Plenković je u svemu podržavao Karamarka

Miro Bulj izjavio je da ne zna koja je razlika između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, a budući predsjednik HDZ-a upozorio je da su te priče »odraz panike koja je nastupila u SDP-u« i da se jako dobro osjeća u svojoj stranci.

Sasvim je nejasno kakvo to veze Bulj ima sa SDP-om i zbog čega bi uopće netko trebao biti u panici, ali ova je Plenkovićeva izjava svejedno vrlo zanimljiva. On, dakle, inzistira da između njega i Milanovića nema nikakvih dodirnih točaka i želi da ga se doživljava kao sasvim običnog člana HDZ-a. Plenković je čovjek koji strogo pazi da ne kaže nešto prema čemu bi ga se moglo politički definirati, pa stoga nije lako potvrditi njegovu procjenu samog sebe. No, kad se zagrebe ispod Plenkovićeve isprazne površine, može se doći do zaključka da je on zapravo u pravu.

Plenkovićevi medijski promotori hvale ga da je »umjeren, obrazovan, elokventan i politički artikuliran«, međutim, ne postavljaju si logično pitanje: Čekaj, ako je on doista takav, zašto u ove četiri godine nije barem jednom izrazio mišljenje suprotno Karamarku, tom inspiratoru društvene nesnošljivosti? Kao prvi se odgovor nameće da je Plenković tipičan politički oportunist i karijerist. Ali, odbacit ćemo tu pomisao i ne samo zato što zagovornici novog šefa HDZ-a ne ističu tu njegovu osobinu.

Postoje, naime, uvjerljivi dokazi da Plenković nije sasvim šutio nego se apsolutno slagao sa svim što je izlazilo iz Karamarkovog HDZ-a.

Krenimo redom. Kandidirao se za Europski parlament na listi s Ružom Tomašić, nije mu smetalo što ona Srbe u Hrvatskoj smatra gostima. Branio je Milijana Brkića kad je otkriveno da je prepisao diplomski rad.

»On je hrvatski branitelj, izuzetno ga cijenim, a nekima je na Visokoj policijskoj akademiji arbitrarno poništena diploma dok drugi nisu obuhvaćeni tim rješenjem«, komentirao je Plenković u ožujku 2014. Brkićev copy – paste diplomski. Nije imao problema niti s isključenjem iz HDZ-a Jadranke Kosor. »Savjetovao sam joj da bude korektiv na državnim i unutarstranačkim temama, ali ona je izabrala neki drugi put, okolnosti su bile takve da je konflikt eskalirao i ona je završila kako je završila«, prao je Plenković ruke od bivše premijerke koja ga je učlanila u HDZ i nominirala za zamjenika predsjednika stranke.

I u vrijeme kad je Karamarko vodio borbu protiv »nenarodne vlasti« zbog postavljanja u Vukovaru dvojezičnih natpisa, Plenković mu je dao potporu. Tvrdio je da je trebalo odgoditi uvođenje ćirilice u službenu uporabu jer »nije trenutak za provođenje Ustavnog zakona temeljem popisa stanovništva«. Zajedno s ostalo troje HDZ-ovih europskih zastupnika, Plenković je pred Božić 2014. posjetio šator branitelja prosvjednika koji nisu imali nimalo »pristojne, uglađene i diplomatske« stavove. A složio se s Karamarkom i da je potrebno zabraniti crvenu petokraku.

Iz svega navedenog možda ne proizlazi da je on baš HDZ-ovac »s dna kace« i vjerojatno bi nategnuto bilo reći da je isti Tomislav Karamarko, ali...

 

novilist