I Trump i Harris tvrde: „Iran je neprijatelj SAD-a, stojimo i uvijek ćemo stajati uz Izrael!“ Makar i na suvozačkomu mjestu u mrtvačkim kolima koja jure u sunovrat!?
Vjersko-fundamentalni se izraelski režim Benjamina Netanyahua – je li, osokoljen bezuvjetnom oružanom, novčanom i diplomatskom potporom SAD-a i proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada genocidu nad cca 2,5 milijuna Palestinaca u Pojasu Gaze te višedesetljetnom apartheidu na okupiranima Zapadnoj obali rijeke Jordana i istočnom Jeruzalemu – očito se u posljednjih godinu dana oteo svakoj kontroli globalnog razuma. To pak zadnjih tjedana kulminira do kritične granice zapaljivosti ne samo cijele bliskoistočne regije nego i globalnoga nuklearnog armagedona kao tzv. konačnog rješenja za zajednički dom čovječanstva na Plavom planetu. Opijenost tuđom krvlju i razaranjima palestinskih domova pod licemjernim „alibijem“ o tzv. pravu na samoobranu osokolila je vjersko-fundamentalistički režim u Tel Avivu, već optužen u Haagu za genocid, te njegova vođu s uhidbenim nalogom, zajedno s izraelskim ministrom obrane Yovom Gallantom, da bahato premjeste SAD s ancilama na tzv. suvozačko mjesto u mrtvačkim kolima što suludo, bez kočnica, ubrzavaju prema globalnoj gubitničkoj provaliji. Netanyahu ne dâ upravljač iz ruku.
Tko je taj koji će pozvati SAD na red zbog sudjelovanja u izraelskom genocidu, etničkom čišćenju Pojasa Gaze, Zapadne obale i istočnog Jeruzalema, ali i u apartheidu kakav bi postidio i nekada rasističke vlade u Pretoriji…?
U jeku izraelske vojne agresije na suvereni Libanon, čime je prekršio tzv. međunarodno pravo na nepovredivost međunarodno priznatih državnih granica i nacionalni integritet susjedne zemlje, Netanyahu je arogantno bio proglasio tzv. personom non grata (nepoželjnim) u svojoj zemlji čak i glavnog tajnika UN-a Antónija Manuela de Oliveiru Guterresa, jer oštro kritizira neosnovano krvoproliće palestinskog stanovništva i neprimjereni tzv. samoobrambeni odgovor na Hamasov masakr 7. listopada 2023. u izraelskim doseljeničkim kibucima. SAD je poručio Tel Avivu da se ne slaže s proglašavanjem Guterresa nepoželjnim, jer „UN ima važnu ulogu u međunarodnim odnosima“, te da „Izrael baš zato mora pripaziti na već poljuljani položaj svoje zemlje u svijetu“. Sic transit. Koju ulogu upravo SAD, je li, uvjerljivo sabotira na svim ključnim žarištima globalne krize.
Inače, svaku kritiku izraelskoga genocida i apartheida, Netanyahuov vjersko-fundamentalistički režim proglašava radikalno protužidovskim. Katastrofalna krvoprolića i razaranja što kulminiraju u Ukrajini i na Bliskom istoku, već sutra možebitno na azijskom istoku (Kina, Tajvan, Sjeverna Koreja…, i uplitanje NATO-a), očajno su tragična činjenica da više ne postoji tzv. međunarodni autoritet kadar zaustaviti globalno suicidan galop četiriju jahača Apokalipse.
I kad je riječ o Ukrajini, a osobito Izraelu i uokolnom arapsko-islamskom svijetu s nekim pomahnitalim vođama ogrezlim u mržnji i krvi, SAD bi svojim diplomatsko-ekonomsko-vojnim alatima mogao sâm učiniti više dobra za uljuđeni tzv. novi multipolarni svjetski poredak no što u kadri, npr. UN i papa Jorge Maria Bergoglio zajedno. SAD je kadar štono „za pet minuta“ rastjerati bijesne ratne bubnjare i plesače oko ratnog ognja, ali se zbog svojih unutarnjih odnosa/interesa ne usudi disciplinirati genocidnu izraelsku vlast ni ostaviti se ukrajinskoga tzv. živog blata u koje je nesmotreno, sasvim pogrešnom procjenom o eutanaziji Ruskog medvjeda zaglibila administracija Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr.
