Kad sam izrekao i objasnio svoju tezu, udarila je u smijeh. Ona duboko razumije politiku, a primijetio sam da od svih ljudi koje poznajem, politiku dubinski najbolje razumiju neke žene, njima valjda djelovanje amigdale ne pomućuje razum, imaju širinu, ”organsko poimanje života” što bi rekla Mirela Holy koja je doktorirala na feminističkom ognjištarstvu (ekofeminizmu). Pa ipak, ima stvari u kojima su muškrci bolji. Kad treba formulirati neku smionu hipotezu, zahtjeva se evolucijski stečena agresivnost, ubilački instikt (jer vegetarijanac je, našao sam tu mudrost na Facebooku, stara indijanska riječ za lošeg lovca). Parabola postaje hiperbola, ali zadržava sugestibilnost. Zato je ono što sam joj rekao dočekala sa smijehom, ali onako iz dijafragme, što znači da ju je zapanjilo, da je preuzela sliku a to, znam iz iskustva, ostaje kao nizbrisiv dojam. Nameće se kao točno ili silno uvjerljivo opažanje, ilustracija koja vrijedi više od tisuću riječi, znači više od tri kartice rutinskog novinskog teksta. A rekao sam joj: ”Pa Zoki je baš kao Slobodan Milošević!””Ma daj! Po čemu?”, usprotivila se isprva, ”Njegove poteze treba interpretirati iz psihe, a ne iz politike ili ideologije”. Kao, to je spontnost, nema tu predumišljaja. Ne postoji plan i zlačinačko udruživanje za njegovu provedbu. Rekoh: ”Da? A evo u čemu je sličnost… Nije li i Sloba došao na vlast kao socijalist, a mandat završio kao nacionalist? Pa što je ovo vrijeđanje Srba na svakom koraku, odvratne izjave kako je on jedan od rijetkih koji u Hrvatskoj toleriraju Srbe, ali samo one iz Hrvatske, ne i cijeli čopor iz Srbije, pa zatim borba protiv cajki, srpskog balkanskog importa, pa simbolični Prnjavor, odvratna selendra nastanjena Srbima? I neće on razgovarati s nekim tamo njihovim premijerom, a za predsjednika im nije ni čuo, ima on pametnija posla i važnije teme za razgovor s mudracima koje okupi za ručak… Nije li to sve gola nacionalistička propaganda? Dobro, naravno, on iza toga baš i ne stoji – ne stoji čvrsto ni za što – ali sve to izlazi iz njega, autentično je na emocionalnoj razini, a što je najvažnije, on to sve i izgovara…”Rekao bih da se samo pravi da je elitist, snob, i ”kulturnim rasizmom” prikriva invektive koje se obraćju najnižim instiktima, jer su mu PR-stručnjaci rekli da mora pridobiti desno biračko tijelo. Naravno, on nije nacionalist, nego kvaziliberal iz zagrebačkog Trnja koji je prešao put per aspera ad astra, samo se dodvorava uličarima. Nitko u Hollywoodu nije propao jer je potcijenio publiku, nitko u Hrvatskoj nije propao ako je napao Srba, a usput i sve ostale inferiorne narode. Ali ni Sloba nije bio pravi nacionalist, on je bio socijalist, ali mu je nacionalizam bio potreban da se održi na vlasti. Žena mu je, štoviše, bila teška komunistkinja. Doma su valjda razgovarali o ”18. brumaireu Louisa Bonapartea”, a kad bi navratio Ljubiša Ristić, možda o Mao Zedongu…”Ma nije on nikoga ubio”, reče moja prijateljica.
