Brojni hrvatski političari u manje od dva desetljeća stekli su imovinu kakvu prosječan radnik ne bi stekao da radi tri života, bez dana odmora
Od osamostaljenja do danas, Republiku Hrvatsku odlikuje korupcija. Prema broju osuđujućih sudskih presuda, reklo bi se da političari u korupciji sudjeluju vrlo rijetko, ali bila bi to laž, kao što je lažna bila i ona velika, sad već zaboravljena borba protiv korupcije kojoj smo svjedočili u vrijeme pretpristupnih pregovora, kad je trebalo umivati lice države pred Europskom unijom.
Brojni hrvatski političari u manje od dva desetljeća stekli su imovinu kakvu prosječan radnik ne bi mogao steći niti da radi tri života, bez dana slobodnog odmora. Kako su je stekli - to ne bi mogli uvjerljivo objasniti niti pred jednim temeljitim istražnim tijelom na svijetu.
Na dočeku rezultata jednih od predsjedničkih izbora, blizak suradnik kandidata koji se na tim izborima natjecao ovako se našalio s nižepotpisanim novinarom: »Vidiš li, Tomičiću, sve ove ljude koji se večeras nalaze ovdje? Da ih se sad stavi pred izbor: pošteno suđenje ili pet godina zatvora - svi bi izabrali pet godina!«
Da je korupcija naša svakodnevica složit će se uvjerljiva većina hrvatskih građana, bez obzira preferirali oni lijeve ili desne političke opcije. Te porazne percepcije društva svjesni su svi političari.
Međutim, političkoj eliti to nije bio dovoljan povod da u proteklih dvadeset i više godina donese zakon o ispitivanju porijekla imovine. Takav zakon Hrvatska je nekoć imala, ali on je ukazom ukinut 27. travnja 1990. godine, u vrijeme posljednjeg saziva Sabora Socijalističke Republike Hrvatske.
Od tada do današnjeg dana bilo je više inicijativa da se ponovo izglasa zakon koji bi bio temelj ispitivanju porijekla imovine u slučajevima kad postoji sumnja da je imovina stečena nezakonito, ali nije bilo političke volje da se takav zakon i usvoji.
U ovim okolnostima, krajnje je neumjesno od premijera Andreja Plenkovića da javno diže hajku na GONG samo zato što ova nevladina udruga postavlja pitanje o načinu na koji je imovinu stekla Dubravka Šuica, HDZ-ova političarka koju čeka odgovorna dužnost u Europskoj komisiji.
Pitanje koje je GONG postavio posve je legitimno: Kako je Dubravka Šuica uspjela, radeći isključivo u javnom i državnom sektoru, steći imovinu procijenjenu na oko pet milijuna eura (vila u Dubrovniku, kuće na Pelješcu i u Cavtatu, stan u Zagrebu, stan u Dubrovniku, kuća za odmor u Hercegovini, jahta i tri automobila?
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa jučer je poručilo da ne može objaviti imovinske kartice Dubravke Šuice, ali uz jednu napomenu, koja kaže: »Povjerenstvo bi pri odlučivanju o zahtjevu za dostavu Šuičinih imovinskih kartica svakako razmotrilo te okolnosti kad bi ona sama dozvolila objavu njezinih kartica«.
Dakle, prije nego napadne nevladinu udrugu zbog legitimnih pitanja koje postavlja, premijer bi mogao razgovarati s Dubravkom Šuicom o tome da prezentira svoje imovinske kartice, odnosno da odgovori o načinu na koji je stjecala zaista impresivnu imovinu, ako je, da se ogradimo, navedeni popis njezinih nekretnina i pokretnina točan.
Nitko ne kaže da je Dubravka Šuica korumpirana, ali ako ova pitanja ostanu neodgovorena, sumnja će ostati, a percepcija o korumpiranosti političke elite bit će još raširenija.
U danima kad se javno postavljaju pitanja o imovini Dubravke Šuice, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa objavilo je da će predložiti da se ne otvara postupak protiv Milijana Brkića, zbog skupocjenih satova koje nosi, a koji u njegovoj imovinskoj kartici nisu navedeni.
Naime, Brkić je objasnio da su to satovi njegovog brata Joze. A otkud ti satovi Milijanovom bratu Jozi - to nikoga neće zanimati. Je li možda Jozo Brkić u Australiji pronašao naftu ili je pak prodavao suvenire po cijeni od nekoliko dolara?
Prema dostupnim informacijama, Jozo je prodavao suvenire. Kad je svojedobno Milan Bandić kupio veliki, luksuzno uređeni »penthouse« u Bužanovoj ulici, javnosti je poručio da su u pitanju dva stana i da je jedan u vlasništvu njegovog brata.
Od tada do današnjih dana, susjedi u Bužanovoj se nisu nagledali novog susjeda, Bandićevog brata Drage. U ono vrijeme, novinar Hrvoje Appelt otputovao je u Njemačku, gdje je pokušao istražiti kako je tamo živio Bandićev brat i kako je zaradio za luksuzni stan u centru Zagreba.
Sve informacije koje je dobio govorile su da je Drago bio prosječan radnik, koji je kraj s krajem sastavljao onako kako ga sastavljaju i drugi naši gastarbajteri.
Na koncu, još jedan primjer i pitanje koje četvrti put postavljamo na ovom mjestu: Otkud sinu HDZ-ovog zastupnika Josipa Đakića novac za hotel, koji posjeduje? Mali je tek nešto stariji od dvadeset godina. Sumnji je na pretek, a odgovori stižu u obliku poziva na hajku, čija su meta oni koji postavljaju pitanja.
novilist
