U Hrvatskoj nema političke volje da se riješi problem ovrha i blokada računa građana.
Temeljna je istina o legaliziranoj masovnoj pljački građana pod državnim kišobranom ona što ju već dugo naglas i u svakoj prigodi opetuje medijski razglašen sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić: u RH nema političke volje da se riješi karcinogeni problem ovrha i blokada građanskih računa. Oni koji bi, dok lupiš dlanom o dlan, bili kadri u korist milijun unesrećenih žitelja, blokiranih/ovršenih i članova njihovih obitelji presjeći gordijski čvor dužničkog ropstva - srca kamenoga. Gledaju agoniju i ništa ne čine. Nema političke volje moralno i upravljački promiskuitetnih desno-lijevih kasta na vlasti. I točka. Sve dugo su priče za malu djecu u koje, paradoksalno, više ne vjeruju ni klinci i klinceze što su se netom ostavili pelena. Nije normalna država - deklarirana kao pravno uljuđena, socijalno osjetljiva i moralno osviještena - koja godinama mrtva-hladna dopušta da joj novčana pohlepa grubo deratizira u ekonomskom i društvenom sustavu svakog četvrtog žitelja. Ustavno socijalna država inkompatibilna je s dužničkim ropstvom tako masovnih razmjera.
Više od 320.000 građana beznadno, godinama već duguje kojekakvim vjerovnicima - bankama, komunalcima, teleoperaterima, HRT-u, Zagrebačkom holdingu, injsl. - 43 milijarde kuna, što ne mogu vratiti upravo da im Ličanka više od 60 puta uzastopno namakne EuroJackpot. A to je nemoguće, i u najluđem snu. Država svjesno, zadugo, nekima blokiranim/ovršenima i doživotno uskraćuje ne samo živjeti životom dostojnim čovjeka nego i materijalno pridonositi ionako posrnuloj zemlji. Ozakonjena lihvarska praksa ne daje im gotovo nikakve šanse ikad vratiti dug. On se pljačkaški multiplicira takoreći matematičkom funkcijom faktorijela (osnovna obveza vjerovniku = n!) kad se na njega počnu navezivati suludo neumjereni troškovi redovnih i zateznih kamata, pa javnih bilježnika, odvjetnika, Financijske agencije (Fine), itd.... i napokon tzv. agencija za utjerivanje dugova. Strava i užas.
Ni Živi zid Ivana Vilibora Sinčića nema evidenciju nesretnika koji se ubijaju zbog duga koji ne mogu vratiti. Po nekim procjenama, samo u zadnjih desetak godina takvih je više nego samoubojica među veteranima Domovinskog rata. Zbog dugova, ovrha i deložacija iz kuća, stanova, s OPG-ova, oduzimanja poljoprivrednog zemljišta, šuma i inog raspadaju se obitelji, ljudi skončavaju na psihijatrijama, na bolničkim odjelima intenzivne skrbi, u prenoćištima Crvenog križa i Caritasa, u pučkim kuhinjama, djeca u domovima za nezbrinute... Vladajući nemaju političke volje pomoći im, jer se to ne bi svidjelo bankarsko-javnobilježničko-odvjetničkom lobiju što najviše masti brkove na ljudskoj nesreći, a birački hlebinci mazgoglavo svaki put glasaju baš za te bezvoljne političare iz HDZ-a i SDP-a koji su im gurnuli u ruke - gaće na štapu. A da ih kazne?
Dvije neplaćene mjesečne pretplate HRT-u, npr. narastu u ovršnom postupku sa 160 na 1180 kuna, a Zagrebački će holding - nije jedini - slati na ovrhu svaki neplaćeni račun posebno, ne zbrojen dug na jednoj uplatnici. Javni bilježnici i odvjetnici će, pak, svaki posebno opteretiti svojim troškom. Po tarifnom cjeniku strukovnih komora, koji već na letimičan pogled izaziva tešku migrenu. Kamate se nezaustavljivo penju u stratosferu, jer je dužnik insolventan. Na grbaču mu bez pardona sjeda Fina (80 kuna naknade "po komadu"; po 65 kuna, ako je više računa) i - sama država. Ona se ne odriče svoje pinke ni u najplemenitijim humanitarnim akcijama. Za liječenje bolesne djece, kupnju medicinskih aparata bolnicama, donacije sirotinji...
