Spotlight je naziv istraživačke skupine novinara Boston Globea, koja se od samdesetih godina prošloga stoljeća bave detaljnim istraživanjem različitih gorućih društvenih tema. Jedna od njih je i seksualno zlostavljanje maloljetnika unutar Katoličke crkve, praksa koja je očito vrlo raširena, no zbog velikog društvenog i političkog utjecaja crkve neprestano i licemjerno zataškavana. Film redatelja Toma McCarthyja (The Station Agent, The Visitor, Pobjeda na kvadrat) predstavlja rekonstrukciju redakcijskih zbivanja u razdoblju od nekoliko mjeseci krajem 2001. godine. Spotlight, koji čine Walter Robinson (Michael Keaton), Mike Rezendes (Mark Ruffalo), Sacha Pfeifer (Rachel McAdams) i Matt Carroll (Brian d`Arcy James), dobiva zadatak od novoga urednika Martina Barona (Liev Schreiber) da istraži zataškavanje zlostavljanja, koja su se odvijala više desetljeća unutar Bostonske nadbiskupije. O njima je navodno znao i sam kardinal Bernard Law, ali nije ništa poduzimao. Osim što predstavlja rekonstrukciju novinarskoga istraživačkoga projekta, djelo je ujedno i redateljeva ogorčena, subjektivna polemika s crkvenim ustanovama i njihovim licemjerjem, što je dobrodošlo osvježenje u inače ziheračkoj američkoj srednjostrujaškoj produkciji, koja se uvijek boji da nekoga ne uvrijedi.
Uvodna sekvenca odvija se u policijskoj postaji početkom sedamdesetih godina. Cijeli je kontekst pomalo nedorečen te je sagledan iz perspektive dvojice policajaca – starijeg i iskusnijeg te njegovog mlađeg i naivnog kolege koji te noći radi na porti. Svjesni smo da se dogodilo seksualno zlostavljanje, da su u čin uključeni maloljetnici i svećenici, no sve je obavijeno mučnim velom tajnovitosti. Ispostavit će se da atmosfera koju McCarthy postavlja zapravo odgovara temeljnom postulatu, koji se od sedamdesetih godina u ovakvim slučajevima primjenjivao. Posrijedi je sakrivanje, okretanje glave od onoga što se dogodilo. Crkva u tome nije bila jedina, nego su joj podilazile institucije pravne države poput policije i sudstva pa djelo secira koruptivne činove na višoj i razgranatijoj razini. Stoga će stariji kolega policajac mlađemu konspirativno došapnuti da nitko neće odgovarati za zlostavljanje koje se dogodilo.
Spotlight, osim što nastoji linearno-kronološki i pregledno rekonstruirati novinarski kontekst priče, vrlo zanimljivo propituje koncept društvene odgovornosti. Radnja se nakon uvodne sekvence prebacuje u suvremenost, odnosno u razdoblje kada Boston Globe dobiva novog glavnog urednika – došljaka Martina Barona. Zašto spominjem imenicu došljak? Stoga što u okruženju Bostona ona predstavlja tešku poziciju. Filmofilima neće biti teško uvidjeti da Boston ima dugu kriminalnu povijest u američkom filmu. Ujedno je posrijedi grad karakterističan po irskim doseljenicima pa time i snažnoj katoličkoj tradiciji. McCarthy ga istodobno prikazuje kao velik i razvijen grad, ali i grad umanjen, napose po svom mentalitetu i mentalnoj skučenosti stanovnika. Iako je posrijedi jedna od sjevernoameričkih metropola, Boston katkada više nalikuje na samodostatnu, provincijsku, malograđansku žabokrečinu, u kojoj se jasno vidi jaz između gradske sirotinje te dobro učašenih bjelačkih katolika koji su na visokim pozicijama i koje svim silama nastoje zadržati, često u proturječu s temeljnim postulatima religije koju propagiraju.
