Gladijatorske igre u državnoj režiji - hrvatske vlade nemaju ništa protiv. Dok ide, ide.




Cirkusijada dobiva na zamahu: tzv. Samostalnu, Neovisnu i Suverenu trese afera za aferom, skandal sustiže skandal da je to postalo odurno i bljutavo, a međustranačko predizborno vađenje crijeva gotovo da je genocidnog karaktera. Istog dana kada je predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović raspisala izbore za novih (ovisno o sudbini Brexita) 11 ili 12 masno plaćenih eurozastupnika, PNUSKOK i DORH - uza svu silu naručenih tv-kamera, novinara, dopuštenja i digitalnih alata za registriranje najsitnijih pojedinosti "spektakla", što sugerira politikantske razloge - hapsi 12 čelnika škverova Uljanika u Puli i 3. maja u Rijeci.

Osumnjičeni su da su zdrobili više od milijarde eura javnog novca na Potemkinove - brodove. Odvode ih prenoćiti iza rešetaka, pa trojicu puštaju braniti se sa slobode i, indikativno, je li, puštaju bubicu u javno uho o novim uhićrnjima . Tek dva dana prije očekivane vladine odluke o stečaju ili preustroju dvaju najveća hrvatska brodogradilišta, potonulih u živom blatu gubitaka, navodno mutnih poslove, etc. Interventne odore ulaze u privatne kuće i stanove uhićenih, pretražuju i izuzimaju određene materijale. Drama nad dramama. Udarne vijesti u prime time tv i radijskim terminima. Naslovnice još životarećih tiskovina vrište vrućim šlagerima...

Istog dana navečer masovan bunt velikog dijela akademske zajednice i građana pred Rektoratom Sveučilišta u Zagrebu. Bivši Trgu maršala Tita vrišti zbog nakane rektora Damira Borasa i sveučilišnog Senata - na formalan prijedlog Muzičke akademije - da se kontroverznom Milanu Bandiću, nesuđenom "gradonačelniku Hrvatske", ponovno u zaletu prema Pantovčaku, dodijeli počasnio doktorat.

Jednako vrijedan kao stotinu već podijeljenih počasnih doktorata od 1913. godine (prvi Tadiji Smičiklasu), gdje su osmero nobelovaca, jedan dvostruki oskarovac (Branko Lustig), samo četiri žene, ali i velikani kalibra Nikole Tesle, Lavoslava Ružičke, Vladimira Preloga, Frane Bulića, Vladimira Nazora, Nielsa Henrika Davida Bohra, Josipa Broza Tita, Ernsta Blocha, Romana Jacobsona, Győrgyja Lukácsa, Henrija Lefebvrea, Linusa Paulinga, etc.

No, dobro, ako je Borasov počasni doktorat mogao 2018. dobiti jedan Dragan Čović - šef HDZ-ove filijale u BiH, do 1990. godine revan Titov sljedbenik s crvenom knjižicom Saveza komunista Jugoslavije, pa od 1990. revan hrvatski nacionalist iz vrha vojno-političke kaste međunarodno nepriznate i haaški kvalificirane kao udruženi zločinački pothvat tzv. HZ/HR Herceg-Bosne s denver plavom ZNA SE knjižicom, zašto ne bi mogao i Milan Bandić?

Em je istih gena kamenih kao i Čović, em je također potekao iz ideološke ergele SKJ. S još friškom diplomom studija Općenarodne obrane i društvene samozaštite (ONO i DSZ) na tada Fakultetu političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu, ideološki autoritet SKJ/SDP-a Ivica Račan primio ga je na političko kaljenje u općinskim strukturama Partije na Peščenici i otad je samo rastao i rastao.

U svakom smislu. Dorastao do šestog mandata gradonačelnika hrvatske metropole i počasnog doktorata tri i pol stoljeća stare univerze - čâk. Doduše, Bandić nema na duši navodni krimen da je kao direktor mostarskog Sokola za sramotnog rata svih protiv svih rata u BiH zahtijevao zarobljene Bošnjake iz konc-logora HVO-a za robovsku radnu snagu, o čemu su mediji objavili preslike dokumenta, ali ima pune sudske ladice optužbi za kojekakve navodno multimilijunske kriminale i nezakonitosti u upravljanju Zagrebom, indikativan istražni staž u Remetincu, odium u dijelu javnosti i štošta još. Nečasnog, je li, a to bi u moralno zrelom društvu imalo isključiti i samu pomisao na honoris causa doktorat. Dr. h. c. Dragan Čović i dr. h. c. Milan Bandić?

