Potaknuti nedavnim situacijama u SAD-u kada su svoje koncerte otkazali Bruce Springsteen i Pearl Jam, uz još nekoliko velikih imena, istražili smo zbog kojih bi razloga naši glazbenici otkazali svoje nastupe.
Razlog za otkazivanje koncerta svakako bi trebao biti opravdan i iza njega mora stajati čvrsti stav zbog kojih je glazbenik napravio taj potez.
Osim toga, definitivno bi trebali razmišljati i o publici, koja se često puta nađe u nepravednoj situaciji kada se suoče s otkazanim koncertom kojim se vesele i za koji su platili određenu svotu novca. U svakom slučaju, odluka je individualna, ali iza nje mora stajati jasan stav svakog glazbenika koji se odluči na takvo nešto.
Ovom prilikom s nama su vlastita promišljanja o ovoj temi podijelili Edo Maajka, Sassja, Kandžija, Remi iz Elementala, Saša Antić iz TBF-a, Davor Gobac iz Psihomodo popa, Darko Rundek, Jadranka Ivaniš Yaya iz Jinxa, Goran Bare i Zlatan Stipišić Gibonni.
Darko Rundek: "Za mene otkazivanje koncerta ima veze prvenstveno s uvjetima koncerta. U svom biznisu, kao i u kazalištu, vrijedi neki nepisani zakon 'Show Must Go On', koji je podsvjestan kod svih koji se bave kazalištem i scenskim umjetnostima. Znam da su neki glumci završavali i predstave sa slomljenim nogama, hoću reći, netko tko je iz svijeta kazališta i glazbe, jako teško će se odlučiti da otkaže koncert. Ja bih koncert otkazao kad bi se stvarno nešto najgore dogodilo. Inače bih učinio sve da ga ne otkažem.
Kad smo kod Springsteena, da otkazivanjem koncerta mogu napraviti nešto za nekoga do koga mi je stalo i raditi neki društveni princip kao što ga on radi, do kojeg mu je stalo, onda je to sredstvo i onda taj cilj opravdava sredstvo u njegovom slučaju. Ali mislim da moje otkazivanje koncerata u ime bilo čega i bilo kojeg stava ne bi imalo nekakvog specijalnog efekta".
Saša Antić je više za širenje poruka putem koncerata: "Zazirem od tih muzičara koji misle da se mogu politički aktivirati. Meni to više vuće na neki populizam. Bend svira svoju muziku, ima svoju publiku, to nema veze ni s politikom ni sa zakonima ljudskim, tako da mi je to sve potpuno nebitno. Kad bi čovjek bio stvarno dosljedan, ne bi uopće nigdje svirao. Možda bolje da sviraju i da na koncertu nešto naprave.
Ovo sa Springsteenom je druga priča, to kad on ili Bono Vox kažu, valjda ima neku težinu u njihovoj zajednici i društvu. Kod nas je sve naopako, tako da nemam pojma. Kad bih to gledao ne bismo nigdje svirali. Što se nas tiče, jasno je što mislimo i koji su naši stavovi, ali ne sjećam se nijednog slučaja koji bi se približno mogao usporediti, a da smo zbog toga otkazivali koncerte.
Jednom prilikom smo trebali svirati u Beogradu, bilo je rukometno prvenstvo, pa je bio neki incident par dana prije u Novom Sadu, neki okršaj navijača, pa su nas pitali i zvali oćemo li otkazivati koncert. Ali nismo otkazali."
Jadranka Ivaniš Yaya s Jinxima ne svira za politički angažirane stvari i navodi: "Ne bih ni zakazivala, ako mi ne odgovara po nekim mojim kriterijima, ne bih ni pristajala na to. Imamo neki svoj kriterij. Sviramo isključivo komercijalne koncerte, na koje dođe publika, plati kartu, odnosno gdje nas pozovu. A ove bilo kakve politički angažirane stvari ne sviramo, a baš ni za korporacije ne radimo. To je neki osnovni kriterij po kojem radimo. Imamo neki svoj imidž koji pokušavamo zaštititi.
