Na nama je da im dokažemo da ona, u slučaju da postoji, ipak nije kolektivna i da ne mogu nesmetano pokušavati obmanjivati javnost. Uloga medija pritom je osobito važna


SDP je 21. travnja poslao u saborsku proceduru prijedlog za osnivanje istražnog povjerenstva za Agrokor, a HDZ je odgovorio da oni s tim nemaju nikakvih problema. Međutim, HDZ-ovci su odugovlačili i predsjednik Sabora Gordan Jandroković tek je 12. srpnja dopustio raspravu o toj točki dnevnog reda. Branko Bačić je govoreći uime Kluba zastupnika HDZ-a tada objavio da njegova stranka ne podržava formiranje povjerenstva, tvrdeći da bi ono ometalo istragu Državnog odvjetništva. Dan kasnije, Bačić i Josip Borić održali su konferenciju za novinare i naveli još jedan argument protiv povjerenstva. Rekli su da je zahtjev za njegovo osnivanje bio utemeljen na lažima da je ministar Zdravko Marić nagovarao članove Nadzornog odbora HBOR-a da krajem prošle godine odobre kredit firmama iz koncerna Agrokor. S obzirom na to da je HDZ uskratio podršku povjerenstvu, SDP je odbio sudjelovati u izboru trojice ustavnih sudaca. U ovoj pat poziciji otišlo se na ljetnu stanku u zasjedanju Sabora, tijekom koje su visoki dužnosnici HDZ-a neprestano isticali da povjerenstva ne smije biti jer traje istraga DORH-a, koje još nije bilo na vidiku. Na kraju je HDZ popustio kako njihov Miroslav Šeparović, zato što mu je istekao mandat, ne bi morao napustiti mjesto predsjednika Ustavnog suda i njihovi su zastupnici glasovali za povjerenstvo. S tim da su se prije toga izborili da ono ne započne raditi odmah nego 30. listopada. Kad su to odradili, Andrej Plenković, Gordan Jandroković i Branko Bačić i ostali HDZ-ovci najavili su da će povjerenstvo ugasiti čim rješenje o DORH-ovoj istrazi postane pravomoćno, što znači za koji tjedan.

Jasna je, dakle, polugodišnja intencija HDZ-a da pod svaku cijenu onemoguće povjerenstvo o Agrokoru, koje bi moralo saslušati i premijera, Martinu Dalić, Zdravka Marića... Ali, unatoč tome čelnici HDZ-a cijelo vrijeme nisu prestali govoriti da nemaju nikakvih problema s povjerenstvom i da im je iznimno stalo do potpune istine o Agrokoru. Čine to i danas, koliko god groteskne bile te njihove izjave. Budući da se sve navedeno odvijalo javno, jako je teško bilo proniknuti zašto se Plenković i kolege mu iz HDZ-a tako ponašaju.

Njihovi su istupi toliko prozirni da ih se ne može nazvati čak niti lažima ili manipulacijama. Ako Bačić izjavi da nema razloga za osnivanje povjerenstva, a onda za tjedan dana kaže da HDZ nije protiv, to nije laganje. Bilo je stoga osnova za sumnje da s njim i ostalima nešto naprosto nije u redu. Međutim, jučer je stigao premijerov odgovor na dvojbu razumnih ljudi, u HDZ-u misle da zapravo s nama nije sve u redu. »Čvrsto sam uvjeren u to da cijela javnost pati od kolektivne amnezije«, iznio je Plenković stručnu dijagnozu mentalnog stanja hrvatske nacije. U tom, znači, grmu leži zec. Kad predsjednik Vlade, Bačić ili Milijan Brkić stanu pred kamere i mikrofone, oni vjeruju da su novinari koji su ispred njih, kao i Hrvati koji ih slušaju kod kuće, izgubili pamćenje i da stoga mogu reći što požele. Lako je zaključiti da HDZ ima dramatično nisko mišljenje o hrvatskim građanima. Nije baš da nemaju za to razloga. HDZ je i nakon sudskog procesa u kojem su optuženi za pljačku državne imovine najpopularnija stranka. Ne bi skroz neobično bilo ako su u vodstvu HDZ-a pomislili da je to posljedica nekakve amnezije.

No, na nama je da im dokažemo da ona, u slučaju da postoji, ipak nije kolektivna i da ne mogu nesmetano pokušavati obmanjivati javnost. Uloga medija pritom je osobito važna.

Nobelovac Paul Krugman u nedavnoj je kolumni koju piše za New York Times analizirao kako američki predsjednik Donald Trump i Republikanska stranka planiraju veliko smanjenje poreza za bogate, a istovremeno, kako bi to prikrili, promoviraju čisto populističku političku agendu. I Krugman si postavlja pitanje mogu li se republikanci provući, a da ne pretrpe političku štetu. Njegova je procjena da to bitno ovisi o tome kakav će pristup imati mediji. Pribojava se, naime, da će mediji, ako netko s republikanske strane ustvrdi da je gore dolje mogli to prenositi tek uz opasku da se demokrati s tim ne slažu, umjesto da izvještavaju da gore nije dolje. Nažalost, hrvatski mediji nerijetko sve svode na takozvano prepucavanje HDZ-a i oporbe i ostavljaju prostor za nagađanja da je gore ipak možda dolje.

novilist