Dobro, lako za rektora Borasa - znâ se tko je i što je, odnosno što (ne) zagovara i s kim (ni)je u sukobu - ali što to treba premijeru Andreju Plenkoviću i europejskom, je li, imidžu politike kakvu navodno zastupa i zemlji za koju trdi da je odgovoran? Da se ne bakćemo trećeentitetskim tlapnjama u BiH/RH što međunarodnoj zajednici čine muku u želudcu, pa i jedan Christian Schwarz-Schilling višekratno dramiti zbog možebitnih posljedica na europskom Jugoistoku, uže na Balkanu, krvavijih nego 1990-ih, Bandić je Plenkovićevoj političkoj pragmi ignoriranja problema, izbjegavanja reformi i važnih odluka nebrušeni dijamant.

Uz njega mu ne trebaju za održanje na vlasti ni "Jezičac na vagi" Milorad Pupovac s tri zastupničke ruke u smiješnoj saborskoj većini niti Ivan Vrdoljak s pet polit-kameleonskih, jer mu sâm Bandić jamči gotovo dvostruko više od rečenog dvojca iz SDSS-a i HNS-a, osobnih prijatelja i partnera iz više prethodnih koalicijskih vlasti. Čak i SDP-ove Zorana Milanovića. I onda neka netko kaže da vlast nije slast ili da su obraz i političko-ideološka vjerodostojnost jači od licemjerja zbog osobne, ponajprije materijalne koristi na osnovi državnih apanaža i političke moći.

Komunalci su brzinom svjetlosti uklonili s ograde Rektorata sve transparente i parole protiv Bandića i Borasa netom što su se prosvjednici počeli razilaziti. To je ista služba što urbi et orbi sramoti Zagreb planinama neuklonjenog kojekakvog kućnog smeća i krupnog otpada oko kontejnera u svim kvartovima, dere kožu građanima previsokim cijenama usluga, a sporošću, neurednošću i neredovitošću posramljuje i najsporije, najljenije puževe.

Negativne konotacije Bandić-Plenkovićeve čisto interesne "ljubavi", koje valja gurnuti iza dimne zavjese navodno općeg dobra za koje se, tvrde, zalažu, potvrdit će državna financijska potpora gradonačelnikovim projektima za koje nema novca - rotor u Novom Zagrebu, sljemenska žičara, navodno i novi stadion na livadi u Blatu, etc. - a šlag na torti za širu hrvatsku javnost su pulsko-riječka uhićenja zvučnih imena dvaju najvećih škverova u državi. Eda bi se zamračila činjenica kako HDZ-ove vlade u tri prošle godine nisu ništa učinile za spas višestoljetne brodograditeljske tradicije u koju je, kažu, uloženo više od 30 milijardâ kuna, a ipak je - propala.

Točno se znâ što slijedi, likvidacija škverova radi sasvim drukčijih businessa, ali vlada mulja i to ne želi otvoreno reći. Panem et circenses, pa dok ide, ide. A poslije, što bude, bit će. Dok se javnost "naslađuje" uhićenjima - riba smrdi od glave, je li - neće se baviti trakavicom afera, skandala, neuspjeha i političke demagogije vladajućih u utrci za novi unosnim mandatima?

Desetak dana ranije, na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu te nekoliko drugih gradova održani su masovni prosvjedi protiv nasilja nad ženama, u obitelji, protiv vršnjačkog i svakog drugog nasilja. U posljednje su vrijeme učestali drastični/tragični slučajevi, koji čine upitnim cijeli sustav od socijalne skrbi i policije do pravosuđa, država se očito ne zna nositi s ključnim problemima, a vlasti se udjeljuju javne packe. Proziva se nesposobne ministre i samog premijera. Kritizira ih i stranačka kolegica mandatno izmještena na Pantovčak, pa nije bez pameti pojmiti da vladajućima predizborno treba moćna skretnica za preusmjeriti negativnu percepciju na Pedra ili Krnju, kojeg na kraju i ne treba ni objesiti niti spaliti.

