Stiglo je proljeće, budi se život, dan je duži od noći, toplije je vani nego u kući - bar u Gradu umjetnika, Grožnjanu. Može se reći i da je otišla zima, no nekako smo skloniji radovati se dolasku proljeća, nade, života. Sve to, plus ljubav, mladost, ljepotu, glazbu kao umjetnost, unio je u porečku Istarsku sabornicu dječji i omladinski glazbeni orkestar SO- DO, prošlu subotu. Njih treba podržati. Djecu koja zajedno sviraju bez obzira na talent, status, ambiciju. Kako zvuče? Prvo vam u srce uđu, a onda u uho i u sekundi ste nasmijani, sretni, uzbuđeni.
Dulji su dani, više je svjetla, no svejedno nam je mrak nad krizom koja drma Agrokor, pomiješani su osjećaji oko toga, spremni smo se pretvarati da Vlada RH ipak radi na dobrobit sviju nas iako znamo da nije tako. "Premreženost interesa" znači da se mali, lijepi potočići kunica slijevaju u džepove niza državnih i inih dužnosnika godinama i da oni prije svega svoje glave sada spašavaju. Ne moju, svoju. U nečije džepove bogami i bujice eura, ne samo potočići. Stigao je Gazdablizu nacionalne televizije, blizu, no hoće li ući prije Pada? Neće. Prava je otkupila Al Jazeera. Prava na film koji jeste nacionalno blago, interes. Neka je. HRT je i dalje bastion. Čega? Svega onoga što bi glasačko tijelo HDZ-a moglo poljuljati u stvarnosti koja im se pokazuje, ali i nama. S prekidima, since 1990.
Znamo li gdje živimo? Želimo li znati? Zašto se tješimo gledajući situaciju u "Regiji"? Ne bismo li trebali biti vidno uznemireni daljnjim betoniranjem moći "kandidata za Mene" u Srbiji ili čak u panici zbog neviđene opstrukcije primopredaje vlasti u Makedoniji? Makedonija pleše na rubu, a oni koji su prisluškivali dvadeset tisuća svojih građana neće sekunde razmišljati hoće li zemlju gurnuti u ponor zajedno sa sobom.
Vidno uznemireni, panika, zašto? Smiješno. Umorni smo od Regije iako ne znamo ništa o njoj. I ono malo što nam puste u medije doživljavamo kao previše. Kakva Regija. Ona je protiv nas. Sada nam, zajedno s domaćim izdajicama, vraća srpsko-hrvatski jezik. Ili kakogod ga nazvali. Bedastoća, neozbiljno, provokacija, ograditi se od toga treba. A opet, ako su domaći izdajnici Snježana Kordić, Ivana Bodrožić, Rade Šerbedžija, Igor Štiks, Boris Dežulović, ja bih radije s njima. Ne znam što i koga izdaju, ali mene ne.
No, ako prihvatimo da govorimo zajednički, policentrični jezik, kako da se ne zapitamo: "Što nam je sve to trebalo?" ili kako mi kaže prijatelj, ugostitelj iz Rijeke. "Nismo početkom 90ih ni dopuštali mogućnost da će nam danas biti ovoliko lošije, nego u zajedničkoj državi."
Često čujem komentare na zbivanja zadnjih godina kao "opći kaos", "anarhija" ili pak "konzervativna revolucija". I ja sam napade na Nacionalnu zakladu, Vijeće za elektronske medije, Savjet za razvoj civilnog društva, HRT, uzurpaciju položaja Predsjednice RH, nazvao u lipnju 2016. državnim udarom, rušenjem institucija države.
Ima nešto u svemu tome, no bježi nam ono glavno. Borba je u tijeku. Ideološka, politička, financijska, vjerska, borba za moć, utjecaj, novce, resurse. Žestoka borba i primitivna. Paradoksalno, kako se ona intenzivira - ljudi, potencijalni subjekti te borbe - borci?, oni i one - čine što? Ništa. Jedno glasno, aktivno, izrazito ništa. Poriču da je rat za moć, za utjecaje u tijeku, rat protiv manjina, drugačijih, slabih, slobodnomislećih, sposobnih, onih koji bi da država služi svima a ne samo njima, protiv žena, siromašnih, hrabrih.