Novčani ekvivalent startne pozicije ovršenog duga prosječno je jedan prema tri ili četiri na štetu dužnika, bio kriv jer je neobuzdano trošio kredite na kupnju jahti i šest sati dnevno razgovarao s pingvinima na Antarktici ili kupio stan obitelji, pa izgubio posao nakon što je već otplatio 85 posto kredita. Upravo je zastrašujuća spoznaja o tome kakva se masovna provala bijesa, mržnje, prostakluka i mentalne izopačenosti upravo dogodila u javnom prostoru u povodu smrti poznatog odvjetničkog tajkuna Marijana Hanžekovića, vlasnika Hanza medijskog carstva i neke vrsti ikone legalnog ovršnog kriminala. Takvo naslađivanje tuđom smrću, kojim su se teško sramotili i tzv. mali ljudi i veliki, poput saborskog zastupnika Ivana Pernara.
Zbog neviđene nekrofilije, da nacija valjda ne bi ispala psihički poremećenom, mediji su vrlo brzo ukinuli komentare pod člancima i cenzurirali mržnju prema Hanžekoviću. Odvjetnik koji je štancao ovrhe zbog dugova Zagrebačkom holdingu, pa valjda nije bez razloga s 15 milijuna kuna jamčio nesuđenom "gradonačelniku Hrvatske" Milanu Bandiću obranu sa slobode, umjesto iza zatvorskih rešetaka u Remetincu, samo je dobro zarađivao na onom što je vlada smislila, uobličila u zakonski prijedlog i njezina saborska većina izglasala. Hanžeković s tim uistinu nije imao ništa, da bi mu budale zavrijedile plesati na grobu. Mase se lako navuku na fatamorganu i viču: "Drž'te lopova!" - a politički bezvoljan lopina, istinski krivac za dužničko ropstvo, grohotom se smije sa strane. Hanžekovićeva smrt ne znači smrt ovrhama, to da ih od sutra više neće biti. Dapače, itekako će ih biti. Bilo Hanžekovića, ne bilo.
Dopredsjednik udruge BlokiraniMario Strinavić procijenio je lani u Glasu Slavonije da će 2017./2018. biti udarne godine ovrha i masovnih deložacija. I nije omanuo. "Privid je da ih nema kao prije jer su banke nekim svojim PR-ovskim potezima odlučile skinuti stigmu socijalne neosjetljivosti, izbacivača ljudi iz njihovih domova", kaže Strinavić. Svi znaju za užasne scene vriske ljudi, žene i djeca ridaju i očajno lome rukama dok ih policija grubom silom baca na ulicu zajedno s namještajem, bljeskaju rotirke Hitne pomoći, neki padaju u nesvijest, druge odnose nosilima, unezvijereni susjedi kočijaškim pogrdama časte državu koja to dopušta... Domovina blagoslivlja ozakonjenu ljudsku nesreću asocijalnom svetom vodom kapitalizma. Dodatno im zagorčava život do ruba samoubojstva ili egzila u inozemstvo, s cijelom obitelji, gdje će otvoriti novi račun i nastaviti život ispočetka.
Tu je neveselu činjenicu ovih dana prigovorila vladi predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović iz Krapinsko-zagorske županije, apostrofirajući pljačkašku narav Ovršnog zakona kao jedan od razloga iseljeničkog egzodusa. Jaka protuhanžekovićevska je nekrofilija više od ičeg dokaz da su građani duboko nesretni i nezadovoljni životom i svojim položajem u disfunkcionalnom društvu. Materijalno i politički, država protežira samo tri povlaštene kaste - političare, hrvatske branitelje i Katoličku crkvu - te pušta stranim vlasnicima kapitala držati u bezizlaznom dužničkom ropstvu i RH i građane. Vladajući su krivi do grla što su dopustila tzv. agencijama za utjerivanje dugova ili faktoring društvima uvući se u zelenaški danse macabre, gdje terminatorski djeluju prema dužnicima. Otkupljuju dugove za kikiriki, i onda - džonom na ovršenike.
