Odlična je vijest da je hrvatska predsjednica, nakon što je na početku mandata najavila svekoliko distanciranje od mrskog »regiona« i pozicioniranje Hrvatske na takozvanoj »uspravnici« Jadran-Baltik, a ta je famozna »uspravnica«, ne zaboravimo, podrazumijevala i zid prema Srbiji, jučerašnjom najavom normalizacije odnosa sa Srbijom ipak reterirala i pokazala da ipak zna prepoznati stvarne interese Hrvatske kada je regija u pitanju, jer dobri odnosi sa susjedima prioritet su svake uspješne vanjske politike.
Predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović svojim je potezima puno puta otvarala pitanje doraslosti za funkciju koju obnaša no sada je povukla i dva nedvojbeno državnička koraka. Prije nekoliko dana odlučno je poklopila Tomislava Karamarka zazivajući što hitnije samoraspuštanje Sabora, čime je okončala Karamarkovu političku agoniju, a jučer je cjelodnevnim druženjem sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem najavila preokret i u odnosima sa Srbijom, koji nikad poslije rata nisu bili ovako loši.
Odlična je vijest da je hrvatska predsjednica, nakon što je na početku mandata najavila svekoliko distanciranje od mrskog »regiona« i pozicioniranje Hrvatske na takozvanoj »uspravnici« Jadran-Baltik, a ta je famozna »uspravnica«, ne zaboravimo, podrazumijevala i zid prema Srbiji, jučerašnjom najavom normalizacije odnosa sa Srbijom ipak reterirala i pokazala da ipak zna prepoznati stvarne interese Hrvatske kada je regija u pitanju, jer dobri odnosi sa susjedima prioritet su svake uspješne vanjske politike.
Dakako da predsjednica nije jedini primjer takve nedosljednosti. Ne zaboravimo da je sada već bivši šef diplomacije Miro Kovač na početku mandata pretenciozno najavljivao saniranje i jačanje narušenih odnosa sa susjedima, da bi upravo Kovač potom nepromišljenom i kontraproduktivnom blokadom pregovora Srbije i EU-a hrvatske odnose sa Srbijom doveo do samog dna. Zato je dobro da je Hrvatska relativno brzo popustila i pristala deblokirati otvaranje važnog poglavlja srpskih pregovora, pa čak i ako je do tog popuštanja došlo na intervenciju naših moćnih europskih partnera, jer bez toga ni do jučerašnjeg važnog susreta Vučića i hrvatske predsjednice vjerojatno ne bi došlo.
Predsjednica je u više navrata pokazala da ne odustaje od svojih ustavnih ovlasti i da želi biti aktivna sukreatorica hrvatske vanjske politike, no upravo ovdje dolazimo i do najvećeg problema u vezi s njezinim jučerašnjim »povijesnim« dogovorom s Vučićem. Do tog dogovora dolazi u iznimno osjetljivom trenutku, nekoliko dana nakon pada vlade Tihomira Oreškovića, i nije jasno zašto Orešković, makar i kao tehnički premijer, nije bio uključen u pripremu ovog susreta i razgovore s Vučićem, tim više što je i Vučić tehnički premijer, s obzirom na to da ni Srbija nakon nedavnih izbora još nije dobila novu vladu.
Grabar-Kitarović i Vučić potpisali su i zajedničku deklaraciju o unapređenju odnosa, kojom se definira i rješavanje otvorenih pitanja, poput zaštite manjina, rješavanja pitanja nestalih, graničnih sporova i problema sukcesije. Pa iako je riječ o neobvezujućem dokumentu, ovdje je redom riječ o pitanjima koja nisu u nadležnosti predsjednice, nego vlada dviju država, kao što je neobično i da Vučić kao mandatar stavlja potpis na takav dokument, premda je riječ o izbornom pobjedniku i neprikosnovenom gospodaru Srbije.
Važnost ove deklaracije isključivo je simbolična. Riječ je o gesti dobre volje i želji da se stvari promijene. Međutim, u proteklih dvadesetak godina u odnosima Hrvatske i Srbije takvih gesta nije nedostajalo. Štoviše, čini nam se da ih je bilo i previše, no manjkalo je – i na jednoj i na drugoj strani – iskrenosti i odlučnosti da se obećanja i deklaracije realiziraju. Bojimo se da je tako i danas.
novilist