Kod velikih ličnosti poput Brucea Springsteena, Pearl Jama i Bona Voxa, u njihovoj veličini svakako ima i dio odgovornosti da se aktiviraju i angažiraju. Onda to ima smisla i odjeka. Ima snažnu poruku, pogotovo ako je ta poruka humanistička, onda je i njihova dužnost da tak reagiraju, ako drže do sebe. Ali ovdje pričamo o tome je li se netko prodao za nešto. Ne bismo se voljeli prodati za neku lošu priču. Vidim da dosta bendova i izvođača koje volim, podržava Berniea Sandersa u Americi, kao kandidata i to mi je okej. Jer je lik stvarno u redu i tu je sad već stvarno opasna situacija s tim Donaldom Trumpom. Imamo i mi svojih besprizornih likova, ali smo mali i nebitni, i ne znamo cijeniti sami sebe ni druge, pa dobijemo što nas ide.
Ne sviramo političke stranke, ništa angažirano, tu i tamo odsviramo nešto dobrotvorno, ako treba skupit novaca za nekog bolesnog, to radimo što transparentnije, da imamo što manje posrednika, da nisu nekakave čudne udruge."
Edo Maajka je neke svoje nastupe već otkazao, ili bi ih otkazivao zbog više razloga: "Kad bih saznao da je taj nastup financiran od strane neke političke opcije, ili da je to u biti zagrijavanje za neki politički skup, nebitno lijevo ili desno, to je ipak stranački skup.
Odbio sam recimo nastup za dobru lovu u Sloveniji za vrijeme košarkaskog prvenstva, trebao sam nastupat s Ribljom čorbom. Jednom sam odbio nastup u sarajevskom Koloseumu kad sam došao tamo i skontao da su ispred bine stolovi gdje ljudi jedu i meze i nije mi to sjelo baš. Nastup s nekim turbofolkerima bi također odbio i odbijao sam. Odbio bih nastup na kojem se promiču ideje nacionalizma, hegemonije i sličnog, jednako kao s Čorbom, šta ću tamo ako znam da ću se nasikirat i rastužiti viđenim.
Svjestan sam da u ime izvođača, a ponekad i sam izvođač potpiše ugovor iz kojeg se ne može izvući kad sazna da se radi o nečemu što se kosi s njegovim uvjerenjima i stavovima vezanim za bilo šta. Znam ih dosta koji su se našli u tom sosu.
Kad je jako loša oprema na bini, znači kad ne postoje uvjeti da damo 100 posto od sebe na bini, tad bih otišao i odem. Da sam na mjestu Springsteena ja bih otišao na tu svirku i cijelu posvetio tom problemu, imao bih neku instalaciju ili video s kojim bih pokušao malo osvijestiti ljude u vezi toga svega. Kazniti fanove od kojih većina ionako podjednako kao Bruce razmišlja vezano za to, mi je malo upućeno na kriva vrata. Trebao je prije koncerta pozvat na zajednički prosvjed kroz grad, s tim bi puno više uradio ja mislim."
Kandžija u svom šaljivom stilu kaže sljedeće: "Ako netko ima neku svadbu na koju idemo, nečije vjenčanje – onda otkazujemo svirku. Ako je netko kum na vjenčanju" i nadodaje: "Ukoliko u zemlji fiskalizacija nije riješena, mi ne nastupamo. I kumovi na vjenčanju i zakon o fiskalizaciji. Sve ostalo može.
Ma mi smo jako daleko od takvih stvari, ti zakoni kod nas su miljama daleko da bi uopće o tome razmišljali, ako mene pitaš" zaključio je Stjepko temu oko Springsteena i situacije u SAD-u.