Kao što nije obješen niti spaljen ni jedan od dosad najrazvikanijih. Bio dijelom kaste na vlasti ili kaste ratnih profitera, pretvorbenih kriminalaca, gospodarskih muljatora, koji su uništili vrijednu tzv. bivšu "ničiju", društvenu imovinu, a radnike s obiteljima bacili na ulicu, u bijedu, dužnićko ropstvo, izgnali u iseljeništvo, etc. političkoj kasti retpostaviti vomstati na kraj.

Cijeli PR stožeri danonoćno navlače smokvino lišće na promašaje i zlo ne bi li javnost pojmila negativnosti i sav čemer vlastite svakodnevice u privlačnoj pozlati, a stranku na vlasti i državne prvake kao nezamjenjive. Neki čelni HDZ-ovi političari u Požegi - župan Alojz Tomašević i potpredsjednik Gradskog vijeća Igor Krizmanić - brzinski su najureni iz stranke, jer su ih supruga, odnosno kćerka teško optužile za višegodišnje obiteljsko nasilje. Vlada Andreja Plenkovića doživjela je ozbiljne udarce zbog slučajeva ministrice Gabrijele Žalac, koja je automobilom teško ozlijedila 10-godišnju djevojčicu, a dan-dva kasnije došla pod jake medijske reflektore zbog skupocjenog Mercedesa E klase i pijane kume, koja je također udarila automobilom djevojku, nije joj pružila pomoć i nije pozvala Hitnu i policiju. Pobjegla je s mjesta prometne nesreće.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić, očito nesposoban za tu dužnost, gotovo je iz dana u dan tema medijske opservacije zbog tragičnih događaja u njegovom resoru i forsiranja konzervativnih pristupa civilizacijskim/zakonskim pravima žena na pobačaj bez pritisaka i analemiziranja, liječenje tzv. skupim lijekovima, etc.

Propala kupnja izraelskih borbenotetećih starih kantâ tipa četrdesetogodišnjih F-16 C/D Barak samo je jedan među velikim vladinim grijesima, adresiran bahatom Damiru Krstičeviću, vladinom potpredsjedniku i ministru obrane. Da se i ne govori o ministru poljoprivrede Tomislavu Tolušiću, čiji su gafovi glede i u svezi proizvodnje i kontrole kakvoće hrane već poslovično smiješni. Ne zaostaju ekscesima kolega mu u resoru zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić - koji ne zna riješiti probleme s Inom i MOL-om, LNG-om u krčkom akvatoriju i skladištenjem nuklearnog otpada (vjerojatno) na Trgovskoj gori, etc. - kao ni totalno zbunjena ministrica Nada Murganić.

Ona se nije snašla, blago rečeno, ni u jednom od povjerenih joj područja: demografiji, obitelji, mladima te socijalnoj skrbi. Europske socijalne pakete siromašnoj djeci dijeli u privatnom vrtiću Katoličke crkve, ne zna definirati obitelj, okuplja suradnike zazorno konzervativnih nazora, etc. Javnost je podijeljena i vladinim slalomima oko Bleiburga, jasenovačkih "kolona" (jedna, dvije, tri?), ali i kontraproduktivnom Plenkovićevom tzv. trećeentitetskom "na putu u EU" politikom prema Hrvatima u BiH. Službeni Zagreb ne kontaktira s hrvatskim i bošnjačkim članom Predsjedništva BiH, a slizan je sa srpskim separatistom posredstvom HDZ-a BiH i njegova šefa Dragana Čovića.

I što je sada činiti? Skrenuti javnu pozornost birača i sveg populusa Bijedne Naše na fatamorganu, na nešto čime će možda samo nakratko zatitrati napaćene podaničke duše, nesvjesne, je li, kako im je uskraćeno utjecati na bilo što egzistencijalno bitno. Tzv. mali ljudi, iznimno veliki i moćni vlasnici svoje biračke volje, znaju to političari od iskustva, vole misliti da vlast koju su "sami izabrali" drži do njih, zalaže se za istinu i pravdu, progoni zlo i lopovluk...

A gdje ćeš bolje slike od ulisičenih bogatuna pognutih glava ili zakrabuljenih lica jaknama i gdje ćeš učinkovitije prijevare od one, što ju stari Juvenal ironizira u svojim Satirama glasovitim stihom: panem et circenses. Samo, što igara u Plenkovića i koalicijske mu vlade ima nebrojeno, a kruha već nestaje i u pučkim kuhinjama. U socijalnim samoposlugama nema ga ni svaki treći dan. I onda se životnom svakodnevicom utučenim ljudima lijepo vidi Giannija Rossandu & comp. kako ih PNUSKOK i DORH privode svrsi i razlogu eda se Uljanikov prvi među prvima ne bi nakon ostavke previše opustio u novom businessu, gdje će mu luksuzna, netom dovršena vila s bazenom donositi navodno 5000 turističkih eura na tjedan plus "sitnu" svoticu eura višemilijunska jahta za iznajmljivanje.

