U 2018. godini kulturno polje su preorali visoka politika i sitni interesi – pamtimo borbu građana protiv Bandićeve devastacije Zagreba, cenzuru jedne slike i zabranu ponekog koncerta, tužbe i presude protiv medija, ugašene časopise i nametnute zakone, a biramo i grejtest šovinist šit sezone
‘Žene, za prvog dijela ciklusa kad je estrogen dominantan, boljeg su raspoloženja, u progesteronu su malo mirnije, a onih par dana prije menstruacije kada su u PMS-u, uhvati ih malo testosterona, e onda su… Da sad ne ulazim u tu temu’, otvara kulturnu 2018. godinu Ladislav Ilčić, savjetnik resorne ministrice, i odmah ulazi u najuži izbor za grejtest šovinist šit godine. Premijer Plenković pere ruke, ministrica Nina Obuljen Koržinek okreće glavu: Ilčić će ostati na svojoj poziciji u središnjoj kulturnoj instituciji sve dok ga odande, koji mjesec kasnije, ne pomete viša sila koalicijskih preslagivanja.
‘Glumci koji od malih uloga teže velikim foteljama očito su idealni samoupravljači’, ruga se kazališni kritičar Jutarnjeg lista Tomislav Čadež Danijelu Ljuboji jer se ovaj, uz podršku ansambla Zagrebačkog kazališta mladih, odlučio kandidirati za novog ravnatelja kuće. Gradskoj skupštini kao najboljeg kandidata preporučilo ga je i nadležno Kazališno vijeće, ali u skupštini vladaju Milan Bandić, Zlatko Hasanbegović i HDZ. A Ljubojina protukandidatkinja je Bandićeva miljenica i dosadašnja ravnateljica Snježana Abramović Milković. Vijećnici koji su predložili pogrešno ime brzo su smijenjeni, glumci javno izvrijeđani, Abramović Milković dobiva novi mandat. Čadež se više ne javlja: za razliku od samoupravljanja, ne smeta mu, izgleda, čvrsta partijska linija.
Na toj liniji navaljuje uskoro Bandić i na tratinu oko Meštrovićevog paviljona, čupa stabla i ruši dijelove stepeništa. Nema veze što se pobunio hrabriji dio urbanističke struke, nema veze što su građani, organizirani u inicijativu ‘Vratite magnoliju’, započeli prosvjede koji će trajati sve do – naravno – konačne Bandićeve pobjede. U oktobru ćemo vidjeti posve novi Trg žrtava fašizma, podšišan, ušminkan, prazan i aseptičan. Taman po mjeri turista, kojima se zagrebački centar sve više prilagođava.
Dva člana Vijeća za knjigu Ministarstva kulture, Krešimir Nemec i Kristian Novak, podnose ostavke: jasno je da ondje nešto opasno ne štima. Na udaru politike Nine Obuljen Koržinek, uz neprofitne medije kojima uporno uskraćuje novac iz evropskih fondova, našla se prvenstveno časopisna scena. Od početka mandata, ukinula im je otprilike trećinu financija, pa je ovo godina u kojoj se, po svemu sudeći, opraštamo od Quoruma, Treće, Libre libere… Buni se, artikulirano i glasno, redakcija Gordogana.
Šira kulturna javnost za to se vrijeme zabavlja vijestima iz Osijeka, gdje su fotografiju Ane Petrović ‘Pičkin dim’ uklonili s izložbe Umjetničke akademije da ne bi povrijedila osjećaje posjetitelja. Likovna zajednica odgovara: u znak protesta, organiziraju izložbu na koju su pozvani ‘umjetnici svih umjetničkih praksi jednim svojim radom na temu prikaza vagine’. Nema diskriminacije, prihvaćaju se i ‘apstraktne slike iz kojih se može skužiti tema’.
U tzv. regiji, novi seksistički skandal: novinarka Jelena Kalinić objavila je privatnu prepisku sa sarajevskim piscem i suvlasnikom izdavačke kuće Buybook Goranom Samardžićem koji joj, između ostalog, nudi fildžan svoje sperme. Neke autorice i autori protestno prekidaju suradnju s Buybookom, drugi – dozlaboga predvidljivo – tumače curi da je pretjerala, da nije shvatila zajebanciju, da je onaj fildžan izvukla iz konteksta… Samardžić se – evo neočekivanog zaokreta – naposljetku javno ispričava.
