iz fontane na korzu nepotrebno
gustim mlazovima bez privlačnosti
kuljala je voda kao kisela bljuvotina
mučnog grada koji se ustrajno gleda
u zrcalo – lica rijetkih prolaznika
u potrazi za toplom kavom i društvom
u bijegu od žaoki primjenjene pedagogije.
odlučio je ne ući s dvojicom školskih
u zgradu bivše gimanzije preko puta;
nije želio obnoviti daleke uspomene
na mjestu zločina zajedničke mladosti
nad učenicima s vjerom u znanje i časnost;
nije htio zagrepsti noktima nostalgije
ispod nadgrobnog spomenika nadanju.