Dok se skuplja humanitarna pomoć za njegove bivše škverane, koji već sedmi mjesec nisu dobili plaću niti će je dobiti u bilo kojem obliku likvidacije njihovih radnih mjesta, odnosno sramotnoj državnoj socijali poststečajnog "zbrinjavanja". Banke, teleoperateri, lokalni komunalci, ovrhovitelji, etc. navlače im dužničku omču na vrat. Ponižavajuće za državu i Plenkovićevu vladu, krajnje neugodno u predizborno doba za koje je premijer neki dan, na maratonskoj sjednici "Visokog doma" s čak 900 amandmana protiv i nepriličnog timinga povisio stranačke apanaže za kampanju s 1,5 na četiri milijuna proračunskih kuna.

Kaže ona pučka da je bog najprije sebi napravio bradu, pa kad HDZ jest na kreacionističkoj poziciji i jest najveća stranka - s oko 100.000 bivših članova SKH/SKJ - zašto ne bi... Panem et circenses, pa dok ide, ide. Naime, tvrdi premijer, "želimo da predizborna kampanja bude vidljiva", a "vidim da DORH i PNUSKOK u slučaju brodogradilišta u Puli i Rijeci obaljaju svoj posao". Budući da represivni aparat i pravosuđe ništa ne rade bez političkog miga, jer politika postavlja i mijenja šefove tih sustava, premijeru je i HDZ-u u interesu predizborno se prikazati biračima uspješnima, pravednima i istinoljubivima.

Pulsko-riječka uhićenja nisu slučajno tempirana na dan raspisivanja izbora za EU te u okolnostima kad dvotrećinska Hrvatska - vidi bilo koju aktualnu anketu - otvoreno zazire od skandala i razvojnog nazadovanja zemlje. A zaredalim javnim prosvjedima i prosvjednim strankama tipa Živog zida ili Starta Dalije Orešković raste konkurentska vrijednost političkih dionica, nervoza se u Banskim dvorima i na Trgu žrtava fašizma više ne dâ sakriti.

Premijer se više ne uspijeva kontrolirati pred tv-mikrofonima, pa - kao nekad Franjo Tuđman, opsjednut "žutim, crvenim i zelenim vragovima" - aludira na "one harlekine" što su "protiv Unije, a izlaze na izbore za EU". Europarlamentarka Dubravka Šuica (HDZ) pameću svog šefa ironizira živozidnu i tzv. radikalno desnu konkurenciju tvrdnjom da je "lako nazivati se suverenistima kad iza toga ne stoje ni činjenice niti djela“.

Iza HDZ-a stoje? Itekako, bace li se u more svi brojni skandali za Plenkovićeva mandata i milijarde štete nanesene zemlji zbog nedonošenja ključnih razvojnih i odluka u korist životnog standarda građana, bode u oči nekoliko činjenica novijeg datuma. Od 1. travnja poskupjet će plin i struja, što je početak domino efekta. Sniženje PDV-a na dio hrane s 25 na 13 posto nije se očitovalo nižim maloprodajnim cijenama i uštedama građanima, nego su razliku pospremili u džep uglavnom trgovci.

I to je Plenkoviću u interesu gurnuti pod tepih na kojem se gromoglasno talambasa pulsko-riječkim uhićenjima, čiji epilog - u zemlji Rojsove maksime "tko je jamio, jamio je" - ne može biti drukčiji od slučajeva Ive Sanadera, Nadana Vidoševića, Damira Polančeca, Petra Čobankovića, Ivice Todorića, Tomislava Horvatinčića ili pak Milana Bandića... i takvih.

Nema veze obraz, ruka ruku mije. Politika obadvije. Od bivših 12 uhićenih menadžera dvaju najvećih hrvatskih škverova, samo su još četvorica ostala u istražnom pritvoru na mjesec dana, ostali će se braniti sa slobode, jer nema bojazni da će "utjecati na svjedoke i ponoviti kaznena djela". Sic transit. Ponoviti djela!?

