Plenkoviću valja poželjeti sreću jer je u svojim prvim nastupima pokazao odmjerenost, smirenost i utemeljenost svojih političkih stavova te u potpunosti odustao od ratničke retorike koja je u nedavnoj prošlosti nejednom prelazila u ratoborna djela. Uspije li Plenković prevesti HDZ u mirnodopsko stanje i jednom zauvijek sahraniti potrebu za proizvodnjom neprijatelja, bit će to veliki doprinos uljuđenijem društvu. Sankcionira li mangupe u vlastitim redovima i eliminira li klijentelističko-kriminalne parazite, Hrvatska će postati uređenija država
Dok cijeli svijet traži Pokemone, HDZ je uspio virtualno pretvoriti u stvarnost uhvativši u stranačku loptu petog predsjednika u povijesti, Andriju Plenkovića.
Manje je važno sada kojem je to hadezeovcu prvom uspjelo skinuti aplikaciju za igricu Plenković Go, te kome se na pametnom telefonu uključila geolokacija Bruxelles, da bi locirao i identificirao među klupama Europskog parlamenta šćućurenog Plenkovića i uspješno ga transferirao na Trg žrtava fašizma. Plenković od jučer više nije virtualna pojava, kada se ukaže na malim ekranima ne moramo se pribojavati da je greška kada uz njegovo ime piše HDZ, on je Pokemon kapitalac kojim stranka opasnih namjera i pokušaja nastoji zadržati vlast.
Nije sada toliko bitno ni to što je Plenković izabran principom krnje demokracije u kojem pravi kut dviju kateta, jedan član, jedan glas, nepovratno ruši hipotenuza – jedan kandidat. To će otežati Plenkovićevu unutarstranačku poziciju u slučaju izbornog poraza, a za HDZ je sve osim bilo kakvog ostanka na vlasti uvijek bio poraz. Bude li Plenković nakon 11. rujna prisiljen otići u oporbu, mogla bi ga vrlo lako snaći sudbina Tomislava Karamarka kojega je takva defektna demokracija i stajala glave.
Broj glasova koje je dobio Plenković u odnosu na prethodnika ništa ne znači, jer u HDZ-u je kult vođe oduvijek bio primaran način funkcioniranja. Teško je povjerovati da će novi predsjednik uistinu moći reformirati stranku, pogotovo je to nemoguće izvesti do izbora, jer je i njegov odabir bio iznuđen herostratovskim Karamarkovim ponašanjem koje je ugrozilo opstanak HDZ-a. Mnogi zato u njemu vide tek celofan koji će biračima HDZ učiniti toliko podnošljivim da preživi skori 9/11.
No hrvatskoj demokraciji ne treba netko tko će još jednom HDZ interpretirati već onaj tko je u stanju promijeniti ga. Otpori prema Plenkoviću kao neautohtonom vođi koji ne predstavlja pravo lice HDZ-a i nemilosrdni unutarstranački ratovi koji još uvijek bijesne govore da taj proces neće biti nimalo lak čak ako pod Plenkovićevim vodstvom HDZ osvoji približno isto mandata unatoč hendikepu Karamarko.
Plenkovićev Pokemon krije se u gotovo nemogućoj misiji da u 50 dana osvoji premijersku fotelju i onda neprijepornim autoritetom pobjednika nametne svoj stil i manire političkog ponašanja kako stranačkim drugovima tako i cijelom društvu. Za sada je njegova lopta poluprazna i nitko ne vidi gdje bi tu snagu koja bi mu dala krila Plenković mogao potražiti i uhvatiti.
Bilo kako bilo, Plenkoviću valja poželjeti sreću jer je u svojim prvim nastupima pokazao odmjerenost, smirenost i utemeljenost svojih političkih stavova te u potpunosti odustao od ratničke retorike koja je u nedavnoj prošlosti nejednom prelazila u ratoborna djela. Uspije li Plenković prevesti HDZ u mirnodopsko stanje i jednom zauvijek sahraniti potrebu za proizvodnjom neprijatelja, bit će to veliki doprinos uljuđenijem društvu. Sankcionira li mangupe u vlastitim redovima i eliminira li klijentelističko-kriminalne parazite, Hrvatska će postati uređenija država.
Nažalost, u toj misiji za sada mu može pomoći samo Nintendo.
novilist