Genocidna država nema što tražiti u civiliziranom društvu predanom demokraciji, miroljubivoj koegzistenciji, poštivanju ljudskih prava, suradnji i globalnomu miru i sigurnosti
Na Bliskom pak istoku, izraelskom vojnom invazijom na Libanon eda bi se „uništilo Hezbollahove teroriste“ i nastavkom genocida u Pojasu Gaze te pooštravanjem apartheida nad Palestincima na okupiranima Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu, uključio se Iran s cca 200 raketa i dronova ispaljenima na Izrael u znak osvete i za ubojstva čelnika Hezbollaha i Hamasa u susjednim zemljama. Netanyahu je ocijenio iranski napad „kobnom pogreškom za koju ćemo se osvetiti Iranu još snažnije“. Iran će pak na tu osvetu odgovoriti osvetom. I vrag znâ gdje će osvetama biti kraj. Osobito uključi li se SAD na izraelskoj strani, kao što je projektilima s ratnih brodova u Sredozemnomu moru pomogao sad Izraelu presretati iranske rakete. No, činjenica jest da, čak i uz američko uplitanje, ni Izrael niti Iran ne mogu pobijediti. Baš kao što ni Ukrajina neće pobijediti Rusiju ni uz SAD-ovu i pomoć proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada. Nikad u povijesti obilniju i skuplju potporu jednoj zaraćenoj zemlji.
Zgrožen izraelskim masakrima nad Palestincima i ubilačkom agresijom na Libanon, kanadski Židov, pisac i novinar Aaron Mate – sin uglednog liječnika i također pisca Gabora Matea, koji je kao dijete bio preživio Holokaust, a „danima plakao“ nakon što je za posjeta Pojasu Gaze i okupiranoj Zapadnoj obali rijeke Jordana vidio užase što ih njegovi sunarodnjaci iz židovske države dnevno priređuju palestinskim žiteljima -kazao je u intervjuu novinarki Al Jazeere Hanan Nanić da su „Palestinci naučili da Izrael na diplomaciju odgovara nasiljem“. I, da „na svojim okupiranim teritorijima ima i po međunarodnim zakonima puno pravo na samoobranu“. Da su izraelske vlasti ikad bile spremne za diplomatska rješenja sporova s Palestincima i tzv. međunarodnom zajednicom, nikad se ne bi dogodio 7. listopada 2023., Hamasov masakr cca 1200 žitelja doseljeničkih naselja u Izraelu i otmica 254-ero talaca. Od kojih stotinjak još nije oslobođeno iz do temelja razorene Gaze niti je neusporedivo nadmoćnija okupacijska armada uspjela u 12 mjeseci pobijediti navodno obezglavljeni Hamas.
Što je izraelski genocid užasniji – mrtvih je i teško ozlijeđenih civila u Pojasu Gaze već cca 200.000, većinom djece u dobi do 12 godina, žena i starijih muškaraca, koji nemaju nikakve veze s islamskim militantima – Hamas je neiskorjenjiviji, može računati na nove istomišljenike koji žele osvetu za svoje najmilije i koji neće prezati postati „mučenici“. Bilo gdje i bilo kada. A to je situacija koja će, bez obostrano zadovoljavajućega diplomatskog rješenja (najbolje onog o dvije samostalne države), trajati neograničeno i držati židovski narod u stalnoj ratnoj budnosti, u strahu od krvave osvete, a navući protužidovsku averziju okoline na sunarodnjake u svijetu. Koji pak znatnim dijelom – poput oca i sina Matea (čak i bivših cionista), Noama Chomskyja, Gideona Levyja, Normana Finkelsteina i tisuća manje znanih i posve tzv. običnih/malih Židova uopće ne pristaju na kolektivno kažnjavanje Palestinaca, a duboko su protiv Hamasovog i Hezbollahovog brutalizma i terorističkih akcija tipa milo za drago.