Seksualno se iskorištavalo djecu iz siromašnih obitelji pa je to problem nekoga drugoga. Kroz središnju problematiku film stoga predstavlja vrlo zanimljivo seciranje Bostona i njegova mentaliteta. U takvom gradu Martin nije prihvaćen jer je došljak – obitelj mu nema gradske korijene, a ujedno je i Židov. Njegov je cilj restrukturirati novine i podići čitanost koja je počela opadati. Seksualne skandale u Crkvi vidi kao dobru mogućnost da se čitanost potakne, što očito podilazi kapitalističkoj logici povećanja profita pa makar i senzacionalističkim temama. Međutim, ispod toga nalazi se još jedan, bitniji motiv: čitateljstvo treba izbaciti iz njihove sigurne pozicije, potaknuti ga da promišljaju o procesima koji se zbivaju oko njega. Dok dobar dio osoblja Boston Globea u čaprkanju po grijesima Crkve vidi isključivo bijes i gubitak većinski katoličkih konzumenata novinama, Baron pronalazi mogućnosti za propitivanje (kolektivne) odgovornosti.
McCarthy sugerira da je odgovornost na svima koji su znali ili su sumnjali, ali nisu ništa poduzimali jer se nisu željeli zamjeriti. Navedeno se ponajbolje očituje u trenucima kada voditelja Spotlighta Waltera Robinsona razni utjecajni Bostonci upozoravaju da će Baron otići, a on će ostati te će morati živjeti s činjenicom da se zamjerio gradu. U kontekstu Barona ugledni građani često ističu činjenicu da je Židov, što u njihovim malograđanskim svijestima definira njegove postupke protiv institucije Crkve a time i grada te njih samih. Baron jednostavno nije njihov pa mu, posljedično, nije stalo do lokalnih normi i tradicija, što je krajnje uskogrudno poimanje. Njegova pozicija autsajdera omogućuje mu, istina, da ostakne nekontaminiran crkvenim utjecajima, ali isto tako nudi dobrodošao pogled izvana na sredinu koja se u svojoj samodopadnosti uljuljala u lažne snove o vlastitoj važnosti.
Na drugoj razini priča filma je važna jer nadilazi bostonsko, pa i sjevernoameričko okruženje te progovara o mračnoj strani institucionalizirane religije, koja sebe doživljava kao entitet iznad zakona, što je nedopustiva praksa. Ne samo da je riječ o kriminalnim i nehumanim radnjama koje ne nastoji suzbiti te ih nastoji sakriti (u konkretnom slučaju svećenike se premještalo iz župe u župu), nego je posrijedi i njezin društveni utjecaj – penetriranje u sudstvo, policiju, školstvo i ine svjetovne segmente društva. Stoga borba za moć i utjecaj predstavlja njezin primarni interes, umjesto da čini ono što joj je svrha. Film to jasno podcrtava u jednom malom prizoru: Baron dolazi u posjetu Lawu, koji ga prima u svojoj raskošnoj rezidenciji koja je čista suprotnost katoličkom idealu skromnosti. Naspram toga, gledatelj je svjestan da svećenici zlostavljaju djecu iz siromašnih obitelji jer su lakši plijen, dakle, iz onih segmenata društva kojima bi crkva trebala pomagati. Odvjetnik Mitchell Garabedian (Stanley Tucci) je pak neprestano izložen raznim inspekcijama, koje se orkestrirane iz crkvenog vrha. Međuitm, sam problem zlostavljanja također je mnogo većih i širih razmjera. Psiholog s kojim novinari Spotlighta razgovaraju i koji se bavio tom problematikom u jednom trenutku kaže da je posrijedi specifičan psihološki fenomenom, a ne niz izoliranih slučajeva. Njegovo je istraživanje pokazalo da pedeset posto svećenika ne poštuje celibat, a šest posto ih se odaje seksualnom zlostavljanju, što se neprestano gura pod tepih, no zato se crkva uvijek smatra pozvanom da komentira svjetovne stvari koje uopće nisu u njezinoj domeni.
