Po jučerašnjem danu, beskrajnom moru,
plovio sam nepredviđenim linijama
kao teretni tramp brod;
u neplaniranim lukama iskrcavao
sam svoje frustracije i
utovarao tuđe.
Dok sam na plutajućem doku
elisu oslobađao od zapletene
plastične mreže propagande,
svoj emocionalni teret izigranosti
po utrobi mi je rasporedio
poznanik strastveni aviomaketar.
Imam, kazivao mi je, godinama
prijatelja, bliskog druga iz danâ škole
od svoje volje ukotvljenog u luci samodovoljnosti.
Kod mene, u rafovima i obješeni o strop,
dočekali su ga novi vjerni modeli aviona;
on ih je opazio i ništa mi nije rekao.
A sastavljao sam ih mjesecima,
osobito crvenu maketu čuvenog Fokkera DR.I
kapetana Manfreda Barona von Richthofena.
Htio sam mu ispričati legendu o 80 pobjeda
i jednom padu, o 77 dijelova...
Kakvog ja to prijatelja imam, zapitao me.
Tvoj prijatelj ne zaslužuje to ime, jer ti si njemu
stara maketa makete bliskosti u polici prošlosti,
samo potvrda vlastitog reda plovidbe.
On te nije ništa pitao o modelu borbenog aviona
da bi ti potonuo pod teretom sumnje u samog sebe.
Plutaj, budi ravnodušan, odgovorio sam mu.