Ima ih koji ne poriču da se borba vodi, no iz zemlje odlaze. Oni koji ostaju gledaju svoja posla. Ostali su ponosni jer su se primili tradicionalnog hrvatskog lakog naoružanja - jamranja. Mogao bih sada spomenuti sve one koji se bore, ali neću. Koji je smisao borbe za opće dobro ako to Opće ni ne vidi tu borbu? Ako ju i primijeti, ne vidi svoju vezu s njom. Ako vidi vezu, slegne ramenima, jer se ništa ionako ne može. Ili može, ali zašto?
Kurikularna reforma je srušena ne zbog onoga lošeg, nedorečenog, neizrečenog ili krivo sročenog u njoj. Ne. Ona je srušena zbog svega onoga što joj jeste bila jača strana - slobodnomisleća obrazovana osoba, pojedina. Zato nam ni građanski odgoj i obrazovanje ne trebaju. Pa nećemo biti valjda kao Finci ?
Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije se ruši upravo pred našim očima. Prilagođava se tako da se osiguramo da diskriminacija ostane. Svih onih koji ne žele šutjeti. Koji ne žele živjeti unutar svoja četiri zida, eufemizam za kućni pritvor, ne žele reći da se ne uklapaju u nametnuti obrazac poslušnog, uniformiramog, licemjernog, kao-fol-vjernika. Danas su na udaru LGBT i, naravno, Srbi - znate li da Novosti imaju trenutno osam tužbi? Jučer, danas i sutra su na udaru svi koji se usude promišljati slobodu.
Kao na primjer sve veća grupa vjernika, pravih, aktivnih, s jakim vjerskim identitetom i znanjima. S jakom vjerom. Ne ritualnom. Svakodnevnom. Pardon, svakominutnom. Koji žele biti blizu Bogu kako ga god zvali. Pokret se zove Vjernici za mir. Deklaraciju možete odmah potpisati.
Nalazimo se ovaj vikend u Lužnici kraj Zaprešića, kršćani razni , muslimani, Židovi i mnogi ostali. Gradeći mir slavimo Boga, tako se zovu ta okupljanja. Razumijem ako vam je naziv odbojan, iako sam tužan. Odbojno je i većini crkvenih i inih hijerarhija - ideja da su razni vjernici zajedno, slobodni da razgovaraju, upoznaju se, uče jedni od drugih, surađuju. Što to katolik ima naučiti od pravoslavca ili ne daj Bože muslimana? Jel' da? Ma ništa naravno. Kada smo zatvoreni ionako ne možemo ništa naučiti. Sama ideja učenja nam je strana. Zatvoren sam, sam sebi dovoljan, s drugim zatvorenim bićima povezan, drugima i drugačijima leđa okrenutih, u svojoj zatvorenosti sam sretan. Sretan sam iako zabrinut. Jer drugačiji postoje.
Učim samo od sebi sličnih, istih, još jednakijih od mene sama.
Ne treba mi ni kurikularna reforma, ni građanski odgoj, ni zdravstveni odgoj, prava mi ne trebaju, učenje mi smeta, drugačiji me ugrožavaju.
Domoljublje se to zove, tako mi kažu i tapšaju me po ramenu. Sretan sam i ne vjerujem da mi se smiju iza leđa dok im je ruka u mom džepu. Dok se prejedaju, a ja ne mogu kredite otplatiti, ovrhe mi stižu. Dok žive život koji meni brane. Ne to je laž. ja ću ih slijediti. Oni znaju. Ne prepisuju oni, to im se podmeće.
Izbor jeste tako lagan, a tako težak. Plava ili crvena pilula?
h-alter