Davor Gobac je naveo svoje razloge i naglasio kako mu politika ide na živce: "Loš razglas prvenstveno. Ako je zbilja loš, otkažeš nastup jer ne možeš nikak ispast dobar na lošem razglasu. Mislim možeš, ali teško. Nikad to ne može biti taj nivo. Sve te tehničke nepogodnosti koje zbilja direktno utječu na kvalitetu koncerta, mislim da su to prve stavke koje se provjeravaju, i naravno honorari jebiga. Ipak mi živimo od toga.
Meni ti politika ide na živce i svi danas imaju prava, valjda znaju zakaj su to napravili. Pa sumnjam da je Bruce Springsteen budala (smijeh). Čovjek zna zakaj je to napravil, valjda ima stav jebiga. Ove političke furke, za neke ekstremne, desne, lijeve, to isto ne bih svirao. Kod nas su muzičari svirali za stranke sigurno više radi novaca, jer jednostavno nemaš izvora zarade. Teško ti je odbit tak dobru gažu. A sad da netko baš preveć ideološki ulazi u to, ne vjerujem.
Mi smo profesionalci. To ako nije nekakva normalna politička furka, nego je neki ekstrem, mislim da je najbolje izbjegavati. Mi smo rock'n'roll bend, a rock'n'roll bendovi nisu skloni politici, ni lijevoj ni desnoj. Više nekom anarhičnom pristupu (smijeh)."
Iako je navela nekoliko razloga zbog kojih bi otkazala koncerte, Sassja se s druge strane ne slaže sa Springsteenom: "Ma mnogo je razloga zbog kojih bih otkazala koncert, ali ne mogu sada konkretno izmišljati neki razlog. Bilo koja ucjena, ultimatum i nepoštenje me izbace iz takta, pa u takvim trenucima lako sve pošaljem k vragu. Skoro se zamalo tako nešto i dogodilo. Izvagala bih ipak prije kako bi ljudi reagirali, ipak se koncerti rade za njih, 'moje ljude' koji vole moju muziku i dolaze na koncert da to slušaju.
A ova Bruce Springsteen situacija mi je bezveze, mi smo skroz drugi svijet da bi se to moglo usporediti. Kad bih zbog zakona u nekoj državi otkazivala koncert onda ne bih nigdje u regiji bila na bini. Ne mogu se uopće pronaći u tim američkim pričama. Kod nas bi mediji rekli: 'Sassja je transseksualac pa je otkazala koncert', obzirom da smo uglavnom ljudi roboti kojima upravlja lokalna televizija mahala bi pričala 'Sassja je transeksualac pa je otkazala koncert', a i transrodne osobe bi onda 'Ej Sassja je naša, yeaaah'. 10 posto mase bi shvatilo prave razloge otkazivanja. Radije bih održala koncert i natjerala masu da svi ulazimo u suprotne wc-e, napravimo totalnu pomutnju, i tako pokažemo svoju borbu i solidarnost."
Goran Bare također ima jasan stav po ovom pitanju: "Ne bih nastupao kada se ne bih slagao s vlašću neke zemlje, recimo ako u nekoj zemlji vlada apartheid ili vojna hunta. Ako se ne bih slagao s političkim stanjem u nekoj zemlji, odnosno s politikom neke vlade koja radi na silu. Kao recimo u Argentini, malo ljudi zna da nogometaš Johan Cruyff nije igrao 78. u Argentini na Svjetskom prvenstvu zato što je vladala vojna hunta. Tako i ja isto ne bih.
Sjećam se kada su '80-ih godina svi jako zamjerili grupi Queen što ide svirati u Južnu Afriku, jer su svi muzičari svijeta bili organizirani u jednoj organizaciji 'Rock protiv rasizma' kad su išli svirati u Sun City u Južnu Afriku, gdje je vladao apartheid, a i Mandela je tada još bio u zatvoru. Kada bih znao da u nekoj zemlji krše ljudska prava ili tako nešto, onda sigurno ne bih išao tamo.
