancima i svijetu podario više od nastavka Bushevih ratova u Afganistanu, Iraku, Somaliji i Pakistanu. Obama je izazvao tri genocidna rata, onaj u Libiji, Jemenu i Siriji, da ne spominjemo odlično “odrađene poslove” s državnim udarima Egiptu i Ukrajini. Sve se može dirati, samo ne Izrael i Saudijska Arabija.
Godine 2009. je Obama u Afganistan poslao dodatnih 40 000 vojnika. On je to učinio dobrovoljno, a ministar obrane Robert Gates je potom rekao:
“Nećemo napustiti Afganistan preuranjeno. U stvari, nećemo ga uopće napustiti.”
James Clapper, koji je bio ravnatelj Nacionalne obavještajne agencije, rekao je: “Ako Islamska država i bude poražena, vjerojatno neće nestati, nego će nastaviti živjeti u nekom drugom obliku i uvjeren sam da ćemo nastaviti raditi u suzbijanju tih ekstremističkih pokreta još dugo vremena.”
Posljednji ministar obrane Obame, Ashton Carter, potvrdio je odanost beskonačnom ratu, tvrdeći da su američke koalicijske snage “moraju ostati vojno angažirane i nakon neizbježnog protjerivanja ISIL-a iz Mosula i Raqqe.”
Nakon svega se čini da je nada u Trumpa nestala poput jutarnjeg sna. No, to je bilo neizbježno, jer kolektivni ovisnik koji ovu drogu koristi već od 16 godina. Previše je interesa da se pometu interesne skupine i vojna birokracija, koji su povezani s korumpiranim američkim vojno-industrijskom kompleksom.
Po hodnicima Pentagona vršljaju neokonzervativci i senatori, zastupnici koji traže financije za svoje izbore.
Tih 6 500 milijardi dolara Pentagona, za koje nitko pojma nema gdje su potrošeni, ocean su mita, dodatnih troškova, “crnih fondova” i korupcije.
Novi ministar obrane, general James Mattis, tijekom saslušanja u Senatu je rekao: “U ovom svijetu naše oružane snage moraju ostati najbolje kontrolirane, najbolje opremljene, najubojitije na svijetu.”
Više iznenađuje da se državnog tajnika Rexa Tillersona, koji je došao iz Exxona, smatra “prijateljem Putina”, a tijekom rasprave za njegovu potvrdu je kritizirao Obamu “što Kijevu nije pomogao da vojno obrani Krim u borbi protiv Rusije. ”
Trump je obećao i da će “Kini poslati jasan signal u otocima u Južnom kineskom moru”.
“Prvo, morate zaustaviti gradnju na otocima, a kao drugo, pristup tim otocima vam neće biti dozvoljen”, rekao je Trump.
Hoće li Donald Trump zaista odustati od doktrine permanentnog rata? Za sada je bio na programu detoksikacije, ali bi ubrzo mogli vidjeti kako američka administracija u svojoj ovisnosti o ratovanju pada u recidiv.
logično