Upad izraelskevojske u Libanon omogućila je velika količine najubitačnijega/najsofisticiranijeg američkog oružja, kukavičko-voajerska šutnja arapske/islamske braće te licemjerno „mirotvorna“ tzv. međunarodna zajednica
Kaže mudar pûk da sila klade valja, a um caruje, što će reći da Izrael ni sljedećih 100 godina (bude li postojao) niti uz još izdašniju novčanu i vojnu pomoć SAD (bude li postojao) i tzv. partnera/saveznika (budu li još sudionici istrebljivačke agresije na cijele narode) neće biti pobjednikom u genocidnoj nakani da kao majušan otok u višemilijunskom arapsko-islamskomu moru gospodari životima i smrću na pradjedovinama svojih susjeda, čije domovine pogrešno drži svojom tzv. Obećanom zemljom. Aaron Mate je u intervjuu Al Jazeeri ispričao jezive pojedinosti o tomu kako Izrael desetljećima prakticira protiv palestinskog naroda „najveću i najdužu okupaciju na svijetu“ čime ih „uči“ kako će svaki, pa i najmirniji prosvjed – npr. tipa Velikog marša 2018. godine za povratak kući – biti višestruko krvavo ugušen.
Mirne palestinske demonstracije od 30. ožujka 2018. uz granicu Pojasa Gaze i Izraela za povratak svojim domovima iz kojih su protjerani i protiv okupacije koja traje od 2006. godina suzbijene su krvavom intervencijom izraelske vojske i masovnim uhićenjima. Tada je ubijeno više od 200 mirnih prosvjednika, nekoliko tisuća ih je ranjeno. Osobita je okrutnost demonstrirana time što su izraelski snajperisti gađali Palestince u noge, ruke i ine dijelove tijela radi obilnih krvarenja žrtava i nepodnošljivih boli, kojim se užasom izaziva masovni strah među prosvjednicima, najbližom rodbinom, prijateljima… Ta nečovječnost židovskog režima nije bila prva ni posljednja. Dapače, to je izraelski tzv. samoobrambeni modus operandi nad kojim se formalno zgraža cijeli svijet, ali ništa ne čini. Zajedno s tzv. nasljednikom sv. Petra u Rimskoj kuriji formalno larpurlartizira, sic transit, o nekakvoj „potrebi mirnog rješenja“, tzv. međunarodnoj pravdi, ljudskim pravima i „svetosti“ ljudskih života, ali to Svjetska Pravda ne zarezuje ni pola posto.
I pouke Velikog marša za povratak bile su Hamasu upaljač za osvetu 7. listopada 2023. u doseljeničkim kibucima, gdje nije bilo malo ljudi – kao ni u inima takvim naseljima, što ih Izrael nezakonito (masovno) podiže na otetoj palestinskoj zemlji – koji su, naoružani do zuba i pod zaštitom svoje vojske, sudjelovali u učestalim napadima na palestinske susjede, batinali ih na mirnim prosvjedima, pucali na njih dok su obrađivali polja i na sve im nečovječne načine pokazivali kako su nepoželjni i kao prognanici. Informativna je agencija Anadolija izvijestila 2018. godine da je izraelska vojska koristila protiv mirnih prosvjednika suzavac, gumeno, ali i bojevo streljivo te da su uhićenici „osuđeni na teške kazne zbog optužbi da su bacali kamenje na izraelske sigurnosne snage“. Tadašnji glasnogovornik izraelske vojske Avichay Adraee priznao je kako je vojni avion napao jug Gaze, jer je tamo „skupina Palestinaca nosila zapaljene balone“.
Otpor izraelskom apartheidu/genocidu nije ugušen nikakvom oružanom silom krvoprolićima niti će biti – sve dok Palestina, je li, ne bude svoja na svomu – dapače, rastao je i rast će buduće, jer će svako novorođeno palestinsko dijete željeti osvetu, bit će Hamas, Hezbollah… Unatoč, je li, neviđenom teroru neljudskoga židovskog režima, koji godinama nastoji suzbiti i natalitet toga „neprijateljskog“ naroda, sperma se dugogodišnjih osuđenika uspješno šverca čak i iz najčuvanijih zatvorskih samica radi umjetne oplodnje njihovih supruga u strogoj tajnosti. Izraelska vlast ne priznaje tu djecu i na sve načine joj uskraćuje osnovna ljudska prava: od identifikacijskih dokumenata do zdravstvene zaštite, školovanja, slobode kretanja, zapošljavanje, itsl.
