Besmisleno je odjednom »najoštrije osuđivati« promoviranje ustaštva, širenje mržnje i netolerancije, a istodobno najavljivati osnivanje povjerenstva koje bi nam tobože trebalo pomoći da se odredimo prema »totalitarnim režimima 20. stoljeća«.
Vlada Andreja Plenkovića napokon je »najoštrije« osudila morbidne antisrpske plakate u Vukovaru i ustaško postrojavanje usred Zagreba, ali da bismo te osude shvatili ozbiljno Plenkovićeva vlada najprije mora prestati tetošiti ekstremizam i ustaštvo u javnom prostoru, ali i u vlastitim redovima.
Potpuno je nevjerodostojno osuđivati krajnje degutantne antisrpske naljepnice kojima se parafrazira sramotno geslo »Srbe na vrbe« ustaškog ideologa Mile Budaka, a istodobno tolerirati »Za dom spremni« u Jasenovcu i tvrditi da taj pozdrav ima »dvostruke konotacije«, kao što to čini premijer Plenković. Apsurdno je osuđivati ustaško i neonacističko orgijanje usred Zagreba, iako ga je upravo Plenkovićeva vlast dopustila dajući mu tako legitimitet.
Krajnje je licemjerno osuđivati šovinističke antisrpske kriminalne ispade i istodobno tolerirati antisrpsku i ustašku retoriku, koja je u Hrvatskoj posljednjih godina – i to ponajprije zahvaljujući neodlučnosti i relativizaciji od strane vladajućih struktura – postala svakodnevna pojava. Radikalizam vlasti opasniji je od radikalizma anonimnih crnokošuljaških paradera, a antisrpskoj retorici ne mogu odoljeti ni pojedini saborski zastupnici HDZ-a.
Besmisleno je odjednom »najoštrije osuđivati« promoviranje ustaštva, širenje mržnje i netolerancije, a istodobno najavljivati osnivanje povjerenstva koje bi nam tobože trebalo pomoći da se odredimo prema »totalitarnim režimima 20. stoljeća«. Kako ćemo se sada odjednom suprotstaviti odvratnom bujanju ustaške retorike kada smo još jučer najavom posve nepotrebnog povjerenstva za prošlost namjerno relativizirali odnos prema ustaštvu, a posljedice te relativizacije upravo gledamo u Zagrebu, Vukovaru i drugdje?!
Plenkovićeva Vlada ne samo da nije zaustavila atmosferu hajke i pogroma koju je poticao njegov prethodnik Tomislav Karamarko nego je svojim vlastitim radikalizmom pomogla aktualnu ekspanziju antimanjinske retorike i netolerancije u društvu. Štoviše, ispravno je zaključiti da je radikalizam Plenkovićeve Vlade suptilniji i seriozniji, a time i opasniji, od primitivnog Karamarkovog ekstremizma Kevinih jama, o čemu svjedoči i recentan prodor radikalne konzervativne ideologije u sam vrh službene politike Plenkovićeve Vlade.
Plenkoviću je očito pošlo za rukom ono o čemu je Karamarko mogao samo sanjati: potpuno inkognito, bez ikakve javne rasprave, Plenkovićeva je Vlada napravila potpuni zaokret u politici prema ljudskim pravima, pravima LBGT zajednice i reproduktivnim ženskim pravima, svrstavši nas uz Mađarsku i Poljsku, ultrakonzervativne članice EU-a koje su okrenule leđa demokraciji i ljudskim pravima, nasuprot europskim vrijednostima zbog kojih smo prije tri i pol godine i primljeni u EU i u koje se, ali samo deklarativno, zaklinje i sam Plenković.
novilist
