Plaćanje ulaska na trgovačke police, poziciju na njima, popust na kupnju robe, uništavanje robe nakon isteka roka, ulistavanje u trgovačke kataloge, mjesto na posebnim, istaknutijim policama, obnavljanje, širenje prodajnih prostora, samo su neki od troškova koje proizvođači plaćaju trgovačkim lancima.



- Moja tvrtka godišnje plati čak 7-9 milijuna kuna kojekakvih izvanfakturnih rabata trgovcima, trgovačkim lancima, počevši od naknada za dolazak na njihove police, što bolju poziciju na njima, tu su obvezno i zahtjevi da svoje proizvode, cijene, spuštamo na akcijske, da plaćamo i renoviranje, proširivanje prostora tih trgovina i još mnoštvo toga. Zamislite da taj novac ostane nama, za ulaganje u proizvodnju, opremu, marketing. To je 20 posto od mase našeg ukupnog prihoda. Meni ostane 1,3 milijuna kuna dobiti, znači 4-5 puta manji iznos od onog kojeg plaćam na ime tih izvanfakturnih rabata trgovcima. Sličan iznos godišnje za to plaća i moja druga tvrtka - rekao je Glasu Slavonije, inzistirajući na anonimnosti, jedan hrvatski proizvođač neprehrambenih proizvoda i tako aktualizirao veliku boljku, diktat trgovaca domaćim proizvođačima koji, žele li na trgovačke police i njihove što bolje pozicije, plaćaju velike rabate lancima.

Na trgovačkim policama (lanaca) ništa nije slučajno, sve detaljno i osmišljeno “puca” na psihologiju kupca i njegova oka, pa tako i na policama, gdje stoji koji proizvod i proizvođač, koji brend, koja marka od gore prema dolje, gdje su, na dnu, najmanje poznati proizvođači. Osim što se prelama preko leđa proizvođača, šteti to i novčaniku kupaca kojima trgovci na kraju naplate još i svoje marže, u iznosu od pet do čak 30 posto. Naplatu svih tih izvanfakturnih rabata naš sugovornik nedvosmisleno naziva – reketom ili, blaže rečeno, nepoštenom trgovačkom praksom!

Ministarstva poljoprivrede i gospodarstva pripremaju zakon kojim će se stati na kraj nepoštenoj trgovačkoj praksi koji će, doznajemo u ministarstvu Davora Romića, uređivati odnose između proizvođača, prerađivača, otkupljivača i trgovca...

– Tekst još nije poslan u proceduru, još se o njemu raspravlja i nije još otišao na mišljenje. To treba kvalitetno biti napravljeno, da se zna tko što u tom lancu odnosa radi - kažu u Ministarstvu poljoprivede zaduženom za “prehrambeni dio” tog zakona.

U EU ga ima 20 zemalja. Neke zemlje imaju kodekse, neke, poput Slovenije, povjerenika, no to nije dovoljno obvezujuće, pa Hrvatska radi na posebnom zakonu.

– Dolaskom stranih lanaca stvorio se jedan novi ugovorni odnos između proizvođača i trgovaca kao kupaca naše robe tako da su se pojavili novi momenti – rabati izvan fakture, od kojih trgovci nikako ne žele odustati. Krajnje je to nepogodna varijanta za nas proizvođače, jer plaćamo nešto što se ne odražava na cijenu na polici, pa je to direktna zarada trgovcu, i to za 20 i više posto. Od nas se zahtijeva često stavljanje svojih proizvoda na akcije, a ni krajnji kupac ne osjeti korist, samo trgovac. To je reket na proizvodnju, i to su značajni iznosi koji ju opterećuju - kaže naš sugovornik. Iskustvo mu kaže da se u tim, od trgovaca zahtijevanim akcijama proda i 40 posto njegove robe.

- Njihovi zahtjevi za spuštanjem cijene na akciji u prosjeku su za 30, a proizvođači odobravaju 20 posto - otkriva nam. Javna je tajna da se oko pozicija na policama “vrti” veliki novac.

– No, to obično plaćaju najjači igrači, stranci, pa ti, kao domaći, nemaš ni priliku kupiti mjesto na polici. Stranci to pokupuju, a domaći to ne mogu pratiti - kaže.Plaćanje novog proizvoda na polici, onog prvog u redu, na oku kupcu, naprijed na polici, je od 2000 do 5000 kn po komadu, otkriva naš sugovornik. Traže se i naknade za renoviranje prodajnih prostora, pa i za otvaranje novih trgovina, žali se naš sugovornik. Među trgovcima, lancima, nitko otvoreno nije htio govoriti o ovoj temi. Tek anonimno poručuju da su “to pravila igre koja nije izmislio njihov lanac”.– Pogrešna je percepcija da smo mi krivi. Tu su praksu sa zapada donijeli i proizvođači i trgovci - kaže jedan naš veliki trgovac u čijoj branši poručuju da je to u drugim zemljama uobičajena praksa. Naš sugovornik, proizvođač, kaže kako je ta problematika zatvoreni krug.

- Ne možeš dići glas protiv toga, to je u postojećim uvjetima nerješivo, jedino da se država, zakonodavac, uključi, da se ne mogu stvarati ugovori izvan fakture, nego da sve mora biti na fakturi, kaže naš sugovornik.

Izvozi i u Bosnu, za koju kaže da se i ondje vodi računa o poziciji na polici, no ne kao u nas, da nije u igri takva borba, pa ni novac.