Slažem se sa Springsteenom, isto bih to napravio. Recimo da je Hrvatska nekakva federacija, kao što je SAD, i kad bi recimo u Istri bilo to da Židovima ne daju jesti zajedno s Hrvatima, onda ne bih išao tamo svirati."
Remi također ima čvrsto mišljenje o ovom pitanju: "Mislim da bismo otkazali koncert da saznamo da u organizaciji stoji neka politička stranka - slična situacija kakvu su imali npr. Dječaci. Ili bismo otkazali da nisu zadovoljeni minimalni tehnički uvjeti za svirku (nevjerojatno je koliko se još uvijek moramo boriti s tehnikalijama - često koncerte organiziraju ljudi koji se baš ne razumiju u detalje pa se na pozornici mučimo s osnovnim uvjetima za rad...) no i to bih nekako voljela izbjeći jer u biti, zakineš publiku a to nam nikako nije nakana.
Koncert bih svakako prekinula da zaštitari na bilo koji način ugrožavaju publiku, pogotovo u prvim redovima. Zapravo, to se nekoliko puta i dogodilo, situacije u kojima zaštitari misle da su zatvorski čuvari pa primjenjuju nepotrebnu silu, pogotovo na festivalima koji su 'masovnjače' s puno bendova u line-upu. U tom slučaju prekidamo nastup i pribjegavamo tehnici 'javnog posramljivanja' s pozornice. Mi smo u bendu pacifisti i imamo nultu stopu tolerancije na ego-trip i nasilje."
Gibonni smatra da je svaka odluka legitimna: "Otkazao sam samo jedan koncert u životu, 1996., kad sam ostao s autom u snijegu, nisam mogao izaći. Bilo mi je pola auta u provaliji, pola auta na cesti, vojska me izvlačila i onda nisam mogao doći. Morali smo to otkazati i to je stvarno užas, kad si bespomoćan, a ljudi te čekaju. To je bilo samo jednom. Uspio sam svaki put doć, i s temperaturom, svakakvih situacija je bilo. Ne bih otkazao koncert zbog nekih drugih razloga jer sam u dobroj poziciji, znam tko će mi doći na koncert, moja publika i moji ljudi. Nema šokova i nema nikakvih provokacija s ničije strane, sve je familijarno. Možda samo u početku kad sam počinjao, dok se nismo svi isprofilirali, dolazio je jedan broj publike kojima je to bilo dobro i jedan broj kojima je bilo dosadno, pa možda ne bi svima bilo drago. Ali sada sam tu već 100 godina, pa ljudi znaju što mogu očekivati i dođu samo oni kojima je stalo.
Ti možeš s otkazivanjem pokazati neki svoj protest i mislim da je to legitimno ako je to neki tvoj put. Ali čini mi se da u svakoj sredini postoji kao posebna urbana sredina i nekoliko paralelnih svjetova. Sve postoji u jednom gradu. I oni koji su ksenofobični, i oni koji su otvoreni i zatvoreni, i poluotvoreni i poluzatvoreni (smijeh). Ako te ljudi znaju po tvojoj muzici, onda tebi dolaze tvoji ljudi i ti s njima nemaš nikakav konflikt. Opet ako ne odeš tamo i 'pokažeš mišiće' u znak protesta, možda si stavio svoje dobre ljude u nepravednu kaznu, ni krive ni dužne. Mislim da pravila nema, već da čovjek mora napraviti po osjećaju, a svaka odluka je legitimna ako ju je čovjek donio s razlogom.
To je strašno individualno, ali je važan i stil s kojim si ti do tog trenutka komunicirao s ljudima. Ako si nekakav aktivist, pa si oštar na jeziku, onda je to tvoj stil, ali ako nisi, već to radiš kroz svoje pjesme i knjige, onda iskomuniciraj i isprofiliraj svoga istomišljenika ispred stagea, ili istomišljenika koji čita tvoj portal ili kupuje tvoje novine. Važno je da činiš to u što vjeruješ."
muzika
Razlog za otkazivanje koncerta svakako bi trebao biti opravdan i iza njega mora stajati čvrsti stav zbog kojih je glazbenik napravio taj potez.