Na ispriku zato ne pomišlja rektor zagrebačkog sveučilišta Damir Boras, koji je u svečanom govoru studenticama i studentima ovako prokomentirao odlazak mladih znanstvenika iz Hrvatske: ‘Muški se vrate, a cure, evo, ima ih jako puno, nemojte mi zamjeriti, vrate se s 35-40 godina, neudane i bez djece. To su stvari na koje treba misliti u životu.’ Što bismo točno u životu trebali misliti o tim stvarima nismo najbolje shvatili, a nije nam pomogla ni akademska zajednica, koja je baljezganje svoga čelnika uglavnom odšutjela.
Hortikulturna vijest mjeseca stiže iz Vodica: ondje se nekom mještaninu, ratnom veteranu, učinilo da cvijeće u lokalnom ukrasnom vrtu raste u obliku crvene petokrake pa ga je preorao kamionetom. Poslije su mu objasnili da ono nije bila petokraka, nego stilizirana begonija.
Zlatko Hasanbegović traži da se mali park u zagrebačkoj Martićevoj ulici nazove po Enveru Čolakoviću, piscu i svojedobnom kulturnom atašeu NDH u Mađarskoj, a ekipa iz književnog kluba Booksa uzvraća odličnom kontrainicijativom: predlažu da park dobije ime neke od tri naše književnice, Mare Čop Marlet, Katarine Dujšin Ribar ili Božene Begović. Samo 1,8 posto javnih površina u Zagrebu nosi, naime, imena žena. Prijedlog, jasno, nije prošao, Čolaković je pobijedio, pa se i mizernih 1,8 posto još malo stanjilo.
Hasanbegovićev potpuni trijumf tek, međutim, dolazi: Ana Lederer, nekada neuspješna intendantica Hrvatskog narodnog kazališta, sada članica Neovisnih za Hrvatsku, dobila je Gradski ured za kulturu, drugu najmoćniju kulturno-političku poziciju u državi. Neovisni su odlučili uzeti sve što im koalicija s Bandićem nudi, a kulturno bojno polje jedino je što ih zanima. Lederer, tek što je preuzela dužnost, u intervjuima objašnjava da Oliver Frljić nije umjetnik, nego ‘politički aktivist’, a za takve ‘nema mjesta u gradskim kazalištima’…
Ako u zagrebačkim kazalištima nema mjesta za Frljića, ima ga na otočiću Sv. Katarina kraj Pule za Krležu. U organizaciji milijardera Danka Končara, koji se ondje sprema graditi luksuznu marinu, kompletan baletni ansambl zagrebačkog HNK-a doputovao je da pred probranim gostima otpleše ‘Gospodu Glembayeve’. Apsolutno najbizarnija teatarska inscenacija sezone: Fricov komad o trulim kapitalistima koji naokolo gaze sirotinju igra za poslovnu elitu i potkožene entrepreneure, na jedva koji kilometar od Uljanika i agonije njegovih radnika… Adio pameti, zbogom, dragi Krleža.
Ilčiću, Borase i ostali, napravite mjesta: na scenu ulazi Ivica Matičević, ugledni znanstvenik i urednik, zaposlenik HAZU-a, predavač književne kritike na postdiplomskom studiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta i član knjižnog vijeća Ministarstva kulture. U časopisu Republika zasvrbio ga je roman ‘Eksperiment Irene Tot’ Korane Serdarević: ‘Od svih napornih pojava u zadnjih desetak godina u javnome i medijski napučenome prostoru, najnapornije su žene i njihova prava’, zeza se naš kritičar. Pa dodaje: ‘Ne želeći biti samo ukras prirode i getoizirana trpka krpa u kuhinjskome zapećku, žene nadiru u falangama…’ I tako dalje, i tako dalje: tek smo na polovici sezone, ali dobivamo, izgleda, šovinist šit godine.
A godina je bila posebno teška hrvatskim braniteljima. Tek što su zabranili Bajagin koncert u Karlovcu, Momčilo je dogovorio nastup u Varaždinu. Kada su se splitskom gradonačelniku Opari požalili na svirku Hladnog piva, ovaj im je poručio da ih potpuno razumije, ali zbog zakonskih propisa koncert, nažalost, ne može otkazati. Od HRT-a su tražili cenzuru filma ‘Ministarstvo ljubavi’, ali tamo su ga samo pomaknuli u kasniji termin… Usred ljeta, dosjetili su se još i da im smeta Festival ojkače u Petrinji, jer poštenom hrvatskom gradu ne priliči da promovira srpsku manjinsku kulturu. Uspjeh, opet, polovičan: festival je odgođen za dva mjeseca, za sredinu oktobra.
