»Paradigma Saucha«, ili kako institucije hrvatske države (ne)rade svoj posao, garantira vam odugovlačenje s početkom procesa do krajnjih granica
To što je optužnica protiv Tomislava Sauche potvrđena šezdeset i pet mjeseci, gotovo pet i pol godina nakon što je počeo delikt za koji ga se tereti, nije izdvojeni, već paradigmatski slučaj. I na ovom primjeru moglo bi se znanstveno pokazati i dokazati kako u Hrvatskoj sve počinje, kako se odvija i kako će završiti.
Dok suđenje ne počne, možemo otvoriti kladionicu koliko će ono vremenski trajati te se pozabaviti s tri varijable. Prva kaže: upali ste u nevolje, ratni zločin, kriminal, prometna nezgoda, kokošarenje, mažnjavanje lemozine ili falsificirani putni nalozi i dnevnice, svejedno.
Druga je zadana: ne želite se pokajati, odraditi kaznu i platiti svoje grijehe već ostati tamo gdje ste se zatekli, u Saboru, Vladi, Županiji, Gradu, na direktorskom mjestu, u generalskoj uniformi ili odijelu, svejedno.
Za treću varijablu nije svejedno jeste li: a) stranački neopredijeljeni; b) član HDZ-a; c) »spavač« HDZ-a; d) izgubljeni.
Ukrštanjem ove tri varijable na primjerima iz prakse svima postaje jasno da mu hrvatsko pravosuđe pruža šansu isključivo u varijanti b i c treće varijable.
Doduše, ako ste se izjasnili kao »spavač HDZ-a« morate bit spremni na stanovitu količinu neugodnosti i javnog izrugivanja u trenutku kad se »outate«, naravno ako već rođenjem niste postali besramni.
No što su te nuspojave, crvenilo i svrab, u odnosu na garanciju da ostajete tamo gdje ste i bili, ništa otkaz, ništa Remetinec, štoviše možete se čak i popeti u hijerarhiji. U tom slučaju za vas bukvalno, a ne metaforički, pad postaje let.
Hrvatska praksa pokazuje da se optužnice u pravilu dižu nakon održanih izbora, ali za to morate biti visokopozicionirani član HDZ-a, ili vas umjesto kazneno gone prekršajno, ali za to morate biti ministar.
»Paradigma Saucha«, ili kako institucije hrvatske države (ne)rade svoj posao, garantira vam odugovlačenje s početkom procesa do krajnjih granica.
Ako ste očigledno, rekli bi nogometaši 120%, krivi, pa morate biti prvostupanjski osuđeni kako bi se očuvao mit o nezavisnom hrvatskom pravosuđu, ne brinite, postoje alati kojim će to biti riješeno: 1) drugostupanjsku presudu čekat ćete dovoljno dugo i, ako bude ikako moguće, predmet će biti vraćen na ponovno suđenje; 2) ničim izazvanom sucu se može omaknuti proceduralna greška; 3) ako Vrhovni sud donese pravomoćnu presudu, Ustavni sud uvijek može odlučiti da niste imali pravo na fer suđenje pozivajući se na praksu Suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Bilo kako bilo, svakim ste danom bliži konačnom cilju, a to je, tika-taka, zastara – prati suđenje Ivi Sanaderu. Vrijeme neumitno teče, pa ako imate imalo poduzetničkog duha i ako ste tih oko 580 tisuća kuna sa stavke »dnevnice« pametno uložili, na kraju balade mogli biste imati i ovce i novce. Čak ni sama kamata ne bi bila zanemariva tog dana kada u ime Republike Hrvatske država više ne bude imala ništa s vama, ni protiv vas.
To će biti taj dan kada će i znanstveno biti dokazana konstanta »paradigme Saucha«: slobodan, nevin i bogat. Za sveukupnu sreću potrebno vam je još samo zdravlje! Ali po tom pitanju, za svaki slučaj, ipak se obratite Gospodinu Bogu.
novilist
