U Hrvatskoj se vodi socijalno ekonomski rat. Počeo je prije par godina, ali vam to nije nitko rekao. Rat vode građani protiv disfunkcionalne države koja nije njihov servis nego maćeha, a često i okupator i egzekutor.
Kako je do tog rata došlo? Postoji kamen oko vrata svih odraslih ljudi u Hrvatskoj, a to su režijski troškovi. Hrvatska je u toj priči specifična, a ovim ćemo se tekstom zadržati samo na struji.
Naime, izgradnju elektro mreže u Hrvatskoj financirali su naši djedovi i bake. U Socijalističkoj Republici Hrvatskoj strujna mreža je građena otkidanjem od usta
radnika, seljaka, "poštene inteligencije" i svih radnih ljudi i građana. U Hrvatsku nije došao privatni investitor, izgradio svojim novcem elektro mrežu, pa onda ponudio svoje usluge na tržištu. To se kod nas nije dogodilo. Po istom principu smo u bivšoj državi gradili sve infrastrukturne usluge. PTT, pa Vodovod, ali i sredstva rada koje su tako bezdušno krčmili od 1990. do danas. Infrastruktura i sredstva rada su stvarana po istom principu.
Tako smo u nasljedstvo od svojih djedova i pradjedova dobili pristojnu elektro mrežu i opskrbu strujom. Slijedom povijesti HEP-a ta energija bi kod nas trebala biti, ako već ne besplatna, onda u rangu cijene koja je prihvatljiva svima. U Zagrebu je 20 000 kućanstava trajno isključeno iz strujne mreže. Nisu im isključili struju na par dana dok ne plate neki zaostali račun - to su kućanstva koja su trajno isključena iz mreže, godinama i nemaju nikakve šanse u skorijem roku biti u tu, našu zajedničku, mrežu uključeni. Ako pomnožimo broj kućanstava sa samo prosječnih troje ukućana, došli smo do toga da gotovo 10 posto građana Zagreba živi u mraku. U uvjetima pećinskih ljudi u 21. stoljeću.
Počele su i prve reakcije na takvo stanje. Živi zid počeo je ljudima na svoju ruku ukapčati struju - što bi se moglo pozdraviti utoliko što skreće pažnju javnosti na problem. No kako je uopće došlo do cijene struje koja je teško plativa većini građana?
Moji računi govore da plaćam doslovno dvostruku cijenu struje u odnosu na razdoblje prije dolaska Kukuriku koalicije na vlast. Službeni podaci govore da je Zoran Milanović cijenu struje podigao za 23 posto. To je daleko od istine, ali i toliko poskupljenje bilo bi monstruozno. Kako je i zašto došlo do toliko velikog poskupljenja cijene struje.
Na to pitanje dao nam je odgovor Radimir Čačić:
Cijena struje nije opravdana poskupljenjem cijena energenata na svjetskom tržištu, neophodnim ulaganjima u mrežu koja nam jamče daljnju nesmetanu opskrbu strujom. Cijena struje nije bezdušno podignuta zbog same priče oko opskrbe strujom i argumentacije vezane uz struju. Kako nam je Čačić fino rekao, cijena struje je podignuta zbog ideje o pokretanju "ulagačkog ciklusa". Ma što to Radimiru Čačiću, HNS-u i Zoranu Milanoviću značilo. Raznim postupcima ove "Kuku - meni - riku" vlade, cijena struje, zajedno s ostalim režijskim troškovima, otišla je u nebo.