Nina Obuljen Koržinek predstavlja prijedlog novog zakona o knjižnicama, a iz njenog ministarstva nas obavještavaju da je sastavljen uz ‘visoku razinu suglasnosti sa strukom’. Ali onda se, na nevolju, javlja struka: ‘Nijedno tijelo Hrvatskog knjižničarskog društva nije bilo uključeno u izradu’, doznajemo. Štoviše, na obaveznom internetskom savjetovanju prijedlog je dobio više od 2500 pojedinačnih komentara i kritika, a to je brojka kojom se ne mogu pohvaliti ni mnogo kontroverzniji zakoni. Problemi ovoga su brojni: predviđa se postupna privatizacija sektora, omogućava da na čelo knjižnica dođu ljudi koji za knjižničare nisu obrazovani, otvara prostor za političko kadroviranje… Obuljen Koržinek kompletnoj struci poručuje da uopće nije shvatila njen stručni prijedlog zakona. I ovaj, naravno, na kraju prolazi.
Hrvoje Hribar nije kriv, objavljuje DORH, ‘iz utvrđenih činjenica ne proizlazi sumnja u kaznenu odgovornost odgovorne osobe Hrvatskog audiovizualnog centra’. I što sad? Ništa, baš ništa. Blitzkrieg desničarskih filmofila već je uspio, donedavno najučinkovitija kulturna institucija u državi temeljito je razbucana i raskužena od nedomoljubnih utjecaja, pa nam preostaje samo zbrajati gubitke. Hribaru ide zakašnjela satisfakcija, desnici politička pobjeda, hrvatskoj kinematografiji poraz čije ćemo prave dimenzije, kažu upućeniji, shvatiti tek u završnom pregledu iduće godine. Ili one iza nje.
U iščekivanju crne budućnosti, nakratko se vraćamo u crvenu prošlost: jedanaesti mjesec prošao je u znaku obilježavanja 75. godina od zasjedanja AVNOJ-a i rađanja suvislije od dvije Jugoslavije. Jakova Sedlara ipak više zanima ona prva, pa je novembar proslavio parapovijesnim doku-hororom ‘Sto godina srbijanskoga terora u Hrvatskoj 1918.-2018. (Od Karađorđevića i Pribičevića do Vučića i Pupovca)’. Ispostavlja se da je, osim respektabilne doze paranoidnog ludila, film obogatio hrpom pokradenog arhivskog materijala: najavljene su brojne tužbe. Za to vrijeme, nova generacija umjetnika, kustosa i teoretičara predstavlja ozbiljnije knjige, izložbe i istraživanja posvećene Jugoslaviji. Mahom autorice i autori u tridesetim godinama: Dragan Markovina, Domagoj Mihaljević, Boris Stapić, zagrebački kustoski kolektiv BLOK… Budućnost možda ipak nije tako crna, imamo ljude koji paze na prošlost.
Činilo se da će kraj godine obilježiti neuništivi Bandić: prvo se riješio gradske koalicije sa Zlatkom Hasanbegovićem koja ga je počela opterećivati uoči idućih predsjedničkih izbora, onda otkrio kip Tuđmanu, uspio koliko i Tuđmanova država, a usput je, jasno, najavio još nekoliko kapitalnih urbanističkih projekata… U samom foto-finišu, na izmaku kalendara – međutim – mali rafal vijesti s one strane razuma. Jedan sud odrezao je kaznu portalu News Bar zbog satiričkog teksta o Velimiru Bujancu, drugi tjedniku Lider jer je dokazanog plagijatora Milijana Brkića nazvao ‘prepisivačem diplomskog’. Hrvatska radiotelevizija tuži Hrvatsko novinarsko društvo zbog povrede ugleda. U Splitu, dugogodišnja uspješna ravnateljica kinoteke Zlatna vrata Tamara Visković smijenjena je kako bi njeno mjesto dobio nekakav HDZ-ov aparatčik. Finale, nažalost, sasvim u skladu s godinom koja završava.