Osim toga, definitivno bi trebali razmišljati i o publici, koja se često puta nađe u nepravednoj situaciji kada se suoče s otkazanim koncertom kojim se vesele i za koji su platili određenu svotu novca. U svakom slučaju, odluka je individualna, ali iza nje mora stajati jasan stav svakog glazbenika koji se odluči na takvo nešto.
Ovom prilikom s nama su vlastita promišljanja o ovoj temi podijelili Edo Maajka, Sassja, Kandžija, Remi iz Elementala, Saša Antić iz TBF-a, Davor Gobac iz Psihomodo popa, Darko Rundek, Jadranka Ivaniš Yaya iz Jinxa, Goran Bare i Zlatan Stipišić Gibonni.
Darko Rundek: "Za mene otkazivanje koncerta ima veze prvenstveno s uvjetima koncerta. U svom biznisu, kao i u kazalištu, vrijedi neki nepisani zakon 'Show Must Go On', koji je podsvjestan kod svih koji se bave kazalištem i scenskim umjetnostima. Znam da su neki glumci završavali i predstave sa slomljenim nogama, hoću reći, netko tko je iz svijeta kazališta i glazbe, jako teško će se odlučiti da otkaže koncert. Ja bih koncert otkazao kad bi se stvarno nešto najgore dogodilo. Inače bih učinio sve da ga ne otkažem.
Kad smo kod Springsteena, da otkazivanjem koncerta mogu napraviti nešto za nekoga do koga mi je stalo i raditi neki društveni princip kao što ga on radi, do kojeg mu je stalo, onda je to sredstvo i onda taj cilj opravdava sredstvo u njegovom slučaju. Ali mislim da moje otkazivanje koncerata u ime bilo čega i bilo kojeg stava ne bi imalo nekakvog specijalnog efekta".
Saša Antić je više za širenje poruka putem koncerata: "Zazirem od tih muzičara koji misle da se mogu politički aktivirati. Meni to više vuće na neki populizam. Bend svira svoju muziku, ima svoju publiku, to nema veze ni s politikom ni sa zakonima ljudskim, tako da mi je to sve potpuno nebitno. Kad bi čovjek bio stvarno dosljedan, ne bi uopće nigdje svirao. Možda bolje da sviraju i da na koncertu nešto naprave.
Ovo sa Springsteenom je druga priča, to kad on ili Bono Vox kažu, valjda ima neku težinu u njihovoj zajednici i društvu. Kod nas je sve naopako, tako da nemam pojma. Kad bih to gledao ne bismo nigdje svirali. Što se nas tiče, jasno je što mislimo i koji su naši stavovi, ali ne sjećam se nijednog slučaja koji bi se približno mogao usporediti, a da smo zbog toga otkazivali koncerte.
Jednom prilikom smo trebali svirati u Beogradu, bilo je rukometno prvenstvo, pa je bio neki incident par dana prije u Novom Sadu, neki okršaj navijača, pa su nas pitali i zvali oćemo li otkazivati koncert. Ali nismo otkazali."
Jadranka Ivaniš Yaya s Jinxima ne svira za politički angažirane stvari i navodi: "Ne bih ni zakazivala, ako mi ne odgovara po nekim mojim kriterijima, ne bih ni pristajala na to. Imamo neki svoj kriterij. Sviramo isključivo komercijalne koncerte, na koje dođe publika, plati kartu, odnosno gdje nas pozovu. A ove bilo kakve politički angažirane stvari ne sviramo, a baš ni za korporacije ne radimo. To je neki osnovni kriterij po kojem radimo. Imamo neki svoj imidž koji pokušavamo zaštititi.