”Nije takvo vrijeme. Zamisli da ti život ovisi o njegovim odlukama! Sloba je fizički likvidirao sve najbliže suradnika, a onoga koji ga je stvorio, Stambolića, dao je otpremiti na Frušku goru gdje ga je Zveki ustrijelio. Zoki je likvidirao Linića – politički. Linić ga je stvorio. Maknuo je apsolutno sve ljude iz vlade i vrha stranke koji su imali bilo kakav integritet ili težinu, a ostavio samo one koje prezire. To je još jedna podudarnost – u njegovoj okolni ostali su samo oni koje tretira s potcjenjivanjem. Da si vidjela kako se ponaša prema Sauchi – kao prema sekretrici. Ovaj mu je nosio torbu kad smo bili skupa u Češkoj. A Saucha je fol u statusu zamjenika ministra. Ministre je pak preko telefona postrojavala njegova piaruša, u mojem prisustvu, kao đake. To je njegov kabinetski stil. Ali, pustimo to, nije to poanta – ključno je pitanje zašto je odbio izručiti Perkovića. Uvijek se na to vraćamo. Zašto je pokušavao napraviti politički pakt s Glavašem da se promijeni ustav i obustavi izručenje? To je neriješena enigma. I svi kažu – ne razumijemo, pa on nema nikakve veze s tim udbašima, on je jedini političar u regiji koji zbilja nema veze s mračnom prošlošću, ni s onom kad je vladala Udba, ni s onom u kojoj su vladali nacionalisti došavši uz njihovu pomoć na vlast. Otac mu je bio previše beznačajan da bi bio bilo kakva spona. Uostalom, zato smo ga i podržavali, zar ne, jer je bio novi čovjek, s blanco političkom biografijom. Dakle, zašto ga nije izručio? Zbog suvereniteta, zato što smatra da nemaju što nama Njemačka ili Europa soliti pamet i bilo što određivati, nama, a prvenstveno njemu samome. To je ta primordijalna balkanština koja se fortificirla titoizmom, a manifestira kao sinjska tvrdoglavost – pa neće meni Komisija ili Angela Merkel, koja je jedna glupa istočna Njemica, govoriti što moram, a što ne smijem učiniti! Pa me propitivati oko ekonomije i politike, kao da to nije Naša stvar. Neće mene nitko staviti pod kontrolu – riješio sam se svih koji su to htjeli ostvariti iznutra, iz stranke, a opoziciju sam demonizirao, dok sam Europi i svijetu okrenuo leđa. I spreman sam se sukobiti sa svim susjednm zemljama i sa cijelim svijetom samo da ostanem na vlasti. Jer ja sam frajer… Čisti Milošević!”
E, tu se onda nasmijala i nije se prestajala smijati… Sardonično.
”A mi smo mu savjetovali da se riješi ovih stranačkih lijevih smetala.”
”Jesmo, misli smo da je reformist, a oni da su kvlunkvisti, što su uglavnom i bili.”
”Stvorili smo monstruma.”
”A ne, mi smo samo pogriješili kao i svi intelektualci koji projiciraju svoje ideje u politiku – mislili smo da je naša agenda istovjetna njegovoj, te da mu samo treba objasniti… Ne možeš odgovarati za tuđe greške, korist nismo očekivali, pa ne zaslužujemo ni sramotu.”
Ima još i ta paralale da su Zokijev i Slobin master-plan, ukupna strategija, toliko apsurdni da nitko ne vjeruje da su zaista mislili ono što su mislili i pokušli to što su pokušavali. Sloba je zaratio s cijelim svijetom i s Amerikom. Zoki se sukobio s cijelom Europom i s Njemačkom. Jedino je našao Camerona da s njim razbija Europsku uniju. Britanska politika itekako je pomagala Slobi u trenucima kad su mislili da je to oportuno, da se izbalansira njemački utjecaj, ili ostvare neki kratkotrajni ekonomski interesi, o čemu ovdje, naravno, nema ni govora, jer sadašnja vlada nije sposobna napraviti bilo kakav ekonomski deal, čak ni koruptivni…
Tuđman je imao političke ideje iz devetnaestog stoljeća. Račan je bio lijenčina i kadrovirao birokrate, a najbližima govorio: ”SDP nije ništa”. Sanader je bio lupež, utvrdi li se to pravomoćnom presudom, a inače – neshvaćena poštenjačina. No, ovaj je nešto najgore što možeš zamisliti – politički huligan koji je deformatirao društvo i politiku. Kad se sagledaju posljedice toga djelovanja, nastupit će antiklimaks, toliko duboko razočaranje, da će u tom času najbolje ako se zatekneš negdje daleko. Recimo na Južnim morima…