McCarthy je dobro postavio cjelinu jer nije želio da mu film bude bombastičan i senzacionalistički. Odlučio za smireniji prikaz koji je organizirao u nekoliko simultanih narativnih linija koja prate logiku istraživanja novinara – razgovara i praćenja žrtava zlostavljanja, odvjetnika koji su sudjelovali u sudskim procesima i nagodbama, utjecajnim građanima Bostona. Navedeno podosta nalikuje na filmski uzor Spotlighta – Pakuline Sve predsjenikove ljude (All the President's Men, 1976), koji predstavlja klasik novinarsko-istraživačke problematike na filmskom platnu. Uz navedeno, svaki od novinara precizno je okarakteriziran te lišen idealiziranja pa njihova različita reagiranja na problematiku također pridonose višeslojnosti priče, u čemu treba spomenuti i izvrsnu anambl glumačku postavu. Podrijedi je ostvarenje koje je žanrovski dosljedno, odnosno koje vjerno slijedi konvencije podžanra bez nastojanja da eksperimentira, no cjelina je dobro i odmjereno, elegantno postavljenja kroz ukrštavanje društvenog, političkog te moralnog podteksta.
filmovi
Uvodna sekvenca odvija se u policijskoj postaji početkom sedamdesetih godina. Cijeli je kontekst pomalo nedorečen te je sagledan iz perspektive dvojice policajaca – starijeg i iskusnijeg te njegovog mlađeg i naivnog kolege koji te noći radi na porti. Svjesni smo da se dogodilo seksualno zlostavljanje, da su u čin uključeni maloljetnici i svećenici, no sve je obavijeno mučnim velom tajnovitosti. Ispostavit će se da atmosfera koju McCarthy postavlja zapravo odgovara temeljnom postulatu, koji se od sedamdesetih godina u ovakvim slučajevima primjenjivao. Posrijedi je sakrivanje, okretanje glave od onoga što se dogodilo. Crkva u tome nije bila jedina, nego su joj podilazile institucije pravne države poput policije i sudstva pa djelo secira koruptivne činove na višoj i razgranatijoj razini. Stoga će stariji kolega policajac mlađemu konspirativno došapnuti da nitko neće odgovarati za zlostavljanje koje se dogodilo.
Spotlight, osim što nastoji linearno-kronološki i pregledno rekonstruirati novinarski kontekst priče, vrlo zanimljivo propituje koncept društvene odgovornosti. Radnja se nakon uvodne sekvence prebacuje u suvremenost, odnosno u razdoblje kada Boston Globe dobiva novog glavnog urednika – došljaka Martina Barona. Zašto spominjem imenicu došljak? Stoga što u okruženju Bostona ona predstavlja tešku poziciju. Filmofilima neće biti teško uvidjeti da Boston ima dugu kriminalnu povijest u američkom filmu. Ujedno je posrijedi grad karakterističan po irskim doseljenicima pa time i snažnoj katoličkoj tradiciji. McCarthy ga istodobno prikazuje kao velik i razvijen grad, ali i grad umanjen, napose po svom mentalitetu i mentalnoj skučenosti stanovnika. Iako je posrijedi jedna od sjevernoameričkih metropola, Boston katkada više nalikuje na samodostatnu, provincijsku, malograđansku žabokrečinu, u kojoj se jasno vidi jaz između gradske sirotinje te dobro učašenih bjelačkih katolika koji su na visokim pozicijama i koje svim silama nastoje zadržati, često u proturječu s temeljnim postulatima religije koju propagiraju.
Seksualno se iskorištavalo djecu iz siromašnih obitelji pa je to problem nekoga drugoga. Kroz središnju problematiku film stoga predstavlja vrlo zanimljivo seciranje Bostona i njegova mentaliteta. U takvom gradu Martin nije prihvaćen jer je došljak – obitelj mu nema gradske korijene, a ujedno je i Židov. Njegov je cilj restrukturirati novine i podići čitanost koja je počela opadati. Seksualne skandale u Crkvi vidi kao dobru mogućnost da se čitanost potakne, što očito podilazi kapitalističkoj logici povećanja profita pa makar i senzacionalističkim temama. Međutim, ispod toga nalazi se još jedan, bitniji motiv: čitateljstvo treba izbaciti iz njihove sigurne pozicije, potaknuti ga da promišljaju o procesima koji se zbivaju oko njega. Dok dobar dio osoblja Boston Globea u čaprkanju po grijesima Crkve vidi isključivo bijes i gubitak većinski katoličkih konzumenata novinama, Baron pronalazi mogućnosti za propitivanje (kolektivne) odgovornosti.
