Andrej Plenković mora odlučiti želi li stabilnu vladu ili stabilnu stranku. Jedno, naravno, uvjetuje drugo. No također, i njegova snaga, ili slabost, proizaći će iz odluke što će od toga izabrati kao prioritet.
Ako mu Zlatko Hasanbegović bude vodio kadrovsku politiku vlade, to znači da je izgubio i vladu i stranku.
Ako on sam bude kadrirao, pa između podrške manjinaca i Milorada Pupovca s jedne strane za sastav vlade, te ostatka ostataka zadrtih desničara u stranci s Hasanbegovićem kao maskotom na čelu, izabere manjince, moguće da izgubi stranku, odnosno svoj utjecaj u njoj.
No, bez manjinaca nema ni vlade. Stoga Plenković zapravo i nema izbora: preostaje mu samo to da jednom odlukom ubije dvije muhe, a to je odluka da podrži zahtjeve manjinaca, no jasnom porukom Hasanbegoviću da ga on osobno više u svom timu ne želi. Jasno i glasno. Nema drugog načina. Hasanbegoviću nije mjesto u njegovoj vladi i to je jedini i ultimativni test njegove vjerodostojnosti, koju je toliko reklamirao u kampanji. Novi HDZ s novim licem Plenković ne može »furati« ako zadrži kontroverznog ministra kulture u svojoj vladi.
Samo, njegov je problem što ne može pristajati na kadrovske ultimatume manjinaca. Ako bi mu u vladi kadrirao Milorad Pupovac, koji je i sam imao ponešto problematičnih izjava u vezi s vladom Srbije, izgubio bi automatski podršku dijela stranke. A nemojmo zaboraviti da je u Sabor ipak s lista, i to preferencijalno, ušao lijepi broj Karamarkovih ljudi koji su time pokazali da ipak još uvijek pokazuju znakove života i da Plenković i dalje mora paziti kako se prema njima ophodi. Jer oni imaju izravne mandate iz preferencijalnih glasova, što je na izborima bila jasna poruka upozorenja novom stranačkom šefu.
Zbog svih tih inputa, jasno je da mandatar Plenković u ovoj situaciji, gdje se Pupovac i Hasanbegović međusobno uvjetuju, može učiniti u narednim danima samo jedno: jasno pokazati gdje je kome od njih mjesto. Uostalom, mora se priznati da je Plenković to već jučer naznačio, rekavši da će isključivo mandatar sam odlučivati o sastavu vlade, i točka. To je rečenica koja jasno naznačuje smjer daljnjih razgovora.
Naime, i sam Pupovac kaže da »ima različitih oblika participacije u izvršnoj vlasti«, što znači da je suradljiv i spreman na razne vrste kompromisa, a Plenkoviću u prilog ide i činjenica da je osam manjinaca ovoga puta potpuno složno u podršci njemu kao mandataru (drugog ni nema, čak ni potencijalno, otkako je Zoran Milanović bacio koplje u trnje).
A što se Hasanbegovića tiče, realno, osim činjenice da je već vodio resor kulture, ali u potpuno neuspješnoj i samoraspuštenoj Oreškovićevoj vladi, nema niti jednog jedinog drugog argumenta da on ponovno dobije tu čast. Nigdje ne piše da bi on to morao biti. Osim što je to ultimatum desnog krila HDZ-a novom stranačkom šefu. I Plenković na njega ne može pristati. Time bi priznao da ne kontrolira stranku. A ni buduću vladu. Već prije konstituiranja, postao bi Tihomir Orešković. Figura. Njegov osnovni cilj mora biti čvrsta i stabilna vlada, a onda će i u stranci biti nepobjediv.
Uostalom, nije zato ni došao, da bi Hrvatska i dalje davala prilike ministrima sa ustaškom kapom na glavi. To znamo.
novilist
Ako mu Zlatko Hasanbegović bude vodio kadrovsku politiku vlade, to znači da je izgubio i vladu i stranku.
Ako on sam bude kadrirao, pa između podrške manjinaca i Milorada Pupovca s jedne strane za sastav vlade, te ostatka ostataka zadrtih desničara u stranci s Hasanbegovićem kao maskotom na čelu, izabere manjince, moguće da izgubi stranku, odnosno svoj utjecaj u njoj.
No, bez manjinaca nema ni vlade. Stoga Plenković zapravo i nema izbora: preostaje mu samo to da jednom odlukom ubije dvije muhe, a to je odluka da podrži zahtjeve manjinaca, no jasnom porukom Hasanbegoviću da ga on osobno više u svom timu ne želi. Jasno i glasno. Nema drugog načina. Hasanbegoviću nije mjesto u njegovoj vladi i to je jedini i ultimativni test njegove vjerodostojnosti, koju je toliko reklamirao u kampanji. Novi HDZ s novim licem Plenković ne može »furati« ako zadrži kontroverznog ministra kulture u svojoj vladi.
Samo, njegov je problem što ne može pristajati na kadrovske ultimatume manjinaca. Ako bi mu u vladi kadrirao Milorad Pupovac, koji je i sam imao ponešto problematičnih izjava u vezi s vladom Srbije, izgubio bi automatski podršku dijela stranke. A nemojmo zaboraviti da je u Sabor ipak s lista, i to preferencijalno, ušao lijepi broj Karamarkovih ljudi koji su time pokazali da ipak još uvijek pokazuju znakove života i da Plenković i dalje mora paziti kako se prema njima ophodi. Jer oni imaju izravne mandate iz preferencijalnih glasova, što je na izborima bila jasna poruka upozorenja novom stranačkom šefu.
Zbog svih tih inputa, jasno je da mandatar Plenković u ovoj situaciji, gdje se Pupovac i Hasanbegović međusobno uvjetuju, može učiniti u narednim danima samo jedno: jasno pokazati gdje je kome od njih mjesto. Uostalom, mora se priznati da je Plenković to već jučer naznačio, rekavši da će isključivo mandatar sam odlučivati o sastavu vlade, i točka. To je rečenica koja jasno naznačuje smjer daljnjih razgovora.
Naime, i sam Pupovac kaže da »ima različitih oblika participacije u izvršnoj vlasti«, što znači da je suradljiv i spreman na razne vrste kompromisa, a Plenkoviću u prilog ide i činjenica da je osam manjinaca ovoga puta potpuno složno u podršci njemu kao mandataru (drugog ni nema, čak ni potencijalno, otkako je Zoran Milanović bacio koplje u trnje).
A što se Hasanbegovića tiče, realno, osim činjenice da je već vodio resor kulture, ali u potpuno neuspješnoj i samoraspuštenoj Oreškovićevoj vladi, nema niti jednog jedinog drugog argumenta da on ponovno dobije tu čast. Nigdje ne piše da bi on to morao biti. Osim što je to ultimatum desnog krila HDZ-a novom stranačkom šefu. I Plenković na njega ne može pristati. Time bi priznao da ne kontrolira stranku. A ni buduću vladu. Već prije konstituiranja, postao bi Tihomir Orešković. Figura. Njegov osnovni cilj mora biti čvrsta i stabilna vlada, a onda će i u stranci biti nepobjediv.
Uostalom, nije zato ni došao, da bi Hrvatska i dalje davala prilike ministrima sa ustaškom kapom na glavi. To znamo.
novilist