Vjersko-fundamentalistički premijer zemlje kojoj se u Haagu sudi zbog genocida u Pojasu Gaze Benjamin Netanyahu – zakrvavljen nedužnom palestinskom krvlju preko ušiju i s uhidbenim nalogom Međunarodnoga kaznenog suda (ICC) – ohrabren bezuvjetnom američkom potporom, je li, arogantno poručuje urbi et orbi: „Tko nas napadne, višestruko ćemo mu uzvratiti bilo gdje i bilo kada! Tako da mu to više nikad ne padne na um!“ Nema šanse, to je naopaka „logika“ za čiju promašenost na vlastitu štetu može najbolje posvjedočiti sramotno povijesno iskustvo upravo SAD-a. Najvažnijeg ratnog suborca, mecene i međunarodnoga diplomatskog jataka režima u Tel Avivu, čije je „svijetlo oružje“, sic transit, uvjerljivo pobijeđeno i sramotno istjerano iz Koreje, iz Vijetnama, iz Afganistana… Da se i ne govori kakve je nerede i stotine tisuća mrtvih i ranjenih civila ostalo iza Amera – koji su, sic transit, „branili SAD, zapadne demokratske vrijednosti i naš način života“ – u Iraku, Libiji, Siriji, po Aziji, Latinskoj Americi, Africi, , Jemenusada u Ukrajini.. Sutra u Iranu, Kini, Sjevernoj Koreji, Venezueli (gdje im je neki dan propao pokušaj državnog udara)…
Upad izraelske genocidom u Gazi osramoćene vojske sada u Libanon – treći put u odnosima dviju zemalja, sada pod licemjernim izgovorom da „ratuje protiv Hezbollaha radi zaštite svojih građana i povratka 70.000 u Galileju, ne protiv libanonskog naroda“, sic transit – omogućila je velika količine najubitačnijega/najsofisticiranijeg američkog oružja, kukavičko-voajerska šutnja arapske/islamske braće iz bliskoistočnog susjedstva te licemjerno „mirotvorna“ tzv. međunarodna zajednica. Koja se, je li, zbog američkih prijetnji/ucjena tzv. sankcijama i nekakvim crnim listama ne usudi, ne želi, ne znâ ili što već uvjerljivo prizvati pameti šaku političko-vojnih ubojica na sljemenu vjersko-fundamentalističke izraelske vlasti. Globalno bojkotirati Izrael ekonomski, diplomatski i na svaki ini učinkovit način u tzv. međunarodnoij zajednici. Sve do sudjelovanja na sportskim i zabavnim priredbama, npr. i tipa Pjesme Eurovizije.
Genocidna država nema što tražiti u civiliziranom društvu predanom demokraciji, miroljubivoj koegzistenciji, poštivanju ljudskih prava, suradnji i globalnomu miru i sigurnosti. U takvom društvu, je li, nije mjesto ni vladama/zemljama koje oružjem, milijardama kešovine i diplomatskim smicalicama ohrabruju ili izravno sudjeluju u genocidnim razaranjima i prolijevanju oceana tuđe, nedužne krvi tisuća i tisuća bespomoćnih civila eda bi im se oteo dom.
Na nesreću ljudskog roda, takvo je društvo bila iluzija i prastarih mudraca velikih povijesnih civilizacija i jamačno će ostati dok god bude moćnika koji si umišljaju da su rođeni s aureolom pred kojom se manje moćni ili sasvim nemoćni imaju pokloniti ili ukloniti, pa… Tko je taj koji će pozvati SAD na red zbog sudjelovanja u izraelskom genocidu, etničkom čišćenju Pojasa Gaze, Zapadne obale i istočnog Jeruzalema, ali i u apartheidu kakav bi postidio i nekada rasističke vlade u Pretoriji (JAR) i tzv. bijelo, supremacijsko divljaštvo u SAD-u nad Indijancima i Afroamerikancima? Koje u raznim „sofisticiranim“ inačicama tzv. našeg načina života traje i danas. Od koje – globalno neodrživom politikom tzv. America First! – ne odustaju ni demokratska kandidatkinja za predsjednicu SAD-a Kamala Devi Harris niti republikanski jurišnik na svoj drugi mandat u Bijeloj kući Donald John Trump.
Oboje tvrde isto: „Iran je neprijatelj SAD-a, stojimo i uvijek ćemo stajati uz Izrael!“ Makar i na suvozačkomu mjestu u mrtvačkim kolima koja jure u sunovrat!? Pa, je li, što Kuglu stajalo da – stajalo?
