Inteligentno složena, s puno kompetentnih sugovornika, sjajno potkrijepljena slikom, serija ‘Više od riječi’ Mire Brankovića o govoru tijela jedno je od rijetkih ostvarenja HRT-a koje je baš na europskoj razini. Autor je dao i primjere naših političara koji sliježu ramenima, raskopčavaju dugmad, krive usta, lažu, muljaju, petljaju…
Predsjednica napokon objelodanjuje svoj paket mjera i – dobivamo točno ono što smo očekivali. Predizbornu čorbu sa stotinu začina. Kolinda je na Pantovčaku okupila stručnjake, a onda mjere napisala – sama. Kako? Tako što je iz četiri-pet prethodnih Vladinih ‘strategija’ izvukla sve ono što dobro zvuči u predizbornom kontekstu (‘dajem narodu’), a prekrižila sve što zvuči loše (‘uzimam državnom aparatu, županijama, gradovima, općinama…’). Jutarnji list je dan kasnije izračunao da samo jedna njezina mjera košta pet milijardi kuna. Vlada je trebala izračunati cijenu svih mjera (popelo bi se to na desetak milijardi) i predložiti predsjednici: ‘Evo, toliko to košta, OK, recite kome da uzmemo pa da krenemo u provedbu.’ Time bi dobili pokriće za nepopularne, a nužne mjere spasa. No nije ni Vladi do toga: i na spirali smrti dobro pozicionirani lijepo žive.
Hrvatska, inače, od 1996. svakih nekoliko godina donosi novu demografsku strategiju, ne drži se nijedne i održivo izumire. Zadnja Vladina strategija neusporedivo je bolja od predsjedničine, ali i ona je ostala mrtvo slovo na papiru. Jedina prava populacijska politika bila bi demontirati glomaznu birokraciju, instalirati pravnu državu (bezbroj iseljenika kaže isto: ne želim da mi djeca odrastaju u ovakvoj državi), obnoviti ideje pravednosti i jednakosti. Ne uzimati stručnjake (poput čestitog dr. Akrapa) za ukras, a onda drljati svoje predizborne slogane po papiru, s ‘legitimacijom struke’. Ali sve to dočekat ćemo na grčke kalende, naški rečeno, na sveto nigdarjevo…
Da Zoran Milanović genijalnu doskočicu o ‘hiperaktivnom glavinjanju’ nije patentirao za Milana Bandića, ona bi savršeno opisivala djelatnost predsjednice. Tek što se u domovini proslavila neprovedivom populacijskom platformom, eto je koji dan kasnije u Bruxellesu, gdje već iznosi dvije ideje slična dosega. Jedna je – kako saznajemo iz opširnog RTL-ovog izvještaja – da želi supredsjedati Vijećem Europe kad Hrvatska zasjedne na čelo te ustanove, a druga da je mobilnost, do koje je dovela otvorenost granica EU-a, u jednu ruku dobra, a u drugu ruku loša stvar. To je izvrtanje teza. Otvorene granice loše su lošim zemljama, a dobre dobrim zemljama. Irska od otvorenih granica ima samo korist (u posljednjih nekoliko godina dobila je desetke tisuća marljivih, pametnih, mladih, fertilnih ljudi, najčešće s fakultetskim diplomama), Hrvatska od otvorenih granica ima samo štetu (obrnuto od Irske), ali bi od zatvorenih imala još veću (pobune). Nije dakle problem u granicama, nego u onome što se nalazi unutar njih, ali da bi se to počelo mijenjati Kolinda bi morala početi ostvarivati svoja izborna obećanja (za što ima i ingerencije i moralnu odgovornost) i prestati se pačati u tuđe resore (što zvuči laktaroški, kritizerski, povrh činjenice da u tim područjima nema nikakvih ovlasti). No svađe predsjednika i premijera ponavljaju se u svakom sastavu, pa je i rješenje očito: sistemsko mjesto predsjednika treba promijeniti, valja ga birati u Saboru, što bi eliminiralo demagogiju i galamu i donijelo prvih 300 milijuna kuna za populacijske mjere. Toliko naime košta jedan predsjednički mandat.
Eto nje opet! Svakoga dana po jedan biser. Drugog dana posjeta Bruxellesu, u razgovoru s glavnim tajnikom NATO-a, hrvatska predsjednica konstatira da je Donald Trump u pravu i da bi za NATO trebalo izdvajati dva posto proračuna. ‘Izdvajanja za obranu nisu potrošnja nego su to ulaganja’, rekla je i nastavila: ‘Poruka Hrvatske će biti svakako da se mi držimo obveza koje smo preuzeli u Walesu, ali prije svega, nije riječ samo o nečemu što od nas traži NATO, nego što Hrvatska sama želi jer ovo je vrijeme novih ugroza, opasnosti, od terorizma do kibernetičkih napada i slično, doista moramo ojačati svoje vlastite obrambene sposobnosti i prije svega se uzdati u sebe same.’ Kakav pionirski govor, kao za Dan Republike. Usput, toliko za NATO ne izdvaja ni superbogata Njemačka, koja leži na zalihama novca većima od onih koje Venezuela ima u nafti. I drugo, gle vraga, Hrvatska bi za taj cilj trebala, prema predsjedničinim riječima, biti spremna negdje do 2024., baš one godine kad bi trebao isteći njezin drugi mandat. Zeznula je i šefa, i stanicu, i onih pet kilometara pruge, nema što.