Kod velikih ličnosti poput Brucea Springsteena, Pearl Jama i Bona Voxa, u njihovoj veličini svakako ima i dio odgovornosti da se aktiviraju i angažiraju. Onda to ima smisla i odjeka. Ima snažnu poruku, pogotovo ako je ta poruka humanistička, onda je i njihova dužnost da tak reagiraju, ako drže do sebe. Ali ovdje pričamo o tome je li se netko prodao za nešto. Ne bismo se voljeli prodati za neku lošu priču. Vidim da dosta bendova i izvođača koje volim, podržava Berniea Sandersa u Americi, kao kandidata i to mi je okej. Jer je lik stvarno u redu i tu je sad već stvarno opasna situacija s tim Donaldom Trumpom. Imamo i mi svojih besprizornih likova, ali smo mali i nebitni, i ne znamo cijeniti sami sebe ni druge, pa dobijemo što nas ide.
Ne sviramo političke stranke, ništa angažirano, tu i tamo odsviramo nešto dobrotvorno, ako treba skupit novaca za nekog bolesnog, to radimo što transparentnije, da imamo što manje posrednika, da nisu nekakave čudne udruge."
Edo Maajka je neke svoje nastupe već otkazao, ili bi ih otkazivao zbog više razloga: "Kad bih saznao da je taj nastup financiran od strane neke političke opcije, ili da je to u biti zagrijavanje za neki politički skup, nebitno lijevo ili desno, to je ipak stranački skup.
Odbio sam recimo nastup za dobru lovu u Sloveniji za vrijeme košarkaskog prvenstva, trebao sam nastupat s Ribljom čorbom. Jednom sam odbio nastup u sarajevskom Koloseumu kad sam došao tamo i skontao da su ispred bine stolovi gdje ljudi jedu i meze i nije mi to sjelo baš. Nastup s nekim turbofolkerima bi također odbio i odbijao sam. Odbio bih nastup na kojem se promiču ideje nacionalizma, hegemonije i sličnog, jednako kao s Čorbom, šta ću tamo ako znam da ću se nasikirat i rastužiti viđenim.
Svjestan sam da u ime izvođača, a ponekad i sam izvođač potpiše ugovor iz kojeg se ne može izvući kad sazna da se radi o nečemu što se kosi s njegovim uvjerenjima i stavovima vezanim za bilo šta. Znam ih dosta koji su se našli u tom sosu.
Kad je jako loša oprema na bini, znači kad ne postoje uvjeti da damo 100 posto od sebe na bini, tad bih otišao i odem. Da sam na mjestu Springsteena ja bih otišao na tu svirku i cijelu posvetio tom problemu, imao bih neku instalaciju ili video s kojim bih pokušao malo osvijestiti ljude u vezi toga svega. Kazniti fanove od kojih većina ionako podjednako kao Bruce razmišlja vezano za to, mi je malo upućeno na kriva vrata. Trebao je prije koncerta pozvat na zajednički prosvjed kroz grad, s tim bi puno više uradio ja mislim."
Kandžija u svom šaljivom stilu kaže sljedeće: "Ako netko ima neku svadbu na koju idemo, nečije vjenčanje – onda otkazujemo svirku. Ako je netko kum na vjenčanju" i nadodaje: "Ukoliko u zemlji fiskalizacija nije riješena, mi ne nastupamo. I kumovi na vjenčanju i zakon o fiskalizaciji. Sve ostalo može.
Ma mi smo jako daleko od takvih stvari, ti zakoni kod nas su miljama daleko da bi uopće o tome razmišljali, ako mene pitaš" zaključio je Stjepko temu oko Springsteena i situacije u SAD-u.
