Na Trećem programu ima još nešto dobrog ukusa: prijenos ljetnog koncerta Bečke filharmonije fantastičan je televizijski događaj, praznik za oči i uši. Tisuće gledatelja ispred Schönbrunna, milijuni u svijetu, kompetentno komentiranje Jane Haluze, sjajan su izbor za zadnji dan proljeća
Samo nekoliko dana nakon što je Davor Ivo Stier, pozicioniran ispod gipsane Tuđmanove biste kao Don Quijote ispod vjetrenjače, krenuo u obračun s ortačkim klijentelizmom (Tuđmanova djeca i unuci, paralelno s očevim i djedovim političkim procvatom, naglo su otkrila poduzetnike u sebi – njihovi dućani, telefonske centrale, pogoni za kornete, restorani, streljane, banke izrasli su kao gljive poslije kiše), na prvog je predsjednika udario i Tihomir Dujmović. Nema rata dok ne krene brat na brata! Na državotvornom krilu hrvatskog žurnalizma na ražanj je nataknut i Otac Domovine. ‘Tuđman je’, rekao je Dujmović o do jučer sankrosanktnom idolu, ‘napravio Hrvatsku po modelu koji je bio jedino moguć… Naime, da Hrvatska nije napravljena u dogovoru s Udbom – ne bi je bilo! Kada krenete u takav pakleni plan – stvaranja mitske Hrvatske države s Udbom… ono što danas gledamo odgovornost je Franje Tuđmana, svaka čast i slava njemu zbog toga, ali…’ Ali? Hm? Kaj, ča, što? Dokle god se mucanje ne zamijeni jasnom analizom, nema naprijed!
Oko 19 sati navečer svi su hrvatski portali fokusirani na jednu jedinu vijest: strahovito nevrijeme i poplave u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, njemačkoj pokrajini. Bujice nose ljude, voda ulazi u trgovačke centre, poplavljuje ulice i trgove, bura čupa drveće, susvita je, ali Dnevnik HRT-a tu vijest ne registrira. Čekamo do narednih vijesti, do Trećeg dnevnika u 23 sata, ali, avaj, ništa. Ne bi se ti probudili ni da topovi pucaju. Mogla je Njemačka postati Atlantida, ali mi bismo morali čekati da nam to jave portali.
Javni servis postaje sve očajniji. Pitanje je može li itko više popraviti štetu koja mu je nanesena. Organizam još daje neke znakove života, ali je na koljenima, krvari, guši se, a na vidiku nema nikoga tko bi mu dao barem prvu pomoć. Nova TV, dakako, njemačku kataklizmu ne propušta, oni znaju što je vijest i što ljude zanima.
Na normalnim televizijama neonacistički revizionisti ne mogu biti subjekt govora, samo objekt analize. Pohvale na račun logora Jasenovac, koji je navodno spašavao Židove od izručenja u Njemačku i u kojemu nije bilo djece, jeziva su propaganda s ekrana nacionalne televizije, koja će uhvatiti dubok korijen. Ime ovog somnambula nećemo spominjati jer mu ne treba davati reklamu, no citirat ćemo Eugena Didu Kvaternika koji je o Jasenovcu znao malo više od lokalnih negatora holokausta. ‘Po ponašanju i izjavama Luburića u svibnju i lipnju 1942. razabrao sam da je on teško bolestan, i da se u logoru događaju stvari koje se ne može opravdati’, piše Kvaternik pa nastavlja. ‘Tada sam Paveliću – a znao je to i dr. Artuković – predložio, da se Luburića odmah pošalje u Slovačku na odmor, logorska straža povuče i zamijeni s oružništvom. Bez uspjeha. Dva mjeseca kasnije, svratio sam ponovno pozornost dr. Pavelića na potrebu raspusta logora, koji je već postao javni skandal i prava narodna sramota. Odgovor je bio uvijek isti: logor je državna potreba.’ ‘Ustaštvo je’, dodat će kasnije Kvaternik, ‘bilo samo tragična farsa pravaštva. Ustaštvo je odbacilo državno pravo i, namjesto njega, postavilo totalitarnog idola, koji nas je preko Rimskih ugovora i Vinice, odveo ravno u Bleiburg.’ Pa ponavlja: ‘Ali iznad svih političkih pogrešaka, zabluda, ljudskih mana, potenciranih u jednom razdoblju, u kojemu su događaji često bili jači od ljudi, katastrofa naše NDH imade svoj duboki moralni uzrok, koji leži u četirigodišnjem stalno opetovanom i sustavnom kršenju svih temeljnih i nepromjenjivih ćudorednih zasada. To kršenje oduzimalo je mnogima sposobnost zdravog prosuđivanja, i tako spriječilo da pravodobno reagiraju na stramputicu, kojom se vodio hrvatski narod.’ Tako je mislio osnivač i perjanica ustaškog pokreta, no danas o tome znaju više od njega.