Izvanredna serija Mire Brankovića predstavlja, doista, rijedak užitak koji nam je priuštila kućna radionica HRT-a. Inteligentno složena, s puno kompetentnih sugovornika, sjajno potkrijepljena slikom, dinamična u montaži, sadržajna, nanizanka koja tematizira ‘geste i grimase’ u političkoj komunikaciji (govor tijela političara) jedno je od rijetkih ostvarenja HRT-a koje je baš na europskoj razini. Iz emisije smo od znanstvenika, obavještajaca, komunikologa i drugih stručnjaka doznali da političari izražavaju nesigurnost kad sliježu ramenima, lažu kad sakrivaju usta ili se češkaju po licu, osjećaju nelagodu kad razlabavljuju kravatu i otkopčavaju gornje dugme na košulji. Saznali smo i sve o načinu rukovanja i gestama koje u raznim kulturama imaju različita značenja (figa, bosanski grb, uzdignuti srednjak). Čvrst stisak ruke pohvalan je samo do Turske, od Turske na istok ljudi se rukuju nježno. Dignut srednji prst posvuda znači isto (saznali smo i za dugu, 2000 godina staru genealogiju te geste), dok palac i kažiprst zaokruženi u ‘O’ znače nešto sasvim suprotno u Francuskoj i u ostatku svijeta… Uz sve teze, autor je dao i primjere naših političara koji sliježu ramenima, raskopčavaju dugmad pod vratom, krive usta, lažu, muljaju, petljaju… Korisno, svakako gledati!
Katkad je i dobro odabrati teško, a reprizirani odabir starog mahera Đele Hadžiselimovića, sjajan dokumentarac o film noiru redateljica Clare i Julije Kuperberg, zaslužuje pohvalu u akutnoj prisavskoj oskudici dobrih sadržaja. Glavni sugovornik autorica ovoga filma briljantni je, mračni James Ellroy, autor hiperinteligentnih, teških, reprezentativnih primjeraka žanra – ‘Crna dalija’, ‘L. A. povjerljivo’, ‘Kraljevi kvarta’… Uz Ellroya o noiru su pričali autor ‘L. A. noira’ Alain Silver i Eddie Muller, pisac i predsjednik Zaklade za zaštitu i očuvanje noira u Los Angelesu. Preporuka: pogledati prvom prilikom!
Dnevnik, HRT, 11. lipnja, 19:00
Predsjednica napokon objelodanjuje svoj paket mjera i – dobivamo točno ono što smo očekivali. Predizbornu čorbu sa stotinu začina. Kolinda je na Pantovčaku okupila stručnjake, a onda mjere napisala – sama. Kako? Tako što je iz četiri-pet prethodnih Vladinih ‘strategija’ izvukla sve ono što dobro zvuči u predizbornom kontekstu (‘dajem narodu’), a prekrižila sve što zvuči loše (‘uzimam državnom aparatu, županijama, gradovima, općinama…’). Jutarnji list je dan kasnije izračunao da samo jedna njezina mjera košta pet milijardi kuna. Vlada je trebala izračunati cijenu svih mjera (popelo bi se to na desetak milijardi) i predložiti predsjednici: ‘Evo, toliko to košta, OK, recite kome da uzmemo pa da krenemo u provedbu.’ Time bi dobili pokriće za nepopularne, a nužne mjere spasa. No nije ni Vladi do toga: i na spirali smrti dobro pozicionirani lijepo žive.
Hrvatska, inače, od 1996. svakih nekoliko godina donosi novu demografsku strategiju, ne drži se nijedne i održivo izumire. Zadnja Vladina strategija neusporedivo je bolja od predsjedničine, ali i ona je ostala mrtvo slovo na papiru. Jedina prava populacijska politika bila bi demontirati glomaznu birokraciju, instalirati pravnu državu (bezbroj iseljenika kaže isto: ne želim da mi djeca odrastaju u ovakvoj državi), obnoviti ideje pravednosti i jednakosti. Ne uzimati stručnjake (poput čestitog dr. Akrapa) za ukras, a onda drljati svoje predizborne slogane po papiru, s ‘legitimacijom struke’. Ali sve to dočekat ćemo na grčke kalende, naški rečeno, na sveto nigdarjevo…
RTL Danas, 13. lipnja, 18:30
Da Zoran Milanović genijalnu doskočicu o ‘hiperaktivnom glavinjanju’ nije patentirao za Milana Bandića, ona bi savršeno opisivala djelatnost predsjednice. Tek što se u domovini proslavila neprovedivom populacijskom platformom, eto je koji dan kasnije u Bruxellesu, gdje već iznosi dvije ideje slična dosega. Jedna je – kako saznajemo iz opširnog RTL-ovog izvještaja – da želi supredsjedati Vijećem Europe kad Hrvatska zasjedne na čelo te ustanove, a druga da je mobilnost, do koje je dovela otvorenost granica EU-a, u jednu ruku dobra, a u drugu ruku loša stvar. To je izvrtanje teza. Otvorene granice loše su lošim zemljama, a dobre dobrim zemljama. Irska od otvorenih granica ima samo korist (u posljednjih nekoliko godina dobila je desetke tisuća marljivih, pametnih, mladih, fertilnih ljudi, najčešće s fakultetskim diplomama), Hrvatska od otvorenih granica ima samo štetu (obrnuto od Irske), ali bi od zatvorenih imala još veću (pobune). Nije dakle problem u granicama, nego u onome što se nalazi unutar njih, ali da bi se to počelo mijenjati Kolinda bi morala početi ostvarivati svoja izborna obećanja (za što ima i ingerencije i moralnu odgovornost) i prestati se pačati u tuđe resore (što zvuči laktaroški, kritizerski, povrh činjenice da u tim područjima nema nikakvih ovlasti). No svađe predsjednika i premijera ponavljaju se u svakom sastavu, pa je i rješenje očito: sistemsko mjesto predsjednika treba promijeniti, valja ga birati u Saboru, što bi eliminiralo demagogiju i galamu i donijelo prvih 300 milijuna kuna za populacijske mjere. Toliko naime košta jedan predsjednički mandat.
