Zato sada stvari moramo istjerati na čistac. Iako o sramoti u Srbu zasad skoro svi šute, ovo je trenutak u kojem najodgovorniji moraju reagirati dok još nije kasno.
Hrvatskoj su, čini se, suđeni šatori. Nakon agonije u Savskoj 66 ponovo smo suočeni sa šatorom, ovaj put podno spomenika antifašističkom ustanku u Srbu. Šatoraši pod vodstvom Dražena Keleminca, lidera marginalne proustaške strančice i obiteljskog nasilnika, okupirali su spomenik u Srbu želeći, kako kažu, spriječiti obilježavanje 75. obljetnice ustanka koju svake godine organiziraju udruženje antifašističkih boraca i Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS).
Keleminec i njegova bratija svake godine pokušavaju spriječiti »četničku« proslavu u Srbu, no sada bi im to doista moglo poći za rukom. Za razliku od prijašnjih godina, naime, ove su se godine dosjetili prijaviti svoj skup podno spomenika prije »četničkih« organizatora proslave obljetnice, tako da policajci, umjesto da okupatore uklone, samo sliježu ramenima, usput privodeći sve koje šatoraši prijave zbog »uznemiravanja«, čime aktivno participiraju u ovom sramotnom neoustaškom igrokazu.
I ovdje dolazimo do ključa ovog problema. On nije, naime, u Kelemincu i njegovoj sljedbi, koji svojim verbalnim nasiljem i provokacijama samo pokušavaju izvesti završni čin legitimacije ustaštva u ovoj zemlji. Keleminčev šator u Srbu, naime, podignut je u sjeni iste crne zastave i ustaškog pozdrava »Za dom spremni« pod kojima su prije 75 godina Maks Luburić i njegovi ustaše ubijali Srbe na tom području. Samo u selima Suvaja, Osredak i Bubanj – prema ustaškim izvješćima – bilo je 279 ubijenih, pretežno žena, djece i staraca što je, naposljetku, i dovelo do ustanka u Srbu.
Problem je, dakako, u činjenici da se u današnjoj Hrvatskoj s najviših političkih i znanstvenih pozicija potiču i zagovaraju teze o »četničkom karakteru« ustanka u Srbu, iako je to – unatoč nekim osvetničkim akcijama u kojima su pobijeni hrvatski civili, osobito u selima Brotnja i Boričevac – povijesna laž ponajprije uperena protiv antifašista i pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj, koji danas u Srbu ponovo žive u strahu.
Dok HDZ-ov zadarski župan Stipe Zrilić poziva na zabranu obilježavanja ustanka u Srbu, tvrdeći da se u Srbu slavi »četničko ubijanje i klanje nad civilnim hrvatskim stanovništvom«, nedopustivu situaciju u Srbu legitimirao je MUP kojemu je na čelu Mostov tehnički ministar Vlaho Orepić. Time se ponovo potvrđuje da su pompozne izjave Mostovih čelnika o njihovim »visokim standardima« i »moralu« samo floskula, s obzirom na to da ta politička grupacija aktivno sudjeluje i odobrava neoustaški revival i HDZ-ovu kulturnu revoluciju, jer ne zaziva slučajno upravo Zlatko Hasanbegović »stratešku koaliciju« HDZ-a i Mosta.
Zato sada stvari moramo istjerati na čistac. Iako o sramoti u Srbu zasad skoro svi šute, ovo je trenutak u kojem najodgovorniji moraju reagirati dok još nije kasno. Kako lider opozicije Zoran Milanović, tako i Andrej Plenković, i to ponajprije Plenković kao budući šef stranke koja je sponzorirala i poticala ovakav politički radikalizam koji je, naposljetku, i doveo do okupacije u Srbu. Takav politički radikalizam uvijek vodi do sukoba, nasilja i krvoprolića. Američki Dallas samo je najnoviji dokaz, no za to se ne trebamo osvrtati na ono što se događa u svijetu. Dovoljno nam je pogledati u naše dvorište i vlastitu prošlost.
novilist