Što će se sljedećih dana i tjedana događati s Giannijem Rossandom & comp., kojima se stavlja na teret najmanje 1,2 milijarde zdrobljenih kuna - za što, politička je mantra s bradom, netko mora odgovarati, jer se radi o javnom novcu - odlučit će politika, ali u oblandi pravorijeka represivno-pravosudnih institucija koje rade svoj posao. Ako se politici tako hoće, ako joj treba, do beskonačnog rastezanja, izigravanja bolesti, izuzeća, odvjetničkih gombanja među rupama u zakonima... I do zastare, zašto ne.

Ako i jest istina da se naveliko drpalo i lopovlukom bildalo privatno bogatstvo - a nije se gradilo brodove, odnosno programirano ih se gradilo s gubitcima od 10-20 ili više milijuna eura po brodu - što su radile i prethodne i Plenkovićeva vlada, s ministrima gospodarstva, upravama, nadzornim odborima, revizorima i inspekcijama da je uopće bilo moguće arčiti javni novac!? Država je glavni vjerovnik.

Hoće li s uhićenim menadžerima biti optuženi premijeri i ministri, koji nisu skrbili o javnom novcu, olako su i bez uvida u poslovanje škverova izdavali državna jamstva, a sada se kukavički igraju prebacivanjem odgovornosti jednih na druge? Što su radnici, vlasnici gotovo 50 posto dionica škverova radili sve to vrijeme uništavnja brodogradnje? Što njihovi sindikati, čiji su neki čelnici bili u nadzornim odborima?

Napokon, je li i ako jest kakva je odgovornost Plenkovićevog koalicijskog partnera, šefa devastiranog HNS-a Ivana Vrdoljaka, koji je bio ministar gospodarstva u vladi Zorana Milanovića te s ministrima Slavkom Linićem i Borisom Lalovcem (financije) sudjelovao u izdavanju najizdašnijih državnih jamstava, koja sada dolaze na naplatu u enormnim iznosima? Vrdoljak tvrdi da ni za što nije kriv i da su škverovi u "njegovo doba" poslovali uredno.

Hoće li sad odgovarati bar najveći krivci za eutanaziju hrvatske brodogradnje? Neće. Bijedna Naša nije zemlja, gdje vlast - desna, lijeva, miješana, politički promiskuitetna ili kakva već - sama sebi vadi utrobu, provodi zakone, etc. niti premijeri/ministri znaju što je to moralna odgovornost na javnoj dužnosti. Ostavka? Nepoznat pojam.

Tko je, kada i gdje javno priznao svoju pogrešku ili odstupio s dužnosti zbog pogreške nekog u resoru za koji odgovara? Nitko, nikad i nigdje, ako nije baš bio/la prisiljen/a, kao četvorica Mostovih koalicijskih članova Plenkovićeve vlade, travnja 2017. Ili, slučaj Martine Dalić, bivše Plenkovićeve potpredsjednice vlade te ministrice gospodarstva, koja je svibnja 2018. Odstupila zbog afere "rućih e-mailova" u velikoj aferi Agrokor, što se javnosti lakiralo političkom sviješću i savješću, odnosno visokim moralnim kvalitetama te dužnosnice, koja "nije željela biti teret" vladi i HDZ-u.

"Sve postaje jasno", ustrvrdio je televiziji N1 Hrvatska poznati odvjetnik Anto Nobilo, branitelj bivšeg predsjednika uprave Uljanika Giannija Rossande o slučaju uhićenja u Puli i Rijeci, odnosno predstojećih europarlamentarnih izbora u svibnju u RH, najesen predsjedničkih, a dogodine lokalnih/regionalnih i parlamentarnih.

"Znalo se da vlada ovaj tjedan ide s informacijom da brodogradilište ide u stečaj, stvorena je kampanja i mi imamo ovaj postupak s uhićenjima. Ta koordinacija, gdje se kaznenim postupkom ostvaruju politički ciljevi i štiti vladin rejting tako bode u oči. To je nedopustivo. Ne može se kaznenim postupkom manipulirati kako bi se štitilo vladin rejting. Ovaj timing je tako banalan, to smo vidjeli 20 puta u zadnjih 10 godina."

Ruga se stari Juvenal na Forumu svojim starorimskim sugrađanima s početka 2. stoljeća, zaluđenim gladijatorskim igrama u državnoj režiji: panem et circenses. A hrvatske vlade nemaju ništa protiv. Dok ide, ide, je li.

h-alter