RTL Danas, 14. lipnja, 18:30
Eto nje opet! Svakoga dana po jedan biser. Drugog dana posjeta Bruxellesu, u razgovoru s glavnim tajnikom NATO-a, hrvatska predsjednica konstatira da je Donald Trump u pravu i da bi za NATO trebalo izdvajati dva posto proračuna. ‘Izdvajanja za obranu nisu potrošnja nego su to ulaganja’, rekla je i nastavila: ‘Poruka Hrvatske će biti svakako da se mi držimo obveza koje smo preuzeli u Walesu, ali prije svega, nije riječ samo o nečemu što od nas traži NATO, nego što Hrvatska sama želi jer ovo je vrijeme novih ugroza, opasnosti, od terorizma do kibernetičkih napada i slično, doista moramo ojačati svoje vlastite obrambene sposobnosti i prije svega se uzdati u sebe same.’ Kakav pionirski govor, kao za Dan Republike. Usput, toliko za NATO ne izdvaja ni superbogata Njemačka, koja leži na zalihama novca većima od onih koje Venezuela ima u nafti. I drugo, gle vraga, Hrvatska bi za taj cilj trebala, prema predsjedničinim riječima, biti spremna negdje do 2024., baš one godine kad bi trebao isteći njezin drugi mandat. Zeznula je i šefa, i stanicu, i onih pet kilometara pruge, nema što.
Više od riječi, HRT, 17. lipnja, 21:48
Izvanredna serija Mire Brankovića predstavlja, doista, rijedak užitak koji nam je priuštila kućna radionica HRT-a. Inteligentno složena, s puno kompetentnih sugovornika, sjajno potkrijepljena slikom, dinamična u montaži, sadržajna, nanizanka koja tematizira ‘geste i grimase’ u političkoj komunikaciji (govor tijela političara) jedno je od rijetkih ostvarenja HRT-a koje je baš na europskoj razini. Iz emisije smo od znanstvenika, obavještajaca, komunikologa i drugih stručnjaka doznali da političari izražavaju nesigurnost kad sliježu ramenima, lažu kad sakrivaju usta ili se češkaju po licu, osjećaju nelagodu kad razlabavljuju kravatu i otkopčavaju gornje dugme na košulji. Saznali smo i sve o načinu rukovanja i gestama koje u raznim kulturama imaju različita značenja (figa, bosanski grb, uzdignuti srednjak). Čvrst stisak ruke pohvalan je samo do Turske, od Turske na istok ljudi se rukuju nježno. Dignut srednji prst posvuda znači isto (saznali smo i za dugu, 2000 godina staru genealogiju te geste), dok palac i kažiprst zaokruženi u ‘O’ znače nešto sasvim suprotno u Francuskoj i u ostatku svijeta… Uz sve teze, autor je dao i primjere naših političara koji sliježu ramenima, raskopčavaju dugmad pod vratom, krive usta, lažu, muljaju, petljaju… Korisno, svakako gledati!
Film noir u Los Angelesu, HRT, 17. lipnja, 09:35
Katkad je i dobro odabrati teško, a reprizirani odabir starog mahera Đele Hadžiselimovića, sjajan dokumentarac o film noiru redateljica Clare i Julije Kuperberg, zaslužuje pohvalu u akutnoj prisavskoj oskudici dobrih sadržaja. Glavni sugovornik autorica ovoga filma briljantni je, mračni James Ellroy, autor hiperinteligentnih, teških, reprezentativnih primjeraka žanra – ‘Crna dalija’, ‘L. A. povjerljivo’, ‘Kraljevi kvarta’… Uz Ellroya o noiru su pričali autor ‘L. A. noira’ Alain Silver i Eddie Muller, pisac i predsjednik Zaklade za zaštitu i očuvanje noira u Los Angelesu. Preporuka: pogledati prvom prilikom!