Predsjednica Republike, saznajemo, kaže da predsjednik Sabora ‘laže’, predsjednik Sabora uzvraća kako je riječ o ‘besprizornoj i beskrupuloznoj laži’. Država time doseže novu točku civilizacijskog, institucionalnog i političkog pada. SDP se rastače, postao je irelevantan, bez nade da će ikada više biti relevantan, i ta činjenica otvara novu frontu – sukob unutar HDZ-a. HDZ može postojati samo uz pomoć SDP-a, druge nema: Davor Bernardić ni za njih nije tako dobra vijest kako se isprva činilo. A što ćemo sad, kad barbara više nema, i oni su bili kakvo-takvo rješenje, rekao je davno vidoviti pjesnik.
Treći program još je ostatak ostataka dobrog ukusa i zdravog razuma. Prijenos ljetnog koncerta iz Schönbrunna, posvećenog talijanskim majstorima, fantastičan je televizijski događaj, još bolji, raskošniji i razigraniji od zimskog koncerta u Musikvereinu. Koncert Bečke filharmonije pod ravnanjem ruskog maestra Valerija Gergijeva, s opernom divom Anom Netrebko, bio je praznik za oči i uši. Tisuće gledatelja ispred Schönbrunna, milijuni u svijetu, kompetentno komentiranje Jane Haluze, sjajan su izbor za zadnji dan proljeća, koji je bio vruć kao nekoć sredina srpnja. Svijet postaje pećnica…
Bujica, Z1, 28. svibnja, 21:00
Samo nekoliko dana nakon što je Davor Ivo Stier, pozicioniran ispod gipsane Tuđmanove biste kao Don Quijote ispod vjetrenjače, krenuo u obračun s ortačkim klijentelizmom (Tuđmanova djeca i unuci, paralelno s očevim i djedovim političkim procvatom, naglo su otkrila poduzetnike u sebi – njihovi dućani, telefonske centrale, pogoni za kornete, restorani, streljane, banke izrasli su kao gljive poslije kiše), na prvog je predsjednika udario i Tihomir Dujmović. Nema rata dok ne krene brat na brata! Na državotvornom krilu hrvatskog žurnalizma na ražanj je nataknut i Otac Domovine. ‘Tuđman je’, rekao je Dujmović o do jučer sankrosanktnom idolu, ‘napravio Hrvatsku po modelu koji je bio jedino moguć… Naime, da Hrvatska nije napravljena u dogovoru s Udbom – ne bi je bilo! Kada krenete u takav pakleni plan – stvaranja mitske Hrvatske države s Udbom… ono što danas gledamo odgovornost je Franje Tuđmana, svaka čast i slava njemu zbog toga, ali…’ Ali? Hm? Kaj, ča, što? Dokle god se mucanje ne zamijeni jasnom analizom, nema naprijed!
Dnevnik, HRT, 29. svibnja, 22:56
Oko 19 sati navečer svi su hrvatski portali fokusirani na jednu jedinu vijest: strahovito nevrijeme i poplave u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, njemačkoj pokrajini. Bujice nose ljude, voda ulazi u trgovačke centre, poplavljuje ulice i trgove, bura čupa drveće, susvita je, ali Dnevnik HRT-a tu vijest ne registrira. Čekamo do narednih vijesti, do Trećeg dnevnika u 23 sata, ali, avaj, ništa. Ne bi se ti probudili ni da topovi pucaju. Mogla je Njemačka postati Atlantida, ali mi bismo morali čekati da nam to jave portali.