Davor Gobac je naveo svoje razloge i naglasio kako mu politika ide na živce: "Loš razglas prvenstveno. Ako je zbilja loš, otkažeš nastup jer ne možeš nikak ispast dobar na lošem razglasu. Mislim možeš, ali teško. Nikad to ne može biti taj nivo. Sve te tehničke nepogodnosti koje zbilja direktno utječu na kvalitetu koncerta, mislim da su to prve stavke koje se provjeravaju, i naravno honorari jebiga. Ipak mi živimo od toga.
Meni ti politika ide na živce i svi danas imaju prava, valjda znaju zakaj su to napravili. Pa sumnjam da je Bruce Springsteen budala (smijeh). Čovjek zna zakaj je to napravil, valjda ima stav jebiga. Ove političke furke, za neke ekstremne, desne, lijeve, to isto ne bih svirao. Kod nas su muzičari svirali za stranke sigurno više radi novaca, jer jednostavno nemaš izvora zarade. Teško ti je odbit tak dobru gažu. A sad da netko baš preveć ideološki ulazi u to, ne vjerujem.
Mi smo profesionalci. To ako nije nekakva normalna politička furka, nego je neki ekstrem, mislim da je najbolje izbjegavati. Mi smo rock'n'roll bend, a rock'n'roll bendovi nisu skloni politici, ni lijevoj ni desnoj. Više nekom anarhičnom pristupu (smijeh)."
Iako je navela nekoliko razloga zbog kojih bi otkazala koncerte, Sassja se s druge strane ne slaže sa Springsteenom: "Ma mnogo je razloga zbog kojih bih otkazala koncert, ali ne mogu sada konkretno izmišljati neki razlog. Bilo koja ucjena, ultimatum i nepoštenje me izbace iz takta, pa u takvim trenucima lako sve pošaljem k vragu. Skoro se zamalo tako nešto i dogodilo. Izvagala bih ipak prije kako bi ljudi reagirali, ipak se koncerti rade za njih, 'moje ljude' koji vole moju muziku i dolaze na koncert da to slušaju.
A ova Bruce Springsteen situacija mi je bezveze, mi smo skroz drugi svijet da bi se to moglo usporediti. Kad bih zbog zakona u nekoj državi otkazivala koncert onda ne bih nigdje u regiji bila na bini. Ne mogu se uopće pronaći u tim američkim pričama. Kod nas bi mediji rekli: 'Sassja je transseksualac pa je otkazala koncert', obzirom da smo uglavnom ljudi roboti kojima upravlja lokalna televizija mahala bi pričala 'Sassja je transeksualac pa je otkazala koncert', a i transrodne osobe bi onda 'Ej Sassja je naša, yeaaah'. 10 posto mase bi shvatilo prave razloge otkazivanja. Radije bih održala koncert i natjerala masu da svi ulazimo u suprotne wc-e, napravimo totalnu pomutnju, i tako pokažemo svoju borbu i solidarnost."
Goran Bare također ima jasan stav po ovom pitanju: "Ne bih nastupao kada se ne bih slagao s vlašću neke zemlje, recimo ako u nekoj zemlji vlada apartheid ili vojna hunta. Ako se ne bih slagao s političkim stanjem u nekoj zemlji, odnosno s politikom neke vlade koja radi na silu. Kao recimo u Argentini, malo ljudi zna da nogometaš Johan Cruyff nije igrao 78. u Argentini na Svjetskom prvenstvu zato što je vladala vojna hunta. Tako i ja isto ne bih.
Sjećam se kada su '80-ih godina svi jako zamjerili grupi Queen što ide svirati u Južnu Afriku, jer su svi muzičari svijeta bili organizirani u jednoj organizaciji 'Rock protiv rasizma' kad su išli svirati u Sun City u Južnu Afriku, gdje je vladao apartheid, a i Mandela je tada još bio u zatvoru. Kada bih znao da u nekoj zemlji krše ljudska prava ili tako nešto, onda sigurno ne bih išao tamo.