Problem je u tome što, na kraju, taj novac namijenjen ulaganjima i pokretanju gospodarstva tamo nije završio. Tim milijardama su pokrili svoje neracionalne izdatke, kao i neprovođenje reformi. Taj, od nas ukraden novac, uložili su u parking Zmajlovića, u njegove urede i tornjeve. Taj su novac uložili u vozni park, uhljebljenje svojih zaslužnih. I to su učinili pijući krv najslabijima. Oteli su novac najsiromašnijem sloju koji je na kraju ostavljen u mraku. Od takvih bezdušnih sociopata nije ih štitio nitko. Građani su dovedeni u mrak Srednjega vijeka bez da ih je bilo koja institucija ove, po Ustavu socijalne države, zaštitila. Tako je Ustavni sud izrijekom u postupku iz 2000. godine oko komunalnih usluga obrazložio presudu sljedećim riječima:
"....nije sporna mogućnost isporučitelja komunalne usluge da prisilno naplati svoja dospjela potraživanja, ali da se takva prisilna naplata može provesti jedino na temelju odluke donesene u sudskom (parničnom, odnosno ovršnom) postupku”. Pri tome navodi da "sama činjenica da Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije uređeno pitanje prisilne naknade, niti je utvrđena ovlast isporučitelja da samostalno uređuje prisilnu naplatu, ukazuje na stanovište zakonodavca da prisilnu naplatu komunalnih usluga nije potrebno posebno uređivati, već se ona može ostvariti primjenom općih propisa o obveznim odnosima (u parničnom postupku) ili primjenom općih propisa o ovršnom postupku (ovrha na temelju vjerodostojne isprave)."
Ustavni sud zabranio je isključenje potrošača iz mreže proizvoljnom odlukom HEP-a, ali na kraju krajeva i bilo kojeg drugog pružatelja usluga. Zakon kao takav se u praksi ne primjenjuje, a djelatnici HEP-a krše zakon i rade u potpunosti van zakonskih okvira. Kazneni zakon RH, članak 216. kaže: “Tko uništi, ošteti, izmijeni, učini neuporabljivim, ukloni, isključi ili ometa u radu napravu javne uporabe za vodu, toplinu, plin, električnu ili drugu energiju, ili elektroničku komunikacijsku opremu i time izazove poremećaj u redovitom životu stanovništva, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”. Također, u nastavku piše: "Tko kazneno djelo iz stavka 1, 2 ili 3 ovog članka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”. Znači, čak i "običan" zakon strogo zabranjuje iskapčanje kućanstava iz strujne mreže na način na koji to HEP ima praksu činiti.
Prije samog povećanja cijena struje, ovakav monstruozan potez trebala je spriječiti i jedna agencija, HERA. Hrvatska energetska regulatorna agencija je "samostalna", "neovisna" i "neprofitna" pravna osoba s javnim ovlastima za regulaciju energetskih djelatnosti. Barem se tako hvale u agenciji, u kojoj prosječna plaća za njihovih 62 zaposlenika iznosi 13 500 kn. Ta agencija je trebala spriječiti poskupljenje struje uz obrazloženje koje je javno izrekao Radimir Čačić. Njegova izjava je pokazala da HERA kao institucija nema baš nikakvog smisla, te bi tu istu agenciju trebalo ukinuti ako si jedna osoba, bez obzira koju funkciju u Hrvatskoj obavljala, može dozvoliti da opali 23 posto veću cijenu robe koju svi moramo svaki mjesec platiti. No, HERA očito služi uhljebljenju klimoglavaca iz raznih stranka, a obavljanje posla za koji primaju plaću im je na posljednjem mjestu. Pitanje je koliko je ovakvo poskupljenje struje zakonito, a pogotovo nakon što smo vidjeli kako je lako krčmiti po našim novčanicima bez ikakve odgovornosti. Postavlja se i pitanje odgovornosti, kao i pitanje čemu služi sustav koji omogućuje ovakav odnos vlasti prema onima koji su ih birali za upravo suprotno ponašanje.
I zato, koliko god je Živi zid bio repulzivan, valja pozdraviti gerilsku akciju uključivanja struje obiteljima koje sjede u mraku Srednjeg vijeka. Valja pozdraviti svaku akciju koja je evidentno borba protiv nezakonitosti kojima smo okruženi.
h-alter
