Ovo više nije samo pad Vlade, već brutalni rat do istrebljenja. Teška rafalna paljba na relaciji HDZ – Most svjedoči koliko je u politici sve relativno.
Nema više šaputanja na jastuku, tolerantne suradnje, navodnih gospodarskih uspjeha i velikih reformi, sada su na tapetu zaštitnici kriminala u Agrokoru, sitni karijeristi, kršitelji Ustava, kalkulanti i fajrontaši u goloj borbi za preživljavanje tijekom predstave što se odvija na razini krčme. Idila je gotova. Kreće borba za fotelje, za ručice u Saboru, preslagivanje stavova i mišljenja, kreće cirkus i otvoreno razjebavanje interesa Hrvatske. Riječ je možda neprikladna, ali savršeno ocrtava situaciju. Ako je politika rad za opće dobro, onda u Hrvatskoj više nema ni politike ni političara.
Šteta će za ovu zemlju biti velika. Krenimo samo od problema nepreglednih gužvi i višesatnog čekanja na granici, kompliciranih odnosa sa Slovenijom, situacije koja prijeti ugroziti uspjeh turističke sezone. Nije ni dosad Vlada tu postigla neki ozbiljniji uspjeh, a sada će to biti još teže. Ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića više nema, on je jučer u zadnji tren otkazao susret s mađarskim kolegom na kojem se trebalo razgovarati upravo o graničnom režimu.
Premijer Plenković svojim je potezima narušio i vlastiti integritet i težinu koju će imati u pregovorima sa Slovencima. On više nije premijer u čvrstom sedlu, već uzročnik duboke političke krize u zemlji, čija je fotelja također upitna. Ako uskoro stigne presuda u arbitražnom procesu, a trebala bi, Slovenci će sve karte imati u svojim rukama, moći će i ucjenjivati i maltretirati svakog putnika na granici, uspješnije će prevenirati svaki pokušaj diplomatskog ili bilo kakvog drugog napora s hrvatske strane, naš utjecaj u međunarodnim institucijama.
Sjetimo se zatim filma što se prošle godine prikazivao pod naslovom »Preslagivanje 1.0«. Kada Hrvatska zbog političke krize nije mogla odraditi niz obveza, čak ni donositi odluke, sjetimo se tehničke Vlade, Oreškovića na ljetovanju i telefonskih sjednica, odluka na koje nisu imali pravo kao tehnička vlada. Tada su čak i uprave državnih tvrtki ostale upražnjene, dobili smo privremene direktore bez natječaja, nestabilnost se osjetila na svim razinama. Kasnili su projekti i ugovori, kasnilo je ispunjenje niza preuzetih europskih obveza. Sada se sve nastavlja.
»Preslagivanje 2.0« će biti zanimljivo i jednako štetno. Već znamo da je Bandić spreman na trgovinu sa svime što ima u Saboru. Pupovac će podržati stabilnost Vlade. Bilo koje. Izvjesno je kako Petrov neće ostati predsjednik Sabora, ali prethodno mora odigrati posljednje karte i staviti na glasanje odluku o povjerenju Zdravku Mariću prije nego što i on sam stigne na dnevni red. Jer bi ga morao naslijediti vječni Gordan Jandroković, desna ruka Ive Sanadera, Jadranke Kosor, Tomislava Karamarka i sada Andreja Plenkovića. Tvrda desna frakcija u HDZ-u u kojoj su Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović, Stevo Culej, formalno nezavisni Željko Glasnović, možda i još ponetko, može biti iznenađenje ukoliko prijevremeno razmisle o osnivanju vlastitog saborskog kluba, sutra možda i o osnivanju stranke. Čak i ako Plenković skupi svoju presloženu većinu, bit će to nestabilna i slaba vlada. U zraku će visiti uteg prijevremenih izbora stalno.
Kako nakon svega reći da je Plenković povukao potez državnika? Izigrao je u dobrom dijelu volju birača na izborima i dozvolio sebi osam mjeseci koalicije s Mostom nakon koje je naprasno shvatio kako sve to treba srušiti zbog potpuno promašenog razloga, zbog zaštite ministra Zdravka Marića za kojega više nitko sigurno ne zna kada se izuzima, kada glasa i odlučuje, kada sudjeluje u spašavanju Agrokora, a kada se sve to kosi s dužnosti ministra financija. Kako uostalom zaboraviti da se Plenkovićev posljednji državnički potez dogodio prije Božića, kad je slavodobitno najavio kako će država kupiti Inu. Ili smo sve to samo sanjali i gledali lošu komediju s mađarskim titlovima.
Odluka o šutiranju mostovaca pokazuje da je Plenkoviću od državnog važniji vlastiti, pa stranački, pa Agrokorov interes. Ne nužno tim redoslijedom. Ako znamo, a nažalost znamo, da o sudbini Agrokora odlučuje mala, ekskluzivna i zatvorena grupacija ljudi među kojima su i članovi Vlade, ako je Mostov Nikola Grmoja odjednom skupio snage i hrabrosti baš jučer objaviti kako poreznih izvida u Agrokoru nema već desetak godina, iako ugostitelje naganjaju za tri prekobrojne kune u kasi, onda je sve jasno. Jedini državnik u ovoj zemlji trenutno se zove Ivica Todorić. Svi ostali su pikzibneri. A Plenković je na razini političkog patuljka. Osim ako nam nakon preslagivanja svima ne omogući neplaćanje računa i život u dvorcu. Pa da svatko u ovoj zemlji živi Plenkovićev san. I postane – državnik.
novilist