portalnovosi
Januarski PMS
‘Žene, za prvog dijela ciklusa kad je estrogen dominantan, boljeg su raspoloženja, u progesteronu su malo mirnije, a onih par dana prije menstruacije kada su u PMS-u, uhvati ih malo testosterona, e onda su… Da sad ne ulazim u tu temu’, otvara kulturnu 2018. godinu Ladislav Ilčić, savjetnik resorne ministrice, i odmah ulazi u najuži izbor za grejtest šovinist šit godine. Premijer Plenković pere ruke, ministrica Nina Obuljen Koržinek okreće glavu: Ilčić će ostati na svojoj poziciji u središnjoj kulturnoj instituciji sve dok ga odande, koji mjesec kasnije, ne pomete viša sila koalicijskih preslagivanja.
Februar: samoupravljanje
‘Glumci koji od malih uloga teže velikim foteljama očito su idealni samoupravljači’, ruga se kazališni kritičar Jutarnjeg lista Tomislav Čadež Danijelu Ljuboji jer se ovaj, uz podršku ansambla Zagrebačkog kazališta mladih, odlučio kandidirati za novog ravnatelja kuće. Gradskoj skupštini kao najboljeg kandidata preporučilo ga je i nadležno Kazališno vijeće, ali u skupštini vladaju Milan Bandić, Zlatko Hasanbegović i HDZ. A Ljubojina protukandidatkinja je Bandićeva miljenica i dosadašnja ravnateljica Snježana Abramović Milković. Vijećnici koji su predložili pogrešno ime brzo su smijenjeni, glumci javno izvrijeđani, Abramović Milković dobiva novi mandat. Čadež se više ne javlja: za razliku od samoupravljanja, ne smeta mu, izgleda, čvrsta partijska linija.
Na toj liniji navaljuje uskoro Bandić i na tratinu oko Meštrovićevog paviljona, čupa stabla i ruši dijelove stepeništa. Nema veze što se pobunio hrabriji dio urbanističke struke, nema veze što su građani, organizirani u inicijativu ‘Vratite magnoliju’, započeli prosvjede koji će trajati sve do – naravno – konačne Bandićeve pobjede. U oktobru ćemo vidjeti posve novi Trg žrtava fašizma, podšišan, ušminkan, prazan i aseptičan. Taman po mjeri turista, kojima se zagrebački centar sve više prilagođava.
Martovski fildžan
Dva člana Vijeća za knjigu Ministarstva kulture, Krešimir Nemec i Kristian Novak, podnose ostavke: jasno je da ondje nešto opasno ne štima. Na udaru politike Nine Obuljen Koržinek, uz neprofitne medije kojima uporno uskraćuje novac iz evropskih fondova, našla se prvenstveno časopisna scena. Od početka mandata, ukinula im je otprilike trećinu financija, pa je ovo godina u kojoj se, po svemu sudeći, opraštamo od Quoruma, Treće, Libre libere… Buni se, artikulirano i glasno, redakcija Gordogana.
Šira kulturna javnost za to se vrijeme zabavlja vijestima iz Osijeka, gdje su fotografiju Ane Petrović ‘Pičkin dim’ uklonili s izložbe Umjetničke akademije da ne bi povrijedila osjećaje posjetitelja. Likovna zajednica odgovara: u znak protesta, organiziraju izložbu na koju su pozvani ‘umjetnici svih umjetničkih praksi jednim svojim radom na temu prikaza vagine’. Nema diskriminacije, prihvaćaju se i ‘apstraktne slike iz kojih se može skužiti tema’.
U tzv. regiji, novi seksistički skandal: novinarka Jelena Kalinić objavila je privatnu prepisku sa sarajevskim piscem i suvlasnikom izdavačke kuće Buybook Goranom Samardžićem koji joj, između ostalog, nudi fildžan svoje sperme. Neke autorice i autori protestno prekidaju suradnju s Buybookom, drugi – dozlaboga predvidljivo – tumače curi da je pretjerala, da nije shvatila zajebanciju, da je onaj fildžan izvukla iz konteksta… Samardžić se – evo neočekivanog zaokreta – naposljetku javno ispričava.
