Od svog prvog prikazivanja, Snjeguljica (Snow White, vlasništvo The Walt Disney Co.) je otkrila složenu mrežu značenja koja ogoljavaju najmračnije uvjete eksploatacije u kapitalizmu i semiotičke strukture koje odražavaju njegovu ideološku hegemoniju. Snjeguljica je arhetipska žrtva izrabljivanja. Njezina ljepota i pokornost savršena su mješavina za svođenje žena na robu buržoaskog ideala, a njezina uloga sluškinje u dvorcu i kolibi patuljaka pokazuje njezinu podređenost buržoaskoj podjeli rada. Sve se vrti oko požrtvovnosti i pasivnosti kao vrline kako bi se sakrila klasna i rodna eksploatacija. I to sve uz glazbu i zarazne pjesme.
Snjeguljica je u svim verzijama bajke prikazana u situacijama pasivnosti, poslušnosti ili podložnosti. To će reći da je njezina figura povezana s pojmovima koji jačaju patrijarhalnu ideologiju i rezignaciju spram eksploatacije. Tu je i kraljica – opsjednuta svojom ljepotom i položajem – koja utjelovljuje rodnu mržnju i otuđenje žena, gdje konkurencija i izgled određuju njihovu društvenu vrijednost na tržištu. Riječ je o ideološkoj manipulaciji u kojoj se žene bore jedna protiv druge, dok se natječu u zavođenju i održavanju patrijarhalnog sustava. Kraljica reprezentira sve negativne stereotipe buržoaskog morala (sebičnost, okrutnost, taštinu), dok Snjeguljica utjelovljuje sve pozitivne vrijednosti (čistoću, dobrotu, požrtvovnost). U priči se nalazi i sedam patuljaka koji predstavljaju radničku klasu lišenu političke svijesti. Njihova uloga u priči naglašava podređenost iracionalnom radu koji se nikada ne dovodi u pitanje. Oni su rudari koji se nikada ne bune niti pokušavaju prekinuti situaciju svojih rutiniziranih života u kojima sreća proizlazi iz ispunjavanja uloge kotačića unutar proizvodnog stroja. Analizirajući dijaloge patuljaka, možemo vidjeti kako se retorika „sretnog rada“ koristi za maskiranje izrabljivanja, pretvarajući rezignaciju u vrlinu. Sve to, oni imaju progutati kao zabavu.
Onda, međutim, dolazi Princ koji „iskupljuje“ Snjeguljicu i svojim poljupcima uspostavlja društveni red. Njegova simbolička uloga legitimira pasivnost eksploatirane klase, jer rješenje ne dolazi iz vlastite borbe, već iz intervencije vanjske, lijepe i dobroćudne sile koja (autoritetom nesvjesnog) nameće „sretan“ kraj. Savršena formula za skrivanje klasnih proturječja ispod slatkaste estetike. Priča je predstavljena kao prirodna sudbina, nikako kao nepravda. Sve to divno se uklapa u semiotičku strategiju anestetičke industrije, oblikujući tako subjektivnosti osoba od najranijih dobi. Ta tragedija iz priče o Snjeguljici niječe klasni sukob i rezignaciju pretvara u vrlinu.
Disneyeva „čarolija“ nije ništa drugo nego alat za naturalizaciju podložnosti i depolitizaciju publike koja postaje žrtva šoubiza i estetizacije moći i gdje glazba i estetska idealizacija neutraliziraju svako kritičko čitanje priče. Stoga priča postaje proizvod masovne potrošnje koji zavodljivo prenosi ideologiju. Ne radi se o jednoj nevinoj priči, već je u pitanju artefakt ideološke kontrole.
Disney je, kao monstruozni monopol, svojim ideološkim besmislicama uprihodovao opscene svote profita. Ustoličio se u etici i estetici proizvedenim da daju privid morala „bijelog kao snijeg“. A sada, u ovoj novoj verziji Snjeguljice (nedavno objavljeni glazbeni fantastični film, op. prev.) i sedam patuljaka, Disney si je postavio nove ciljeve, a jedan od njih svakako je da apelira na osjećaje svojih usrećenih potrošača da što više i što duže kupuju. I to uz vječnu zahvalnost. Najnovija Snjeguljica imala je „budžet veći od 250 milijuna dolara i imala je jače ambicije, naročito jer vraća Disney njegovim korijenima. No, čini se Disneyeva očekivanja o uspjehu Snjeguljice nisu ostvarila. Fotorealistični Kralj lavova Jona Favreaua (2019) također je dobio loše kritike, ali je zaradio više od 1,6 milijardi dolara širom svijeta. Snjeguljica je prošla lošije od Dumba (46 milijuna dolara, 2019.) i Pepeljuge (67,9 milijuna dolara, 2015.)“, što će reći da se prodaja mora intenzivirati. Hoće li Disney čekati princa iz Bijele kuće da ga spasi malim budžetskim poljupcem?
Prema nekim procjenama (na temelju pretprodaje) film će zaraditi između 45 i 50 milijuna dolara u američkim kinima tijekom prvog vikenda prikazivanja. To Disneyu nije dovoljno jer su navikli da njihovi kinematografski remakeovi izazivaju nostalgiju odraslih koji će sa uzbuđenjem svojoj djeci ubrizgati isti otrov kojim se u djetinjstvu trovalo njih. Tijekom godina u kojima je Disney reciklirao svoja autorska prava, nijedan od njegovih visokobudžetnih radova nikada nije stigao u kina i zaradio manje od 58 milijuna dolara, koje je, prilagođeno današnjoj inflaciji, 2019. inkasirao Dumbo.
Disney pedantno koristi sva sredstva manipulativne sentimentalnosti kao oružje za kognitivni rat u kojemu prijateljski žonglira između čežnji djetinjstva i eskapističkih niša, a sve to kako bi učinio da potrošač pobjegne od brutalne stvarnosti kojom je kapitalizam potopio planet i ljudsku vrstu. Njegova semiotika ideološkog rata preprodaje njegove animirane klasike, samo ponovno zamišljene kao serije koje oživljavaju „pravi“ likovi sa stvarnom akcijom kao protuotrovom za vrijeme koje će isprati i izbijeliti sjećanje, džepove i svijest radničke klase. Konačni prihod poslužit će kao ogledalo komercijalne i semiotičke učinkovitosti i učinkovitosti mehanizama kulturne bitke koja je industriji zabave jako važna.
U 2024. Disney Expiriences, koji obuhvaća tematske parkove, prijavio je prihod od približno 33,4 milijarde dolara, dok su mu ukupni prihodi iznosili 94 milijarde dolara u istoj godini. Gnusna je to drskost pred pasivnošću kulturnih birokrata, kinematografije i obrane emocionalnog i intelektualnog integriteta ljudi. „Nikada ne podcjenjujte potrebu za zabavljanjem šestogodišnjaka“, rekao je Gross. Pogotovo zato što je njihova zabava veliki posao u kojemu suučestvuju vlade, akademije, vjerske institucije i korporacije. Njihova zabava znači poraz za narod koji je naučio da joj se poklanja i da joj daje etičke i estetske vrijednosti, da u njoj uživa, bude zahvalan na njoj i širi je kao da se radi o najboljoj mogućoj baštini za svoje potomstvo. I sve to bez prestanka plaćanja.