Hrvatska vlast nema političke volje za socijalnu državu, zapisanu u vlastitom ustavu, u kojoj se humano postupa sa svojim ljudima prije nego sa strancima koji su došli zarađivati na tim ljudima. I državi, dakako. Empatije nisu uključene u izračun profita, koji se ne reinvestira, nego iznosi u matične zemlje. Ima itekako učinkovitog lijeka za epidemiju 320.000 utopljenih u 43 milijarde duga, ima pametnih ljudi što ga danomice nude, ali tragično nema - političke volje. Na prvim sljedećim izborima, ako ne prije, toj regimenti bezvoljnih treba otkazati povjerenje. Zauvijek. Iz pedagoških razloga.
"Kuća gori, a premijer u povodu predsjedničine kritike farba tunele na vladinoj sjednici: "Ministarstvo pravosuđa radi na radnoj skupini koja će pripremiti novi, cjeloviti ovršni zakon, koji bi trebao adresirati određena pitanja blokiranih građana. Ministar pravosuđa i drugi ministri imaju jasnu zadaću da u sljedećim tjednima i mjesecima pripreme mjere kako bismo riješili i taj problem koji opterećuje velik broj građana". Radna skupina za novi ovršni zakon, koju je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković osnovao 2. studenoga 2017. valjda samo zato da se Turci ne dosjete, u sljedećih 90 dana nije održala ni jedan sastanak. Pozvan u medije na očitovanje, ministar se nije proslavio optimističkom porukom blokiranim/ovršenima i obiteljima pred deložacijom. Upravo je neizravno argumentirao brojne kritike da ni premijer niti on osobno ozbiljno pate od nedostatka političke volje zadovoljavajuće prekinuti ovršni danse macabre.
"To je jako složen problem", kazao je Bošnjaković u HTV-ovom Otvorenom, te još više obeznačio premijerov demagoški larpurlartizam. "Novi ovršni zakon nije moguće donijeti u kratkom roku; njegov bi nacrt trebao biti gotov do kraja ove godine. Unatoč činjenici da je 320.000 blokiranih građana, u RH ima i oko 395.000 zaštićenih računa, pa percepcija da ljudi nemaju nikakve prihode nije točna." Riječju, vjerovnici, javni bilježnici, odvjetnici, Fina, sudovi, država, faktoring utjerivači... slobodno ih mogu derati do ispod kože. I poslije Hanžekovića - hanžekovići. Nema frke.
"Ne namjeravam biti ničija 'korisna budala', ne namjeravam tolerirati daljnji kriminal hrvatskog ovršnog sustava, a ideja o neokrnjenom nacionalnom ovršnopravnom suverenitetu fikcija je, koja se mora prizemljiti i hrvatsko ovršno pravosuđe hitno urediti u skladu s pravnim i socijalnim normama Europske zajednice", napisala je predsjednica udruge BlokiraniMiriam Kervatin u ostavci na članstvo u ministrovoj radnoj skupini za izradu novog ovršnog zakona. Nakon očitovanja dvojice glavnih u vladi, shvatila je da gdje nema političke volje,nema ni kruha za unesrećenih milijun njezinih sugrađana. Ona nije jedina koja gotovo ultimativno traži da se iz postupka ovrha zakonom izbaci javne bilježnike, odvjetnike i agencije za utjerivanje dugova.
Sudac Kolakušić smatra Ovršni zakon izravnim putem u dužničko ropstvo: "Račun Zagrebačkog holdinga od 200 kuna, gdje ćete dobiti tri ovrhe, može narasti na 2000 kuna. Zakon je moguće promijeniti za nekoliko dana, a ne godina. Broj ovrha bi se prepolovio tom izmjenom da dužnici moraju otplatiti samo svoj dug, a ne izmišljene troškove (javni bilježnici, odvjetnici, agencijski utjerivači, op. a.) na kojima se bogati uski krug pojedinaca". U Sloveniji, recimo, i drugdje u EU ovrhe rješavaju sudovi, i to internetski i besplatno. Zašto u digitalno doba to u Hrvatskoj nije moguće?
h-alter