Aprilske begonije
Na ispriku zato ne pomišlja rektor zagrebačkog sveučilišta Damir Boras, koji je u svečanom govoru studenticama i studentima ovako prokomentirao odlazak mladih znanstvenika iz Hrvatske: ‘Muški se vrate, a cure, evo, ima ih jako puno, nemojte mi zamjeriti, vrate se s 35-40 godina, neudane i bez djece. To su stvari na koje treba misliti u životu.’ Što bismo točno u životu trebali misliti o tim stvarima nismo najbolje shvatili, a nije nam pomogla ni akademska zajednica, koja je baljezganje svoga čelnika uglavnom odšutjela.
Hortikulturna vijest mjeseca stiže iz Vodica: ondje se nekom mještaninu, ratnom veteranu, učinilo da cvijeće u lokalnom ukrasnom vrtu raste u obliku crvene petokrake pa ga je preorao kamionetom. Poslije su mu objasnili da ono nije bila petokraka, nego stilizirana begonija.
Majski park
Zlatko Hasanbegović traži da se mali park u zagrebačkoj Martićevoj ulici nazove po Enveru Čolakoviću, piscu i svojedobnom kulturnom atašeu NDH u Mađarskoj, a ekipa iz književnog kluba Booksa uzvraća odličnom kontrainicijativom: predlažu da park dobije ime neke od tri naše književnice, Mare Čop Marlet, Katarine Dujšin Ribar ili Božene Begović. Samo 1,8 posto javnih površina u Zagrebu nosi, naime, imena žena. Prijedlog, jasno, nije prošao, Čolaković je pobijedio, pa se i mizernih 1,8 posto još malo stanjilo.
Junska gospoda
Hasanbegovićev potpuni trijumf tek, međutim, dolazi: Ana Lederer, nekada neuspješna intendantica Hrvatskog narodnog kazališta, sada članica Neovisnih za Hrvatsku, dobila je Gradski ured za kulturu, drugu najmoćniju kulturno-političku poziciju u državi. Neovisni su odlučili uzeti sve što im koalicija s Bandićem nudi, a kulturno bojno polje jedino je što ih zanima. Lederer, tek što je preuzela dužnost, u intervjuima objašnjava da Oliver Frljić nije umjetnik, nego ‘politički aktivist’, a za takve ‘nema mjesta u gradskim kazalištima’…
Ako u zagrebačkim kazalištima nema mjesta za Frljića, ima ga na otočiću Sv. Katarina kraj Pule za Krležu. U organizaciji milijardera Danka Končara, koji se ondje sprema graditi luksuznu marinu, kompletan baletni ansambl zagrebačkog HNK-a doputovao je da pred probranim gostima otpleše ‘Gospodu Glembayeve’. Apsolutno najbizarnija teatarska inscenacija sezone: Fricov komad o trulim kapitalistima koji naokolo gaze sirotinju igra za poslovnu elitu i potkožene entrepreneure, na jedva koji kilometar od Uljanika i agonije njegovih radnika… Adio pameti, zbogom, dragi Krleža.
Julske falange
Ilčiću, Borase i ostali, napravite mjesta: na scenu ulazi Ivica Matičević, ugledni znanstvenik i urednik, zaposlenik HAZU-a, predavač književne kritike na postdiplomskom studiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta i član knjižnog vijeća Ministarstva kulture. U časopisu Republika zasvrbio ga je roman ‘Eksperiment Irene Tot’ Korane Serdarević: ‘Od svih napornih pojava u zadnjih desetak godina u javnome i medijski napučenome prostoru, najnapornije su žene i njihova prava’, zeza se naš kritičar. Pa dodaje: ‘Ne želeći biti samo ukras prirode i getoizirana trpka krpa u kuhinjskome zapećku, žene nadiru u falangama…’ I tako dalje, i tako dalje: tek smo na polovici sezone, ali dobivamo, izgleda, šovinist šit godine.
August: u oj, u oj
A godina je bila posebno teška hrvatskim braniteljima. Tek što su zabranili Bajagin koncert u Karlovcu, Momčilo je dogovorio nastup u Varaždinu. Kada su se splitskom gradonačelniku Opari požalili na svirku Hladnog piva, ovaj im je poručio da ih potpuno razumije, ali zbog zakonskih propisa koncert, nažalost, ne može otkazati. Od HRT-a su tražili cenzuru filma ‘Ministarstvo ljubavi’, ali tamo su ga samo pomaknuli u kasniji termin… Usred ljeta, dosjetili su se još i da im smeta Festival ojkače u Petrinji, jer poštenom hrvatskom gradu ne priliči da promovira srpsku manjinsku kulturu. Uspjeh, opet, polovičan: festival je odgođen za dva mjeseca, za sredinu oktobra.