Slažem se sa Springsteenom, isto bih to napravio. Recimo da je Hrvatska nekakva federacija, kao što je SAD, i kad bi recimo u Istri bilo to da Židovima ne daju jesti zajedno s Hrvatima, onda ne bih išao tamo svirati."
Remi također ima čvrsto mišljenje o ovom pitanju: "Mislim da bismo otkazali koncert da saznamo da u organizaciji stoji neka politička stranka - slična situacija kakvu su imali npr. Dječaci. Ili bismo otkazali da nisu zadovoljeni minimalni tehnički uvjeti za svirku (nevjerojatno je koliko se još uvijek moramo boriti s tehnikalijama - često koncerte organiziraju ljudi koji se baš ne razumiju u detalje pa se na pozornici mučimo s osnovnim uvjetima za rad...) no i to bih nekako voljela izbjeći jer u biti, zakineš publiku a to nam nikako nije nakana.
Koncert bih svakako prekinula da zaštitari na bilo koji način ugrožavaju publiku, pogotovo u prvim redovima. Zapravo, to se nekoliko puta i dogodilo, situacije u kojima zaštitari misle da su zatvorski čuvari pa primjenjuju nepotrebnu silu, pogotovo na festivalima koji su 'masovnjače' s puno bendova u line-upu. U tom slučaju prekidamo nastup i pribjegavamo tehnici 'javnog posramljivanja' s pozornice. Mi smo u bendu pacifisti i imamo nultu stopu tolerancije na ego-trip i nasilje."
Gibonni smatra da je svaka odluka legitimna: "Otkazao sam samo jedan koncert u životu, 1996., kad sam ostao s autom u snijegu, nisam mogao izaći. Bilo mi je pola auta u provaliji, pola auta na cesti, vojska me izvlačila i onda nisam mogao doći. Morali smo to otkazati i to je stvarno užas, kad si bespomoćan, a ljudi te čekaju. To je bilo samo jednom. Uspio sam svaki put doć, i s temperaturom, svakakvih situacija je bilo. Ne bih otkazao koncert zbog nekih drugih razloga jer sam u dobroj poziciji, znam tko će mi doći na koncert, moja publika i moji ljudi. Nema šokova i nema nikakvih provokacija s ničije strane, sve je familijarno. Možda samo u početku kad sam počinjao, dok se nismo svi isprofilirali, dolazio je jedan broj publike kojima je to bilo dobro i jedan broj kojima je bilo dosadno, pa možda ne bi svima bilo drago. Ali sada sam tu već 100 godina, pa ljudi znaju što mogu očekivati i dođu samo oni kojima je stalo.
Ti možeš s otkazivanjem pokazati neki svoj protest i mislim da je to legitimno ako je to neki tvoj put. Ali čini mi se da u svakoj sredini postoji kao posebna urbana sredina i nekoliko paralelnih svjetova. Sve postoji u jednom gradu. I oni koji su ksenofobični, i oni koji su otvoreni i zatvoreni, i poluotvoreni i poluzatvoreni (smijeh). Ako te ljudi znaju po tvojoj muzici, onda tebi dolaze tvoji ljudi i ti s njima nemaš nikakav konflikt. Opet ako ne odeš tamo i 'pokažeš mišiće' u znak protesta, možda si stavio svoje dobre ljude u nepravednu kaznu, ni krive ni dužne. Mislim da pravila nema, već da čovjek mora napraviti po osjećaju, a svaka odluka je legitimna ako ju je čovjek donio s razlogom.
To je strašno individualno, ali je važan i stil s kojim si ti do tog trenutka komunicirao s ljudima. Ako si nekakav aktivist, pa si oštar na jeziku, onda je to tvoj stil, ali ako nisi, već to radiš kroz svoje pjesme i knjige, onda iskomuniciraj i isprofiliraj svoga istomišljenika ispred stagea, ili istomišljenika koji čita tvoj portal ili kupuje tvoje novine. Važno je da činiš to u što vjeruješ."
muzika
