Bernardić je najodgovorniji za kaos i rat u SDP-u. Jednostavno, događa se u vrijeme kad on vodi orkestar. I on je taj koji treba tome stati na kraj
Davor Bernardić je najodgovorniji.
To je možda nepravedno, ali je jednostavno tako. Čovjek je predsjednik stranke i ako se u njoj, iz bilo kojeg razloga i iz bilo kojeg centra stvara kaos, glavni i odgovorni za stanje u njoj je – predsjednik.
A u SDP-u se, itekako, stvara kaos.
Jasno je to i onima koji tek u prolazu škicnu naslovnice novina, ili „na pola uha“ čuju neku vijest s radija ili televizije.
Najmanje dvije struje se u toj stranci bore za prevlast metodama koje su ravne ne rezanju grane na kojoj sjede, nego postavljanju eksploziva na dnu cijelog stabla.
Objavljivanje tobože kompromitirajućih računa bivšeg predsjednika stranke (da sad ne ulazimo u cijeli medijski tretman te priče, u SDP-u su odavno trebali naučiti da u tom dijelu scene imaju vrlo moćne neprijatelje) vrhunac je okršaja od kojeg se zainteresiranoj javnosti okreće želudac. A u sklopu kojeg su svoje partiture, nebrušenim medijskim istupima itekako odigrali i oni političari koje se općenito smatra bližim bivšoj SDP-ovoj nomenklaturi. Da, Ranko Ostojić i Fred Matić su bili dovoljno fer da istupaju javno i glasno. Ali, to ne znači da je medijsko šiljenje stranačkog rata dobra odluka.
A za sve je, iako je možda nepravedno, najodgovorniji Davor Bernardić.
Nakon svega što je izrečeno prilično je očito da sam predsjednik SDP-a nema ama baš nikakve veze s curenjem dokumenata i prijetnji usmjerenih prema, nazovimo je tako, makar je pitanje koliko je to precizno, „milanovićevskom“ dijelu stranke. Uostalom, čak je dvaput u dva dana izjavio kako cijela priča šteti i stranci i njemu osobno.
Ali, ako se rat nastavi, ni izjave, ni sastanci s Rankom Ostojićem jednostavno neće biti dovoljni. Bernardić mora povući još jače poteze koje bi javnosti pokazali da kontrolira situaciju i da neće dozvoliti razvaljivanje stranke koju vodi.
Jaki potezi, međutim, dosad, u ova bizarno prekratka dva i po mjeseca koliko vodi stranku nisu bili njegov zaštitni znak.
No, valja još jednom podcrtati: dva i po mjeseca.
Stvarno se može nečiji politički potencijal ocijeniti za dva i po mjeseca?
Još jednom; ono što Bernardić dosad radi u SDP-u nije dobro. Ako prihvatimo kao činjenicu da ne sudjeluje u dodatnim podzemnim ratovima, Bernardiću se može prije svega zamjeriti mlaka i neuvjerljiva retorika. I veliko je pitanje može li se on ikad od imagea „dobrog dečka“ koji nudi dijalog (koji je Plenković svojim ignoriranjem zapravo ismijao i to bez ikakvih posljedica – baš bi bilo zanimljivo vidjeti što bi se radilo po medijima Milanoviću da je tako nadmeno otpilio poziv za dijalogom sa strane HDZ-a) ikad pretvoriti u fajtera na čelu kolone spremne da političke suparnike nadjača na izborima i preuzme vlast u zemlji.
No, opet – dva i po mjeseca? Stvarno je dovoljno?
Kažete, rejting se strmoglavljuje?
U studenom, kad je pobijedio na stranačkim izborima, Bernardić je zatekao SDP na 24,2 posto (postotci su sa Crobarometra). Sad je na 22,4. Niži jest. Ali – 1,8 postotni bod. Strmoglavljivanje? Stvarno?
Nije samo prenapuhivanje brojki jedina pretjeranost u vezi Bernardićeva dva i po mjeseca. Ima nešto i u Milanoviću.
Naime, već čuvenih nekoliko Milanovićevih riječkih rečenica o stanju u zemlji i stranci uzimaju su za konačnu ilustraciju Bernardićeve mlakosti i nekompetentnosti. I jest, Milanović je, kao i obično, oštar, britak i jasan (sjećate se kad vam je to jako išlo na živce?). I njegove izjave odjekuju.
Ali, koliko je uopće opravdano uspoređivati rečenice čovjeka koji je četiri godine bio premijer, a čak devet predsjednik stranke s nekim tko je, zapravo, tek na pravom početku? To je, bar u ovom trenutku, kao da se uspoređuje snaga udarca boksača u teškoj i lakoj kategoriji.
Jer, sjetite se, Hrvatska se na ljeto i jesen 2007. godine nije tresla od Milanovićevih izjava (a o Plenkovićevima iz ovog ljeta da ne govorimo), već se bavila time kako je dečko bez samopouzdanja i političke snage jer na izbore ide s Ljubom Jurčićem kao premijerskim kandidatom.
Uz sve rečeno, ipak, Bernardić je najodgovorniji za kaos i rat u SDP-u. Jednostavno, događa se u vrijeme kad on vodi orkestar. I on je taj koji treba tome stati na kraj.
Ili će val sukoba i njega i njegove oponente i zagovaratelje (uključujući i „zagovaratelje“) odnijeti ravno u bespuća povijesne zbiljnosti.
A birači građanske ljevice i centra će vrlo brzo samo stresti prašinu s ramena i pronaći neku drugu političku snagu kojoj će dati svoje glasove.
Hrvatska, naime, neće propasti propadne li SDP. Na bubnju je tek nekoliko političkih karijera.
A na straži – Davor Bernardić.
novilist