Septembar: čvrsta struka
Nina Obuljen Koržinek predstavlja prijedlog novog zakona o knjižnicama, a iz njenog ministarstva nas obavještavaju da je sastavljen uz ‘visoku razinu suglasnosti sa strukom’. Ali onda se, na nevolju, javlja struka: ‘Nijedno tijelo Hrvatskog knjižničarskog društva nije bilo uključeno u izradu’, doznajemo. Štoviše, na obaveznom internetskom savjetovanju prijedlog je dobio više od 2500 pojedinačnih komentara i kritika, a to je brojka kojom se ne mogu pohvaliti ni mnogo kontroverzniji zakoni. Problemi ovoga su brojni: predviđa se postupna privatizacija sektora, omogućava da na čelo knjižnica dođu ljudi koji za knjižničare nisu obrazovani, otvara prostor za političko kadroviranje… Obuljen Koržinek kompletnoj struci poručuje da uopće nije shvatila njen stručni prijedlog zakona. I ovaj, naravno, na kraju prolazi.
Oktobarska satisfakcija
Hrvoje Hribar nije kriv, objavljuje DORH, ‘iz utvrđenih činjenica ne proizlazi sumnja u kaznenu odgovornost odgovorne osobe Hrvatskog audiovizualnog centra’. I što sad? Ništa, baš ništa. Blitzkrieg desničarskih filmofila već je uspio, donedavno najučinkovitija kulturna institucija u državi temeljito je razbucana i raskužena od nedomoljubnih utjecaja, pa nam preostaje samo zbrajati gubitke. Hribaru ide zakašnjela satisfakcija, desnici politička pobjeda, hrvatskoj kinematografiji poraz čije ćemo prave dimenzije, kažu upućeniji, shvatiti tek u završnom pregledu iduće godine. Ili one iza nje.
Novembar: Jugoslavija
U iščekivanju crne budućnosti, nakratko se vraćamo u crvenu prošlost: jedanaesti mjesec prošao je u znaku obilježavanja 75. godina od zasjedanja AVNOJ-a i rađanja suvislije od dvije Jugoslavije. Jakova Sedlara ipak više zanima ona prva, pa je novembar proslavio parapovijesnim doku-hororom ‘Sto godina srbijanskoga terora u Hrvatskoj 1918.-2018. (Od Karađorđevića i Pribičevića do Vučića i Pupovca)’. Ispostavlja se da je, osim respektabilne doze paranoidnog ludila, film obogatio hrpom pokradenog arhivskog materijala: najavljene su brojne tužbe. Za to vrijeme, nova generacija umjetnika, kustosa i teoretičara predstavlja ozbiljnije knjige, izložbe i istraživanja posvećene Jugoslaviji. Mahom autorice i autori u tridesetim godinama: Dragan Markovina, Domagoj Mihaljević, Boris Stapić, zagrebački kustoski kolektiv BLOK… Budućnost možda ipak nije tako crna, imamo ljude koji paze na prošlost.
Decembarski finiš
Činilo se da će kraj godine obilježiti neuništivi Bandić: prvo se riješio gradske koalicije sa Zlatkom Hasanbegovićem koja ga je počela opterećivati uoči idućih predsjedničkih izbora, onda otkrio kip Tuđmanu, uspio koliko i Tuđmanova država, a usput je, jasno, najavio još nekoliko kapitalnih urbanističkih projekata… U samom foto-finišu, na izmaku kalendara – međutim – mali rafal vijesti s one strane razuma. Jedan sud odrezao je kaznu portalu News Bar zbog satiričkog teksta o Velimiru Bujancu, drugi tjedniku Lider jer je dokazanog plagijatora Milijana Brkića nazvao ‘prepisivačem diplomskog’. Hrvatska radiotelevizija tuži Hrvatsko novinarsko društvo zbog povrede ugleda. U Splitu, dugogodišnja uspješna ravnateljica kinoteke Zlatna vrata Tamara Visković smijenjena je kako bi njeno mjesto dobio nekakav HDZ-ov aparatčik. Finale, nažalost, sasvim u skladu s godinom koja završava.
portalnovosi
