Dvije godine Hrvatska je članica Europske unije. Euforije nije bio u trenutku ulaska, zadovoljstva nema dvije godine od punopravnog članstva.



Hrvatska, nažalost, nije postala kvalitetnijom državom. Upravo suprotno.Ušli smo u uniju koja nam baca mrvice od kruha koji nam uzima. Popušili smo kao umirovljenici koje zovu na besplatnu večeru pod uvjetom da kupe deseterostruko skuplji proizvod koji im nameće glavni prodavač magle EK. Imamo bescarinsku trgovinu, jeftine proizvode sumnjive kvalitete i bez problema krstarimo Europom u potrazi za poslom iako ista ta tvorevina grca u nezaposlenosti i ekonomskim problemima (čast iznimkama, dakako). Nešto malo rasta izvoza u susjedne zemlje članice EU više se može pripisati aktivnostima velikih kompanija poput Agrokora i Atlantic Grupe, a manje nekom osmišljenom državnom strategijom. Naravno, druga strana medalje je rast uvoza, posebno najjeftinije hrane.Neke su države poput, primjerice, Poljske, strahovito napredovale od ulaska u EU. Neke baš i nisu poput Bugarske, Rumunjske ili Hrvatske. Plaćeni mediji i bezlični političari ismijavaju svakog tko je protiv ove "hvalevrijedne" unitarističke ideje kojoj već dvije godine dajemo više no što uzimamo. Lažljive vlasti svakodnevno nam nabrajaju investicije u milijardama, povlačenje novca iz EU fondova, a hrvatski seljak mora vraćati novac koji je dobio za poticaje iz 2013., zdravstvo se privatizira i selektira za bogate, propali nam fondovi za zdravstveni turizam, kamate nam i dalje uredno veće od onih u Europi. Hrvatska je među najrizičnijim članicama EU. Članstvo je samo ogolilo hrvatske slabosti.

Ravnopravni smo kao kokoš na tulumu s lisicama. EU će tek imati velikih problema s Hrvatskom, sasvim je izvjesno da ćemo balansirati na rubu onoga što zovemo dužničko ropstvo. Mnogi "idioti" su upozoravali na činjenicu da je skroz čudno što nas EU dočekuje raširenih ruku. Vlade su trošile i još uvijek troše jer misle da će nas nakraju spasiti kao što su "spasili" i Grčku. Prije će to učiniti izvanzemaljci s novootkrivene Zemlje 2.0. U ove dvije godine Hrvatska je umjesto blagostanja dobila "blagosranje". Javne kuhinje cvjetaju, ovršitelji posluju nikad bolje, banke zarađuju kao da svako od nas levitira nad bušotinama nafte. Sreća naša da smo u EU pa možemo biti siromašni i ima nas tko žaliti. Resursa, mora, prirodnih ljepota i imovine ima za rasprodaju. Još uvijek.

Odnos EU i Hrvatske me sve više podsjeća na onu emisiju što svakodnevno ide na Sport1.de; kao, ljudi unajme garaže u kojima ostavljaju svoje vrijednosti. Nakon izvjesnog vremena ne mogu više plaćati unajmljeni prostor. Često ti ljudi postanu beskućnici. Uslijede aukcije gdje dolaze lešinari i za malu svotu novca licitiraju imovinu koju odokativno procijene s vrata skladišta. Ponekad za sto dolara kupe imovinu vrijednu i nekoliko tisuća dolara. Korporacije su na našim vratima. Promatraju i čekaju da nas vladajući diletanti (do kraja) rasprodaju. A onda ćemo tek vidjeti blagodati EU kad nećemo imati svoje vode, zdravstva ili mora.

Eurofili će nas sada napasti i proglasiti senzacionalistima i idiotima. Ako je tako lijepo u EU zašto nam nije dobro, zašto nazadujemo i sve smo siromašniji? Pametnjakovići će nas usmjeriti na EU fondove, poduzetničku inicijativu i realni sektor. Opet ćemo zatvoriti krug, sjetiti se banaka i njihovih uvjeta, vlasti i njihovih poreza, te dužničkog ropstva u kojem grcamo.

Imamo EU. Hvala vam na tome. Imali smo i Jugoslaviju. Imat ćemo i TTIP. Sve "imamo", samo nas više nema.

Nismo dobro trgovali i sad imamo to što imamo – jad i bijedu okruženu zlatnim zvjezdicama.