Javni servis postaje sve očajniji. Pitanje je može li itko više popraviti štetu koja mu je nanesena. Organizam još daje neke znakove života, ali je na koljenima, krvari, guši se, a na vidiku nema nikoga tko bi mu dao barem prvu pomoć. Nova TV, dakako, njemačku kataklizmu ne propušta, oni znaju što je vijest i što ljude zanima.
Dobar dan, Hrvatska, HRT, 30. svibnja, 15:00
Na normalnim televizijama neonacistički revizionisti ne mogu biti subjekt govora, samo objekt analize. Pohvale na račun logora Jasenovac, koji je navodno spašavao Židove od izručenja u Njemačku i u kojemu nije bilo djece, jeziva su propaganda s ekrana nacionalne televizije, koja će uhvatiti dubok korijen. Ime ovog somnambula nećemo spominjati jer mu ne treba davati reklamu, no citirat ćemo Eugena Didu Kvaternika koji je o Jasenovcu znao malo više od lokalnih negatora holokausta. ‘Po ponašanju i izjavama Luburića u svibnju i lipnju 1942. razabrao sam da je on teško bolestan, i da se u logoru događaju stvari koje se ne može opravdati’, piše Kvaternik pa nastavlja. ‘Tada sam Paveliću – a znao je to i dr. Artuković – predložio, da se Luburića odmah pošalje u Slovačku na odmor, logorska straža povuče i zamijeni s oružništvom. Bez uspjeha. Dva mjeseca kasnije, svratio sam ponovno pozornost dr. Pavelića na potrebu raspusta logora, koji je već postao javni skandal i prava narodna sramota. Odgovor je bio uvijek isti: logor je državna potreba.’ ‘Ustaštvo je’, dodat će kasnije Kvaternik, ‘bilo samo tragična farsa pravaštva. Ustaštvo je odbacilo državno pravo i, namjesto njega, postavilo totalitarnog idola, koji nas je preko Rimskih ugovora i Vinice, odveo ravno u Bleiburg.’ Pa ponavlja: ‘Ali iznad svih političkih pogrešaka, zabluda, ljudskih mana, potenciranih u jednom razdoblju, u kojemu su događaji često bili jači od ljudi, katastrofa naše NDH imade svoj duboki moralni uzrok, koji leži u četirigodišnjem stalno opetovanom i sustavnom kršenju svih temeljnih i nepromjenjivih ćudorednih zasada. To kršenje oduzimalo je mnogima sposobnost zdravog prosuđivanja, i tako spriječilo da pravodobno reagiraju na stramputicu, kojom se vodio hrvatski narod.’ Tako je mislio osnivač i perjanica ustaškog pokreta, no danas o tome znaju više od njega.
Dnevnik Nove TV, 31. svibnja, 19:15
Predsjednica Republike, saznajemo, kaže da predsjednik Sabora ‘laže’, predsjednik Sabora uzvraća kako je riječ o ‘besprizornoj i beskrupuloznoj laži’. Država time doseže novu točku civilizacijskog, institucionalnog i političkog pada. SDP se rastače, postao je irelevantan, bez nade da će ikada više biti relevantan, i ta činjenica otvara novu frontu – sukob unutar HDZ-a. HDZ može postojati samo uz pomoć SDP-a, druge nema: Davor Bernardić ni za njih nije tako dobra vijest kako se isprva činilo. A što ćemo sad, kad barbara više nema, i oni su bili kakvo-takvo rješenje, rekao je davno vidoviti pjesnik.
Ljetni koncert Bečke filharmonije, HRT, 31. svibnja, 20:30
Treći program još je ostatak ostataka dobrog ukusa i zdravog razuma. Prijenos ljetnog koncerta iz Schönbrunna, posvećenog talijanskim majstorima, fantastičan je televizijski događaj, još bolji, raskošniji i razigraniji od zimskog koncerta u Musikvereinu. Koncert Bečke filharmonije pod ravnanjem ruskog maestra Valerija Gergijeva, s opernom divom Anom Netrebko, bio je praznik za oči i uši. Tisuće gledatelja ispred Schönbrunna, milijuni u svijetu, kompetentno komentiranje Jane Haluze, sjajan su izbor za zadnji dan proljeća, koji je bio vruć kao nekoć sredina srpnja. Svijet postaje pećnica…
