Predsjednik Vlade se, dakle, baš uvalio. A izbjegao bi to samo da je Jandroković ustrajao na svojem stavu da neće dopustiti da se kao važni čimbenici o kojima će ovisiti razvoj političkih odnosa Srbije i Hrvatske nametnu likovi poput Šešelja
Vlada i vodeći ljudi HDZ-a s razlogom su negodovali kad je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pozvala u Hrvatsku kolegu iz Srbije Aleksandra Vučića. Bilo je to u danima kad je službeni Zagreb prosvjedovao protiv srpske izložbe o Jasenovcu u sjedištu Ujedinjenih naroda. To zaista nije bio pravi trenutak za poziv Vučiću. Osim toga, Kolinda Grabar-Kitarović tada se nije konzultirala s premijerom Andrejom Plenkovićem, samo ga je izvijestila da stiže predsjednik Srbije, koji se zatim u Hrvatskoj ponašao kao da je on domaćin. Paternalizirao je predsjednicu Republike i javno dijelio lekcije zastupniku Miloradu Pupovcu. Ali, činjenica je da je nakon toga nastupilo smirivanje u odnosima Srbije i Hrvatske. U protekla dva mjeseca nije bilo verbalnih sukoba između visokih dužnosnika dviju država.
Zato nitko nije prošli tjedan problematizirao tajming posjeta Srbiji saborskog izaslanstva na čelu s predsjednikom Gordanom Jandrokovićem. U javnosti je to prihvaćeno kao nešto posve normalno. Sam Jandroković sigurno nije planirao opstruirati zatopljavanje odnosa Srbije i Hrvatske. Uostalom, bomboni su mu ispadali iz usta poslije susreta s Majom Gojković, predsjednicom Narodne skupštine. Hvalio je Jandroković pozitivan pomak kao posljedicu Vučićevog boravka u Hrvatskoj i poručio da odnose susjednih država neće diktirati oni koji bi ih vratili u prošlost. Ništa nije slutilo na zlo. Onda je, međutim, osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj, kako sam tvrdi, gazio po hrvatskoj zastavi svečano postavljenoj na ulazu u Narodnu skupštinu i Jandroković je demonstrativno otkazao preostale sastanke i otputovao u Zagreb.
Praktično svi srpski političari koji su se izjašnjavali, makar neki s laganom zadrškom, osudili su Šešeljev primitivan ispad. Možda su oni redom prijetvorni ljudi, ali ostavljali su dojam da im je iskreno žao što su se Hrvati naprasno pokupili. No, odjednom je sve krenulo po starom, kao da se nije dogodio »pozitivan pomak«. Ministarstvo vanjskih poslova opet je htjelo uručiti diplomatsku notu veleposlanici Srbije, a ona je to odbila. Šešelj je bio vrlo zadovoljan jer je »postigao solidan učinak«. Uslijedilo je nešto što ga je još više razveselilo. Ministrica Marija Pejčinović Burić upozorila je da ne bi bilo dobro da se u nedjelju u Mlaki pokraj Jasenovca, na posvećenju obnovljene pravoslavne crkve, pojavi i član srpske vlade Aleksandar Vulin, premda je priznala da ne zna namjerava li to on uopće.
Taj je Vulin notorni provokator, Vučićev čovjek zadužen da gadi Hrvatsku kad srpski predsjednik nastoji sugerirati da je iznad toga. Svašta je Vulin dosad izgovorio u toj svojoj ulozi, ali i on je zašutio u posljednje vrijeme. Naravno, s obzirom na to o kakvoj je osobi riječ, ne bi iznenađenje bilo da je Vulin vjerski skup u Mlaki zloupotrijebio za rutinske tirade o Hrvatima ustašama. Ali, to nikad nećemo doznati zato što mu je Plenkovićeva vlada zabranila ulazak u zemlju. Povod je bila Vulinova izazivačka izjava da mu neće hrvatski ministri određivati hoće li ići u Hrvatsku, nego Vučić. Uglavnom, Vulin »do daljnjeg« nije poželjan u Hrvatskoj.
I što sad? Plenković i Jandroković mogli bi zaključiti da ih Srbija zapravo ne zanima i potpuno s njom prekinuti komunikaciju. Birači HDZ-a, koji nesumnjivo podržavaju reakcije na Šešelja i Vulina, to bi oduševljeno pozdravili. No, Plenković ističe da »Hrvatska želi suradnju sa Srbijom«. U tom slučaju, Srbi imaju za to dobar izraz, hrvatski premijer – zapetljao se kao pile u kučine. Nije, naime, teško povlačiti ovakve poteze. Problem je izaći iz nastale situacije. O tome bi Plenkoviću mogao pričati Zoran Milanović, koji je pod međunarodnim pritiskom odustao od zatvaranja graničnog prijelaza Bajakovo, a da objektivno ništa s tim nije postigao.
Plenković će, primjerice, morati procijeniti kad Vulin više nije persona non grata. Na osnovi čega će to učiniti? Jako je to delikatna zadaća. Kad će, pak, Maja Gojković moći posjetiti Sabor, kad će Šešeljevo gaženje zastave biti zaboravljeno? I to će Plenković trebati odlučiti. Kolinda Grabar-Kitarović pokazala je da ne drži naročito do premijera. Ona se već vjerojatno spremala otići u Srbiju i što ako to napravi bez Plenkovićeve suglasnosti? Predsjednik Vlade se, dakle, baš uvalio. A izbjegao bi to samo da je Jandroković ustrajao na svojem stavu da neće dopustiti da se kao važni čimbenici o kojem će ovisiti razvoj političkih odnosa Srbije i Hrvatske nametnu likovi poput Šešelja.
novilist