”Nije takvo vrijeme. Zamisli da ti život ovisi o njegovim odlukama! Sloba je fizički likvidirao sve najbliže suradnika, a onoga koji ga je stvorio, Stambolića, dao je otpremiti na Frušku goru gdje ga je Zveki ustrijelio. Zoki je likvidirao Linića – politički. Linić ga je stvorio. Maknuo je apsolutno sve ljude iz vlade i vrha stranke koji su imali bilo kakav integritet ili težinu, a ostavio samo one koje prezire. To je još jedna podudarnost – u njegovoj okolni ostali su samo oni koje tretira s potcjenjivanjem. Da si vidjela kako se ponaša prema Sauchi – kao prema sekretrici. Ovaj mu je nosio torbu kad smo bili skupa u Češkoj. A Saucha je fol u statusu zamjenika ministra. Ministre je pak preko telefona postrojavala njegova piaruša, u mojem prisustvu, kao đake. To je njegov kabinetski stil. Ali, pustimo to, nije to poanta – ključno je pitanje zašto je odbio izručiti Perkovića. Uvijek se na to vraćamo. Zašto je pokušavao napraviti politički pakt s Glavašem da se promijeni ustav i obustavi izručenje? To je neriješena enigma. I svi kažu – ne razumijemo, pa on nema nikakve veze s tim udbašima, on je jedini političar u regiji koji zbilja nema veze s mračnom prošlošću, ni s onom kad je vladala Udba, ni s onom u kojoj su vladali nacionalisti došavši uz njihovu pomoć na vlast. Otac mu je bio previše beznačajan da bi bio bilo kakva spona. Uostalom, zato smo ga i podržavali, zar ne, jer je bio novi čovjek, s blanco političkom biografijom. Dakle, zašto ga nije izručio? Zbog suvereniteta, zato što smatra da nemaju što nama Njemačka ili Europa soliti pamet i bilo što određivati, nama, a prvenstveno njemu samome. To je ta primordijalna balkanština koja se fortificirla titoizmom, a manifestira kao sinjska tvrdoglavost – pa neće meni Komisija ili Angela Merkel, koja je jedna glupa istočna Njemica, govoriti što moram, a što ne smijem učiniti! Pa me propitivati oko ekonomije i politike, kao da to nije Naša stvar. Neće mene nitko staviti pod kontrolu – riješio sam se svih koji su to htjeli ostvariti iznutra, iz stranke, a opoziciju sam demonizirao, dok sam Europi i svijetu okrenuo leđa. I spreman sam se sukobiti sa svim susjednm zemljama i sa cijelim svijetom samo da ostanem na vlasti. Jer ja sam frajer… Čisti Milošević!”
E, tu se onda nasmijala i nije se prestajala smijati… Sardonično.
”A mi smo mu savjetovali da se riješi ovih stranačkih lijevih smetala.”
”Jesmo, misli smo da je reformist, a oni da su kvlunkvisti, što su uglavnom i bili.”
”Stvorili smo monstruma.”
”A ne, mi smo samo pogriješili kao i svi intelektualci koji projiciraju svoje ideje u politiku – mislili smo da je naša agenda istovjetna njegovoj, te da mu samo treba objasniti… Ne možeš odgovarati za tuđe greške, korist nismo očekivali, pa ne zaslužujemo ni sramotu.”
Ima još i ta paralale da su Zokijev i Slobin master-plan, ukupna strategija, toliko apsurdni da nitko ne vjeruje da su zaista mislili ono što su mislili i pokušli to što su pokušavali. Sloba je zaratio s cijelim svijetom i s Amerikom. Zoki se sukobio s cijelom Europom i s Njemačkom. Jedino je našao Camerona da s njim razbija Europsku uniju. Britanska politika itekako je pomagala Slobi u trenucima kad su mislili da je to oportuno, da se izbalansira njemački utjecaj, ili ostvare neki kratkotrajni ekonomski interesi, o čemu ovdje, naravno, nema ni govora, jer sadašnja vlada nije sposobna napraviti bilo kakav ekonomski deal, čak ni koruptivni…
Tuđman je imao političke ideje iz devetnaestog stoljeća. Račan je bio lijenčina i kadrovirao birokrate, a najbližima govorio: ”SDP nije ništa”. Sanader je bio lupež, utvrdi li se to pravomoćnom presudom, a inače – neshvaćena poštenjačina. No, ovaj je nešto najgore što možeš zamisliti – politički huligan koji je deformatirao društvo i politiku. Kad se sagledaju posljedice toga djelovanja, nastupit će antiklimaks, toliko duboko razočaranje, da će u tom času najbolje ako se zatekneš negdje daleko. Recimo na Južnim morima…