McCarthy sugerira da je odgovornost na svima koji su znali ili su sumnjali, ali nisu ništa poduzimali jer se nisu željeli zamjeriti. Navedeno se ponajbolje očituje u trenucima kada voditelja Spotlighta Waltera Robinsona razni utjecajni Bostonci upozoravaju da će Baron otići, a on će ostati te će morati živjeti s činjenicom da se zamjerio gradu. U kontekstu Barona ugledni građani često ističu činjenicu da je Židov, što u njihovim malograđanskim svijestima definira njegove postupke protiv institucije Crkve a time i grada te njih samih. Baron jednostavno nije njihov pa mu, posljedično, nije stalo do lokalnih normi i tradicija, što je krajnje uskogrudno poimanje. Njegova pozicija autsajdera omogućuje mu, istina, da ostakne nekontaminiran crkvenim utjecajima, ali isto tako nudi dobrodošao pogled izvana na sredinu koja se u svojoj samodopadnosti uljuljala u lažne snove o vlastitoj važnosti.
Na drugoj razini priča filma je važna jer nadilazi bostonsko, pa i sjevernoameričko okruženje te progovara o mračnoj strani institucionalizirane religije, koja sebe doživljava kao entitet iznad zakona, što je nedopustiva praksa. Ne samo da je riječ o kriminalnim i nehumanim radnjama koje ne nastoji suzbiti te ih nastoji sakriti (u konkretnom slučaju svećenike se premještalo iz župe u župu), nego je posrijedi i njezin društveni utjecaj – penetriranje u sudstvo, policiju, školstvo i ine svjetovne segmente društva. Stoga borba za moć i utjecaj predstavlja njezin primarni interes, umjesto da čini ono što joj je svrha. Film to jasno podcrtava u jednom malom prizoru: Baron dolazi u posjetu Lawu, koji ga prima u svojoj raskošnoj rezidenciji koja je čista suprotnost katoličkom idealu skromnosti. Naspram toga, gledatelj je svjestan da svećenici zlostavljaju djecu iz siromašnih obitelji jer su lakši plijen, dakle, iz onih segmenata društva kojima bi crkva trebala pomagati. Odvjetnik Mitchell Garabedian (Stanley Tucci) je pak neprestano izložen raznim inspekcijama, koje se orkestrirane iz crkvenog vrha. Međuitm, sam problem zlostavljanja također je mnogo većih i širih razmjera. Psiholog s kojim novinari Spotlighta razgovaraju i koji se bavio tom problematikom u jednom trenutku kaže da je posrijedi specifičan psihološki fenomenom, a ne niz izoliranih slučajeva. Njegovo je istraživanje pokazalo da pedeset posto svećenika ne poštuje celibat, a šest posto ih se odaje seksualnom zlostavljanju, što se neprestano gura pod tepih, no zato se crkva uvijek smatra pozvanom da komentira svjetovne stvari koje uopće nisu u njezinoj domeni.
McCarthy je dobro postavio cjelinu jer nije želio da mu film bude bombastičan i senzacionalistički. Odlučio za smireniji prikaz koji je organizirao u nekoliko simultanih narativnih linija koja prate logiku istraživanja novinara – razgovara i praćenja žrtava zlostavljanja, odvjetnika koji su sudjelovali u sudskim procesima i nagodbama, utjecajnim građanima Bostona. Navedeno podosta nalikuje na filmski uzor Spotlighta – Pakuline Sve predsjenikove ljude (All the President's Men, 1976), koji predstavlja klasik novinarsko-istraživačke problematike na filmskom platnu. Uz navedeno, svaki od novinara precizno je okarakteriziran te lišen idealiziranja pa njihova različita reagiranja na problematiku također pridonose višeslojnosti priče, u čemu treba spomenuti i izvrsnu anambl glumačku postavu. Podrijedi je ostvarenje koje je žanrovski dosljedno, odnosno koje vjerno slijedi konvencije podžanra bez nastojanja da eksperimentira, no cjelina je dobro i odmjereno, elegantno postavljenja kroz ukrštavanje društvenog, političkog te moralnog podteksta.
filmovi
